Sve države članice obvezale su se na postizanje ciljeva iz Europa 2020;^[1] ugradile su ih u nacionale ciljeve. Ipak, tek kada su svi individualni napori država članica koordinirani i fokusirani, moguće je realizirati željeni utjecaj na rast. Zato je EU formirala godišnji ciklus koordinirane ekonomske politike pod nazivom Europski semestar. U okviru Europskog semestra Komisija radi detaljnu analizu planova država članica za proračunskim, makroekonomskim i strukturnim reformama i izdaje im preporuke za sljedećih 12-18 mjeseci. Europski semestar započinje nakon što Komisija prihvati Godišnju procjenu rasta (Annual Growth Survey), najčešće krajem kalendarske godine, koja sadržava sljedeće vremenske korake:

- u listopadu države članice prikazuju nacrte svojih proračunskih planova za sljedeću godinu. Komisija izdaje mišljenje o tim planovima u studenom; donosi ocjenu o usklađenosti proračunskih nacrta sa zahtjevima iz Pakta o stabilnosti i rastu. 

- u veljači Komisija izdaje pojedinačne ekonomske ocjene za svaku državu članicu, analizirajući pritom njihovu ekonomsku situaciju, njihove reformske agende i sl.

- na proljetnom sastanku Vijeća, u ožujku, detaljno se promatraju ukupne makroekonomske situacije i napredak na putu ostvarenja ciljeva iz Europa 2020

- u travnju države članice prezentiraju racionalne planove za javne financije (programe stabilizacije ili konvergencije), kao i njihove reforme i mjere na putu racionalnog i održivog rasta na područjima poput zaposlenosti, edukacije, istraživanja, inovacija, energije ili socijalne skrbi

- u svibnju Komisija predlaže odgovarajuće preporuke specifične za svaku državu članicu, koje predstavljaju prilagođene političke savjete državama članicama i prioritete za sljedećih 12-18 mjeseci. Vijeće raspravlja i usvaja preporuke. Potom se državama članicama daju političke smjernice prije nego što počnu finalizirati svoje proračunske nacrte za sljedeću godinu.

- konačno, krajem lipnja ili početkom srpnja, Vijeće i formalno prihvaća preporuke specifične za svaku državu članicu. 

U tom kontekstu, Europski semestar, zapravo, predstavlja kalendar za gospodarsko-političko koordiniranje na razini EU, u okviru kojeg EU poduzima neke izmjene radi jačanja zajedničke političke odgovornosti i obveze izvještavanja europskih i nacionalnih nositelja odluka. U to se ubrajaju:

- pojačana koncentracija na prioritete istaknute u Izvješću o godišnjem rastu, približavajući se reduciranju preporuka na nekoliko manje važnih prioritetnih područja s osobitom potrebom političkog djelovanja;

- ranije objavljivanje detaljnih analiza specifičnih za svaku državu članicu, kao i za euro-prostor, kako bi se omogućilo približavanje diskusije među državama članicama i socijalnim partnerima na najznačajnija pitanja;

- intenzivne konzultacije na političkoj i tehničkoj razini radi raspravljanja prethodnih i budućih preporuka;

- novi vremenski plan koji svim sudionicima omogućava više vremena za raspravljanje i sporazumijevanje o prioritetima iz europske perspektive, kao i usporedbu nacionalnih rezultata i prioriteta.

Pravnu osnovu djelovanja EU, točnije Komisije, Vijeća i drugih tijela EU, predstavlja članak 126. pročišćenog (konsolidiranog) Ugovora o Europskoj uniji (u nastavku: Ugovor - engl. Treaty on the Functioning of the European Union, njem. Vertrag über die Arbteistweise der Europäischen Union), sadržan u 1. poglavlju, pod nazivom Ekonomska politika (bivši članak 104.). 

Tekst članka 126. Ugovora glasi: 

1) Države članice izbjegavaju prekomjerni državni proračunski manjak. 

2) Komisija nadzire razvoj stanja proračuna i državnog duga u državama članicama radi otkrivanja teških pogrešaka. Osobito provjerava poštovanje proračunske discipline na osnovi sljedećih dvaju kriterija:

(a) prelazi li omjer između planiranog ili stvarnog državnog proračunskog manjka i bruto domaćeg proizvoda referentnu vrijednost, osim:

- ako omjer znatno i postojano opada te je dosegnuo razinu koja je blizu referentne vrijednosti,

- ili, ako je premašivanje referentne vrijednosti samo iznimno i privremeno, a omjer ostaje blizu referentne vrijednosti;

(b) prelazi li omjer između državnog duga i bruto domaćeg proizvoda referentnu vrijednost, osim ako se taj omjer smanjuje u dovoljnoj mjeri i približava referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim tempom. 

