Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije

GLAVA I.
OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuje se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između domaćih nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije koja se odnosi na:

1. europski uhidbeni nalog i postupak predaje,

3. nalog za osiguranje imovine,

4. priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta,

5. priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni,

6. priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode,

7. priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije,

8. priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza,

(2) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

– Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18. 7. 2002.),

– Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju naloga za osiguranje imovine i dokaza u Europskoj uniji (SL L 196, 2. 8. 2003.),

– Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L 76, 22. 3. 2005.),

– Okvirna odluka Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (SL L 328, 24. 11. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL L 81, 27. 11. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda i uvjetnih odluka s ciljem nadzora uvjetnih mjera i alternativnih sankcija (SL L 337, 27. 11. 2008.)

– Okvirna odluka Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. o izmjenama i dopunama Okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i promicanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih povodom suđenja u odsutnosti (SL 2009 L 81, 26. 3. 2009.),

– Odluka Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (SL L 63, 6. 3. 2002.) kako je posljednji put izmijenjena Odlukom Vijeća 2009/426/PUP od 26. prosinca 2008. o jačanju Eurojusta (SL L 138, 4. 6. 2009.),

– Okvirna odluka Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru (SL L 294, 11. 11. 2009.),

– Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u kaznenom postupku (SL L 142, 1. 6. 2012.),

–Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu (SL L 338/2 21. 12. 2011.),

– Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6. 11. 2013.),

– Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL L 130, 1. 5. 2014.)

– Okvirna odluka Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražiteljskim ekipama (2002/465/PUP), (SL L 162, 20. 6. 2002.),

– Okvirna odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (2009/948/PUP) (SL L 328, 15. 12. 2009.),

– Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88/6, 31. 3. 2017.),

– Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132, 21. 5. 2016.),

– Direktiva (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297, 4. 11. 2016.),

– Direktiva (EU) 2022/211 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/465/PUP u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 37, 18. 2. 2022.),

– Direktiva (EU) 2022/228 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Direktive 2014/41/EU u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 39, 21. 2. 2022.).

(3) Ovim Zakonom osigurava se provedba Uredbe (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 2.

Izrazi i pojmovi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. država izdavanja – je država članica Europske unije u kojoj je izdan nalog ili donesena odluka iz članka 1. ovog Zakona;

2. država izvršenja – je država članica Europske unije kojoj je radi izvršenja proslijeđen nalog ili druga odluka iz članka 1. ovog Zakona;

3. država članica – je država članica Europske unije;

4. treća država – je država koja nije članica Europske unije;

5. Eurojust – je tijelo Europske unije s pravnom osobnošću osnovano Odlukom Vijeća Europske unije broj 2002/187/PUP koja je izmijenjena odlukama Vijeća Europske unije broj 2003/659/PUP i 2009/426/PUP, osnovano za poticanje i unapređenje suradnje nadležnih pravosudnih tijela država članica u sprječavanju teških oblika kriminala;

6. Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima (EPMKS) – je mreža osoba za kontakt država članica, osnovana Zajedničkom odlukom Vijeća o osnivanju Europske pravosudne mreže od 29. lipnja 1998., sa svrhom poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

7. Schengenski informacijski sustav (SIS) – je informacijski sustav za unošenje i razmjenu podataka između država članica šengenskog provedbenog sporazuma;

8. europski uhidbeni nalog – je nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode;

9. europski istražni nalog – je odluka koju izdaje ili potvrđuje nadležno pravosudno tijelo države članice radi izvršenja jedne ili više dokaznih radnji u drugoj državi članici, odnosno radi pribavljanja već postojećih dokaza od druge države članice, koja je donesena:

a) u odnosu na kazneni postupak koji pokreće pravosudno tijelo ili koji se može pokrenuti pred tim tijelom u vezi s kaznenim djelom prema domaćem pravu države izdavanja,

b) u postupku koji pokreću upravna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari,

c) u postupku koji pokreću pravosudna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari,

d) u vezi s postupcima iz podtočaka a), b) i c) ove točke koji se odnose na kaznena djela ili kršenje domaćeg prava za koje pravna osoba može biti odgovorna ili kažnjena u državi izdavanja;

10. nalog za osiguranje oduzimanja imovine – je odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice, donesena u kaznenom postupku u cilju sprječavanja uništenja, izmjene, uklanjanja, prenošenja ili prodaje, uz koju je priložena potvrda iz članka 44. stavka 3. ovog Zakona:

a) imovine pribavljene kažnjivim djelima, sa svrhom onemogućavanja neosnovanog bogaćenja,

b) predmeta koji je bio namijenjen ili upotrijebljen za počinjenje kažnjivog djela ili je nastao počinjenjem kažnjivog djela;

11. nalog za oduzimanje imovine ili predmeta – je pravomoćna sudska odluka ili mjera kojom se trajno oduzima imovina ili predmet nakon provedenog sudskog postupka zbog počinjenog kažnjivog djela;

12. imovina – uključuje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu, pokretnine i nekretnine, kao i isprave ili sredstva kojima se dokazuje pravo na imovinu ili udjel u imovini za koju je sud države izdavanja utvrdio da predstavlja:

a) imovinsku korist ili u cijelosti ili jednom njezinu dijelu protuvrijednost te koristi od kaznenog djela za koje se na temelju ovog Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. ovog Zakona,

b) predmet koji je namijenjen, upotrijebljen ili nastao počinjenjem kaznenog djela za koje se na temelju ovog Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. ovog Zakona;

13. predmeti koji čine dio nacionalne kulturne baštine – definiraju se u skladu s domaćim pravom koje uređuje zaštitu i očuvanje kulturnih dobara;

14. odluka o novčanoj kazni – je pravomoćna odluka kojom je fizičkoj ili pravnoj osobi naloženo plaćanje novčane kazne, koju je donio:

a) sud države izdavanja za djelo kažnjivo prema pravu te države,

b) nadležno tijelo države izdavanja koje je izreklo novčanu kaznu za djelo kažnjivo prema pravu te države, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom,

c) nadležno tijelo države izdavanja, za radnje koje predstavljaju kršenje nacionalnog prava i kažnjive su u skladu s tim pravom u državi izdavanja, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom,

d) kazneni sud povodom pravnog lijeka podnesenog na odluku nadležnog tijela države izdavanja;

15. novčana kazna – znači obvezu plaćanja:

a) novčanog iznosa utvrđenog kao sankcija odlukom iz točke 15. ovog članka,

b) naknade štete određene oštećeniku u kaznenom postupku odlukom iz točke 15. ovog članka,

c) troškova sudskog ili upravnog postupka u kojem je donesena odluka iz točke 15. ovog članka,

d) novčanog iznosa utvrđenog odlukom iz točke 15. ovog članka, u korist javne ustanove, humanitarne organizacije ili fonda za naknadu štete žrtvama kaznenih djela;

16. presuda – je pravomoćna odluka suda države članice kojom je nakon provedenog kaznenog postupka utvrđeno da je fizička osoba počinila kazneno djelo te joj je izrečena:

a) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, izrečena na određeno ili neodređeno vrijeme,

b) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, u slučaju kada je odobren uvjetni otpust s izdržavanja te kazne ili je kazna zamijenjena probacijskim mjerama,

c) uvjetna osuda,

d) pridržaj izricanja kazne,

e) alternativna sankcija;

17. uvjetna osuda – je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom je utvrđena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, čije se izvršenje djelomično ili u cijelosti odgađa pod uvjetom izvršenja jedne ili više naloženih probacijskih mjera;

18. pridržaj izricanja kazne – je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom se izricanje kazne uvjetno odgađa uz nalog izvršenja jedne ili više probacijskih mjera, odnosno kojom je naloženo izvršenje jedne ili više probacijskih mjera u zamjenu za kaznu zatvora ili mjeru koja uključuje oduzimanje slobode;

19. alternativna sankcija – je sankcija različita od kazne zatvora, mjere koja uključuje oduzimanje slobode i novčane kazne, kojom se nalažu dužnosti ili obveze;

20. probacijska odluka – je presuda ili konačna odluka nadležnog tijela države izdavanja temeljena na presudi kojom se:

a) odobrava uvjetni otpust,

b) izriču probacijske mjere;

21. uvjetni otpust – je konačnom odlukom nadležnog tijela odobren ili na odredbama nacionalnog prava temeljen, prijevremeni otpust osuđene osobe nakon odsluženja dijela kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, uz izricanje jedne ili više probacijskih mjera;

22. probacijska mjera – je dužnost ili obveza fizičkoj osobi koju je izreklo nadležno tijelo države izdavanja u skladu sa svojim pravom, uz uvjetnu osudu, pridržaj izricanja kazne ili uvjetni otpust;

23. fiskalna djela – su djela koja uključuju povredu propisa koji se odnose na poreze, pristojbe, carine ili mijenjanje valute;

24. odluka o mjerama opreza – je izvršna odluka nadležnog tijela države izdavanja donesena u kaznenom postupku na temelju njezina nacionalnog prava, kojom je fizičkoj osobi kao zamjena istražnom zatvoru određena jedna ili više mjera opreza;

25. mjere opreza – su obveze naložene fizičkoj osobi kao zamjena za istražni zatvor, na temelju mjerodavnog prava u propisanom postupku države izdavanja;

26. nacionalni S.I.Re.N.E. ured – ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova koja je središnje tijelo nadležno za razmjenu dopunskih informacija vezanih uz upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava,

27. europski nalog za zaštitu – je odluka pravosudnog ili drugog nadležnog tijela u državi članici izdana u vezi sa zaštitnom mjerom, na temelju koje pravosudno ili drugo nadležno tijelo druge države članice poduzima odgovarajuće mjere u skladu s njezinim nacionalnim pravom, s ciljem nastavka zaštite zaštićene osobe;

28. zaštitna mjera – je mjera izrečena odlukom donesenom u kaznenom predmetu u državi izdavanja na temelju njezina nacionalnog prava, kojom se osobi koja uzrokuje opasnost izriče jedna ili više slijedećih zabrana ili ograničenja:

a) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

b) zabrana približavanja određenoj osobi,

c) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

d) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

e) udaljenje iz doma;

29. zaštićena osoba – je fizička osoba koja se zaštitnim mjerama štiti od opasnosti počinjenja kaznenog djela koje može ugroziti njezin život, fizički i psihički integritet, dostojanstvo, osobnu slobodu ili spolni integritet;

30. osoba koja uzrokuje opasnost – je fizička osoba kojoj je izrečena jedna ili više zabrana ili ograničenja;

31. država nadzora – je država izvršenja probacijske odluke iz glave VIII. ovog Zakona ili odluke o mjeri opreza iz glave VIII.a ovog Zakona u vezi s kojima je izdan europski nalog za zaštitu.

32. upozorenje – je međunarodna potraga raspisana u Schengenskom informacijskom sustavu za područje Europske unije (osim Cipra i Irske) i pridružene schengenske države (Norveška, Velika Britanija, Island, Švicarska i Lihtenštajn);

33. dijete je osoba mlađa od 18 godina; u slučajevima kada nije jasno ima li osoba 18 godina, pretpostavlja se da je ta osoba dijete;

34. zakonski zastupnik djeteta – je roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb ili skrbnik odnosno poseban skrbnik kojeg djetetu imenuje centar za socijalnu skrb prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi.

