1. UVOD –  ZATEZNOKAMATNA  REVALORIZACIJA GLAVNICE, OD TUMAČENJA ZAKONODAVCA DO STAJALIŠTA VSRH-a
Prije dvanaest godina, u jesen 2008., imali smo zadovoljstvo predstaviti svoj uradak, pismeno i usmeno, na XXIII. tradicionalnom savjetovanju Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse. Učinili smo to tekstom pod naslovom Kapitalizacija kamata i izračun zateznih kamata kada dužnikovo kašnjenje obuhvaća razdoblje složenoga (‘konformnog’) i jednostavnog računa.

Taj podulji naslov bio je nužna posljedica, za ponekog, teško razumljivih nedoumica oko sudbine legalno provedene, snagom propisa, revalorizacije dužne glavnice vjerovnikove novčane tražbine, u vremenu i pod uvjetima tadašnje galopirajuće deprecijacije domaće valute. Bilo je to, danas zaboravljeno, vrijeme kada su novčana dugovanja, ako nisu bila ‘pokrivena’ nekom zaštitnom klauzulom (redovito valutnom), dnevno rapidno gubila na svojoj vrijednosti.

Pribjegla je tada u pomoć financijska ‘podrška’, primjenom klasičnih metoda izračuna zateznih kamata, ali na specifičan način. Gospodarska matematika, u tom smislu, poznaje dvije metodologije izračuna (zateznih) kamata – jednostavni i složeni izračun. Onaj prvi obilježen je proporcionalnim kamatnjakom, a drugi konformnim. Stoga se kolokvijalno i uobičajilo dvije metode nazivati – proporcionalnom i konformnom.

Tako je primjenom složenog izračuna, uz konformni kamatnjak (kamatnu stopu), tijekom godine glavnica bila uvećavana za dospjele zatezne kamate, da bi krajem kalendarske godine tako izračunatom svotom zateznih kamata bila uvećana glavnica duga, pa su se daljnje kamate računale na tako uvećanu, kamatno revaloriziranu – glavnicu.

No, domaća se valuta tijekom vremena pomalo stabilizirala, pa je takav izračun kod primjene u razdoblju dulje od godine dana, to jest uz godišnju revalorizaciju glavnice, u jednome trenutku postao neopravdan. To je otvorilo pitanje vremena, datuma metodološkog prijelaza sa složenog izračuna zateznih kamata, uz konformni kamatnjak, na jednostavan račun uz proporcionalni kamatnjak.

Sa stajališta prava, odgovor na pitanje koje se postavljalo nije bio jednostavan, jer je riječ bila o primjeni vremenski formalno nelimitiranih financijskih pravila. A život je tražio rješenje, posebno u slučajevima nekih povećih bankarskih potraživanja/dugovanja.

Sudska interpretacija očito nije bila spremna ‘uskočiti’ u taj problem pa je izlaz nađen u takozvanom zakonodavčevu ‘vjerodostojnom tumačenju’.^[1]

Tako je Hrvatski sabor, s ‘pristojnim’ vremenskim odmakom, na sjednici od 30. travnja 2004., dao autentično tumačenje članka 3. stavka 1. Zakona o zateznim kamatama iz 1996. godine (Nar. nov., br. 28/96). Donoseći vjerodostojno tumačenje zakonodavac se pozvao na odredbe članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka 122. Poslovnika Hrvatskoga sabora.^[2]

Dano tumačenje glasi: U dvojbi može li se konformni način uračunava­nja zateznih kamata primje­njivati u slučaju kaš­nje­nja s ispu­nje­njem dospjelih obveza za razdob­lje du­lje od godinu dana smatra se da to nije moguće, već se za razdob­lje du­lje od godinu dana treba primje­njivati proporcionalni (prosti) način obračuna zateznih kamata.

Tim je tumačenjem primjena konformnog način uračunava­nja zateznih kamata prekinuta stupanjem na snagu Zakona iz 1996., odnosno (sudski protumačeno) već Uredbe iz 1994.

 Naime, iako je riječ bila o tumačenju odredbe Zakona koji je stupio na snagu u travnju 1996., sudska je praksa to zakonodavčevo tumačenje dodatno protumačila, tako da se ono primjenjuje već od 1. travnja 1994., tj. od vremena kada je bila donesena (i stupila na snagu) Uredba o visini stope zateznih kamata koja je sadržavala jednaku odredbu kao i dvije godine, zatim donesen Zakon, u članku 3. stavku 1.^[3]

Povodom problema (pitanja) koji (koja) su se u praksi javljali usprkos dobivenom zakonodavčevom tumačenju, napisali smo i iznijeli na početku naveden rad, ocijenjen kao izvorni znanstveni, o ‘kapitalizaciji kamata’, zapravo o kamatnoj revalorizaciji glavnice.