Referentne vrijednosti utvrđene su Protokolom o postupku u slučaju prekomjernog proračunskog manjka koji je priložen Ugovorima. 

3) Ako država članica ne ispunjava zahtjeve na osnovi jednog ili oba kriterija, Komisija priprema izvješće. U svojem izvješću Komisija vodi računa o tome je li državni proračunski manjak veći od državnih investicijskih zadataka i uzima u obzir sve ostale odgovarajuće čimbenike, uključujući srednjoročni gospodarski i proračunski položaj države članice.

Komisija također može pripremiti izvješće ako smatra da, neovisno o ispunjavanju zahtjeva na temelju kriterija, u nekoj državi članici postoji opasnost od prekomjernog proračunskog manjka.

4) Gospodarski i financijski odbor daje svoje mišljenje o izvješću Komisije.

5) Ako Komisija smatra da u nekoj državi članici postoji ili bi se mogao pojaviti prekomjerni proračunski manjak, ona toj državi članici upućuje svoje mišljenje i o tome izvješćuje Vijeće.

6) Vijeće, na prijedlog Komisije i uz prethodno razmatranje svih primjedaba koje ta država članica želi dati te nakon sveobuhvatne procjene, odlučuje postoji li prekomjerni proračunski manjak.

7) Kad Vijeće, u skladu sa stavkom 6. članka 126. odluči da postoji prekomjerni proračunski manjak, ono, bez nepotrebnog odlaganja, na preporuku Komisije usvaja preporuke i upućuje ih toj državi članici s ciljem okončavanja nastalog stanja u određenom roku. Pridržavajući se odredaba stavka 8., te se preporuke ne objavljuju.

8) Vijeće može objaviti svoje preporuke ako utvrdi da na njegovu preporuku nije u zadanom roku odgovoreno nikakvim djelotvornim radnjama.

9) Ako država članica ustraje u neprovođenju preporuka Vijeća, Vijeće može odlučiti pozvati tu državu članicu da u određenom roku poduzme mjere za smanjenje proračunskog manjka koje Vijeće smatra potrebnim za ispravljanje nastalog stanja.

U tom slučaju Vijeće može od te države članice zatražiti podnošenje izvješća u skladu s određenim rokovima kako bi se ispitali napori koje ta država ulaže u prilagodbu.

10) Pravo na pokretanje postupka predviđeno člancima 258. i 259. Ugovora ne može se ostvarivati u okviru stavaka od 1. do 9. ovog članka. 

11) Sve dok država članica ne postupi prema odluci donesenoj u skladu sa stavkom 9., Vijeće može odlučiti primijeniti ili ne, ovisno o slučaju, pojačati jednu ili više sljedećih mjera:

- tražiti od te države članice da prije izdavanja obveznica i vrijednosnih papira objavi dodatne podatke koje određuje Vijeće,

- pozvati Europsku investicijsku banku da preispita svoju kreditnu politiku prema toj državi članici, 

- tražiti od te države članice da kod Unije položi beskamatni polog u odgovarajućem iznosu dok prekomjerni proračunski manjak, prema stavu Vijeća, ne bude ispravljen,

- izreći novčane kazne u odgovarajućem iznosu.

Predsjednik Vijeća obavještava Europski parlament o donesenim odlukama. 

12) Vijeće stavlja izvan snage neke ili sve svoje odluke ili preporuke iz stavaka od 6. do 9. i stavka 11. u mjeri u kojoj je prekomjerni proračunski manjak u odnosno državi članici, prema stavu Vijeća, ispravljen. Ako je Vijeće prethodno objavilo preporuke, ono odmah nakon stavljanja izvan snage odluke na osnovi stavka 8. objavljuje izjavu da više ne postoji prekomjerni proračunski manjak u toj državi članici. 

13) Kad donosi odluke ili preporuke iz stavaka 8., 9., 11. i 12., Vijeće odlučuje na preporuku Komisije.

Kad Vijeće usvaja mjere iz stavaka od 6. do 9., 11. i 12., ono odlučuje ne uzimajući u obzir glas člana Vijeća koji predstavlja tu državu članicu.

