1. Uvod
Svaka ekonomska aktivnost javnopravnog tijela, pa tako i aktivnost naručitelja pri provođenju postupaka javne nabave, podliježe pravilima o tržišnom natjecanju. Naručitelji, kao javnopravna tijela, mogu provoditi postupke javne nabave samo u kontekstu učinkovitog tržišnog natjecanja, čija je osnovna svrha učinkovito raspolaganje javnim sredstvima. Na taj se način gospodarski subjekti potiču da se međusobno natječu, što rezultira nizom koristi kao što su niže cijene, viša kvaliteta, širi izbor, itd. 

Pravila o zaštiti tržišnog natjecanja proizlaze iz europskih pravnih izvora, i to u prvom redu iz Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije,¹ te iz sudske prakse Europskog suda. To se načelo primjenjuje na sve postupke kojima slijedi sklapanje javnih ugovora, pa tako i na postupke koji se provode radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi. Naručitelji, kao javnopravna tijela, mogu obavljati javnu nabavu jedino u kontekstu učinkovite konkurencije. Da bi se to osiguralo, države članice svojim propisima, koji se temelje na europskim pravnim izvorima, ograničavaju djelovanje naručitelja i prisiljavaju ih da se u svojim ekonomskim aktivnostima ponašaju tržišno. 

Međutim, države članice ponekad svojim propisima o javnoj nabavi, koji se temelje na europskim pravnim izvorima, ostavljaju prostora da se, radi zaštite određenog interesa, ograniči tržišno natjecanje, odnosno uvode neke oblike ograničavanja tržišnog natjecanja.² Ta se ograničenja reguliraju iznimno i prema postojećoj regulativi, odnose se na socijalna prava i zaštitu okoliša, što se ostvaruje kroz zahtjeve koje naručitelji mogu tražiti u natječajnoj dokumentaciji, pri čemu se kriterij odabira temelji na ekonomski najprihvatljivijoj ponudi. U odnosu na kriterije odabira ekonomski najpovoljnije ponude, naručitelji mogu temeljiti svoje odluke na različitim kriterijima kao što su cijena, rok izvedbe, tekući troškovi, profitabilnost, tehnička prednost. Kriterij ekonomski najprihvatljivije ponude ostavlja naručiteljima mogućnost odabira kriterija, ali je njihov izbor ograničen na uvjete kojima je cilj identificirati ponudu koja je ekonomski najprihvatljivija. 

2. Ustavna jamstva
Promocija i zaštita temeljnih ljudskih prava (socijalna prava i zaštita okoliša) našla je svoj izraz u ustavnim tekstovima. Radi se o pozitivnim pravima³ koja označavaju dužnost države da pojedincima osigurava određena socijalna prava ili ostvarenje određenih interesa (ekološki). Ta se prava ne mogu štititi sudskim putem, već se, u biti, radi o dužnosti države da, sukladno svojim mogućnostima, posvećuje dužnu skrb navedenim zahtjevima. 

3. Europski pravni izvori
Tržišno natjecanje je jedno od osnovnih načela unutarnjeg tržišta Europske unije, jedan od ključnih političkih prioriteta Europske unije i, kao takvo, regulirano je na evropskoj razini. Cilj reguliranja je da se osigura slobodna i poštena tržišna utakmica u Europskoj uniji. Europska komisija i vlasti država članica zaduženi su za pitanje zaštite tržišnog natjecanja te da zajedno dodatno rade na unapređenju učinkovite i dosljedne primjene pravila o tržišnom natjecanju. 

U svim su državama članicama, kako starim tako i novim, zaštita okoliša i socijalna zaštita pitanja koja se uređuju na nacionalnoj razini, ali prvenstveno na razini tijela Europske unije, osobito Europske komisije. Nacionalna pravila o javnoj nabavi uglavnom su rezultat implementacije odgovarajućih europskih pravila. Države članice su svojim propisima o javnoj nabavi, koji se temelje na europskim, uvele neka ograničenja tržišnog natjecanja. Ta se ograničenja odnose na neka socijalna prava i zaštitu okoliša. 

Za reguliranje navedenog pitanja na europskoj razini od najveće važnosti su pravila Ugovora i direktiva o javnoj nabavi. Osim toga, isto pitanje treba promatrati i kroz prizmu referentne prakse Europskog suda. Vrlo važna su i priopćenja Europske komisije koja objašnjavaju i tumače neka pitanja i pojmove.