Stajalište izraženo u članku bilo je unisono prihvaćeno od svih eksperata gospodarske matematike, posebno financijsko-računovodstvenih sudskih vještaka. To nije bez značaja i značenja, jer je primarno i riječ o gospodarsko-matematičkom pitanju, ali je, dakako, odgovor na pravno pitanje potrebno potražiti (i) u pravnome normativnom miljeu. Stajalište je konačno potvrđeno i solidno obrazloženom revizijskom presudom Vrhovnoga suda RH – broj Rev-35/11-2 od 18. 5. 2011.

Presuda je donesena u parnici koja se vodila povodom ovršnog postupka u kojemu je ovršenik to pitanje problematizirao, pa ga je stoga ovršni sud uputio na parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.^[4] U presudi je Vrhovni sud obrazložio, uz ostalo:

“Pravilno je stajalište iz pobijane presude da su primjenom dopuštenog složenog kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) pripisane kamate postale sastavni dio glavnice i da je tako (legalno) formirana glavnica, zatečena na dan metodskog prijelaza, od 1. travnja 1994., osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode, a ne početna (izvorna) glavnica.

Pritom je ispravno shvaćanje drugostupanjskog suda da obračunavanje zateznih kamata do 31. ožujka 1994. na revaloriziranu glavnicu nije protivno načelu monetarnog nominalizma. Naime, i ovaj sud suglasan je s motrištem drugostupanjskog suda da su propisi do 1. travnja 1994. koji su odredili primjenu složenog kamatnog računa, koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici, bili nužni u vrijeme tadašnje monetarne situacije kad zakonske zatezne kamate, ma koliko god bile propisane visokim stopama, nisu mogle pratiti visoku inflaciju. Stoga je revalorizacija glavnice primjenom komforne metode načina obračuna kamata imala svrhu korekcije načela monetarnog nominalizima. Također, suprotno navodima revizije, takvom metodologijom kamatnog izračuna nije povrijeđeno niti načelo zabrane anatocizma (tj. zabrane uglavničenja, kapitalizacije, dospjelih kamata).”

Međutim, ‘zaostala’ je jedna revizijska odluka dvije godine starija s drukčijim stajalištem, koje je bilo izloženo kritici u stručnoj literaturi.^[5] Tako su cijelo desetljeće egzistirala dva vrhovnosudska judikata s oprečnim pravnim stajalištem. Doduše, tijekom tog vremena nitko se nije više pozivao na pravnu argumentaciju iz one prve, baš zbog očite elementarne pogrešnosti te argumentacije.^[6] Ipak je, konačno, postojanje različitih presedana suda čija je zadaća ujednačavanje prakse na razini države, a baš povodom dvaju tada aktualnih (pendentnih) revizijskih predmeta, rezultiralo izražavanjem stajališta Građanskog odjela Vrhovnoga suda RH u jesen 2019. Stajalište je zauzeto na sjednici od 21. studenoga 2019., pod brojem Su-IV-56/19-15. pod točkom 2:

“Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode.”

2. TUMAČENJE TUMAČENJA
No, „nema mira među maslinama“, osobito kad su u pitanju veliki igrači. Tumačenje izraženo netom citiranim stajalištem Odjela Vrhovnoga suda zacijelo nije korespondiralo s nekim očekivanjima ili potrebama pa je, početkom 2020., Financijska agencija zatražila od Vrhovnog suda dopunu jesenskog tumačenja.

Uobičajeno ili ne, Građanski odjel VSRH-a na novoj sjednici 5. ožujka 2020., povodom dopisa Fine od 19. veljače 2020. pod oznakama KLASA: 020/02-20-03/4 Ur. broj 02-1-20-3, zaključio je „da navedeno pravno shvaćanje ne treba dopunjavati“ te da će se Fini odgovoriti uz pozivanje na odredbu čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima i identičnu odredbu čl. 31. Poslovnika VSRH-a da pravno stajalište Odjela moraju primjenjivati sva vijeća i suci Odjela „(ubuduće) od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH“.