Kvalificirana većina ostalih članova Vijeća utvrđuje se u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a). 

14) Dalje odredbe koje se odnose na provedbu postupka opisanog u ovom članku određene su u Protokolu o postupku u slučaju prekomjernog proračunskog manjka koji je priložen Ugovorima. 

Vijeće, odlučujući jednoglasno, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europskom središnjom bankom, donosi odgovarajuće odredbe kojima se zamjenjuje navedeni Protokol.

Podložno ostalim odredbama ovog stavka Vijeće na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, utvrđuje detaljna pravila i definicije za primjenu odredaba navedenog Protokola. 

Postupak u slučaju prekomjernog proračunskog manjka ima zadaću sprječavanja prekomjernog proračunskog manjka i jamstvo njegova žurnog ispravljanja. Uređen je navedenim člankom 126. Ugovora, Protokolom (br. 12) o postupku u slučaju prekomjernog proračunskog manjka priloženom Ugovoru i izmijenjenom Uredbom (EZ) br. 1467/97 te novom Uredbom (EU) br. 1173/2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju.

Prema izmijenjenom Paktu o stabilnosti i rastu (Stability and Growth Pact), postupak u slučaju prekomjernog proračunskog manjka pokreće se primjenom kriterija proračunskog manjka ili kriterija duga: 

a) kriterij proračunskog manjka: proračunski manjak javnog sektora smatra se prekomjernim ako je veći od referentne vrijednosti od 3 % BDP-a prema tržišnim cijenama ili 

b) kriterij duga: dug je veći od 60 % BDP-a, a godišnji cilj smanjenja duga od jedne dvadesetine (1/20) duga nije postignut tijekom posljednje tri godine. 

Prema tome, prvi korak u slučaju mogućeg prekomjernog proračunskog manjka uobičajeno slijedi nakon što Komisija utvrdi da se neka država članica ne pridržava navedenih kriterija o proračunskom manjku i javnom (državnom) dugu. 

Izmijenjena Uredba (EZ) br. 1467/97. također sadržava odredbe kojima se objašnjava kada će se proračunski manjak, ako je veći od navedene referentne vrijednosti, smatrati iznimnim (kad proizlazi iz neuobičajenog događaja ili ozbiljnog gospodarskog pada itd.) ili privremenim (kad prognoze pokazuju da će proračunski manjak pasti ispod referentne vrijednosti nakon okončanja neuobičajenog događanja ili pada). 

Ako država članica ne ispunjava barem jedan od navedenih kriterija ili ako postoji opasnost da ih neće ispuniti, Komisija priprema izvješće (članak 126. stavak 3. Ugovora), koje uzima u obzir sve relevantne čimbenike. Potom Gospodarski i financijski odbor sastavlja mišljenje o tom izvješću (članak 126. stavak 4. Ugovora). Ako Komisija uoči postojanje prekomjernog proračunskog manjka (ili mogućnost njegova postojanja), državi članici upućuje svoje mišljenje te Vijeće obavještava o tome (članak 126. stavak 5. Ugvora). Na osnovi prijedloga Komisije, Vijeće donosi krajnju odluku o tome postoji li prekomjerni proračunski manjak (članak 126. stavak 6. Ugovora) i u skladu s time, a na osnovi preporuke Komisije, donosi preporuku upućenu državi članici (članak 126. stavak 7. Ugovora) kojom traži poduzimanje učinkovitih mjera za smanjenje prekomjernog proračunskog manjka te određuje rok od najviše šest mjeseci. Ako Vijeće utvrdi da nisu poduzete takve mjere, njegova preporuka može se objaviti (članak 126. stavak 8. Ugovora). Ako država članica ustraje u neprovođenju preporuka Vijeća, može ju se uputiti na poduzimanje prikladnih mjera u zadanom vremenskom roku (članak 126. stavak 9. Ugovora). 

U slučaju prekomjernog proračunskog manjka, predviđene su i sankcije. U pravilu, za države članice u europodručju sankcije se ogledaju u novčanoj kazni, koja se sastoji od fiksne sastavnice (0,2 % BDP-a) i promjenjive sastavnice - najviše 0,5 % BDP-a za obje sastavnice zajedno. Predviđene su i dodatne sankcije za države članice u europodručju, i to u Uredbi (EU) br. 1173/2011. o učinkovitom provođenju i proračunskom nadzoru u europodručju. Sankcije se nameću u raznim fazama postupka u slučaju prekomjernog proračunskog manjka i za posljedicu imaju, u krajnjem slučaju, beskamatne depozite kod Komisije (u visini 0,2 % BDP-a države članice u prethodnoj godini) te novčanu kaznu od 0,2 % BDP-a u prethodnoj godini. Prema istoj Uredbi, sankcije su predviđene i za namještanje statistika (ne više od 0,2 % BDP-a države članice). 

