05.09.2016.

Elektronička javna nabava

- od 1. srpnja 2016. obvezna predaja isključivo elektroničkih ponuda -

Predmet ovog članka su odredbe Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi, koje su u sustav Republike Hrvatske uvedene u Prijedlogu novog Zakona o javnoj nabavi. No, kako je odgođena saborska rasprava zbog raspuštanja Hrvatskog sabora i održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora 11. rujna 2016., za Republiku Hrvatsku nastala je obveza implementiranja odredaba Direktive do 18. travnja 2016. Tako je, na temelju tih odredaba, od 1. srpnja 2016., u sustav javne nabave uvedena i obveza predaje isključivo elektroničkih ponuda. Stoga autorica piše o toj obvezi u postupku dostave i otvaranja elektroničkih ponuda te o drugim osobitostima e-nabave.
1. Uvodne napomene
U Republici Hrvatskoj 2016. godina donosi brojne novine u području javne nabave. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 8. lipnja 2016. uputila Prijedlog novog Zakona o javnoj nabavi Hrvatskom saboru. Predloženim se Zakonom u hrvatski pravni sustav implementiraju nove direktive o javnoj nabavi[1], koje su stupile na snagu 17. travnja 2014., a rok za njihovu transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo država članica bio je do 18. travnja 2016. Iako je donošenje novog Zakona o javnoj nabavi odgođeno do konstituiranja novog saziva Hrvatskog sabora, očekuje se da će on biti donesen i stupiti na snagu do kraja 2016. godine. 
Uz navedeno svakako je jedna od značajnih novina za sustav javne nabave i obveza za ponuditelje da od 1. srpnja 2016. godine u otvorenom, ograničenom, pregovaračkom postupku javne nabave s prethodnom objavom i natjecateljskom dijalogu dostavljaju isključivo elektroničke ponude (e-ponuda) putem Elektroničkog oglasnika javne nabave Narodnih novina (EOJN).

2. Elektronička javna nabava
Elektronička javna nabava (e-nabava) proces je javne nabave koji se temelji na primjeni elektroničkih sredstava komunikacije, a cilj je ubrzavanje i pojednostavnjenje procesa javne nabave te potpuni prelazak s papirnatog na elektronički način poslovanja. Postoji više modula e-nabave (e-objava, e-dokumentacija, e-dostava, e-dražba, e-katalog, e-ocjena, e-narudžba, e-račun), no nisu svi moduli obvezni. 
Jedno od ključnih pitanja sustava e-nabave odnosno predaje e-ponuda je potreba za osiguranjem primjerene razine autentifikacije, a što omogućava kroz korištenje naprednog elektroničkog potpisa. Nadalje, da bi sustav e-nabave doista omogućio pojednostavnjivanje postupka javne nabave i u konačnici manji trošak za gospodarske subjekte, potrebno je osigurati da se dokumenti koje gospodarski subjekti podnose u svojim ponudama mogu pribaviti u elektroničkoj formi jer su trenutno ponuditelji prilikom predaje e-ponuda dužni potrebne dokumente i dalje prikupiti u papirnatom obliku, te ih »skenirati« i učitati u sustav EOJN.
Osnovne prednosti primjene e-nabave jesu, svakako, povećana dostupnost i transparentnost postupaka javne nabave, smanjenje administrativnih troškova, učinkovito upravljanje javnom nabavom, te lakše uključivanje domaćih gospodarskih subjekata u tržište javne nabave Europske unije zbog lakšeg pristupa informacijama o mogućnostima nadmetanja. 

