U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja određuje da odvjetnik ne smije, na temelju onog što je saznao u obavljanju svoje funkcije, tužiti svog klijenta, niti na drugi način djelovati njemu na štetu, budući da bi to bilo u suprotnosti s načelima i pravilima odvjetničke etike, posebice s dužnošću čuvanja odvjetničke tajne.