No, ubrzo zatim pojavila se potreba tumačenja tumačenja tumačenja, dakle tumačenja na treću potenciju. To zato što Fina u konkretnim predmetima, pa i u stručnim elaboracijama, zaključak Odjela o nepotrebnosti dopunjavanja stajališta iz studenoga 2019., koje se ponovljeno poziva na odredbu Zakona i Poslovnika, ipak tumači kao dopunu stajališta Odjela – tako da bi riječ bila o njegovoj ‘netreoaktivnoj’ primjeni.^[7]

Međutim, odgovor VSRH-a Fini da je ‘pravno shvaćanje Građanskog odjela … obvezatno za sva vijeća i suce …, te se primjenjuje (ubuduće) od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela’ ne znači niti može značiti ništa drugo nego što u odgovoru piše – primjenjuje se od dana prihvaćanja, tj. ubuduće. Drukčije, dakako, nije ni moguće. K tome, pravno je notorno, beziznimno nesporno i u literaturi i u čitavoj dugogodišnjoj praksi Vrhovnoga suda – retroaktivnost svakog tumačenja, pa i onog u stajalištima Odjela VSRH-a, inherentna je pojmu tumačenja. Nijedno tumačenje nije propis i ustavna (načelna) zabrana retroaktivnosti propisa nije ni u kojem slučaju primjenjiva na samo tumačenje propisa, bilo ono zakonodavčevo, sudsko bilo u stručnoj literaturi.

Tako, uza sve ostale, i glavni tajnik Ustavnog suda RH dr. sc. Teodor Antić, u izvornome znanstvenom članku: Po svojoj naravi vjerodostojno tumačenje tumači zakonsku odredbu od trenutka njezina stupanja na snagu, odnosno ima povratni učinak (ex tunc), interpretacija je retroaktivna per definitionem.^[8] Ponavljajući da se ne previdi, repetitio est mater studiorum - svaka je interpretacija retroaktivna per definitionem. To potvrđuju i brojni primjeri iz višedesetljetne sudske prakse pa i najsvježiji u relevantnoj judikaturi, odlukama donesenim nakon stajališta Odjela iz studenoga 2019. i baš uz primjenu toga stajališta. Sasvim recentne potvrde izražavaju dvije odluke relevantnih sudskih institucija – donesenih u veljači tekuće, 2020. godine.

Tako je, i uz pozivanje na navedeno stajalište Odjela VSRH-a, zaključio i Visoki trgovački suda RH - pravomoćnom odlukom broj Pž-1166/2020-2 od 28. 5. 2020., potvrđujući prvostupanjsku odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-558/2014-100 od 6. 2. 2020. Last but not least, tako je postupio i sam Vrhovni sud, baš u presudi donesenoj u predmetu koji je (uz drugi sličan) i provocirao donošenje predmetnog stajališta – primjenjujući stajalište Odjela ‘retroaktivno’, na slučaj iz 2008. godine, presudom broj Revt 348/2016-3 od 4. 2. 2020.

3. ZAKLJUČNO
Čini nam se iznenađujućim da je u ozbiljnim raspravama uopće potrebno ‘trošiti vrijeme’ na ukazivanje vremenske dimenzije svakog tumačenja propisa, bilo ono izvorno, od donositelja propisa, stajalište iz stručnih radova, bilo, ovdje najvažnije – stajalište sudske prakse, a poglavito stajalište nekog odjela ili svih sudaca nekog suda. Tumačenje (sadržaja) propisa odnosi se na čitavo vrijeme primjene propisa, od početka (stupanja na snagu), pa do kraja.

U svezi s ovim posljednjim korisno je podsjetiti na zakonske odredbe o funkcioniranju sudova, sadržane u Zakonu o sudovima, članaka 37. i 38. o formiranju i funkciji sudskih odjela te posebno relevantne i instruktivne, ‘svegovoreće’, odredbe članka 40. (stavci 1.-3.).^[9]

Prema članku 40. ZS-a:

1) Sjednica odjela ili sudaca saziva se i kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih odjela, vijeća ili sudaca ili kad u jednom odjelu vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja.

2) Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.

3) Predsjednik odjela može, prema potrebi, pozvati na sjednicu odjela profesore diplomskog sveučilišnog studija prava, istaknute znanstvenike ili stručnjake u određenoj grani prava.

Odredba, citirana u zaključku Građanskog odjela VSRH-a, donesenom povodom upita Fine, da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske … obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, čini nam se apsolutno jasna i nedvojbena, kako teorijski tako i praktički.

Obvezatnost rečenih pravnih shvaćanja, tj. meritornoga tumačenja propisa, odnosi se na sve odjele ili suce odnosnog odjela, i to, dakako, ubuduće, tj. od dana kada je shvaćanje izraženo, prihvaćeno na sjednici. Drukčije ne može ni biti.