35. pravna pomoć i suradnja – je svaki oblik pravne pomoći i suradnje koji nije obuhvaćen oblicima pravosudne suradnje iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona, a obuhvaća oblike suradnje poput dogovaranja, osnivanja zajedničkog istražnog tima, posredovanje Eurojusta i Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima te pravne pomoći u okviru prekograničnih dokaznih radnji.

Načelo uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije

Članak 3.

Načelo uzajamnog priznavanja temelj je pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.

Načelo poštivanja temeljnih prava

Članak 3.a

(1) Nadležna tijela Republike Hrvatske izdaju naloge i odluke iz članka 1. ovog Zakona razmjerno naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju.

(2) Provedba postupaka na temelju ovog Zakona ne utječe ne obvezu poštivanja temeljnih prava i sloboda definiranih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije.

Načelo učinkovite suradnje

Članak 4.

U postupcima prema ovom Zakonu nadležna tijela Republike Hrvatske u okviru svojih nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske obvezna su postupati tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje.

Zaštita osobnih podataka

Članak 4.a

(1) Na prosljeđivanje i zaštitu osobnih podataka razmijenjenih tijekom pravosudne i policijske suradnje primijenit će se odredbe domaćeg prava o zaštiti osobnih podataka.

(2) Svatko čije podatke je obradio Eurojust ima pravo pristupa podacima u skladu s člankom 19. Odluke Vijeća EU broj 2002/187/PUP, 2003/659/PUP, 2009/426/PUP. Zahtjev za pristup navedenim podacima može se podnijeti, sukladno domaćem pravu, nadležnom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje će zahtjev proslijediti Eurojustu.

Nadležna tijela za zaprimanje odluka stranih pravosudnih tijela

Članak 5.

(1) Za zaprimanje odluka stranih pravosudnih tijela iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona nadležni su:

– u odnosu na točku 3. i 4. te nalog za zamrzavanje i nalog za oduzimanje u skladu s Uredbom iz članka 1. stavka 3. ovoga Zakona županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje se imovina ili predmeti nalaze, odnosno gdje fizička osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a pravna osoba registrirano sjedište;

– u odnosu na točke 6. i 7. županijski sudovi prema mjestu gdje osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a podredno prema prebivalištu ili boravištu osuđenikove obitelji;

– u odnosu na točku 8. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak;

(2) Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nadležno je za zaprimanje odluke o mjerama opreza ako osoba na koju se odluka odnosi nema prebivalište ili boravište niti boravak u Republici Hrvatskoj.

(3) Ako nadležnost županijskog suda iz stavka 1. podstavka 5. i 7. ovog članka nije moguće utvrditi za zaprimanje odluka nadležan je Županijski sud u Zagrebu.

(4) U slučaju da domaće pravosudno tijelo zaprimi koju od odluka pravosudne suradnje za čije zaprimanje i poduzimanje mjera ili radnji potrebnih za njezino izvršenje nije nadležno, proslijedit će je nadležnom tijelu te o tome odmah i neposredno obavijestiti pravosudno tijelo države izdavanja.

(5) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je središnje tijelo koje pruža pomoć domaćim nadležnim tijelima i nadležnim tijelima drugih država članica u ostvarivanju kontakata i pravosudne suradnje u odnosu na odluke iz članka 1. ovog Zakona.

Uloga središnjeg tijela

Članak 5.a

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je središnje koordinativno tijelo koje pruža pomoć domaćim nadležnim tijelima i nadležnim tijelima drugih država članica u ostvarivanju kontakata i pravosudne suradnje u odnosu na naloge i odluke iz članka 1. ovog Zakona.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dostavlja podatke o predmetima iz područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima nadležnim tijelima Europske unije, u skladu s obvezama propisanim pravnim aktima Europske unije iz članka 1. stavka 2. i 3. ovog Zakona.

(3) U svrhu učinkovitog obavljanja poslova iz ovog članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može od nadležnih pravosudnih tijela zatražiti dostavu podataka o predmetima iz područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima.

Domaća tijela nadležna za donošenje odluka koje se izvršavaju putem pravosudne suradnje

Članak 6.

(1) Europski uhidbeni nalog u svrhu predaje tražene osobe radi kaznenog progona izdaje pravosudno tijelo koje vodi postupak, a u svrhu izvršenja kazne zatvora ili prisilnog smještaja sudac izvršenja županijskog suda.

(4) Odluku o oduzimanju imovine ili predmeta odnosno nalog za oduzimanje u skladu s Uredbom iz članka 1. stavka 3. ovoga Zakona donosi nadležni sud.

(5) Odluku kojom je izrečena novčana kazna donosi nadležni sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

(6) Presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišenje slobode donosi nadležni sud.

(7) Presudu ili odluku kojom su izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije donosi nadležni sud ili državni odvjetnik.

(8) Europski nalog za zaštitu donosi županijski sud na čijem području se vodi postupak odnosno izvršava probacijska odluka ili alternativna sankcija.

Prosljeđivanje odluka domaćih tijela

Članak 7.

(1) Županijska državna odvjetništva prosljeđuju nadležnom tijelu države izvršenja europski uhidbeni nalog te odluke iz članka 1. točaka 7. i 8. ovog Zakona koje su, na propisanom obrascu, sama izdala, kao i one koje su izdala općinska državna odvjetništva na području njihove mjesne nadležnosti. Nadležna državna odvjetništva koja su na propisanom obrascu izdala europski istražni nalog i nalog za osiguranje oduzimanja imovine neposredno ih dostavljaju nadležnom tijelu.

(2) Europski uhidbeni nalog i europski istražni nalog izdan na propisanom obrascu domaći sudovi dostavljaju neposredno nadležnom tijelu države izvršenja.

(3) Županijski sudovi nadležni su za ispunjavanje i ovjeru sadržaja potvrda koje se dostavljaju uz odluke iz članka 1. točke 4. ovog Zakona odnosno nalog za oduzimanje sukladno Uredbi iz članka 1. stavka 3. ovoga Zakona ako se radi o oduzimanju predmeta, kao i u odnosu na članak 1. točke 6., 7., 8. i 9. za odluke koje su sami donijeli, kao i za odluke općinskih sudova s područja svoje mjesne nadležnosti te za njihovo prosljeđivanje.

(4) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa nadležno je za ispunjavanje i ovjeru sadržaja potvrda koje se dostavljaju uz odluke iz članka 1. točke 5. ovog Zakona te za njihovo prosljeđivanje.

Neposredna komunikacija i načini prosljeđivanja instrumenata pravosudne suradnje

Članak 8.

Briše se.

Jezik

Članak 9.

(1) Izvršenju odluka stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ovog Zakona nadležno pravosudno tijelo pristupit će ako su iste s pratećom dokumentacijom prevedene na hrvatski jezik. U hitnim slučajevima prihvatit će se prijevod na engleski jezik, uz uvjet da država članica koja dostavi odluku na engleskom jeziku pristane primiti odluke domaćih nadležnih tijela koje su joj proslijeđene na engleskom jeziku.

(2) Odluke domaćih pravosudnih tijela koje nadležno pravosudno tijelo prosljeđuje radi izvršenja drugoj državi članici moraju biti prevedene na službeni jezik te države ili drugi jezik koji ta država prihvaća.

Obostrana kažnjivost

Članak 10.

(1) Kada nadležno domaće pravosudno tijelo odlučuje o priznanju i izvršenju odluke stranog pravosudnog tijela iz članka 1. ovoga Zakona, provjerit će obostranu kažnjivost ovisno o načinu kako je to propisano ovim Zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležno domaće pravosudno tijelo izvršit će odluku stranog pravosudnog tijela iz članka 1. stavka 1. točaka 1. do 5. i 8. ovoga Zakona bez provjere obostrane kažnjivosti, a država izdavanja označila ih je kao sljedeća djela:

– pripadanje zločinačkoj organizaciji,

– terorizam,

– trgovanje ljudima,

– spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

– nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

– nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

– korupcija,

– prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

– pranje novca,

– krivotvorenje valute, uključujući i euro,

– računalni kriminalitet,

– djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

– omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

– ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

– nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

– otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

– rasizam i ksenofobija,

– organizirana ili oružana pljačka,

– nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

– varanje,

– reketarenje i iznuda,

– krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

– krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

– krivotvorenje sredstava plaćanja,

– nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

– nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima,

– trgovina ukradenim vozilima,

– silovanje,

– podmetanje požara,

– kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

– protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

– sabotaža.«

(3) Kad nadležno domaće pravosudno tijelo izdaje odluke iz članka 1. stavka 1. točaka 1. do 5. i 8. ovoga Zakona, koje se odnose na djelo za koje se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, označit će u standardnom obrascu da se radi o djelu iz stavka 2. ovoga članka.

Korištenje Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima

Članak 11.

(2) Osobe za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima poduzimat će potrebne radnje sa svrhom olakšavanja uspostave neposrednih kontakata između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica u izvršenju odluka pravosudnih tijela.

(3) Osobe određene za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom pružat će pomoć domaćim i stranim pravosudnim tijelima, na njihov zahtjev, prilikom utvrđivanja nadležnih pravosudnih tijela za izvršenje odluka pravosudnih tijela.

Ciljevi i ovlasti Eurojusta

Članak 12.

(1) Eurojust je osnovan radi unapređenja i poboljšanja koordinacije i suradnje nadležnih pravosudnih tijela država članica Europske unije u kaznenom progonu kaznenih djela propisanih člankom 4. stavkom 1. Odluke Vijeća Europske unije o osnivanju Europskog policijskog ureda (EUROPOL) broj 2009/371/PUP, odnosno organiziranog kriminala, terorizma, teških kaznenih djela koja uključuju dvije ili više država članica Europske unije, a s obzirom na jačinu povrede ili ugrožavanja pravnih dobara i svoje posljedice zahtijevaju zajedničko djelovanje država članica.

(2) Osim u predmetima kaznenih djela iz stavka 1. ovog članka, Eurojust može, u skladu sa svojim ciljevima, na zahtjev nadležnih tijela država članica pružiti pomoć u postupcima za druga kaznena djela.

(3) U svrhu ostvarivanja ciljeva iz stavka 1. ovog članka Eurojust može djelovati posredstvom jednog ili više nacionalnih članova određenih od strane država članica Europske unije, ili posredstvom kolegija.

(4) Kolegij Eurojusta ovlašten je u svrhu ostvarivanja ciljeva iz stavka 1. ovog članka:

a) obavijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o kaznenim djelima o kojima ima saznanja i zatražiti poduzimanje kaznenog progona,

b) zahtijevati od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske konzultiranje s nadležnim tijelima drugih država članica u cilju koncentracije postupka,

c) zahtijevati od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koordiniranje s nadležnim tijelima drugih država članica,

d) zahtijevati od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske osnivanje zajedničkog istražnog tima s pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije,

e) zahtijevati od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da obavijesti nadležna tijela drugih država članica o postupcima koji su od interesa za Europsku uniju, kao i o onim postupcima koji mogu utjecati na druge države članice,

f) zahtijevati od domaćih pravosudnih tijela dostavljanje podataka potrebnih Eurojustu u ostvarivanju ciljeva iz stavka 1. ovog članka.