U okviru Europskog semestra Komisija predlaže u cjelini preporuke prilagođene državama članicama. Iznesene preporuke odražavaju sljedeće prioritete:

- unaprjeđenje investicija radi podupiranja budućeg gospodarskog rasta. Pritom je potrebno ukloniti prepreke financiranju i ugradnji investicijskih zadaća, kao i brzo ugraditi i primijeniti „investicijsku ofenzivu“ Komsije vrijednu 315 milijardi eura. 

- provođenje ambicioznih strukturnih reformi na proizvodnim, uslužnim i tržištima rada kako bi se ojačala produktivnost, kompetitivna sposobnost i investicijske djelatnosti. Takve reforme stvorit će poticaje zapošljavanju i gospodarskom rastu, čime će se u znatnome pridonijeti blagostanju i socijalnoj pravednosti. Reforme financijskog sektora olakšat će financiranje investicija i ublažiti negativne učinke brisanja dugova u bankarskom sektoru, kao i negativne učinke po privatne i javne proračune.

- razvijanje odgovorne fiskalne politike, radi postizanja ravnoteže između kratkoročne stabilizacije i dugoročne održivosti. Države članice s visokim proračunskim manjkom i visokim dugovima moraju poduzeti daljnje mjere radi uravnoteženja svojih proračuna. Ostale države članice raspolažu proračunsko-političkim manevarskim prostorom; trebaju ga koristiti za poticanje produktivnih investicija. Izmjenama u prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna mogu stvoriti više poticaja gospodarskom rastu. 

- poboljšanje politike zapošljavanja i socijalne zaštite kako bi se pojedinci doživotno razvijali, podupirali i štitili; takvim postupanjem ostvario bi se veći socijalni sklad, koji ujedno može biti i značajan faktor gospodarskog rasta. 

Preporuke Komisije počivaju na detaljnim analizama situacija u pojedinim državama; predstavljaju političke okvire za djelovanje na nacionalnoj razini. Mjere iznesene u preporukama i prilagođene pojedinim državama rezultat su višegodišnjeg otvorenog dijaloga s državama članicama. Zasnivaju se, između ostalog, na zasebnim izvješćima Komisije za pojedine države, kao i na reformskim, stabilizacijskim i konvergencijskim programima koje su države članice u travnju priopćile (predale). Nadalje, uzimaju se u obzir najnoviji podatci, koje je Komisija predstavila u svojim proljetnim prognozama. U paket mjera, donesen 13. svibnja 2015., ubraja se također više zaključaka koje je Komisija - u okviru Pakta o stabilosti i gospodarskom rastu - donijela u svezi s proračunima pojedinih država članica. Zajednički promatrano, riječ je o ambicioznom paketu smjernica i prioriteta postavljenih pred gospodarstvo EU. 

Broj i razina detalja sadržanih u preporukama reflektiraju opseg izazova s kojima se susreće svaka država članica, kao i veličinu učinka prelijevanja koji ti izazovi imaju na druge države članice. Općenito govoreći, države s prekomjernom neravnotežom (Bugarska, Hrvatska, Francuska, Italija, Portugal), jednako kao i države s ozbiljnom neravnotežom (Mađarska, Njemačka, Irska, Španjolska i Slovenija) imaju brojnije i/ili detaljnije preporuke. To se također odnosi i na Rumunjsku, koja se susreće s osobitim izazovima i implementira preventivni program pomoći uz potporu EU i MMF-a. 

Europska komisija je 13. svibnja Vijeću ministara predložila obustavu postupka prekomjernog proračunskog manjka za dvije države: Poljsku i Maltu. Obje države korigirale su svoj prekomjeran proračunski manjak. 