2.1. E-nabava u Europskoj uniji
U Europskoj uniji postoje različita rješenja vezano uz korištenje elektroničkih sredstava u provođenju postupaka javne nabave, od slučajeva u kojima je obvezna e-nabava za sve faze prije sklapanja ugovora, dok neke zemlje odluku o tome hoće li koristiti elektronička sredstva u javnoj nabavi prepuštaju naručiteljima, međutim u većini država članica moguće je objaviti postupak javne nabave i osigurati pristup dokumentaciji za nadmetanje s pomoću elektroničkih sredstava komunikacije.
Europska komisija donijela je u travnju 2012. godine Strategiju za e-nabavu (Strategija za e-nabavu, Strategy for e-procurement COM(2012) 179 final), a u skladu s glavnim odrednicama spomenute Strategije, u novim direktivama o javnoj nabavi predviđa se postupan prijelaz na potpunu e-nabavu, te moduli e-objava i e-dokumentacija postaju obvezni odmah, odnosno od datuma predviđenog za prenošenje direktiva (18. travnja 2016.), a potpuna komunikacija elektroničkim sredstvima, koja uključuje i e-dostavu ponuda i zahtjeva za sudjelovanje postaje obvezna nakon roka od 30 mjeseci od roka prenošenja Direktive (18. listopada 2018.), osim u iznimnim slučajevima kada uporaba elektroničkih sredstava iz tehničkih razloga nije prikladna, dok tijela za središnju nabavu prelaze na elektronička sredstva komunikacije najkasnije do 18. travnja 2017. godine.

2.2. E-nabava u Republici Hrvatskoj
Početak e-nabave u Republici Hrvatskoj označava uvođenje obvezatnosti modula e-objava donošenjem Zakona o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 110/07). Navedeni Zakon propisao je objave o javnoj nabavi koje su naručitelji obvezni objaviti u EOJN-u, a Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o objavama javne nabave (Nar. nov., br. 10/12), koja propisuje standardizirane obrasce za objavu.
Razvoj e-nabave u Republici Hrvatskoj nastavljen je 2012. godine, stupanjem na snagu Zakona o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 90/11), koji je uveo obvezu objavljivanja cjelokupne dokumentacije za nadmetanje u EOJN-u, sa svim objašnjenjima, izmjenama i ostalim obavijestima vezanim uz dokumentaciju za nadmetanje.
Također, u svibnju 2013. donesena je Strategija razvoja elektroničke javne nabave u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2016. godine.
Konačno, u članku 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 83/13) propisana je dinamika uvođenja e-dostave ponude u Republici Hrvatskoj. U kontekstu e-dostave ponuda ključan datum je 1. srpnja 2016., od kada se u postupcima javne nabave velike i male vrijednosti ponude podnose isključivo u elektroničkom obliku putem EOJN-a.

3. Elektronička dostava ponude 
Prema spomenutom članku 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi, obveza da u postupcima javne nabave dopusti, osim ponuda u papirnatom obliku, i elektroničke ponude, određena je za Državni ured za središnju javnu već od 1. siječnja 2014. Dakle, na gospodarskim subjektima bio je odabir u kojem će obliku ponude predavati, elektroničkom ili papirnatom. Za ostale naručitelje obveza omogućavanja da se ponude podnesu i u elektroničkom obliku uvedena je od 1. siječnja 2015. godine, dok je obveza isključivo elektroničke predaje ponuda i zahtjeva za sudjelovanje obvezna u postupcima koje provodi Državni ured za središnju javnu nabavu od 1. siječnja 2015., a za ostale naručitelje ista obveza uvedena je od 1. siječnja 2016. godine za postupke velike vrijednosti odnosno od 1. srpnja 2016. i za postupke male vrijednosti[2] odnosno za sve nabave procijenjene vrijednosti (bez PDV-a) iznad 200.000,00 kn (robe i usluge) i 500.000,00 kn (radovi)[3].
Važeći Zakon o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14 - Odluka USRH - u nastavku teksta: Zakon) nema puno odredaba koje se odnose na elektroničku javnu nabavu, te su za navedenu tematiku ključne odredbe članka 54., koji u stavku 3. propisuje da alati i uređaji koji se koriste za komunikaciju elektroničkim sredstvima i njihova tehnička obilježja moraju biti nediskriminirajuća, općedostupna i interoperabilna s proizvodima komunikacijske tehnologije u općoj uporabi te ne smiju gospodarskim subjektima ograničavati pristup nadmetanju. Zatim, u stavku 4. istog članka propisuje se da zahtjevi vezani uz elektronički prijenos i dostavu ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata moraju biti u skladu sa sljedećim uvjetima:
1. dopuštenost ili obvezu elektroničke dostave ponuda i zahtjeva za sudjelovanje javni naručitelj određuje u pozivu na nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje, a planova i projekata u pozivu na natječaj i natječajnoj dokumentaciji
2. informacije u svezi sa specifikacijama koje su potrebne za elektroničku dostavu ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata, uključujući kriptografsku zaštitu, moraju biti dostupne zainteresiranim stranama
3. uređaji za elektroničko zaprimanje ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata moraju udovoljavati zahtjevima iz Dodatka VII. ovoga Zakona i
4. elektronička dostava ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata mora se izvršiti primjenom naprednog elektroničkog potpisa.