(5) Kada nije postignut sporazum između domaćih pravosudnih tijela i nadležnih tijela država članica Europske unije, bilo neposredno, bilo posredstvom nacionalnog člana u Eurojustu, domaća pravosudna tijela mogu se obratiti kolegiju Eurojusta i zatražiti neobvezujuće mišljenje, u sljedećim slučajevima:

– ako nadležna tijela država članica ne postupaju po zamolnicama za međunarodnu pravnu pomoć domaćih pravosudnih tijela,

– ako nadležna tijela država članica odbijaju priznati i izvršiti odluke iz članka 1. ovog Zakona koje su izdala domaća nadležna tijela.

Nacionalni član u Eurojustu

Članak 12.a

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa, na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, imenuje nacionalnog člana u Eurojustu.

(2) Nacionalni član ima status zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, a imenuje se na vrijeme od četiri godine i po isteku tog vremena može biti ponovno imenovan na istu dužnost.

(3) Pomoćnik nacionalnog člana u Eurojustu ima status zamjenika županijskog odnosno općinskog državnog odvjetnika, a imenuje ga Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske na vrijeme od šest mjeseci i po isteku tog vremena može biti ponovno imenovan na istu dužnost.

(4) Nacionalni član dužan je o svom radu redovito izvještavati Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(5) Nacionalni član je obvezan u obnašanju svoje dužnosti poštivati pravni poredak države primateljice, zakonodavstvo Republike Hrvatske, te Odluku Vijeća Europske Unije o osnivanju Eurojusta broj: 2002/187/PUP, 2003/659/PUP, 2009/426/PUP.

Prava i obveze nacionalnog člana u Eurojustu

Članak 12.b

(1) Nacionalni član u Eurojustu dužan je:

a) sudjelovati u radu kolegija Eurojusta, aktivnostima rukovođenja i rada organizacije Eurojusta,

b) provoditi razmjenu podataka između Eurojusta i Republike Hrvatske,

c) izvršavati sve zadatke koje je od njega zatražio kolegij Eurojusta, predsjednik Eurojusta, odnosno predsjednici timova, uključujući i obveze održavanja kontakata s Europskom komisijom i Europskim parlamentom, s Europskim policijskim uredom (Europol) i Uredom Europske unije za suzbijanje prijevara (OLAF),

d) surađivati s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima,

e) pomagati pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i država članica Europske unije u koordinaciji istraga koje se odnose na više država članica,

f) na zahtjev domaćih pravosudnih tijela posredovati u cilju koordiniranog izvršenja zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć.

(2) U svrhu ostvarivanja ciljeva Eurojusta nacionalni član ima sljedeće ovlasti:

a) pristup podacima sadržanim u kaznenim evidencijama ili u bilo kojoj drugoj evidenciji u Republici Hrvatskoj na isti način na koji je to državnom odvjetniku, odnosno zamjeniku državnog odvjetnika određeno zakonom Republike Hrvatske,

b) u ime Eurojusta zahtijevati od domaćih pravosudnih tijela postupanje sukladno članku 12. stavku 4. ovog Zakona, kao i dostavljanje podataka potrebnih za provođenje posebnih dokaznih radnji ili drugih radnji u svrhu kaznenog progona.

Posredovanje nacionalnog člana

Članak 12.c

(1) Nacionalni član može Eurojustu i nacionalnim članovima drugih država članica pribaviti podatke potrebne za izvršenje domaćih zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć, odnosno priznanje i izvršenje odluka iz članka 1. ovog Zakona izdane od domaćih pravosudnih tijela u onoj mjeri u kojoj je takvo postupanje sukladno domaćem pravu.

(2) U slučaju odbijanja postupanja ili djelomičnog postupanja po zamolnicama, odnosno odlukama iz članka 1. ovog Zakona izdanih od strane nadležnih tijela država članica, nacionalni član može, sukladno domaćem pravu, zahtijevati od domaćih pravosudnih tijela, poduzimanje potrebnih radnji u svrhu postupanja po zamolnici, odnosno odluci.

(3) Nacionalni član može na zahtjev nacionalnih članova drugih država članica:

a) zatražiti od domaćih pravosudnih tijela podnošenje zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć ili odluka iz članka 1. ovog Zakona,

b) zatražiti od domaćih pravosudnih tijela izvršenje zamolnica pravosudnih tijela država članica, odnosno priznanje i izvršenje odluka iz članka 1. ovog Zakona izdanih od strane pravosudnih tijela država članica,

c) zatražiti od nadležnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva sucu istrage za provođenje posebne dokazne radnje nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela, a u svrhu provođenja koordinirane nadzirane isporuke.

Postupanje domaćih pravosudnih tijela

Članak 12.d

(1) Domaća pravosudna tijela mogu odbiti postupanje po zahtjevu iz članka 12. stavka 4. i članka 12.b stavka 2. ovog Zakona, kao i odbiti postupiti po neobvezujućem mišljenju kolegija Eurojusta iz članka 12. stavka 5. ovog Zakona. Domaća pravosudna tijela dužna su odmah obavijestiti nacionalnog člana u Eurojustu o svojoj odluci i razlozima za odbijanje.

(2) Domaća pravosudna tijela nisu dužna obrazložiti svoju odluku iz stavka 1. ovog članka ako bi se time nanijela šteta javnom poretku, nacionalnoj sigurnosti ili sigurnosti pojedinca.

(3) U svrhu ostvarenja ciljeva Eurojusta, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske će obavijestiti nacionalnog člana Republike Hrvatske o postojanju sumnje na počinjenje kaznenih djela iz nadležnosti Eurojusta koja uključuju najmanje dvije države članice Europske unije.

Nacionalni član zajedničkog nadzornog tijela Eurojusta

Članak 12.e

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa će iz redova sudaca, na razdoblje od tri godine, odrediti nacionalnog člana zajedničkog nadzornog tijela Eurojusta osnovanog u svrhu praćenja obrade osobnih podataka u Eurojustu.

(2) Nacionalni član je neovisan u obavljanju svojih dužnosti u okviru zajedničkog nadzornog tijela Eurojusta u čijem radu sudjeluje kao stalni član ili ad hoc sudac.

(3) Nacionalni član može postati stalni član zajedničkog nadzornog tijela Eurojusta ako bude izabran na Plenarnoj skupštini nacionalnih članova država članica Europske unije. Stalni član se imenuje na vrijeme od tri godine i može biti ponovno izabran.

(4) Nacionalni član Republike Hrvatske koji ima položaj ad hoc suca u zajedničkom nadzornom tijelu Eurojusta sudjeluje u njegovu radu samo tijekom odlučivanja o žalbi protiv odluke Eurojusta o zahtjevu pojedinca za pristup, odnosno brisanje, izmjenu ili blokiranje osobnih podataka koje je dostavila Republika Hrvatska.

Nacionalni koordinativni sustav Eurojusta

Članak 12.f.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa će odrediti:

– nacionalnog predstavnika za Eurojust za terorizam,

– nacionalnog predstavnika za Europsku pravosudnu mrežu u kaznenim stvarima,

– nacionalne kontakt-osobe za mrežu za zajedničke istražne timove osnovanu Odlukom Vijeća 2002/494/PUP,

– nacionalne kontakt-osobe za mrežu za Europsku mrežu za osobe odgovorne za genocid, zločin protiv čovječnosti i ratne zločine,

– nacionalne kontakt-osobe na temelju Odluke Vijeća 2007/845/PUP o suradnji između ureda za povrat imovine država članica u području traganja i otkrivanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom,

– nacionalne kontakt-osobe za mrežu protiv korupcije osnovanu na temelju Odluke Vijeća 2008/852/PUP.

(2) Osobe navedene u stavku 1. ovog članka čine nacionalni koordinativni sustav Eurojusta osnovan u svrhu koordinacije rada navedenih kontakt-osoba.

Obveza utvrđivanja postojanja usporednih postupaka

Članak 12.g

(1) Ako nadležno državno odvjetništvo ima saznanja da se u drugoj državi članici ili više država članica vodi usporedni postupak u odnosu na iste činjenice i protiv iste osobe, dužno je uspostaviti kontakt s nadležnim tijelom te druge države članice kako bi se potvrdilo postojanje usporednih postupaka radi postizanja dogovora o mogućem vođenju postupka samo u jednoj državi članici.

(2) U slučajevima iz stavka 1., kada se postupa u odnosu na kaznena djela terorizma, prilikom postizanja dogovora o mogućem vođenju postupka samo u jednoj državi članici, u obzir se uzimaju sljedeće okolnosti:

(a) država članica je ona na čijem je državnom području počinjeno kazneno djelo,

(b) država članica je ona čiji je počinitelj državljanin ili u kojoj ima boravište,

(c) država članica je ona koja je zemlja podrijetla žrtava,

(d) država članica je ona na čijem je državnom području pronađen počinitelj.

(3) Ako je zbog razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka nadležno tijelo druge države članice uspostavilo kontakt s nadležnim državnim odvjetništvom, ono je dužno bez odgode obavijestiti to tijelo vodi li se u Republici Hrvatskoj usporedni postupak. Ako je osumnjičenik ili okrivljenik uhićen ili se nalazi u istražnom zatvoru, zahtjev za uspostavu kontakta smatra se hitnim.

(4) Ako nadležno državno odvjetništvo nema saznanja o tome koje je tijelo druge države članice nadležno za uspostavljanje kontakta, ono će preko kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže (EJN) ili EUROJUST-a razmijeniti podatke o tom nadležnom tijelu.

Sadržaj zahtjeva i odgovora

Članak 12.h

(1) Nadležno državno odvjetništvo i tijelo s kojim se uspostavlja kontakt međusobno komuniciraju svim sredstvima koja omogućuju pisani zapis.

(2) Zahtjev za uspostavljanje kontakta s nadležnim tijelom u drugoj državi članici sadržava:

1. podatke o državnom odvjetništvu koje šalje zahtjev,

2. opis činjenica i okolnosti koje su predmet kaznenog postupka,

3. sve poznate podatke o identitetu osumnjičene osobe te podatke o žrtvama,

4. podatke o stanju postupka,

5. podatke o pritvoru ili istražnom zatvoru ako je određen.

(3) Odgovor državnog odvjetnika na zahtjev nadležnog tijela druge države članice sadrži sljedeće podatke:

1. vodi li se ili se vodio postupak u odnosu na činjenice koje su dijelom ili u potpunosti jednake činjenicama iz zahtjeva te odnosi li se postupak na iste osobe,

2. u slučaju postojanja usporednog postupka potrebno je navesti kontaktne podatke nadležnog državnog odvjetništva, podatke o broju predmeta i u kojoj se fazi postupak nalazi.

(4) Državno odvjetništvo može dati i dodatne obavijesti u vezi s postupkom.

Obveza dogovaranja kod usporednih postupaka

Članak 12.i

(1) Kada se utvrdi postojanje usporednih kaznenih postupaka, nadležno državno odvjetništvo izravno se dogovara s nadležnim tijelom druge države članice o mogućem vođenju postupka samo u jednoj državi članici.

(2) Tijekom dogovaranja nadležno državno odvjetništvo će obavještavati nadležno tijelo druge države članice o svim radnjama poduzetim u tom postupku.

