Formalnopravni postanak neke nekretnine općim dobrom u našem pravnom sustavu nije propisan na konzistentan i ujednačen način. Uočava se to na primjeru pomorskog dobra, s jedne strane i javnih cesta, s druge strane. Otvorenim ostaje i pitanje brisanja tereta na nekretnini koja dobiva status općeg dobra. Naime, kad neka nekretnina postaje opće dobro, na kojem se ne mogu stjecati stvarna prava i koja, ujedno, ne može biti predmetom ovrhe, opravdano se postavlja pitanje ima li logičnog i pravnog smisla da se prilikom upisa statusa općeg dobra u zemljišnoj knjizi ujedno ne izbrišu i, do tada postojeći, tereti na nekretnini. Daljnja pitanja koja se s tim u vezi postavljaju su može li brisanje tereta obaviti zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti, ako takav prijedlog nije istaknuo predlagatelj u prijedlogu za upis statusa općeg dobra i koja je pravna sudbina onog čiji bi se teret, na nekretnini koja postaje opće dobro, izbrisao.