Nadalje, Zakon omogućava da u određenim slučajevima naručitelji prihvate ponude u papirnatom obliku. Tako članak 54. u stavku 5. propisuje da je unatoč obvezi da se ponuda predaje u elektroničkom obliku ipak dopušteno da naručitelj prihvati ponudu u papirnatom obliku, i to u odnosu na sljedeće:
1. njihove dijelove koji se ne mogu dostaviti elektroničkim sredstvima, kao što su fizički uzorci, makete i slično
2. njihove dijelove za čiju su izradu, zbog specifičnosti predmeta nabave, nužni posebni formati dokumenata koji nisu podržani kroz opće dostupne aplikacije
3. njihove dijelove za čiju su obradu, zbog specifičnosti predmeta nabave, nužni posebni formati dokumenata obuhvaćeni shemama licenciranih prava koji zbog toga javnom naručitelju nisu dostupni za izravnu uporabu ili uporabu na daljinu i
4. one dokumente drugih tijela ili subjekata koji su važeći samo u izvorniku ako ih elektroničkim sredstvom nije moguće dostaviti u izvorniku.

Vezano uz informacijski sustav putem kojeg se predaju e-ponude Zakon u članku 54. stavak 6. izričito propisuje da se elektronički prijenos i dostava ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata te elektronička dražba provode putem Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske. Dakle, sve e-ponude u Republici Hrvatskoj predaju se isključivo preko jedne platforme, dok u Europskoj uniji postoje različita rješenja, u dosta zemalja postoji više platformi koje služe za predaju ponuda, no sve moraju ispunjavati određene unaprijed propisane standarde u dijelu sigurnosti sustava. 
Pojedinosti vezane uz elektronički prijenos i dostavu ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata te druga pitanja u svezi s EOJN propisuje Vlada Republike Hrvatske Uredbom o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (Nar. nov., br. 10/12 - u nastavku teksta: Uredba), u Glavi V. (čl. 26.-31). Iz odredaba navedenih članaka proizlazi da su ponuditelji obvezni ponudu izraditi u formatu koji je propisao naručitelj, a ako format nije propisan, gospodarski subjekt sam bira format, no pritom se mora raditi o općeraspoloživom formatu za dokumente, koji nije diskriminirajući i koji se može sigurno potpisati korištenjem naprednog elektroničkog potpisa. Dakle, važno je da ponuditelji obrate pozornost na odredbe u dokumentaciji za nadmetanje vezano uz način predaje elektroničkih ponuda. 
Prilikom elektroničke predaje ponuda Upisnik o zaprimljenim ponudama automatski se generira kroz sustav EOJN, međutim važno je naglasiti da je dijelove ponude koji se ne mogu dostaviti u elektroničkom obliku (primjerice, jamstva) potrebno upisati u Upisnik dijelova ponude koji su zaprimljeni u papirnatom obliku, a koje je potrebno predati prije roka za dostavu ponuda. Dakle, za papirnate dijelove ponude i dalje se sastavlja poseban Upisnik, pa se tako uz Zapisnik s javnog otvaranja ponuda prilažu dva upisnika (Upisnik elektronički zaprimljenih ponuda i Upisnik papirnatih dijelova ponude).

