Neplaćeni dopust reguliran je odredbom čl. 87. Zakona o radu, koja propisuje da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Poslodavac radniku može, ali i ne mora, odobriti neplaćeni dopust. Dakle, da bi došlo do neplaćenog dopusta radnika, radnik za to pravo mora poslodavcu uputiti zahtjev, a poslodavac taj zahtjev mora odobriti. Unatoč tome što Zakon o radu ne propisuje mogućnost korištenja neplaćenog dopusta bez odjave radnika sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, u praksi je vrlo česti slučaj da poslodavci odobravaju radnicima korištenje instituta neplaćenog dopusta, a da ga pritom ne odjavi sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.