Vijeće je u srpnju 2009., slijedeći preporuke Komisije, odlučilo da Poljska ima prekomjeran proračunski manjak. U isto vrijeme Komisija je preporučila Poljskoj donošenje plana za prevladavanje prekomjernog proračunskog manjka do kraja 2012. godine. U lipnju 2013. Vijeće je zaključilo da je Poljska poduzela učinkovite mjere na ime reduciranja proračunskog manjka, ali je u međuvremenu došlo do nepovoljnih ekonomskih događaja sa znatnim implikacijama na javne financije. Zato je Vijeće izdalo novu preporuku Poljskoj za ovladavanje prekomjernim proračunskim manjkom do kraja 2014. U prosincu 2013. Vijeće je odlučilo, prema članku 126. stavak 3. Ugovora, da Poljska nije poduzela učinkovite mjere kao odgovor na preporuke Vijeća. Ponovno je preporučeno Poljskoj da do 2015. okonča situaciju s prekomjernim proračunskim manjkom. Godine 2014. u Poljskoj jeproračunski manjak konsolidirane države iznosio 3,2 % BDP-a i takvim iznosom premašio je referentnu vrijednost od 3 %. Pritom je značajnu ulogu imala činjenica da su se 2014. godine još mogli primijetiti učinci mirovinske reforme iz 1999. godine, iako su prethodno, u prosincu 2013. godine, zakonom ukinuti. Uzimajući u obzir neto troškove koji se vuku iz 1999. godine,^[2] poljski vladin program stabilizacije očekuje da će proračunski manjak 2015. iznositi 2,7 % BDP-a odnosno 2,3 % BDP-a 2016. Komisijine proljetne prognoze 2015. predviđaju proračunski manjak od 2,8 % BDP-a u 2015. odnosno 2,6 % BDP-a u 2016. Mišljenje je Komisije da se Poljska pridržava proračunskih kriterija izraženih u Paktu o stabilnosti i gospodarskom rastu (Stability and Growth Pact), kao i referentne vrijednosti od 3 % BDP-a. Zato je moguće zatvaranje procedure prekomjernog proračunskog manjka za Poljsku. 

Vijeće je u lipnju 2013., slijedeći preporuke Komisije, odlučilo da Malta ima prekomjeran proračunski manjak. Odluka je pritom donesena na osnovi kriterija o proračunskom manjku i kriterija o stanju javnog duga. Ne samo da je Malta imala proračunski manjak iznad referentne vrijednosti od 3 % BDP-a, već također nije na zadovoljavajući način smanjila svoj dug. Ukupan državni proračunski manjak u Malti 2014. godine smanjen je na 2,1 % BDP-a (2013. iznosio je 2,6 %). Malteški stabilizacijski program za 2015.-2018. predviđa pad proračunskog manjka na 1,6 % BDP-a u 2015. odnosno na 1,1 % BDP-a u 2016. godini. Komisija u svojem proljetnom predviđanju za 2015. očekuje proračunski manjak od 1,8 % BDP-a u 2015. odnosno 1,5 % BDP-a u 2016. Time će proračunski manjak u Malti biti znatno ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP-a. U isto vrijeme Malta se pridržavala i kriterija o javnom dugu, što predstavlja nužnu pretpostavku obustave postupka proračunskog manjka, jer pokretanje toga postupka počiva na kršenju kriterija o proračunskom manjku i kriterija o stanju javnog duga. Prema proljetnim prognozama Komisije u 2015., Malta je postigla pravodobnu i trajnu korekciju prekomjernog deficita u 2014. godini. Nakon što je javni dug u 2013. dosegnuo 69,2 % BDP-a, udjel javnog duga 2014. smanjio se na 68,0 % BDP-a. Predviđanja prognoziraju njegov dalji pad u 2015. (67,2 %) i 2016. (65,4 %). 

Vijeće je u srpnu 2008. utvrdilo postojanje prekomjernog proračunskog manjka u Ujedinjenom Kraljevstvu; izdalo je preporuke za korekciju prekomjernog proračunskog manjka najkasnije do fiskalne godine 2009./2010. Ujedinjeno Kraljevstvo nije udovoljito toj preporuci te je fiskalne godine 2009./2010. proračunski manjak iznosio 10,9 % BDP-a. U prosincu 2009. Vijeće je izdalo revidiranu preporuku Ujedinjenom Kraljevstvu, u skladu s člankom 126. (7) Ugovora; prema toj preporuci, trebalo je korigirati prekomjeran proračunski manjak do 2014./2015. godine. U slučaju Ujedinjenog Kraljevstva Komisija predlaže Vijeću donošenje zaključka kako država nije poduzela nikakve učinkovite mjere kojima bi mogla dokazati izvršavanje preporuka Komisije iz 2009. o korekciji prekomjernog proračunskog manjka do proračunske godine 2014./2015. Pritom je presudna okolnost da proračunsko-političko konsolidiranje nije pratilo preporučeno prosječno godišnje prilagođavanje od 1,75 % BDP-a, a proračunski manjak posljednje godine (2014./2015.) porastao je na 5,2 %. Komisija, u skladu s člankom 126. (7) i 126. (8) Ugovora, predlaže da se Ujedinjenom Kraljevstvu ostavi dodatno vrijeme u kojem će svoj proračunski manjak sniziti ispod referentne vrijednosti od 3 % - do proračunske godine 2016./2017. Očekuje se dovođenje proračunskog manjka na razinu od 4,1 % BDP-a u 2015./2016. odnosno 2,7 % BDP-a u 2016./2017. 