3.1. »Uvez ponude« i napredni elektronički potpis
»Uvez ponude« kod e-ponude nije isto što i uvez ponude kod papirnatih ponuda. Naime, radi se o pdf. dokumentu, koji se generira iz sustava EOJN i sadržava sve relevantne podatke iz ponude, a među kojima je i naziv ponuditelja i cijena, te na neki način predstavlja zamjenu za ponudbeni list iz papirnate ponude. Nakon što ponuditelji unesu sve podatke i učitaju sve dokumente koje je naručitelj tražio u dokumentaciji za nadmetanje, sustav EOJN sam generira pdf. dokument naziva »uvez ponude«, te se taj dokument potpisuje naprednim elektroničkim potpisom prije predaje ponude.
Sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu (Nar. nov., br. 10/02, 80/08 i 30/14), napredni elektronički potpis ima istu pravnu snagu kao vlastoručan potpis i otisak pečata na papiru, povezan je isključivo s potpisnikom te ga nedvojbeno identificira. 
Trenutno je u Republici Hrvatskoj jedini ovlašteni izdavatelj digitalnih certifikata Financijska agencija (Fina), koja izdaje certifikate pravnim i fizičkim osobama te je Uredbom Vlade RH o djelokrugu, sadržaju i nositelju poslova certificiranja elektroničkih potpisa za tijela državne uprave (Nar. nov., br. 146/04) određena kao nositelj poslova certificiranja za tijela državne uprave. Da bi se ponuda mogla potpisati naprednim elektroničkim potpisom, potrebno je imati kvalificirani digitalni certifikat, koji se izdaje na kripto uređaju, a s obzirom na to da se prilikom predaje ponude potpisuje pdf. dokument „uvez ponude“, ponuditelji također moraju imati instaliran program koji omogućava potpisivanje pdf. dokumenta ili u svrhu potpisivanja mogu koristiti Fininu aplikaciju »Web e-potpis«. Međutim, ovdje je važno napomenuti da je na internetskim stranicama EOJN-a, 14. srpnja 2016. godine, objavljena preporuka da se za potpisivanje »Uveza ponude« koriste programska rješenja za potpisivanje pdf. dokumenata (npr. Adobe Acrobat Reader DC), jer su uočene određene teškoće s Fininom aplikacijom »Web e-potpis«, koje se odnose na prepoznavanje naprednog elektroničkog potpisa u sustavu EOJN-a, prilikom predaje ponude ili na javnom otvaranju.