Jednako je jasno, ili bi barem to tako trebalo biti, da od dana donesenog shvaćanja ti odjeli/suci u svojim odlukama trebaju primjenjivati to shvaćanje, što, s obzirom na razinu suda o kojemu je riječ, pridonosi usklađenju sudske prakse na stanovitoj razini. No, ono ni tada nije obvezatno za odjele i/ili suce drugoga, nižeg suda. Stajališta su ipak ‘obvezatna’, tj. prihvatljiva, i to ne (samo) snagom autoriteta sudske institucije odnosnog odjela, već ponajprije snagom svoje logike, prihvatljivosti svoga teksta i (postojećega ili pretpostavljenog) obrazloženja.

Nijedno tumačenje, pa ni ono iz stajališta sudskog odjela, nije propis, nego ‘samo’ tumačenje propisa te se primjenjuje, ako se primjenjuje, na sve situacije koje su predmetom sudskog rješavanja, odlučivanja – bez obzira na vrijeme događanja, ili činjeničnu situaciju o kojoj se odlučuje.

Takav zaključak potvrđuje i beziznimna sudska praksa u brojnim slučajevima, pa i činjenica da se nerijetko ili, u pravilu, sjednice sudskih odjela i održavaju baš povodom u praksi iskrslih dvojbenih situacija koje traže usklađen odgovor. Uostalom, i slučaj koji je bio povod predmetnoga tumačenja Odjela VSRH-a iz studenoga 2019., kao i bezbroj puta prije, rezultirao je stajalištem iz predmeta koji je/koji su bili ‘u zadršci’, baš zbog potrebe iznošenja pitanja pred Odjel, a radi primjene stajališta koje će biti izglasano. Po donošenju stajališta zadržana odluka, zadržane odluke – donesene su slijedom i uz primjenu izraženoga odjelskog stajališta.

Jednako kao što i sudske (pojedinačne) odluke moraju biti donesene/donošene u skladu sa zdravim razumom, tako taj nezaobilazni common sense mora nazočiti i tumačenju i primjeni interpretacija prava, pa i onih obvezatnih, prihvaćenih na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske te njemu ‘bliskih’ visokih sudova. Čini nam se da je zaključak o provedbenoj (ne samo sudskoj) primjeni/obveznosti odjelskog stajališta – tek ‘ubuduće’, daleko izvan common sense, neživotan i elementarno pogrešan.

[1]    Riječ je, zapravo, o autentičnome, izvornom, tumačenju. Stoga je u komentarima uz to tumačenje bilo isticano da je ono, s obzirom na donositelja – izvorno, autentično, ali da iako takvo, barem teorijski, i ne mora uvijek biti – vjerodostojno! Tako Giunio, M., Vjerodostojno tumačenje kojim Hrvatski sabor tumači zakon, Zagreb, Informator, br. 5743/2009., str. 1.
[2]    Vjerodostojno tumačenje, Nar. nov., br. 58/04. Inače, od dvaju spomenutih temelja za davanje takvog tumačenja jedino Poslovnik Hrvatskog sabora sadržava odredbu iz koje to pravo izričito proizlazi. Prizvana ustavna odredba interpretativna joj je podloga. Ustavni sud potvrdio je ustavnost, pravo zakonodavca, davati takva tumačenja.
[3]    Presuda Vrhovnog suda RH - Rev 1013/05-2 od 30. 3. 2006.
[4]    Riječ je bila o ovrsi koju je pokrenuo M. V. protiv C. o. d.d., pred Općinskim sudom u Slatini, pod brojem Ovr-55/06 (kasnije Ovr-126/07). Postupajući po revizijskoj presudi, ovrhu je provela Financijska agencija, koja je baš te, 2011. godine, preuzela ključnu ulogu u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima na računu, ulogu nalogodavca bankama.
[5]    Presuda Rev-x 543/09-2 od 3. 12. 2009. te članak – Giunio, M. – u radu Pravno uređenje kamata, TEB IV/15., pod 5.2. Složeni kamatni izračun uz konformni kamatnjak.
[6]    Revizije podnošene u predmetima ispod visine za tzv. redovnu reviziju bile su odbacivane iz procesnog razloga, bez ulaženja u meritum, pozivanjem na već zauzeto stajalište na razini VS-a.
[7]    Tako Vinka Ilak, savjetnica Fine, u referatu za Susret pravnika ‘20 - Ovrha na novčanim sredstvima po računu u doba korona-virusne pandemije.
[8]    Antić, Teodor – članak Vjerodostojno tumačenje zakona, obj. u Zborniku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 36 No. 1, 2015., str. 624 i 629.
[9]    Zakon o sudovima (Nar. nov., br. 28/13, 33/15, 82/15, 67/18 - u nastavku teksta: ZS).