(3) Ako nadležno tijelo druge države članice tijekom dogovaranja zatraži od nadležnog državnog odvjetništva da mu dostavi podatke koji bi mogli ugroziti temeljne interese nacionalne sigurnosti ili sigurnost pojedinaca, ti se podaci neće dostaviti.

Dogovor o vođenju jednog postupka

Članak 12.j

(1) Ako dogovor o vođenju jednog postupka bude postignut na način da se postupak vodi u Republici Hrvatskoj, nadležno državno odvjetništvo dužno je obavijestiti nadležno tijelo druge države članice ili drugih država članica o ishodu tog postupka.

(2) Ako dogovor o vođenju jednog postupka bude postignut na način da se postupak vodi u drugoj državi članici, nadležno državno odvjetništvo će spontanom razmjenom informacija nadležnom tijelu te države članice dostaviti ovjerenu presliku spisa predmeta i rješenjem prekinuti postupak.

(3) Ako nije postignut dogovor između nadležnog državnog odvjetništva i tijela druge države članice, državno odvjetništvo može zatražiti posredovanje EUROJUST-a.

Učinak pravomoćno okončanog postupka u drugoj državi članici

Članak 12.k

Kada je kazneni postupak u drugoj državi članici pravomoćno okončan, državni odvjetnik odbacit će kaznenu prijavu ili obustaviti istragu odnosno odustati od kaznenog progona, uz obavijest sudu pod uvjetom da je, ako je izrečena kazna i izvršena, trenutačno u postupku izvršenja ili se više, prema zakonima države koja ju je izrekla, ne može izvršiti.

Osnivanje zajedničkog istražnog tima

Članak 12.l

Kada postoje opravdani razlozi, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske može sporazumom s nadležnim tijelima jedne ili više država članica Europske unije osnovati zajednički istražni tim u slučajevima:

a) opsežnih i složenih istraga kaznenih djela koje uključuju suradnju s drugim državama članicama,

b) kad nadležna tijela jedne ili više država članica provode istraživanje kaznenih djela čije okolnosti zahtijevaju usklađeno i koordinirano zajedničko djelovanje nadležnih tijela uključenih država.

Način osnivanja zajedničkog istražnog tima

Članak 12.m

(1) Zahtjev za osnivanje zajedničkog istražnog tima može podnijeti svaka uključena država članica.

(2) Zajednički istražni tim se osniva u jednoj od država članica u kojima se očekuje da će se provoditi istrage.

(3) Kada Republika Hrvatska zahtijeva osnivanje zajedničkog istražnog tima, taj zahtjev upućuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na prijedlog državnog odvjetništva koje postupa u predmetu. Zahtjev sadrži okolnosti zbog kojih se zahtijeva osnivanje zajedničkog istražnog tima te podatke potrebne za sklapanje sporazuma.

(4) Sporazumom se utvrđuju: stranke, svrha, vremensko trajanje, voditelji i članovi zajedničkog istražnog tima te druge okolnosti bitne za učinkovito provođenje sporazuma. Uz suglasnost stranaka, zajednički istražni tim može produžiti svoj rad i nakon isteka roka iz sporazuma.

Postupanje zajedničkog istražnog tima u Republici Hrvatskoj

Članak 12.n

Zajednički istražni tim postupa u Republici Hrvatskoj u skladu sa sljedećim općim uvjetima:

a) kada se zajednička istraga provodi u Republici Hrvatskoj, voditelj zajedničkog istražnog tima je predstavnik državnog odvjetništva koje postupa u predmetu,

b) članovi zajedničkog istražnog tima postupaju po nalozima voditelja iz točke a) ovoga članka, a u skladu sa sklopljenim sporazumom,

c) Republika Hrvatska osigurava potrebne uvjete za rad zajedničkog istražnog tima na svojem području.

Mjerodavno pravo

Članak 12.o

(1) Predstavnici tijela Republike Hrvatske u okviru zajedničkog istražnog tima na državnom području Republike Hrvatske postupaju sukladno domaćem pravnom poretku.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, provođenje radnji može se provesti sukladno pravu države članice čiji predstavnici sudjeluju u zajedničkom istražnom timu pod uvjetom da takvo postupanje nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka.

Provođenje dokaznih radnji u okviru zajedničkog istražnog tima

Članak 12.p

(1) Članovi zajedničkog istražnog tima iz drugih država članica (u daljnjem tekstu: »strani upućeni članovi«) imaju pravo prisustvovati radnjama u okviru zajedničke istrage koja se provodi u Republici Hrvatskoj. Voditelj zajedničkog istražnog tima uskratit će im prisustvovanje ako bi ono bilo u suprotnosti s domaćim pravom.

(2) Stranim upućenim članovima voditelj zajedničkog istražnog tima može u skladu s propisima Republike Hrvatske povjeriti provođenje određene radnje kada to odobri država članica iz koje je strani upućeni član.

(3) Članovi zajedničkog istražnog tima koji su upućeni iz Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: »domaći upućeni članovi«) imaju pravo prisustvovati radnjama koje se provode u drugoj državi članici koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu.

(4) Domaći upućeni članovi mogu provoditi radnje u drugoj državi članici koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu kada to odobri državni odvjetnik koji postupa u tom predmetu u Republici Hrvatskoj i nadležno tijelo te države članice.

(5) Kada je u okviru zajedničke istrage potrebno provesti određenu radnju u Republici Hrvatskoj, državni odvjetnik koji postupa u predmetu u Republici Hrvatskoj provodi te radnje u skladu s domaćim pravom.

(6) Kada je u okviru zajedničke istrage potrebno provesti određenu radnju u drugoj državi članici koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu, voditelj iz članka 12.n zatražit će od nadležnih tijela te države poduzimanje radnje.

Korištenje podataka i dokaza

Članak 12.r

(1) Podaci i dokazi koji su zakonito prikupljeni u okviru zajedničke istrage mogu se koristiti u sljedeće svrhe:

a) u svrhu za koju je osnovan zajednički istražni tim,

b) uz suglasnost druge države članice koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu za otkrivanje, istraživanje i progon drugih kaznenih djela,

c) za sprječavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti,

d) u druge svrhe sukladno dogovoru država članica koje čine zajednički istražni tim.

(2) Ako informacije koje se upotrebljavaju u svrhe iz stavka 1. ovoga članka točaka (b), (c) i (d) uključuju osobne podatke, one se obrađuju samo u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.

(3) Domaći upućeni član može drugim članovima zajedničkog istražnog tima za potrebe zajedničke istrage, u skladu s domaćim pravom i u okviru svojih ovlasti, dati na korištenje podatke kojima raspolažu tijela Republike Hrvatske.

(4) Kada je suglasnost u smislu stavka 1. točke b) zatražena od Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uskratit će suglasnost ako postoje razlozi za odbijanje međunarodne pravne pomoći, a može uskratiti suglasnost kada bi upotreba tih podataka ugrozila drugi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj.

Sudjelovanje drugih osoba u radu zajedničkog istražnog tima

Članak 12.s

(1) U radu zajedničkog istražnog tima u Republici Hrvatskoj mogu sudjelovati i druge osobe pod uvjetima predviđenim sporazumom o osnivanju zajedničkog istražnog tima.

(2) Prava koja pripadaju članovima ili upućenim članovima ne primjenjuju se na te osobe, osim ako sporazumom nije izričito drukčije određeno.

Suradnja s trećim državama

Članak 12.t

Ako zajednički istražni tim treba pravnu pomoć od države koja nije sudjelovala u osnivanju zajedničkog istražnog tima, voditelj zajedničkog istražnog tima može zatražiti međunarodnu pravnu pomoć od nadležnih tijela te države u skladu s mjerodavnim pravom.

Zakonitost dokaza

Članak 12.u

Dokazi koje je pribavilo strano pravosudno tijelo u okviru zajedničkog istražnog tima smatrat će se zakonitim dokazima, osim ako to nije protivno temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka.

Odgovornost za štetu

Članak 12.v

(1) Republika Hrvatska odgovorna je za štetu nastalu na njezinu državnom području koju su u postupanju prouzročili članovi zajedničkog istražnog tima svojim nepravilnim ili nezakonitim radom.

(2) Ako je isplaćenu štetu prouzročio strani upućeni član, Republika Hrvatska zatražit će nadoknadu isplaćenog iznosa od države čiji je član štetu prouzročio (regresna odgovornost).

(3) Ako je država na čijem je području djelovao zajednički istražni tim nekoj osobi zbog postupaka domaćih upućenih članova isplatila štetu, Republika Hrvatska će na traženje te države nadoknaditi iznos isplaćene štete prouzročene krivnjom domaćeg upućenog člana.

Odobrenje za prekogranično provođenje posebnih dokaznih radnji

Članak 12.z

(1) Ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, država članica Europske unije ili država stranka Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma koja u okviru pretkaznenog ili kaznenog postupka u svojoj državi provodi dokaznu radnju koja bi odgovarala posebnim dokaznim radnjama nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela ili tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, ovlaštena je nastaviti provoditi tu dokaznu radnju i na državnom području Republike Hrvatske, ako je Republika Hrvatska dala odobrenje.

(2) Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela ili tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta na državnom području Republike Hrvatske odobrit će Županijski sud u Zagrebu na temelju obrazloženog pisanog zahtjeva države članice ili države stranke Konvencije za provedbu Schengenskog sporazuma koja je naložila provođenje te dokazne radnje u okviru svog postupka.

(3) Odobrenje će se dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– ako bi se nadzirani prijevoz ili isporuka predmeta kaznenog djela ili tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta mogli odrediti u usporedivom domaćem predmetu i

– ako provođenje tih dokaznih radnji ne bi izazvalo ozbiljnu opasnost za život, zdravlje, tjelesni integritet ili slobodu osobe, zbog posebnih svojstava robe ili skupine počinitelja.

(4) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo države članice Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma mora podnijeti Županijskom sudu u Zagrebu prije provođenja dokazne radnje na državnom području Republike Hrvatske.

(5) Ako zbog posebno žurnih razloga nadležno tijelo države članice ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma nije moglo podnijeti zahtjev Županijskom sudu u Zagrebu prije ulaska nadziranog objekta na državnom području Republike Hrvatske, odmah će obavijestiti Županijski sud u Zagrebu kako je tijekom provođenja posebne dokazne radnje prijeđena državna granica Republike Hrvatske. Uz obavijest u kojoj su navedeni razlozi za prelazak državne granice bez prethodnog odobrenja dostavlja se i zahtjev iz stavka 2. ovoga članka. Uz zahtjev će se dostaviti i odluka pravosudnog tijela kojom je naloženo provođenje posebne dokazne radnje na državnom području države moliteljice.

Prekogranično provođenje posebnih dokaznih radnji

Članak 12.aa

(1) Kada se u okviru domaćeg postupka provode posebne dokazne radnje nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela ili tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta koje bi se trebale nastaviti provoditi izvan područja Republike Hrvatske, a na području druge države članice Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, državno odvjetništvo koje postupa u predmetu zatražit će odobrenje od te države prije negoli je prijeđena njezina državna granica.

(2) Obrazloženi pisani zahtjev zajedno s nalogom suca istrage za provođenje posebne dokazne radnje dostavit će se nadležnom tijelu druge države članice Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma. Zahtjev se dostavlja i u prijevodu na službeni jezik zamoljene države.