3.1. Priopćenja Europske komisije
Jedan od načina na koji Europska komisija utječe na države članice jesu pravni instrumenti mekog prava (soft law), kao što su, primjerice, interpretativna priopćenja. Radi se o aktima koji rezimiraju i objašnjavaju načine na koji se pojedine odredbe europskog prava trebaju tumačiti, uzimajući u obzir sudsku praksu. Priopćenje može biti program kako poboljšati područje određene politike ili, pak, objašnjenje i tumačenje nekih pitanja i pojmova. Svrha interpretativnih priopćenja je davanje uputa za tumačenje i primjenu primarnog i sekundarnog prava Europske unije. Njihov je cilj nadopunjavanje i podupiranje postojećeg zakonodavstva.

U području zaštite okoliša i socijalne zaštite pri provođenju postupaka javne nabave, Europska je komisija izdala dva dokumenta: Interpretativno priopćenje Komisije o pravu Zajednice, koje se primjenjuje na javnu nabavu i na mogućnosti integriranja zaštite okoliša u javnu nabavu⁶ i Interpretativno priopćenje Komisije o pravu Zajednice, koje se primjenjuje na javnu nabavu i na mogućnosti integriranja socijalnih aspekata u javnu nabavu.⁷Cilj je ovih dokumenta analizirati i odrediti mogućnosti postojećeg pravnog okvira Europske unije s obzirom na integraciju socijalnog pitanja i zaštite okoliša pri provođenju postupaka javne nabave.⁸

3.2. Odluke Europskog suda
Europski sud je u predmetu Bentjees,⁹ koji se odnosi na postupak nabave radova, promijenio dotadašnju praksu postupanja u smjeru poštovanja socijalnih elemenata pri provođenju postupaka javne nabave. Treći dio drugog pitanja, koje je postavio nizozemski sud Arrondissementsrechtbank, ticao se mogućnosti odbacivanja ponude kad gospodarski subjekt, koji se pojavljuje u ulozi ponuditelja, nije u mogućnosti zaposliti dugoročno nezaposlene osobe. 

Europski sud je zauzeo stav da je uvjet, koji se odnosi na zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba, sukladan s relevantnom Direktivom ako nema direktan ili indirektan učinak diskriminacije na ponuditelje iz drugih država članica. Riječ je o kvalitativnom kriteriju odabira čiji je cilj dati prednost određenim ponuditeljima u smislu pomoći. Isto tako, Sud je naveo da ovaj dodatni i specifični kriterij mora biti naveden u objavi o javnoj nabavi. Obveza zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, mogla bi, prema stajalištu Europskog suda, narušiti zabranu diskriminacije na temelju nacionalnosti, ako bi bilo očito da takav uvjet mogu zadovoljiti samo ponuditelji iz države članice o kojoj je riječ ili kad bi ponuditelji iz drugih država članica imali poteškoće pri zadovoljavanju tog uvjeta. 

Europski sud je priznao državi, kao njezin nacionalni interes, da se, pri provođenju postupaka javne nabave, kao kriterij ekonomski najpovoljnije ponude uzme u obzir i ekološki kriterij. Tako je, u predmetu Concordia Bus Finland,¹⁰ Europski sud naveo da, u kontekstu pružanja usluga gradskog autobusnog prijevoza, naručitelj može uzeti u obzir ekološke kriterije, poput razine ispuštanja dušikova oksida ili razine buke autobusa u kontekstu nabave usluge pružanja gradskog autobusnog prijevoza, ali pod uvjetom da se ti kriteriji odnose na predmet ugovora, da oni naručitelju ne daju neograničenu slobodu odabira, da su izričito navedeni u dokumentaciji za nadmetanje ili objavama o javnoj nabavi, te da udovoljavaju svim temeljnim načelima prava Europske unije, posebice načelu nediskriminacije. 

Načelo jednakog tretmana, prema stavu Europskog suda, u navedenom predmetu ne isključuje da se u obzir uzmu kriteriji vezani uz zaštitu okoliša samo zato što je prijevozno poduzeće u vlasništvu naručitelja jedno od nekolicine poduzeća koja mogu ponuditi autobusni vozni park, koji ispunjava te kriterije.

