23.04.2018.

Vremeplov: Njemački Zakon o čistoći piva (Reinheitsgebot) – 23. travnja 1516.

Donošenjem Zakona o čistoći piva - Reinheitsgebot, 23. travnja 1516., u Ingolstadtu, bavarske vojvode Wilhelm IV. i njegov brat Ludwig X. zacrtali su kvalitetu njemačkog piva, koja je do danas neupitna.

Bavarske vojvode toga su dana odlučile: 
»Naređujemo, propisujemo i želimo, uz savjet našeg Vijeća, da se posvuda u Bavarskoj kneževini, i u selima i našim gradovima i tržnicama koje nemaju poseban red, a pod prijetnjom dolje navedenih kazni, od Miholjdana do Jurjeva, mjera piva (1,069 l) ili krigla plaća i poslužuje za ne više od jednog pfenninga minhenske vrijednosti, a od Jurjeva do Miholjdana za ne više od dva pfenninga iste vrijednosti po mjeri, a za kriglu ne više od tri hellera (pola pfenninga). 
Ako bilo tko radi ili inače ima drugo pivo nego ožujsko, ono se ne može prodavati za više od jednog pfenninga za mjeru.
Nadalje, želimo istaknuti da ubuduće u svim gradovima, tržnicama i na selu, jedini sastojci za spravljanje piva moraju biti slad, hmelj i voda. 
Tko svjesno ne poštuje ili krši ovu naredbu, bit će kažnjen od strane sudbenih vlasti oduzimanjem bačvi piva bez iznimke. 
Ako bi, međutim, krčmar na selu, gradu ili tržnicama kupio dva ili tri galona piva (60 mjera) i preprodao ga običnim seljacima, dopušta mu se da naplati jedan heller više za mjeru krigle nego što je rečeno gore. 
Ako bi se pojavila nestašica i porasla cijena ječma (uzimajući u obzir da se zbog lokacije vrijeme žetve razlikuje), mi, Bavarsko vojvodstvo imat ćemo pravo narediti ograničenja za dobrobit svih.«
Reinheitsgebot nije donesen samo zbog zauzdavanja i kontrole cijena piva. Njime je zabranjena uporaba pšenice za proizvodnju piva, kao najznačajnijeg izvora hrane u obliku kruha, a željela se spriječiti i konkurencija proizvođača piva sa sjevera Njemačke, gdje su se koristili sastojci kojih nije bilo u bavarskom pivu. Konačno, i vjerski konzervativizam imao je svoju ulogu u donošenju Zakona jer se željela suzbiti uporaba biljaka koje su korištene u poganskim ritualima.
Reinheitsgebot nosi oznaku najstarijeg važećeg propisa o kvaliteti hrane, a na snazi je bio sve do 1987., kada je Njemačka, zbog članstva u Europskoj uniji (nakon tužbe francuskih proizvođača piva, koji su ga smatrali protekcionističkim u korist njemačkih proizvođača), bila prisiljena uskladiti svoje zakonodavstvo u cilju ostvarivanja slobodne trgovine robe unutar Europske unije. Ipak, mnoge njemačke pivovare i dalje se pridržavaju odredaba Reinheitsgebota te pivo proizvode od četiri sastojka: vode, hmelja, slada i kvasca (koji u vrijeme donošenja ovog Zakona još nije bio poznat). 
Kada je riječ o potrošnji piva, Česi su daleko najveće pivopije. U 2017. potrošnja piva po glavi stanovnika u Češkoj iznosila je 137,38 litara, a iza njih su Poljaci s 98,06 litara po glavi. Nijemci su na trećem mjestu s 95,95 l, a Hrvati drže šesto mjesto s potrošnjom 81,19 litara po glavi stanovnika.