12.04.2024.

Vremeplov: Sporazum iz Šimonosekija o završetku prvog kinesko-japanskog rata - 17. travnja 1895.

Prvi kinesko-japanski rat, započet 25. srpnja 1894., a dovršen potpisivanjem mirovnog Sporazuma iz Šimonosekija 17. travnja 1895., vodio se zbog Koreje, odnosno točnije rečeno zbog utjecaja nad ovom zemljom koja se zbog unutarnjih slabosti našla na osvajačkom udaru tadašnjih moćnih dvaju azijskih carstava.

Povod ratu bilo je nekoliko događaja u Koreji (nekoliko pobuna i ubojstvo japansko-korejskog revolucionara) u kojima su obje strane povlačile poteze u svrhu osvajanja prevlasti nad njome. Vrhunac tih događaja bio je ustanak seljaka u Donghaku zbog visokih poreza. Nakon što se Kina slanjem svojih trupa odazvala korejskom caru za pomoć koju je tražio za gušenje ustanka, Japan je smatrao da je Kina na taj način prekršila Konvenciju iz Tientsina jer ga o tome nije obavijestila. Na slanje kineskih trupa u Koreju, odgovorili su slanjem svojih trupa. S obzirom da Kina nije prihvatila japanski prijedlog da zajednički reformiraju korejsku vladu, Japan je odbio napustiti korejsko tlo kad je to od njega zatražila korejska vlada i poslao je u Koreju dodatne trupe. Japanska vojska uhitila je korejskog cara, raspustila je dotadašnju vladu i formirala novu (projapansku) korejsku vlada koju je Kina proglasila nelegalnom.

Već nakon šest mjeseci rata Kinezi su zavapili za mirom zbog niza poraza koje im je nanijela modernizirana japanska vojska. Pokazalo se, naime, da se Kina nije mogla nositi s Japanom koji je u cilju svoje modernizacije proveo niz značajnih društvenih i političkih reformi. Poraz je imao teške posljedice na Kinu. Osim gubitka stoljećima duge dominacije u tom dijelu svijeta, Kina se suočila i sa značajnim političkim trzavicama, kulminacija kojih je bila revolucija 1911. godine.

Člankom 1. Sporazuma iz Šimonosekija1, Kina priznaje punu i cjelovitu autonomiju i neovisnost Koreje, a člancima 2. i 3. ustupa Japanu puni suverenitet nad otocima Penghu, Tajvanom te poluotokom Liaodong zajedno sa svim utvrdama, naoružanjem i imovinom. Člankom 4., Kina se, nadalje, obvezuje platiti Japanu ratnu odštetu u visini od 200.000.000,00 “kuping taela” (kineska mjerna jedinica za srebro) odnosno 7.500.000 kg srebra. Člankom 5., luke Shashi, Chongging, Suzhou i Hangzhou se otvaraju za japansku trgovinu te se Japanu dodjeljuje status najpovlaštenije nacije glede vanjske trgovine. Istovremeno, Kina se odrekla poreza koje joj je Koreja plaćala za neovisnost, što je godinu dana kasnije potvrđeno rušenjem Yeongeunmun vrata izvan Seula, gdje se provodila isplata. Poluotok Liaodong je nakon pritiska na Japan od strane Rusije, Njemačke i Francuske vraćen Kini, s tim da im je ratna odšteta zauzvrat povećana za dodatnih 30 milijuna taela.

Stanovništvo Tajvana bilo je ogorčeno na prepuštanje otoka Japanu te je mjesec dana nakon potpisivanja Sporazuma, na otoku proglašena neovisna Republika Formoza. Nakon 150 dana trajanja, 21. listopada 1895., zauzimanjem glavnog grada Tainana, Republika je prestala postojati. Tajvanci se, međutim, nisu prestali opirati okupaciji te su se još sljedeće dvije godine nastavile gerilske borbe koje su zahtijevale angažman značajnih vojnih snaga Japana.

Sporazum iz Šimonosekija bio je jedan u nizu od sporazuma na štetu Kine koja se našla u raljama težnji tadašnjih velesila da ovladaju njezinim gospodarskim potencijalom. Odmah nakon Sporazuma, Rusija je potpisala ugovor o zakupu polutoka Laiodonga, a druge sile, poput Francuske, Njemačke i Britanije profitirale su različitim koncesijama nad zemljištem, lukama ili trgovačkim središtima.

Drugi kinesko-japanski rat vođen je od 1937. do 1945., u okviru Drugog svjetskog rata i naziva se i azijskim holokaustom zbog broja japanskih ratnih zločina nad kineskim civilnim stanovništvom.

1 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Treaty_of_Shimonoseki