08.03.2024.

Vremeplov: Trumanova doktrina - 12. ožujka 1947.

Trumanova doktrina predstavlja američku vanjsku politiku kojom SAD daje svoju političku, vojnu i gospodarsku pomoć državama kojima prijete unutarnji ili vanjski autoritarni režimi.

Trumanova doktrina1 izrasla je iz govora Predsjednika Harrya S. Trumana na zajedničkoj sjednici američkog Kongresa, 12. ožujka 1947., u povodu najave britanske Vlade da će prestati pružati vojnu i financijsku pomoć Grčkoj i Turskoj. Pomno prateći događaje u Grčkoj, gdje se vodio građanski rat između grčke Vlade i Nacionalnog oslobodilačkog fronta, grčke komunističke partije te događaje u Turskoj, u kojoj se tamošnja Vlada suočavala s teškim sovjetskim pritiscima za podjelu kontrole nad turskim tjesnacima, Bosporom i Dardanelima koji odvajaju Europu od Azije, američka Vlada je nakon britanske najave zaključila da se mora aktivno uključiti u rješavanje problema u tim zemljama. Međutim, za bilo kakvu akciju, Truman je trebao pridobiti Kongres kao zakonodavno tijelo. Svoj govor2 u Kongresu, predsjednik Truman započeo je sljedećim riječima:

„Ozbiljnost situacije s kojom se današnji svijet suočava iziskuje moj nastup na zajedničkoj sjednici Kongresa. Riječ je o vanjskoj politici i nacionalnoj sigurnosti ove zemlje.

Jedan aspekt trenutne situacije, koji vam želim predstaviti ovaj put za razmatranje i odluku, tiče se Grčke i Turske. Sjedinjene Američke Države primile su molbu grčke Vlade za hitnu financijsku i gospodarsku pomoć. Preliminarna izvješća Američke gospodarske misije koja je sada u Grčkoj i izvješća američkog veleposlanika u Grčkoj podupiru izjavu grčke Vlade da je pomoć nužna ako Grčka želi preživjeti kao slobodna nacija. Ne vjerujem da američki narod i Kongres ne žele čuti ovaj poziv grčke Vlade.“

U nastavku govora, Truman je iznio trenutnu situaciju u Grčkoj koja se nakon ratnih razaranja u Drugom svjetskom ratu suočila s „prijetnjom terorističkih aktivnosti nekoliko tisuća naoružanih ljudi, predvođenih komunistima, koji se opiru Vladinom autoritetu na više mjesta, posebno duž sjevernih granica“.

Iako je stvarnu pomoć grčkim komunistima u to doba pružala Jugoslavija, SAD je bio uvjeren da iza svega stoji Sovjetski savez i da će u slučaju pobjede komunista, grčka politika pasti pod utjecaj ove sile.

Truman se u nastavku osvrnuo i na Tursku, navodeći kako „budućnost Turske kao neovisne i gospodarski zdrave države očito nije ništa manje važna za slobodoljubive narode svijeta od budućnosti Grčke. Prilike u kojima se Turska danas nalazi znatno su drukčije od onih u Grčkoj. Turska je pošteđena katastrofa koje su pogodile Grčku, a tijekom rata SAD i Velika Britanija su Turskoj pružile materijalnu pomoć. Ipak, Turska sada treba našu potporu. Nakon rata, Turska je tražila financijsku pomoć od Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država kako bi provela modernizaciju nužnu za održavanje svoga nacionalnog integriteta. Taj je integritet ključan za očuvanje reda na Bliskom istoku.“

Truman je za te dvije zemlje zatražio pomoć od 400 milijuna dolara, obrazloživši zahtjev time da bi eventualna pobjeda grčkih komunista ugrozila političku stabilnost Turske, a time i Bliskog istoka, što se protivilo američkim strateškim interesima vezanih za nacionalnu sigurnost.

Pomoć Grčkoj i Turskoj označilo je 40 godina dugo razdoblje primjene Trumanove doktrine u vođenju američke vanjske politike, bit koje je činilo načelo da, „politiku SAD-a mora činiti potpora slobodnim narodima koji se odupiru pokušajima pokoravanja od strane naoružanih manjina ili od vanjskih pritisaka“. Neslužbeno, Trumanova doktrina činila je osnovu američke politike Hladnog rata, a njome su se Amerikanci vodili kako bi opravdali, između ostalog, akcije u Koreji, Kubi i Vijetnamu, sve s ciljem onemogućavanja dolaska komunista na vlast pri čemu se nije vodilo računa koliko su režimi kojima su pomagali bili autoritarni, odnosno nedemokratski.

1 Izvor: https://www.archives.gov/milestone-documents/truman-doctrine
2 Ibid