3.3. Materijalne direktive o javnoj nabavi
Države članice su obveznice implementacije direktiva u njihove nacionalne zakone. Direktive se moraju u nacionalni pravni poredak implementirati na način da omogućuju ostvarenje potpune pravne sigurnosti prilikom primjene u nacionalnom pravnom poretku. Direktive obvezuju države da ih se pridržavaju, ali istodobno ostavljaju dosta prostora za diskrecijsko odlučivanje o bitnim pitanjima. Države članice imaju mogućnost izbora forme i sredstava da bi direktive provele u svom pravnom sustavu.¹¹

Kad je riječ o javnoj nabavi, danas su u primjeni dvije direktive,¹² a to su Direktiva 2004/18/EZ, od 31. ožujka 2004., o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama¹³ i Direktiva 2004/17/EZ, od 31. ožujka 2004., kojom se usklađuju postupci nabave subjekata, koji djeluju u sektorima vodoopskrbe, energetike, prometa i poštanskih usluga.¹⁴ Ranije važeće direktive o javnoj nabavi, koje datiraju od 1971., i nisu sadržavale izričito pozivanje na socijalne elemente, kao ni zaštitu okoliša, što je bilo i razumljivo obzirom na vrijeme njihova donošenja. Cilj je nove direktive osigurati da javna nabava bude otvorena konkurenciji na širem europskom tržištu i da ponuditelji budu otvoreni za konkurenciju, tako da ponuditelji u bilo kojoj državi članici imaju jednake mogućnosti natjecanja.

Materijalne se direktive o javnoj nabavi, kako je to rečeno i u njihovoj preambuli, temelje na sudskoj praksi Europskog suda, koja se odnosi na kriterije odabira, a pojašnjava mogućnosti naručitelja da udovolje potrebama javnosti, uključujući i ekološko i/ili socijalno područje, pod uvjetom da su takvi kriteriji povezani sa sadržajem ugovora, da ne daju neograničenu slobodu izbora naručiteljima te da su izričito navedeni i zadovoljavaju temeljna načela prava Europske unije (t. 1. obiju direktiva).

Određivanje tih kriterija ovisi o predmetu ugovora budući da ti kriteriji moraju omogućiti procjenu rezultata koji se nudi svakom ponudom u smislu predmeta ugovora određenog u tehničkim specifikacijama, te vrijednosti za uloženi novac svake ponude koja se procjenjuje. Pod istim uvjetima naručitelj može upotrebljavati kriterije čiji je cilj ispunjavanje socijalnih uvjeta, posebice kao odgovor na potrebe – određene u ugovornim specifikacijama – osobito siromašnih skupina ljudi kojima pripadaju oni koji primaju, odnosno koriste radove, robu ili usluge, a predmet su ugovora (t. 55. preambule Direktive 2004/17/EZ). 

Kako bi se zajamčio jednaki tretman, kriteriji odabira moraju omogućiti objektivnu usporedbu i procjenu ponuda. Ako se ispune ti ekonomski i kvalitativni kriteriji odabira, poput ispunjavanja uvjeta zaštite okoliša, naručitelju će moći omogućiti da zadovolji potrebe javnosti koje su iskazane u ugovornim specifikacijama. Ako su, zbog potrebe zapošljavanja duže vrijeme nezaposlenih osoba ili zaštite okoliša, takvi ponuditelji korisnici državne pomoći¹⁵ koja se odnosi na mjere zapošljavanja duže vrijeme nezaposlenih osoba i mjere koje se odnose na zaštitu okoliša, Europski sud je naveo da primatelji državne pomoći, koja omogućuje sastavljanje ponuda prema znatno nižim cijenama u usporedbi s drugim ponuditeljima, nisu u suprotnosti s načelom jednakopravnosti.¹⁶ U tom slučaju, tj. ako naručitelj utvrdi da je ponuda neprirodno niska zato što ponuditelj prima državnu potporu, ponuda može biti odbijena samo na temelju toga, nakon razgovora s ponuditeljem, ako on nije u mogućnosti dokazati, unutar dovoljno dugog vremenskog roka određenog od naručitelja, da je dotična potpora dodijeljena zakonito (čl. 55. Direktive 2004/18/EZ i čl. 57. Direktive 2004/17/EZ).

Naručitelji mogu utvrditi posebne uvjete u odnosu na izvršavanje ugovora, pod uvjetom da su oni u skladu s pravom Europske unije i da se navedu u obavijesti koja se koristi kao sredstvo pozivanja na natjecanje ili u specifikacijama. Uvjeti, kojima se uređuje izvršavanje ugovora, mogu se, posebice, odnositi na socijalne i ekološke momente (čl. 39. Direktive 2004/17/EZ i čl. 26. Direktive 2004/17/EZ).