Članak 30. stavak 2. Uredbe propisuje da se prilikom otvaranja elektronički dostavljene ponude utvrđuje vjerodostojnost ponude verificiranjem naprednog elektroničkog potpisa te prilikom otvaranja ponuda u sustavu EOJN svaka ponuda prolazi validaciju i verifikaciju naprednog elektroničkog potpisa, a sustav također omogućava da ponuditelji neposredno prije predaje ponude naprave validaciju i verifikaciju naprednog elektroničkog potpisa. Međutim, potrebno je napomenuti da u EOJN-u stoji napomena da je provjera koja se provodi kroz sustav samo informativnog karaktera i da je na naručitelju da provjeri radi li se doista o naprednom elektroničkom potpisu. Osim te provjere, EOJN je omogućio i dodatnu provjeru naprednog elektroničkog potpisa putem alata dostupnog na web stranicama EOJN-a (https://eojn.nn.hr/EOJN.SignatureCheck/),na kojem se može učitati potpisani uvez ponude i provjeriti napredni elektronički potpis.
Ono što izaziva zabunu kod ponuditelja jest da se na kripto uređaju Fine često nalaze dva certifikata, jedan normalizirani, a jedan kvalificirani koji je potreban za potpisivanje naprednim elektroničkim potpisom. Fina ih je imenovala identično pa nije moguće jednostavnim odabirom vidjeti koji je kvalificirani (certifikat), a koji normalizirani te je i u tom smislu preporuka na portalu EOJN da ponuditelji u slučaju dvojbe kontaktiraju izdavatelja potpisa (Fina) kako bi od njega dobili uputu kako odabrati kvalificirani certifikat (razlika između navedena dva certifikata je u zadnjoj znamenci serijskog broja - kvalificirani certifikat završava brojem 5).
Budući da se ponude predaju putem sustava EOJN, koji je Zakonom određen kao sustav kroz koji se predaju e-ponude, autorica teksta mišljenja je da bi se ponuditelji, a i naručitelji trebali moći pouzdati u provjeru potpisa koju provodi sustav EOJN te da ona nikako ne bi trebala biti samo informativne naravi, posebno kada se uzme u obzir odredba članka 30. stavak 2. Uredbe, u kojoj je propisano da se prilikom otvaranja elektronički dostavljene ponude utvrđuje vjerodostojnost ponude verificiranjem naprednog elektroničkog potpisa, a i otvaranje ponuda provodi se također preko sustava EOJN. S obzirom na navedeno, upitno je bi li se naručitelj trebao nakon završetka javnog otvaranja dodatno upuštati u provjeravanje je li ponuda potpisana naprednim elektroničkim potpisom jer je pravno relevantan trenutak u kojem se to utvrđuje upravo trenutak otvaranja ponuda.
Vezano uz problematiku potpisivanja ponuda naprednim elektroničkim potpisom odnosno vezano uz tumačenje u kojem se trenutku utvrđuje da je ponuda potpisana postoji i određena praksa Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave te je u tom smislu zanimljivo rješenje KLASA: UP/II-034-02/16-01/341 od 7. srpnja 2016. godine, u kojem se žalitelj žali na odbijanje svoje ponude iz razloga nepotpisivanja ponude naprednim elektroničkim potpisom. Žalitelj navodi da je ponudu potpisao upotrebom USB tokena na kojem Fina izdaje certifikat za obični i napredni elektronički potpis, te da mu je sustav EOJN prilikom predaje ponude javio da je ponuda potpisana naprednim elektroničkim potpisom i da je i naručitelj na javnom otvaranju ponuda provjeravao jesu li ponude potpisane naprednim elektroničkim potpisom te da je za žaliteljevu ponudu navedeno »DA«, a da je tek u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda konstatirano da ponuda žalitelja nije potpisana naprednim elektroničkim potpisom. Uz žalbu žalitelj je dostavio izjavu Fine, u kojoj se navodi da iako je žalitelj zatražio izdavanje i normaliziranog i kvalificiranog certifikata, po izvršenoj provjeri utvrđeno je da se na izdanom kripto uređaju nalazi samo jedan, i to normalizirani certifikat, a da se razlozi izostajanja kvalificiranog certifikata na kripto uređaju provjeravaju. Nadalje žalitelj navodi da je pribavio i očitovanje Službe za korisnike EOJN-a, u kojem se navodi da sustav EOJN do 23. ožujka 2016. nije razlikovao kvalificirani od autoriziranog potpisa, te da sustav tek od 24. ožujka 2016. provjerava je li ponuda potpisana upotrebom naprednog elektroničkog potpisa. Naručitelj u svom odgovoru na žalbu navodi da je činjenica da je sustav EOJN na otvaranju ponuda prikazivao da je ponuda potpisana naprednim elektroničkim potpisom ne znači da je doista i potpisana naprednim elektroničkim potpisom, te ističe da je tijekom pregleda i ocjene ponuda utvrdio da ona nije potpisana naprednim elektroničkim potpisom. Vezano uz navedeno DKOM u obrazloženju rješenja navodi sljedeće: »U konkretnom slučaju naručitelj u Zapisniku o javnom otvaranju ponuda nije konstatirao da ponuda nije potpisana naprednim elektroničkim potpisom, čak štoviše u odgovoru na žalbu navodi da je činjenicu je li ponuda potpisana naprednim elektroničkim potpisom provjeravao u fazi pregleda i ocjene ponuda. Naručitelj je po ocjeni ovog tijela dužan verificirati napredni elektronički potpis u fazi otvaranja ponuda te navedenu činjenicu ne može utvrđivati u fazi pregleda i ocjene ponuda. S obzirom na to da je u ovom žalbenom postupku utvrđeno da je naručitelj nezakonito postupio kada je činjenicu nepostojanja naprednog elektroničkog potpisa utvrdio u fazi pregleda i ocjene ponuda, iako je navedeno trebao utvrditi u fazi otvaranja ponuda, žalbeni navod se ocjenjuje osnovanim.«