Komisija je također izradila izvješće za Finsku. Donesen je zaključak prema kojem se Finska ne pridržava niti kriterija o stanju javnog duga niti kriterija o proračunskom manjku iz Pakta o stabilnosti i gospodarskom rastu. Proračunski manjak u Finskoj 2014. dosegao je 3,2 % BDP-a, a finski plan stabilizacijskog programa ukazuje da će u prognoziranom razdoblju, također, iznositi više od 3 % BDP-a, ako ne dođe do konkretnih pomaka. Također, dok je 2014. udjel javnog duga bio ispod 60 % BDP-a, stablizacijski program govori da se 2015. očekuje u visini od 62,5 % BDP-a. Prognoze Komisije govore da će 2016. taj dug iznositi 64,8 % BDP-a. Nakon daljnjih konzultacija s relevantnim tijelima, uključujući i Gospodarski i financijski odbor od kojeg se očekuje da u roku dva mjeseca zauzme stajalište o tom izvješću, Komisija može Vijeću preporučiti otvaranje postupka prekomjernog proračunskog manjka za Finsku. 

Francuska je trenutno u postupku prekomjernog proračunskog manjka. U svojem stablizacijskom programu za 2015., vlada je iznijela plan prema kojem bi se korigirao prekomjeran proračunski manjak i smanjio do 2017. - u skladu s preporukom Vijeća od 10. ožujka 2015. Vijeće je Francuskoj ostavilo krajnji rok do 10. lipnja 2015. za poduzimanje učinkovitih mjera. 

Cipar i Grčka predmet su redovitog i odvojenog nadzora (monitoringa) u okviru programa financijske pomoći EU i MMF-a, čija je zadaća obnoviti financijsku stabilnost, potaknuti kompetitivnost i stvoriti uvjete za održivi rast i kreiranje poslova. Budući da u okviru spomenutog programa moraju dati ekstenzivna izvješća, Grčka i Cipar izuzeti su od obveze podnošenja srednjoročnih proračunskih planova i reformskih programa u travnju pa zato nisu dobili specifične preporuke.

*Cipar i Grčka prolaze kroz postupak makroekonomskog prilagođavanja.

** Rumunjska prima znatnu financijsku potporu.

 

Ministri iz EU u lipnju će objaviti specifične preporuke za svaku pojedinu državu, prije nego što ih prihvate predsjednici država i vlada na svojem sastanku 25./26. lipnja. Njihovo formalno prihvaćanje uslijedit će u srpnju. Nadalje postoji obveza država članica na implementaciju danih preporuka i njihovo uključivanje u svoje proračunsko planiranje za 2015./2016. godinu. 

[1]Europa 2020 u svojoj osnovi ima pet sljedećih ciljeva: 1. zaposlenost (75 % stanovništva u dobi od 20 do 64 godine treba biti zaposleno); 2. istraživanje i razvoj (Research & Development, R&D) (3 % BDP-a EU treba biti investirano u istraživanje i razvoj); 3. klimatske promjene i energetska održivost (smanjenje emisije štetnih plinova za 20 % u odnosu na 1990., 20 % energije iz obnovljivih izvora, 20 % povećanje energetske učinkovitosti); 4. obrazovanje (smanjivanje stope osoba koje prerano napuštaju školu na ispod 10 %, najmanje 40 % osoba u dobi od 30-34 godine trebalo bi završiti treću razinu obrazovanja); 5. borba protiv siromaštva i socijalne izoliranosti (najmanje 20 milijuna ljudi živi u opasnosti od siromaštva i socijalne izoliranosti).
[2] Ukupni neto troškovi mirovinske reforme iz 1999. godine procijenjeni su na 0,4 % BDP-a za razdoblje siječanj-srpanj 2014.