(3) Kad zbog posebno žurnih razloga nije bilo moguće obavijestiti nadležno tijelo iz stavka 2. ovoga članka prije ulaska na državno područje država članica Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, nadležno državno odvjetništvo žurno će obavijestiti nadležno tijelo iz stavka 2. ovoga članka o prelasku državne granice bez prethodnog odobrenja, kao i o razlozima. Uz obavijest će se dostaviti zahtjev iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Kad nije moguće utvrditi koje je tijelo nadležno za davanje odobrenja, nadležno državno odvjetništvo obratit će se za pomoć Europskoj pravosudnoj mreži u kaznenim stvarima ili nacionalnom članu Republike Hrvatske u Eurojustu.

Troškovi

Članak 13.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, a na prijedlog nadležnog pravosudnog tijela, ako je prilikom izvršenja europskog istražnog naloga i naloga za osiguranje imovine te odluke o oduzimanju imovine ili predmeta Republika Hrvatska imala troškove koje smatra velikim ili izvanrednim, može državi izdavanja te odluke predložiti podjelu troškova uz njihovu detaljnu specifikaciju.

(4) Troškove premještaja osobe u svrhu izvršavanja presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode snosi država izdavanja.

Pravna sredstva

Članak 14.

(1) Protiv odluka o priznanju i izvršenju naloga za osiguranje imovine, europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta, stranke i treća osoba koja je u dobroj vjeri stekla određena prava na imovini koja je predmet tih odluka, a u cilju zaštite svojih opravdanih interesa, imaju pravo žalbe u skladu s domaćim pravom.

(2) Podnošenje žalbe protiv odluke o priznanju europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta odgađa njezino izvršenje i predaju predmeta do okončanja postupka povodom žalbe, dok žalba protiv odluke o priznanju naloga za osiguranje imovine ne zadržava njezino izvršenje.

(3) Zahtjev za preispitivanje osnovanosti izdavanja naloga za osiguranje imovine i odluke o oduzimanju imovine ili predmeta te opravdanosti izdavanja i postojanja uvjeta za izdavanje europskog istražnog naloga u smislu članka 42.c ovog Zakona može se podnijeti samo nadležnom tijelu u državi izdavanja, u skladu s nacionalnim pravom te države.

(4) O podnošenju žalbe iz stavka 1. ovog članka i žalbenim razlozima, sud će odmah izvijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Odluku donesenu povodom podnesene žalbe, sud će dostaviti tijelu koje je izdalo nalog.

Naknada štete nastale izvršavanjem naloga

Članak 15.

(1) Ako je uslijed izvršenja naloga za osiguranje imovine, europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta koje je izdalo domaće pravosudno tijelo, država izvršavanja na temelju obveze prema svom nacionalnom pravu nadoknadila nekoj od osoba iz članka 14. stavka 1. ovog Zakona štetu prouzročenu izvršenjem tih odluka, Republika Hrvatska će, neovisno o tome jesu li te osobe u Republici Hrvatskoj podnijele zahtjev iz članka 14. stavka 3. ovog Zakona, nadoknaditi svaki iznos isplaćen po osnovi odgovornosti za štetu u državi izvršavanja, osim ako, i u mjeri u kojoj su šteta ili kakav njezin dio prouzročeni isključivo postupanjem te države.

(2) Odredbom stavka 1. ovog članka ne isključuje se primjena domaćeg prava o naknadi štete fizičkim ili pravnim osobama.

Amnestija, pomilovanje i preispitivanje odluke ili naloga

Članak 16.

(1) Odredbe domaćeg prava o amnestiji mogu se primijeniti na odluku o novčanoj kazni, odluku o oduzimanju imovine ili predmeta, presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluku o probaciji koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

(2) Na temelju odredbi domaćeg prava može biti pomilovana osoba protiv koje je donesena odluka o novčanoj kazni, odluka o oduzimanju imovine ili predmeta, presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluka o probaciji koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

(3) Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu odlučivati o preispitivanju odluke o novčanoj kazni, odluke o oduzimanju imovine ili predmeta, presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluke o probaciji samo kada se radi o odlukama domaćeg suda.

Glava II.
EUROPSKI UHIDBENI NALOG

Područje primjene

Članak 17.

(1) Europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona, odnosno vođenja kaznenog postupka izdaje se u postupcima zbog kaznenih djela koja su prema domaćem pravu kažnjiva kaznom zatvora ili mjerom oduzimanja slobode u trajanju od barem jedne godine ili više kada je protiv tražene osobe rješenjem određen istražni zatvor.

(2) Europski uhidbeni nalog radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode izdaje se kada je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera oduzimanja slobode u trajanju od barem četiri mjeseca ili je osuđeniku preostalo za izdržati barem četiri mjeseca kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, kad je europskim uhidbenim nalogom obuhvaćeno nekoliko zasebnih kaznenih djela od kojih pojedina ne udovoljavaju uvjetima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na duljinu kazne ili mjere koja se može izreći ili je izrečena, europski uhidbeni nalog može se izdati i za ta kaznena djela.

(4) Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, kad nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban.

Pravo osobe protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog na branitelja

Članak 17.a

(1) Osoba protiv koje je u Republici Hrvatskoj izdan europski uhidbeni nalog ima pravo, nakon uhićenja u državi izvršenja, imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj po svom izboru. Imenovani branitelj u Republici Hrvatskoj ima pravo, uz ovlasti u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava, poduzimati i sve radnje u vezi s pružanjem informacija i savjeta branitelju te osobe u državi izvršenja s ciljem učinkovitog ostvarivanja prava te osobe u postupku predaje.

(2) Ako je traženoj osobi u odnosu na koju je izdan europski uhidbeni nalog postavljen branitelj po službenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo nalog po zaprimljenoj obavijesti o uhićenju tražene osobe bez odgode će o tome obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja. U obavijesti se navode podaci o branitelju po službenoj dužnosti potrebni za komunikaciju s braniteljem.

(3) Po zaprimljenoj obavijesti da tražena osoba želi imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj, tijelo koje je izdalo nalog, u svrhu olakšanja odabira, bez odgode dostavlja nadležnom tijelu države izvršenja listu odvjetnika koji pružaju informacije i savjete u postupcima po europskom uhidbenom nalogu, a koju sastavlja Hrvatska odvjetnička komora.

Članak 17.b

Odredbe ove glave na odgovarajući se način primjenjuju na postupke predaje prema Sporazumu od 28. lipnja 2006. između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške (SL L 292, 21. 10. 2006.) te Sporazumu o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (SL L 444, 31. 12. 2020.).

Sadržaj i oblik

Članak 18.

Europski uhidbeni nalog mora sadržavati sljedeće podatke navedene u standardnom obrascu (Prilog 1.) koji je sastavni dio ovog Zakona:

1. identitet i državljanstvo tražene osobe,

2. ime, adresu, broj telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte tijela koje je izdalo nalog,

3. dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne sudske odluke koja ima isti učinak, u smislu članka 2. točke 8. te članaka 10. i 17. ovog Zakona,

4. pravnu oznaku i zakonski opis djela, posebno u smislu članka 10. stavka 2. i članka 17. ovog Zakona,

5. činjenični opis djela uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela,

6. vrstu i visinu kaznenopravne sankcije izrečene pravomoćnom presudom, odnosno vrstu i visinu kaznenopravne sankcije za konkretno djelo propisane domaćim pravom,

7. ako je moguće posljedice djela.

Posebnosti u zaprimanju i prosljeđivanju europskog uhidbenog naloga

Članak 19.

(1) Osim na način predviđen u člancima 5. i 7. ovog Zakona, europski uhidbeni nalog se može zaprimiti i proslijediti posredstvom sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

(2) Nadležno tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog odaslat će posredstvom nacionalnog S.I.Re.N.E. ureda upozorenje putem Schengenskog informacijskog sustava (SIS) da potražuje određenu osobu radi izvršavanja europskog uhidbenog naloga ako nije poznato gdje se ta osoba nalazi.

(3) Takvo upozorenje popraćeno podacima navedenim u članku 18. ovog Zakona ima isti učinak kao europski uhidbeni nalog.

(4) Ako ne postoji mogućnost pristupa Schengenskom informacijskom sustavu posredstvom nacionalnog S.I.Re.N.E. ureda nadležno tijelo može zaprimiti i proslijediti europski uhidbeni nalog putem INTERPOL-a.

Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga

Članak 20.

Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga:

1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda,

2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života.

Razlozi zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga

Članak 21.

(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, vodeći računa o sprječavanju nekažnjavanja, suzbijanju kriminaliteta i jamstvu pravne sigurnosti tražene osobe, odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako djelo iz članka 17. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo zbog razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja,

2. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja,

3. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka,

4. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava,

5. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo,

7. kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela:

a) koja su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske,

b) koja su počinjena izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske.

(2) Sud može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog u svrhu izvršavanja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode izrečene presudom donesenom u odsutnosti, osim ako iz podataka navedenih u obrascu u smislu članka 18. ovoga Zakona proizlazi da, u skladu s pravom države izdavanja:

1. je traženoj osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda u odsutnosti, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da presuda može biti donesena u odsutnosti u slučaju nedolaska na raspravu,

2. je traženu osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

3. je tražena osoba izričito izjavila da ne osporava presudu donesenu u njezinoj odsutnosti ili nije pravodobno podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu, iako je nakon osobnog uručenja presude donesene u njezinoj odsutnosti poučena o pravu na podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe slijedom kojih bi se postupak mogao ponovno provesti u njezinoj prisutnosti, te preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja prvotne presude,

4. će traženoj osobi, kojoj presuda donesena u odsutnosti nije bila osobno uručena, ista biti osobno uručena odmah nakon predaje osobe državi izdavanja, uz pouku da u zakonom propisanom roku ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu slijedom kojih se može provesti postupak opisan u točki 3. ovoga stavka.

Posebni uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga

Članak 22.

(1) Ako je predmet europskog uhidbenog naloga djelo za koje se može izreći kazna doživotnog zatvora ili mjera doživotnog oduzimanja slobode, sud može njegovo izvršenje uvjetovati:

1. postojanjem zakonom propisane mogućnosti preispitivanja izrečene kazne ili mjere na zahtjev osuđenika ili po službenoj dužnosti najkasnije 20 godina od izricanja sankcije, u državi izdavanja,

2. pravom osuđenika da zatraži pomilovanje od daljnjeg izvršavanja kazne ili mjere na temelju prava ili sudske prakse u državi izdavanja.

