Ujedinjeni Arapski Emirati¹ osnovani su 2. prosinca 1971., nakon što su oružane snage Ujedinjenog Kraljevstva napustile to područje. Britanska prisutnost u toj regiji seže u 19. stoljeće. Jugoistočnu obalu Perzijskog zaljeva Britanci su nazvali “Piratska obala” zbog čestih napada na njihove brodove. Unatoč potpisivanju mirovnog ugovora 1820. (kojem je pristupila većina obalnih šeika), sukobi su se nastavili sve do 1835., kada je postignut sporazum da se za vrijeme vađenja bisera obustavljaju neprijateljstva.

Uvidjevši prednosti mira, do 1892. potpisano je nekoliko mirovnih ugovora kojima se pokušao unijeti mir među emiratima. Provedbu tih ugovora nadzirali su Britanci, a cijelo područje nazvali su Trucijalne države (pomirene države) ili Trucijalna obala. Prvi sastanak Vijeća Trucijalnih država pod predsjedanjem britanskog političkog zastupnika bio je 1952. i sljedećih godina održavao se dva puta godišnje. Vijeće je imalo savjetodavnu ulogu te je bio više forum za razmjenu stajališta i usuglašavanja pristupa povodom određenih pitanja. Nakon što su Britanci 1968. obznanili da će povući svoje trupe istočno od Sueza, postalo je jasno da ove zemlje gube arbitra u međusobnim odnosima. Prvi emiri koji su se složili oko ujedinjenja bili su vladari Abu Dhabija i Dubaija, obvezavši se istovremeno okupiti ostale emire. Tijekom pregovora, Bahrein i Katar isključili su se iz razgovora te je dogovor o uniji stao na šest emirata. Dan nakon povlačenja britanskih snaga s tog područja, šest emirata: Dubai, Abu Dhabi, Sharjah, Ajman, Umm Al Quwain i Fujairah formirali su 2. prosinca 1971. Sedmi emirat, Ras Al Khaimah pridružio se ovoj federalnoj zajednici 10. siječnja 1972. Već sljedeći mjesec osnovano je Federalno nacionalno Vijeće, savjetodavno tijelo koje je činilo 40 članova koje su imenovali šeici.

Ujedinjeni Arapski Emirati su ustavna federacija i izborna monarhija, na čijem se čelu nalazi Savezno vrhovno vijeće. Članovi Vijeća biraju predsjednika i potpredsjednika. U praksi, predsjedničku dužnost obnaša šeik Abu Dhabija, a vladar Dubaija je potpredsjednik Vijeća i istovremeno i predsjednik vlade. Ustav UAE-a ima 152 članka kojima se uređuju pitanja federacije, njezinih sastavnih dijelova, temeljnih socijalnih i ekonomskih osnova federacije, javnih sloboda, prava i dužnosti, pitanje federalnih vlasti, zakonodavstva, pitanje emirata i s tim u vezi raspodjelu zakonodavne, izvršne i međunarodne nadležnosti između federacije i emirata te vojnih i sigurnosnih snaga. Prema Ustavu, islam je službena religija Emirata, a šerijatsko pravo je temeljni izvor zakonodavstva UAE-a. Iako Ustav UAE-a jamči temeljna prava i slobode, međunarodne humanitarne organizacije smatraju da se ona ne poštuju.

Tvrdnje o tome moguće je naći u nizu izvješća kojima se vlada kritizira zbog uhićenja, mučenja i zlostavljanja obitelji od državnih sigurnosnih agencija, a bilježe se i slučajevi prisilnih nestanaka. Prava na okupljanje, udruživanje, sloboda medija i izražvanja kao i vjeroispovijesti su ograničena.

Ujedinjeni Arapski Emirati pridružili su se Arapskoj ligi 6. prosinca 1971., a član Ujedinjenih naroda postali su 9. prosinca 1971.