Pri određivanju uvjeta za priznanje sposobnosti, prema članku 48. Direktive 2004/18/EZ i čl. 52. Direktive 2004/17/EZ, naručitelji mogu od gospodarskog subjekata tražiti, kako bi provjerili njegove tehničke mogućnosti, da navedu mjere gospodarenja okolišem koje će gospodarski subjekt moći primijeniti kad bude izvršavao ugovor. U takvim slučajevima, ako ugovorni subjekti budu tražili predočenje potvrda koje izdaju nezavisna tijela, a kojima se potvrđuje da gospodarski subjekt udovoljava određenim normama gospodarenja okolišem, oni će uputiti na norme EMAS¹⁷ ili na norme gospodarenja okolišem, koje se temelje na odgovarajućim europskim ili međunarodnim normama, a koje su potvrđene od tijela koja su u skladu s pravom Europske unije ili odgovarajućim europskim ili međunarodnim normama, koje se odnose na izdavanje potvrda. Ugovorni subjekti priznaju istovjetne potvrde od tijela koja imaju poslovni nastan u drugim državama članicama. Oni, također, prihvaćaju od gospodarskih subjekata i druge dokaze o istovjetnim mjerama gospodarenja okolišem.

4. Nacionalni zakonski okvir
Novo se zakonodavstvo u području javne nabave u Republici Hrvatskoj temelji na obvezi usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s europskim zakonodavstvom. Tako je Zakon o javnoj nabavi (u nastavku teksta: ZOJN)¹⁸ u osnovi preuzeo direktive o javnoj nabavi. Pri izradi ZOJN-a, najveća je pažnja bila usmjerena na direktive o javnoj nabavi, koje je trebalo ugraditi u nacionalni propis. U skladu s tim, u ZOJN su uvrštene i odredbe o mogućnosti uključenja socijalnih i ekoloških elemenata u natječajnu dokumentaciju, pod uvjetom da nisu izravno ili neizravno diskriminirajući (čl. 83. st. 1. ZOJN-a). 

Od socijalnih elemenata ZOJN predviđa posebne odredbe koje se odnose na rezervirane ugovore, tj. ugovore koji se odnose na zaštitne radionice ili koji se izvršavaju u kontekstu zaštićenih programa zapošljavanja ako je većina zaposlenih, u odnosu na ukupan broj zaposlenih osoba s invaliditetom koje, zbog prirode ozbiljnosti njihova invaliditeta, ne mogu obavljati zanimanja u redovitim uvjetima (čl. 15. ZOJN-a). Nadalje, ZOJN predviđa da naručitelj mora tražiti od ponuditelja da pri sastavljanju ponuda uzmu u obzir obveze koje se odnose na odredbe o zaštiti radnog mjesta i radne uvjete koji su na snazi u mjestu gdje će se izvoditi radovi ili u kojima će se pružati usluge, ako je u dokumentaciji za nadmetanje naveo podatke o tijelima od kojih natjecatelj ili ponuditelj može dobiti pravovaljanu informaciju u odnosu na te elemente (čl. 84. ZOJN-a). 

Određujući uvjete tehničke i stručne sposobnosti, naručitelj može samo u opravdanim slučajevima zahtijevati, kao dokaz, navod o mjerama za upravljanje okolišem koji će gospodarski subjekt biti u mogućnosti primjenjivati prilikom izvršenja ugovora o nabavi radova i usluga (čl. 72. st. 4. t. 4. i st. 5. t. 6. ZOJN-a). Ako u tom slučaju naručitelj zahtijeva prilaganje potvrda (certifikata) o sukladnosti gospodarskog subjekta s određenim normama za upravljanje okolišem, koje izdaju neovisna tijela za potvrđivanje sukladnosti, javni ih naručitelj mora uputiti na Sustav Zajednice za upravljanje okolišem (Community Eco-Management and Audit Scheme, EMAS) ili na određene hrvatske norme za sustave upravljanja okolišem kojima su prihvaćene europske ili međunarodne norme. Sustavi upravljanja okolišem, na koje upućuje javni naručitelj, moraju biti potvrđeni (certificirani) od tijela koja udovoljavaju propisima Republike Hrvatske, a usklađeni su s pravom Europske unije ili hrvatskim normama kojima su prihvaćene europske ili međunarodne norme za osposobljenost tijela koja potvrđuju sustave upravljanja okolišem (čl. 74. st. 1. ZOJN-a).