(3) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog postupka, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu području, sud će predaju te osobe uvjetovati njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, akojoj bude izrečena sankcija u državi izdavanja, a ta osoba je pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

(4) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu području i suglasila se s izdržavanjem kazne u Republici Hrvatskoj, sud će odgoditi odlučivanje o europskom uhidbenom nalogu. Radi preuzimanja izvršenja sankcije sud će od države izdavanja naloga zatražiti dokumentaciju i odrediti primjereni rok koji ne može biti duži od 15 radnih dana za njezinu dostavu. Rokovi iz članaka 28. i 32. ovog Zakona počinju teći istekom roka koji je sud odredio za dostavu dokumentacije. Nakon pravomoćnosti odluke o preuzimanju izvršenja strane sankcije sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga. Ako država izdavanja naloga ne dostavi zatraženu dokumentaciju u roku koji je sud odredio, sud će nastaviti s postupkom priznanja i izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(5) Ako je nadležni sud temeljem članka 94. stavka 2. točke 4. ovog Zakona odbio priznanje i izvršenje presude suda države izdavanja izrečene protiv hrvatskog državljanina ili osobe koja ima prebivalište ili boravak na području Republike Hrvatske, sud će odobriti predaju te osobe državi izdavanja u svrhu vođenja kaznenog postupka pod uvjetom njezina vraćanja u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja sankcije izrečene u državi izdavanja, ako je osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

Predaja vlastitih državljana

Članak 22.a

Briše se.

Pokretanje postupka izvršavanja europskog uhidbenog naloga

Članak 23.

(1) Policija može u skladu sa svojim ovlastima na temelju zakona kojim se uređuje policijsko postupanje uhititi osobu protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je raspisano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu na zahtjev države članice. Osoba će biti predana pritvorskom nadzorniku najkasnije u roku od 24 sata od uhićenja i o tome će se obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika te će mu se dostaviti europski uhidbeni nalog ili/i upozorenje iz Schengenskog informacijskog sustava na temelju kojeg je osoba uhićena. Ako dokumentacija ne sadrži prijevod upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava i/ili europskog uhidbenog naloga u smislu članka 9. ovoga Zakona, policija će od države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda u roku od 48 sati od uhićenja. Nadležni državni odvjetnik može neposredno od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda europskog uhidbenog naloga u razumnom roku, uzimajući u obzir rokove iz članka 32. ovoga Zakona. Ako upozorenje ne sadrži podatke iz članka 18. ovoga Zakona, policija će od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti da se bez odgode dopuni upozorenje.

(2) Državni odvjetnik će u roku od 16 sati od predaje pritvorskom nadzorniku ispitati uhićenika na okolnosti iz dokumentacije koju mu je dostavila policija.

(3) Ako državni odvjetnik raspolaže europskim uhidbenim nalogom i prijevodom u smislu članka 9. ovog Zakona, odnosno upozorenjem, a ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika u roku od 48 sati od uhićenja dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(4) Ako državni odvjetnik na temelju podataka iz europskog uhidbenog naloga i prijevoda u smislu članka 9. ovoga Zakona odnosno upozorenja utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu prema domaćem zakonodavstvu, može donijeti rješenje o odbijanju izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(5) Rješenje iz stavka 4. ovoga članka državni odvjetnik će bez odgode dostaviti sucu istrage nadležnog županijskog suda koji će u roku od 48 sati od uhićenja potvrditi ili ukinuti rješenje državnog odvjetnika.

(6) Kad sudac županijskog suda potvrdi rješenje iz stavka 4. ovoga članka, odmah će naložiti puštanje uhićenika na slobodu.

(7) Ako državni odvjetnik ne raspolaže europskim uhidbenim nalogom odnosno upozorenjem i prijevodom u smislu članka 9. ovog Zakona rješenjem može odrediti pritvor koji može trajati najduže 48 sati od uhićenja.

(8) Ako državni odvjetnik ne zaprimi prijevod u smislu članka 9. ovog Zakona u roku iz stavka 1. ovog članka, sudac istrage može na prijedlog državnog odvjetnika produljiti pritvor za daljnjih 36 sati.

(9) Kad državni odvjetnik u slučaju iz stavka 5. ovog članka kad je sudac istrage ukinuo rješenje državnog odvjetnika te u slučajevima iz stavaka 7. i 8. ovog članka zaprimi prijevod europskog uhidbenog naloga odnosno upozorenja u smislu članka 9. ovog Zakona, ako ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(10) Ako u rokovima iz stavaka 7. i 8. ovog članka država izdavanja nije dostavila dokumentaciju uhićenik će biti pušten na slobodu.

(11) Ako je država izdavanja dostavila dokumentaciju nakon isteka rokova iz stavaka 7. i 8. ovog članka, policija će ponovo uhititi traženu osobu i u roku od 24 sata od uhićenja dovesti je nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i postupka predaje. Rokovi iz članka 32. ovog Zakona nastavljaju teći od trenutka ponovnog uhićenja tražene osobe.

(12) Kad nadležno županijsko državno odvjetništvo neposredno zaprimi europski uhidbeni nalog, dostavit će ga policiji radi postupanja u skladu s ovim člankom.

Prava tražene osobe

Članak 24.

(1) Odmah po uhićenju osobe tražene u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga policija će tu osobu pisano poučiti o pravima uhićene osobe koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2) Policija će pri uhićenju traženu osobu poučiti da ima pravo na branitelja u Republici Hrvatskoj i kada obrana nije obvezna, uz upozorenje da će odluku o snašanju troškova tako postavljenog branitelja ovisiti o kasnije utvrđenom imovnom stanju te osobe. Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu provođenja kaznenog progona, policija će pri uhićenju traženu osobu poučiti da ima pravo zatražiti branitelja u državi izdavanja. O zahtjevu tražene osobe za branitelja policija bez odgode obavještava nadležni županijski sud koji će toj osobi postaviti branitelja te državno odvjetništvo u svrhu obavještavanja nadležnog tijela države izdavanja o zahtjevu za branitelja u toj državi.

(3) Državni odvjetnik će prije ispitivanja traženu osobu poučiti o njezinim pravima koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava:

– pravu na branitelja po vlastitom izboru odnosno branitelja kojeg joj postavi sud,

– pravu zahtijevati postavljanje branitelja i kada obrana nije obvezna,

– pravu da branitelj bude nazočan na ispitivanju tražene osobe te pravu na slobodnu, neometanu i povjerljivu komunikaciju s njim,

– pravu na imenovanje branitelja u državi izdavanja,

– pravu zatražiti da mu se u državi izdavanja u postupku povodom europskog uhidbenog naloga postavi branitelj na teret države izdavanja kada je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu kaznenog progona,

– pravu na tumačenje i prevođenje,

– pravu da nije dužan iskazivati,

– pravu na uvid u spis predmeta prije ispitivanja pred državnim odvjetnikom,

– pravu na hitnu medicinsku pomoć,

– pravu da o oduzimanju slobode bude obaviještena osoba koju tražena osoba imenuje odnosno konzularno tijelo s kojima ima pravo i komunicirati.

(4) Državni odvjetnik će traženu osobu izvijestiti o sadržaju i osnovi za izdavanje europskog uhidbenog naloga, mogućnosti pristanka na predaju državi izdavanja te mogućnosti odricanja od primjene načela specijalnosti i posljedicama izjave o odricanju u smislu članka 38. stavka 1. ovoga Zakona. Državni odvjetnik će ispitati traženu osobu o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi izdavanja te da li se i zbog kojih razloga protivi predaji.

(5) O ispitivanju tražene osobe sastavlja se zapisnik.

(6) Ako je nadležno tijelo države izdavanja zatražilo ograničenje prava obavještavanja treće osobe, odnosno prava na komunikaciju s braniteljem, državni odvjetnik će postupiti u skladu s tim zahtjevom, ako ono nije u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske.

(7) Ako tražena osoba želi ostvariti pravo na branitelja u državi izdavanja, državni odvjetnik o tome bez odgode obavještava nadležno tijelo države izdavanja. Ostvarivanje prava na branitelja u državi izdavanja ne utječe na rokove u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(8) Ako se europski uhidbeni nalog odnosi na izvršenje presude donesene u odsutnosti, kojom je izrečena zatvorska kazna ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, tražena osoba može prije predaje državi izdavanja zahtijevati dostavu navedene presude ako joj prije nije bila osobno uručena, a niti je primila službenu obavijest da se protiv nje vodi kazneni postupak. U tom slučaju državni odvjetnik će zatražiti od tijela koje je izdalo nalog da bez odgode dostavi presudu, kako bi se ona dostavila traženoj osobi. Dostava presude neće se smatrati službenom dostavom za računanje rokova za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe. Ovime se ne odgađa postupak predaje tražene osobe niti rok za donošenje rješenja o predaji.

Postupak pred sucem istrage

Članak 24.a

(1) Na prijedlog državnog odvjetnika uz koji je dostavljena dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona sudac istrage će u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga zakazati ročište za odluku o istražnom zatvoru u skladu s domaćim pravom. O vremenu održavanja ročišta za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage obavijestit će državnog odvjetnika, traženu osobu i njezina branitelja, a po potrebi i tumača.

(2) Ročište iz stavka 1. ovog članka može se održati samo ako je prisutan branitelj tražene osobe. Ako tražena osoba nema branitelja, sud će joj postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

(3) Na ročištu za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage utvrdit će je li osoba poučena o svojim pravima iz članka 24. stavka 2. ovog Zakona. Ako osoba nije poučena o navedenim pravima, sudac će pozvati državnog odvjetnika da to učini.

(4) Ako tražena osoba sucu istrage da pristanak na predaju, sudac istrage će uz odluku o istražnom zatvoru donijeti rješenje u smislu članka 28. ovog Zakona.

Postupak pred izvanraspravnim vijećem

Članak 24.b

(1) Dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona dostavlja se izvanraspravnom vijeću nadležnog županijskog suda kada nije održano ročište iz članka 24.a ovog Zakona, odnosno kada je održano ročište iz članka 24.a ovog Zakona, ali tražena osoba nije pristala na predaju.

(2) Po primitku dokumentacije predsjednik izvanraspravnog vijeća će odrediti održavanje sjednice vijeća u roku od tri dana.

(3) Na sjednicu će biti pozvani državni odvjetnik, tražena osoba i njezin branitelj, ako ga ima, te tumač, ako je potrebno.

(4) Predsjednik vijeća će na početku sjednice provjeriti je li tražena osoba primila i razumjela pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnom odvjetniku da joj uruči pouku o pravima.

(5) Državni odvjetnik će navesti osnovu za izdavanje europskog uhidbenog naloga, kazneno djelo na kojem je nalog utemeljen, kao i razloge za njegovo izdavanje te će predložiti priznavanje i izvršenje tog naloga. Također će se državni odvjetnik očitovati o daljnjoj osnovanosti istražnog zatvora ili mjera opreza ako su bile naložene traženoj osobi.

(6) Tražena osoba i njezin branitelj očitovat će se na navode iz europskog uhidbenog naloga i navesti razloge protivljenju predaji, a mogu ukazati na postojanje razloga za odbijanje predaje iz članaka 20. i 21. ovog Zakona, kao i na dokaze kojima potkrjepljuju svoje navode. Tražena osoba može na sjednici izvanraspravnog vijeća dati pristanak na predaju državi izdavanja u smislu članka 27. ovog Zakona. U tom će slučaju izvanraspravno vijeće donijeti rješenje o predaji s pristankom iz članka 28. ovog Zakona.

Obustava postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga

Članak 24.c

(1) Sud obustavlja rješenjem postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga ako se tražena osoba više ne nalazi na državnom području Republike Hrvatske ili ako je država izdavanja stavila izvan snage europski uhidbeni nalog.

(2) Ako je rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe postalo pravomoćno, a nastupile su okolnosti zbog kojih bi se predaja morala odbiti ili obustaviti postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka ponovno ispitati donesenu odluku. Kada sud utvrdi da više ne postoje uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga, svoju raniju odluku stavit će izvan snage te donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga, odnosno rješenje kojim se odbija predaja.