4. Otvaranje elektroničkih ponuda
Proces javnog otvaranja e-ponuda započinje učitavanjem »privatnih ključeva« ovlaštenih predstavnika naručitelja, pri čemu moraju biti prisutna najmanje dva ovlaštena predstavnika. Naime, prilikom objave poziva za nadmetanje nakon što su odabrana dva ovlaštena predstavnika, sustav kreira »privatni ključ« u XML formatu i šalje ga odabranim ovlaštenim predstavnicima na e-mail adresu koja je evidentirana u korisničkim pristupnim podatcima za prijavu na sustav. Sustav šalje dva privatna ključa, ovlaštenom predstavniku (1) i ovlaštenom predstavniku (2). Preporuka je da svaki ovlašteni predstavnik ima svog zamjenika, koji također dobiva »privatni ključ« ovlaštenog predstavnika kojeg zamjenjuje, te ga u slučaju odsutnosti ili gubitka ključa može zamijeniti prilikom javnog otvaranja. 
Također, prilikom kreiranja privatnih ključeva na sučelju sustava kreiraju se i dva javna ključa koji služe za uparivanje s privatnim ključevima zbog ugrađene sigurnosne kriptografske metode u sustavu, te se na taj način onemogućava pristup ponudama dok ne istekne rok za dostavu ponuda i dok se na otvaranju ponuda ne upare privatni i javni ključevi. Kada je otvaranje ponuda završeno, sustav sam generira Zapisnik s otvaranja ponuda sa svim propisanim podatcima, što svakako predstavlja olakšanje za naručitelja pogotovo u postupcima s više grupa odnosno ponuditelja.

5. Zaključak
Za širu uporabu e-javne nabave ključna je razina uporabe elemenata koji su vezani općenito uz elektroničko poslovanje, a to se ponajprije odnosi na razinu uporabe naprednog elektroničkog potpisa. Također u kontekstu primjene e-nabave potrebno je osigurati dostupnost određenih dokumenata koje gospodarski subjekti prilažu u sklopu svojih ponuda u elektroničkoj formi, a da bi e-nabava doista imala očekivane učinke u smislu olakšanja poslovanja i smanjivanja administrativnih troškova.
Prepreku primjeni novih elemenata e-nabave mogu predstavljati nedostatna znanja i vještine vezane uz primjenu informacijskih tehnologija, kako kod naručitelja, tako i kod gospodarskih subjekata.
Primjena alata e-ponuda u 2015. godini i prvoj polovici 2016. godine nije izazvala značajnije probleme i teškoće za ponuditelje jer je mali broj ponuditelja koristio mogućnost podnošenja e-ponuda, no u slučajevima u kojima su ponude dostavljane elektroničkim putem primijećeno je da ponuditelji imaju teškoće s potpisivanjem ponuda naprednim elektroničkim potpisom. Naime, samo podnošenje elektroničkih ponuda zahtijeva određenu razinu informatičke pismenosti kod ponuditelje te određene tehničke preduvjete (ishođenje naprednog elektroničkog potpisa kod Fine, programska rješenja koja omogućuju potpisivanje).
Budući da je od 1. srpnja 2016. obvezna isključivo elektronička dostava ponuda u svim postupcima javne nabave, potrebno je da svi dionici sustava javne nabave, ponajprije Ministarstvo gospodarstva, Uprava za sustav javne nabave, Narodne novine te Fina, kao trenutno jedini ovlašteni izdavatelj digitalnih certifikata u Republici Hrvatskoj, učine dodatne napore kako podnošenje elektroničkih ponuda umjesto olakšavanja postupka predaje ponuda ne bi izazvalo suprotan efekt. Naime, ako se utvrdi da potpisivanje ponuda naprednim elektroničkim potpisom kod znatnog broja korisnika izaziva teškoće, potrebno je razmotriti i druge opcije vezane uz elektroničko potpisivanje dokumenata.


[1]Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ i Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ. (Službeni list Europske unije L 94 od 28. ožujka 2014).
[2] Sukladno Zakonu o javnoj nabavi nabava velike vrijednosti je nabava čija je procijenjena vrijednost (bez PDV-a) jednaka ili veća od vrijednosti europskih pragova, a nabava male vrijednosti je nabava čija je procijenjena vrijednost manja od europskih pragova, a veća od 200.000 kuna (robe i usluge) odnosno 500.000 kn (radovi).
[3] Sukladno Zakonu o javnoj nabavi, nabava velike vrijednosti je nabava čija je procijenjena vrijednost (bez PDV-a) jednaka ili veća od vrijednosti europskih pragova, a nabava male vrijednosti je nabava čija je procijenjena vrijednost manja od europskih pragova, a veća od 200.000,00 kuna (robe i usluge) odnosno 500.000,00 kn (radovi).