U tom slučaju naručitelj može koristiti detaljne specifikacije ili, po potrebi, njihove dijelove, kako su definirane europskim, nacionalnim, višenacionalnim, ili bilo kojim drugim ekološkim oznakama, pod uvjetom da su te specifikacije prikladne za definiranje obilježbi robe ili usluga koje su predmet nabave, zahtjevi za oznaku sastavljeni na temelju znanstvenih podataka, ekološke oznake prihvaćene na temelju postupka u kojem mogu sudjelovati sve zainteresirane strane, kao što su vladina tijela, potrošači, proizvođači, distributeri i organizacije za zaštitu okoliša, i dostupne svim zainteresiranim stranama (čl. 81. st. 7. ZOJN-a). 

Po uzoru na europske direktive o javnoj nabavi, ZOJN određuje da socijalna i pitanja zaštite okoliša naručitelj može odrediti kao posebne uvjete za izvršenje ugovora, ali pod uvjetom da su u svezi s predmetom nabave i da nisu izravno ili neizravno diskriminirajući. Te elemente naručitelj može odrediti u pozivu za nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje prilikom opisa premeta nabave, određivanja tehničkih specifikacija, kriterija za odabir ponude ili uvjeta ugovora (čl. 83. ZOJN-a). Međutim, nije jasno zbog čega ZOJN, primjerice, vezuje kriterij odabira samo kao uvjet za izvršenje ugovora. I ekološka obilježja predmeta nabave, prema članku 82. ZOJN-a, mogu se koristiti kao kriterij odabira. Međutim, ZOJN ne predviđa socijalne elemente kao kriterij odabira, pa se tako, primjerice, zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba ne može koristiti kao kriterij odabira, a da nije jasno radi li se o previdu ili pogrešci terminološkog usklađivanja.¹⁹Koristeći dopuštenu mogućnost zaštite nacionalnog interesa, ZOJN bi, kao kriterij odabira, trebao sadržavati i socijalne elemente, primjerice, uzeti u obzir zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, ali i nekih drugih osoba kojima Ustav Republike Hrvatske jamči osobitu skrb (npr. branitelji) .

Usporedbom teksta ZOJN-a u predmetnom segmentu (socijalna prava i zaštita okoliša) s relevantnim odredbama direktiva o javnoj nabavi, na prvi pogled proizlazi da se prilikom usklađenja sva pozornost bila usmjerena na prepisivanje odredaba direktiva. Pri tome ZOJN nije bio u cijelosti dosljedan, odnosno nije u cijelosti propisao mogućnosti koje predviđaju direktive, iako se radi o dopuštenoj zaštiti nacionalnog interesa. Čini se, nadalje, da se nije uzelo u obzir da direktive ne propisuju jasan i detaljan sustav mjera, što bi bilo nepotrebno i neodgovarajuće.²⁰

5. Umjesto zaključka
Republika Hrvatska je novim zakonskim okvirom za javnu nabavu u potpunosti usvojila odredbe dviju europskih direktiva o javnoj nabavi iz 2004., te je time ozakonila već prije izražena stajališta Europskog suda o korištenju socijalnih i ekoloških elemenata pri provođenju postupaka javne nabave. Međutim, čini se da zakonodavac nije, prilikom usklađivanja, u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir važnost sistematičnosti i terminološkog usklađenja, te dosljednost u prihvaćanju mogućnosti koje daju direktive, čime na značaju gubi pravi smisao istaknute potrebe korištenja socijalnih i ekoloških elemenata, osobito zbog toga što se radi o dopuštenoj zaštiti nacionalnog interesa. Tehnika prepisivanja nije dobar izbor, a osobito ako se radi o području o posebno važnog interesa za gospodarstvo, kakva je to javna nabava. 

Osim toga, formalno usklađivanje treba pratiti i praktična primjena usklađenog propisa. Unatoč postojećoj pravnoj osnovi za uzimanje u obzir navedenih iznimno važnih elemenata i zbiljskoj mogućnosti osiguranja unošenja socijalnih i ekoloških elementa u natječajnoj dokumentaciji, smatramo da će značajniji pomak u tom smjeru biti učinjen tek kad naručitelji postanu svjesni da je uzimanje u obzir socijalnih i ekoloških obilježja predmeta nabave iznimno važno za gospodarstvo, čime se potiče regionalni razvoj.