Postupanje prema djetetu kao traženoj osobi

Članak 24.d

(1) Ako je tražena osoba dijete u smislu ovoga Zakona, policija će je odmah po uhićenju poučiti o njezinim pravima iz članka 24. stavka 3. ovoga Zakona te o sljedećim pravima:

– pravu na obavještavanje zakonskog zastupnika djeteta o svim pravima djeteta iz članka 24. stavka 3. ovoga Zakona i ovoga stavka te pravu na pratnju zakonskog zastupnika djeteta tijekom postupka,

– pravu na zaštitu privatnosti, pravu na liječnički pregled i liječničku pomoć,

– pravu na ograničenje lišenja slobode i korištenje alternativnih mjera, uključujući pravo na periodično preispitivanje pritvora.

(2) O uhićenju osobe iz stavka 1. ovoga članka pritvorski nadzornik odmah obavještava suca za mladež, državnog odvjetnika, zakonskog zastupnika djeteta i centar za socijalnu skrb i to istodobno unosi u odgovarajuću evidenciju.

(3) Državni odvjetnik naložit će da se tražena osoba iz stavka 1. ovoga članka u roku od 16 sati od uhićenja dovede sucu za mladež nadležnog županijskog suda radi ispitivanja u smislu članka 24. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, postupak pred sucem istrage i postupak pred izvanraspravnim vijećem provodi se uz odgovarajuću primjenu propisa kojima se uređuje postupanje prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.

(5) Postupak se provodi uz osiguranje prava na pratnju zakonskog zastupnika djeteta i tijekom saslušanja pred sudom.

Predaja osobe koja uživa imunitet ili povlastice

Članak 25.

(2) Ako je tražena osoba koja uživa imunitet ili povlastice u Republici Hrvatskoj državljanin druge države ili službenik međunarodne organizacije, državni odvjetnik mora o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove. Postupak predaje neće se pokrenuti prije nego što tijelo koje je izdalo nalog dostavi dokaz o ukidanju imuniteta ili povlastica.

(3) Rokovi iz članka 28. i 32. ovog Zakona počinju teći s danom kada državni odvjetnik zaprimi dokaz o ukidanju imuniteta ili povlastica.

Mjere osiguranja predaje tražene osobe

Članak 26.

(2) Protiv tražene osobe koja je uhićena sudac će na prijedlog državnog odvjetnika odrediti istražni zatvor radi predaje, koji može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju članka 35. ovog Zakona.

(3) Umjesto istražnog zatvora radi predaje sud može odrediti neku od blažih mjera propisanih odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava, pod uvjetom da se primjenom takve mjere može ostvariti svrha iz stavka 1. ovog članka.

Pristanak na predaju

Članak 27.

(1) Tražena osoba može dati pristanak na predaju državi izdavanja te se odreći primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Pristanak i odricanje iz stavka 1. ovog članka unijet će se u zapisnik sastavljen na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tražena osoba pri tome postupala dragovoljno i bila u potpunosti svjesna posljedica.

(3) Pristanak i odricanje iz stavka 1. ovog članka su neopozivi.

(4) O pristanku iz stavka 1. ovog članka sud će bez odgađanja izvijestiti tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog.

Rješenje o predaji s pristankom

Članak 28.

(1) Ako tražena osoba pristane na predaju državi izdavanja, sudac istrage odnosno izvanraspravno vijeće nadležnog suda mora bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od pristanka donijeti rješenje kojim se odobrava predaja, ako ne postoje razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz članka 20. i 21. ovog Zakona.

(2) Rješenje kojim se odobrava predaja sadrži sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe,

2. državu članicu kojoj se predaje tražena osoba,

3. opis djela za koje se izvršava predaja,

4. navod da je tražena osoba pristala na predaju,

5. ako se tražena osoba odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona, navod o tome,

6. ako se tražena osoba nije odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona, rješenje mora sadržavati navod da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjenja prije predaje tražena osoba, ne smije:

a) kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

b) biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

c) izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovog članka dostavlja se traženoj osobi, branitelju i državnom odvjetniku koji imaju pravo uložiti žalbu u roku od tri dana. O žalbi protiv rješenja suca istrage odlučuje izvanraspravno vijeće u roku od tri dana. O žalbi protiv rješenja izvanraspravnog vijeća iz članka 24.b stavka 6. ovog Zakona odlučuje vijeće višeg suda u roku od tri dana.

Rješenje o predaji bez pristanka

Članak 29.

(1) Ako se tražena osoba protivi predaji, sud će je ispitati o razlozima za protivljenje. Ispitivanju tražene osobe nadležni državni odvjetnik može a branitelj mora uvijek biti prisutan.

(2) Sud može zatražiti dodatne podatke ili dokumentaciju od tijela koje je izdalo nalog i odrediti primjeren rok, ali ne dulji od sedam radnih dana, za njihovu dostavu.

(3) Sud prema potrebi provodi dokazne radnje predviđene domaćim kaznenim postupovnim pravom radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za predaju.

(4) Nakon provedenih radnji iz stavka 1. – 3. ovog članka, izvanraspravno vijeće nadležnog suda donijet će rješenje kojim odobrava ili odbija predaju tražene osobe.

(5) Rješenje kojim se odobrava predaja sadrži sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe,

2. državu članicu kojoj se predaje tražena osoba,

3. opis djela za koje se izvršava predaja,

4. navod da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjenja prije predaje, tražena osoba ne smije:

– kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

– biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

– izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

(6) Rješenje iz stavka 4. ovog članka dostavlja se traženoj osobi, branitelju i državnom odvjetniku, koji imaju pravo uložiti žalbu u roku od tri dana. O žalbi odlučuje izvanraspravno vijeće višeg suda u roku od tri dana.

(7) Rješenje kojim se odbija predaja mora biti obrazloženo i o njemu bez odgode mora biti obaviješteno tijelo koje je izdalo nalog i nacionalni S.I.Re.N.E. ured.

Postupanje u slučaju zaprimanja europskog uhidbenog naloga više država članica ili molbe za izručenje

Članak 30.

(1) Ako su protiv iste osobe od dvije ili više država članica zaprimljeni europski uhidbeni nalozi, prilikom donošenja odluke o tome kojoj državi će tražena osoba biti predana sud će cijeniti sve okolnosti slučaja, posebno težinu kaznenog djela, mjesto počinjenja kaznenog djela, vrijeme izdavanja europskih uhidbenih naloga te jesu li izdani radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.

(3) O pravomoćnoj odluci moraju biti obaviještene sve zainteresirane države.

Obavještavanje o odluci

Članak 31.

(1) Sud će bez odgode obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog i nacionalni S.I.Re.N.E. ured o pravomoćnosti odluke kojom je odobrena ili odbijena predaja tražene osobe.

(3) Prilikom predaje tražene osobe državi izdavanja predat će se podaci o vrsti i trajanju mjera iz članka 26. ovog Zakona.

Rokovi za donošenje odluke o predaji tražene osobe

Članak 32.

(1) Postupak radi predaje tražene osobe je hitan.

(2) Ako tražena osoba nije pristala na predaju, o njezinoj predaji mora biti odlučeno u roku od šezdeset dana od uhićenja ili u slučaju kad zbog opravdanih razloga nije došlo do uhićenja tražene osobe, od prvog ispitivanja.

(3) Ako se o predaji ne može odlučiti u rokovima iz stavka 2. ovog članka, sud će o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog i navesti razloge za prekoračenje rokova. U tom slučaju o predaji tražene osobe mora biti odlučeno u daljnjem roku od trideset dana.

(4) Ako se zbog iznimnih okolnosti, o predaji ne može odlučiti niti u roku iz stavka 3. ovoga članka, sud će o tome obavijestiti Eurojust i navesti razloge za prekoračenje roka.

(5) Ako neka od država članica višekratno prekoračuje rokove za izvršavanje europskih uhidbenih naloga domaćih nadležnih tijela, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će o tome obavijestiti Vijeće Europske unije.

Prekid postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga i privremena predaja tražene osobe

Članak 33.

(1) Kada se protiv tražene osobe vodi postupak u Republici Hrvatskoj zbog drugog kaznenog djela ili se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora, postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga prekida se rješenjem. Postupak će se nastaviti kada se postupak zbog drugog kaznenog djela pravomoćno okonča i osoba izdrži kaznu zatvora koja će joj biti eventualno izrečena, kada istekne kazna zatvora koju je izdržavala odnosno joj se odobri uvjetni otpust.

(2) Kada sud utvrdi postojanje razloga za prekid izvršenja europskog uhidbenog naloga, o tome će obavijestiti državu izdavanja europskog uhidbenog naloga koja može zatražiti privremenu predaju tražene osobe.

(3) Na postupak privremene predaje na odgovarajući način primjenjuju se odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenoj predaji sud će voditi računa o tome da privremena predaja neće ometati vođenje kaznenog postupka pred domaćim sudom te će u rješenju kojim se odobrava privremena predaja naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(4) Uvjete privremene predaje tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog.

(5) Vrijeme oduzimanja slobode u državi izdavanja uračunat će se u kaznu koja će traženoj osobi biti izrečena u domaćem postupku odnosno u kaznu zatvora koju je izdržavala u Republici Hrvatskoj prije njezine predaje državi izdavanja. Ako je to vrijeme uračunano u kaznu izrečenu u državi izdavanja naloga, ono neće biti uračunano u izrečenu kaznu u Republici Hrvatskoj odnosno u vrijeme izdržavanja kazne u Republici Hrvatskoj za čijeg je trajanja privremena predaja odobrena.

Ispitivanje tražene osobe prije donošenja odluke o predaji

Članak 34.

(1) Prije donošenja odluke o predaji na prijedlog tijela koje je izdalo nalog i pod uvjetom da je predaja tražena radi vođenja kaznenog postupka, sud može ispitati traženu osobu o djelu zbog kojega je izdan nalog.

(2) Okolnosti ispitivanja tražene osobe dogovaraju sud i tijelo koje je izdalo nalog pisanim sporazumom, koji obvezuje sva nadležna tijela države izdavanja.

(3) Sud ispituje traženu osobu u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom i sporazumom iz stavka 2. ovog članka. Ispitivanju moraju biti prisutni branitelj i državni odvjetnik, a može biti prisutna i službena osoba države izdavanja.

(4) Na postupak privremenog premještaja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenom premještaju sud će voditi računa o tome da privremeni premještaj neće ometati vođenje postupka radi predaje tražene osobe pred domaćim sudom te će se u rješenju kojim se odobrava privremeni premještaj naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(5) Uvjete privremenog premještaja tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog.

Predaja tražene osobe

Članak 35.

(1) Po pravomoćnosti rješenja o predaji, sud će bez odgode naložiti predaju tražene osobe. Rješenje o predaji izvršava ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, koje će s nadležnim tijelima države izdavanja dogovoriti način, vrijeme i mjesto predaje. Predaja mora biti izvršena bez odgode, a najkasnije u roku od deset dana po pravomoćnosti rješenja o predaji.

