Za razliku od svjetovnog prava, u kojem se donošenjem novog zakonodavstva, osobito od revolucionarnog ili radikalnije reformističkog zakonodavca, često stvara temeljiti diskontinuitet između starog i novog prava, tj. pravne tradicije i sadašnjosti, određene formalno nove odredbe kanonskog prava vrlo često će predstavljati izravan ishod organskog razvoja dotadašnjeg uređenja u trajnom povijesnom kontinuitetu.