Zaštita knjižnih prava u zemljišnoknjižnom postupku osigurana je podnošenjem redovitih pravnih lijekova, podnošenjem brisovne tužbe, te tužbe za ispravak. Takvu pravnu zaštitu pružaju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10). No, zaštita od nevaljanog upisa predviđena je i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99-Odluka USRH, 22/00-Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) kod višestrukog ugovaranja otuđenja. U ovom članku obrađujemo bitna svojstva brisovne tužbe i tužbe radi brisanja upisa kod višestruko ugovaranog otuđenja nekretnine koju ćemo nazvati kvazibrisovnom tužbom. Ove vrste tužbi imaju svojih razlika koje determiniraju njihova bitna svojstva i važno ih je razlikovati s obzirom na aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe, ali i glede zastarnih rokova koji su prekluzivni i na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, u sudskoj je praksi primijećeno da se ponekad ne radi razlika između te dvije vrste tužbi, kao i to da je pitanje zastare kod brisovne tužbe različito određeno, ovisno o tome radi li se o neposrednom stjecanju prava na uknjižbu ili je stjecatelj treća osoba koja u tom slučaju ima drukčiji pravni položaj.