 

1 Treaty on European Union and Treaty establishing the European Community (Consolidated Version, Official Journal of the European Union, C 83/13). 
2 Ugovor o Europskoj uniji u čl. 101. predviđa mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja u slučajevima koji pridonose poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka. 
3 Za razliku od negativnih prava koja su usmjerena na zaštitu privatnosti pojedinaca od djelovanja državne vlasti. 
4 Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01 – ispr., 76/10, 85/10 – proč. tekst. 
5 Nar. nov., br. 80/13. 
6 Commission interpretative communication on the Community law applicable to public procurement and the possibilities for integrating environmental considerations into public procurement (OJ C 333, 28.11.2001) 
7 Commission interpretative communication on the Community law applicable to public procurement and the possibilities for integrating social considerations into public procurement (OJ C 333, 28.11.2001) 
8 Oba su navedena dokumenta dostupna na internetskoj stranici: http://europa.eu.int/comm/internal_market/en/publproc/general/com274en.pdf. 
9 Predmet C-31/87, Gebroeders Beentjes B.V. v. State of Netherlands, [1988] ECR 4635. 
10 Predmet C-513/99, Concordia Bus Finland Oy AB v Helsingin Kaupunki [ 2002] ECR I-7213. 
11 Općenito se pod pojmom direktive se u smislu čl. 288 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (čl. 288. st. 2.) podrazumijevaju akti koji obvezuju države članice u pogledu cilja normiranja koji se njima želi ostvariti, ali im istodobno ostavljaju slobodu u izboru forme i metode kojima će se taj cilj postići. 
12 Uz materijalne direktive o javnoj nabavi postoje i pravnozaštitne direktive, čiji je cilj osigurati ne samo poštovanje materijalnih direktiva već poštovanje i svih drugih europskih propisa o javnoj nabavi. Pravnozaštitne direktive su Direktiva 89/665/EZ, o usklađivanju zakona, propisa i upravnih odredaba koji se odnose na primjenu postupaka revizije kod dodjele ugovora o javnim nabavama i javnim radovima, i Direktiva 92/13/EZ, o usklađivanju zakona, propisa i upravnih odredbi koji se odnose na primjenu pravila zajednice o postupcima nabave subjekata, a djeluju na području vodoopskrbe, energije, prijevoza i telekomunikacija. Navedene direktive izmijenjene su i dopunjene Direktivom 2007/66/EZ. 
13 Council Directive 2004/18/EC of 31 March 2004 on the coordination of procedures for the award of public works contracts, public supply contracts and public service contracts (2004) OJ L 134. 
14 Council Directive 2004/17/ EEC operating in water, energy, transport and post sector (2004) OJ L 134. 
15 Pomoć koju dodjeljuju države članice ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku, predstavlja prijetnju u smislu narušavanja konkurencije davanjem povlastica određenim gospodarskim subjektima. 
16 Predmet C-94/99, ARGE Gewässerschutz v. Bundesministerium für Land und Fortswirthschaft [2000] ECR I-11037. 
17 Eco-Management and Audit Scheme – EMAS - predstavlja dobrovoljni program za upravljanje zaštitom životne sredine i provjeru, koji omogućuje tvrtkama da verificiraju svoj sustav upravljanja zaštitom životne sredine u skladu s odgovarajućom Uredbom Evropskog parlamenta i Vijeća. 
18 Nar. nov., br. 90/11 i 83/13. 
19 Tako direktive predviđaju obveze u odnosu propise o zaštiti zaposlenja (čl. 27. Direktive 2004/18/EZ, odnosno čl. 39. Direktive 2004/17/EZ, a ZOJN, implemetirajući tu odredbe u nacionalno zakonodavstvo, govori o obvezama koje se odnose na odredbe o zaštiti radnog mjesta (čl. 84. ZOJN-a). 
20 Zbog toga je ZOJN trebao preciznije i detaljnije propisati sustav mjera, koji bi znatno olakšao posao naručitelja u ovom segmentu. Osim toga, jasno je da je nerealno očekivati da se koncept, koji je proizveden u zapadnom svijetu, jednostavnom preslikom može prenijeti u nacionalni pravni sustav, zanemarujući brojne političke, ekonomske, socijalne i druge specifičnosti. Ništa manje značajno nije ni pitanje logičkog slijeda normi, što se čini, također, kao bitan nedostatak u tekstu ZOJN-a.