(3) Iznimno, sud može predaju tražene osobe privremeno odgoditi zbog postojanja ozbiljnih humanitarnih razloga poput opasnosti od očitog ugrožavanja života ili zdravlja tražene osobe. Sud će o ovim okolnostima odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Predaja tražene osobe bit će izvršena čim prestanu razlozi za odgodu. Novi način, vrijeme i mjesto predaje dogovorit će se u daljnjem roku od deset dana od prestanka razloga za odgodu.

(4) U slučaju iz stavka 2. ovog članka, ako je istekao rok na koji je određen istražni zatvor radi predaje, sudac istrage će, na prijedlog državnog odvjetnika, ako utvrdi postojanje okolnosti iz stavka 2. ovog članka, produljiti istražni zatvor za još deset dana.

(5) Prije isteka roka na koji je određen istražni zatvor radi predaje iz stavka 1. ovog članka sudac istrage može, na prijedlog državnog odvjetnika, kada utvrdi postojanje ozbiljnih humanitarnih razloga zbog kojih je potrebno privremeno odgoditi predaju tražene osobe, produljiti istražni zatvor radi predaje do prestanka tih razloga. Po prestanku razloga zbog kojih je produljen istražni zatvor radi predaje, sudac istrage će o tome obavijestiti policiju kako bi se dogovorio novi način, vrijeme i mjesto predaje u roku iz stavka 3. ovog članka. Kada se dogovori novi način predaje, sudac istrage može produljiti istražni zatvor radi predaje do dogovorenog datuma predaje.

(6) Kada se tražena osoba po isteku rokova iz stavaka 1. do 5. ovog članka još uvijek nalazi u istražnom zatvoru, a novo vrijeme predaje nije dogovoreno s nadležnim tijelima države izdavanja, sud će ukinuti mjeru istražnog zatvora radi predaje i pustiti traženu osobu na slobodu.

Izvršenje europskog uhidbenog naloga protiv izručene osobe

Članak 36.

(2) Rokovi iz članka 28. i 32. ovog Zakona počinju teći s danom kada je državni odvjetnik primio suglasnost iz stavka 1. ovog članka.

Provođenje kroz Republiku Hrvatsku

Članak 37.

(1) O molbi za provođenje tražene osobe koju jedna država članica predaje drugoj kroz teritorij Republike Hrvatske odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2) Molba za provođenje mora sadržavati sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja, prebivalište i državljanstvo tražene osobe,

2. dokaz o postojanu europskog uhidbenog naloga,

3. zakonsku oznaku kažnjivog djela,

4. opis kažnjivog djela uključujući vrijeme i mjesto počinjenja.

(3) Ako je osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog postupka državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske, provođenje kroz Republiku Hrvatsku se može uvjetovati vraćanjem te osobe po završetku postupka u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode na temelju odluke pravosudnog tijela države izdavanja.

(4) Ako je traženu osobu potrebno provesti iz jedne države članice u drugu zračnim putem, u slučaju nepredviđenog usputnog pristajanja na području Republike Hrvatske ministar nadležan za poslove pravosuđa će odobriti provođenje kroz Republiku Hrvatsku na molbu koja se podnosi u skladu sa stavkom 1. i 2. ovog članka.

(5) Odredbe ovog članka primjenjuju se u odnosu na države članice kada se provodi postupak izručenja tražene osobe iz treće države.

Molba za provođenje tražene osobe kroz državno područje druge države članice

Članak 37.a

(1) Domaće pravosudno tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog podnosi molbu za provođenje tražene osobe kroz državno područje druge države članice nadležnom tijelu te države članice.

(2) Molba za provođenje mora sadržavati podatke iz članka 37. stavka 2. ovog Zakona.

(3) Akoje predaja tražene osobe odobrena temeljem više europskih uhidbenih naloga koje su izdala različita domaća pravosudna tijela ili ako provođenje treba izvršiti preko područja treće države, molbu za provođenje podnosi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Načelo specijalnosti

Članak 38.

(1) Domaći sud može voditi kazneni postupak protiv osobe predane na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga samo za djelo zbog kojeg je ta osoba predana Republici Hrvatskoj te za djelo počinjeno nakon predaje. U odnosu na izvršenje kaznenopravnih sankcija, njihovo izvršenje je moguće u odnosu na sankcije zbog kojih je europski uhidbeni nalog bio izdan, a osoba Republici Hrvatskoj predana te za sankcije izrečene za kazneno djelo počinjeno nakon predaje.

(2) Sud može provesti kazneni postupak ili izvršiti kaznenopravnu sankciju:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila,

2. za kazneno djelo za koje domaće pravo ne propisuje kaznu zatvora, a vođenje kaznenog postupka ne iziskuje primjenu mjere pritvora, istražnog zatvora i istražnog zatvora u domu,

3. za kazneno djelo za koje domaće pravo propisuje novčanu kaznu, neovisno o činjenici da takva kazna može biti zamijenjena kaznom zatvora,

4. ako je osoba pristala na predaju Republici Hrvatskoj i tom se prilikom odrekla primjene načela specijalnosti iz stavka 1. ovog članka.

(3) Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 2. ovog članka, tijelo koje vodi postupak ili sudac izvršenja ispitat će predanu osobu na okolnost vođenja kaznenog postupka, odnosno izdržavanja kazne zatvora iz stavka 1. ovog članka. Ako se predana osoba u prisutnosti branitelja dragovoljno i u potpunosti svjesna posljedica svoje izjave na zapisnik izričito odrekne primjene načela specijalnosti, kazneni postupak se može nastaviti voditi, odnosno kaznenopravna sankcija izvršavati.

(4) Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavaka 2. i 3. ovog članka, tijelo koje vodi postupak, odnosno sudac izvršenja podnijet će državi izdavanja zahtjev za davanje suglasnosti za vođenje kaznenog postupka ili za izvršenje kaznene sankcije. Zahtjev mora sadržavati podatke iz članka 18. ovog Zakona i zapisnik o ispitivanju iz stavka 3. ovog članka, a dostavit će se neposredno nadležnom tijelu države izvršenja.

Predaja drugoj državi članici

Članak 39.

(1) Osoba koja je Republici Hrvatskoj predana na temelju europskog uhidbenog naloga, može biti predana drugoj državi članici zbog djela počinjenog prije predaje i bez suglasnosti nadležnog pravosudnog tijela države izvršenja u sljedećim slučajevima:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila,

2. ako se na tu osobu ne primjenjuje načelo specijalnosti na temelju članka 38. stavka 2. točke 1. i 4. te stavaka 3. i 4. ovog Zakona,

3. ako osoba pristane na predaju drugoj državi članici a njezin pristanak je unesen u zapisnik, sastavljen pred nadležnim sudom u prisutnosti njezinog branitelja, u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom. Izjava o odricanju mora se unijeti u zapisnik sastavljen na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tražena osoba pri tome postupala dragovoljno i bila u potpunosti svjesna posljedica.

(2) Ako državni odvjetnik zaprimi europski uhidbeni nalog za osobu koju je Republici Hrvatskoj predala druga država članica uz uvjet poštivanja načela specijalnosti, obavijestit će o tome nadležno tijelo države izdavanja naloga radi pribavljanja suglasnosti države članice od koje je Republika Hrvatska preuzela tu osobu.

Izručenje predane osobe trećoj državi

Članak 40.

Osoba koja je predana Republici Hrvatskoj na temelju europskog uhidbenog naloga ne može biti izručena trećoj državi bez suglasnosti države čije je pravosudno tijelo donijelo odluku o predaji. Zahtjev za davanje suglasnosti podnosi ministar nadležan za poslove pravosuđa u skladu sa zakonom koji uređuje međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim stvarima i međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

Postupak davanja suglasnosti

Članak 41.

(1) Sud koji je donio rješenje o predaji određene osobe na temelju europskog uhidbenog naloga nadležan je za odlučivanje o zahtjevu za davanje suglasnosti državi izdavanja:

a) za vođenje kaznenog postupka ili izvršenje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode protiv predane osobe zbog djela koje nije bilo obuhvaćeno nalogom a počinjeno je prije predaje,

b) za predaju te osobe drugoj državi članici zbog djela počinjenog prije predaje,

c) za izručenje trećoj državi zbog djela počinjenog prije predaje.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka bez prethodnog ispitivanja osobe odlučuje izvanraspravno vijeće nadležnog suda u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana primitka zahtjeva, primjenom odredbi ove glave Zakona.

Predaja imovine ili predmeta

Članak 42.

(1) Sud koji odlučuje o predaji tražene osobe će, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tijela koje je izdalo nalog, u skladu s domaćim pravom rješenjem privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili imovinu koju je tražena osoba pribavila kažnjivim djelom, te ih predati državi izdavanja. Žalba protiv ovog rješenja može se podnijeti u roku od tri dana i ne odgađa njegovo izvršenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka će se izvršiti i kada zbog smrti ili bijega tražene osobe nije moguće izvršiti njezinu predaju.

(3) Ako su predmeti ili imovina iz stavka 1. ovog članka nužni za potrebe kaznenog postupka koji je u tijeku u Republici Hrvatskoj, sud može njihovu predaju odgoditi ili privremeno ih predati tijelu koje je izdalo nalog, uz uvjet vraćanja u Republiku Hrvatsku nakon dovršetka postupka u državi izdavanja.

(4) Predaja predmeta ili imovine iz stavka 1. ovog članka ne utječe na prava Republike Hrvatske ili trećih osoba stečena u dobroj vjeri. Ako takva prava postoje tijelo koje je izdalo nalog vratit će predane predmete ili imovinu u Republiku Hrvatsku odmah po dovršetku postupka.

GLAVA II.A
EUROPSKI ISTRAŽNI NALOG

POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 42.a

(1) Kada je u kaznenom ili prekršajnom postupku potrebno provesti dokazne radnje na području druge države članice Europske unije, izdat će se europski istražni nalog.

(2) Europski istražni nalog ne može se izdati u svrhu:

1. osnivanja zajedničkog istražnog tima i prikupljanja dokaza u takvom timu;

2. provođenja dokaznih radnji na području Kraljevine Danske i Republike Irske.

Izdavanje europskog istražnog naloga

Članak 42.b

(1) Sud i državno odvjetništvo koji vode postupak iz članka 6. ovog Zakona, odnosno nadležni prekršajni sud po prijedlogu upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak izdaju europski istražni nalog na propisanom obrascu koji je sastavni dio ovog Zakona (Prilog 14.A), potpisuju i ovjeravaju točnost njegova sadržaja te ga dostavljaju nadležnom pravosudnom tijelu u skladu s člankom 7. stavcima 1. i 2. ovog Zakona radi prosljeđivanja u državu izvršenja naloga.

(2) Izdavanje europskog istražnog naloga može predložiti okrivljenik i njegov branitelj u skladu s odredbama domaćeg postupovnog prava.

(3) Europski istražni nalog sadrži sljedeće podatke:

a) podatke o tijelu izdavanja;

b) predmet europskog istražnog naloga i razloge za europski istražni nalog;

c) potrebne informacije koje su dostupne o osobi na koju se nalog odnosi;

d) opis kažnjivog djela koje je predmet postupka i važeće odredbe kaznenog ili prekršajnog prava;

e) opis zatražene dokazne radnje i dokaza koji se trebaju pribaviti.

Uvjeti za izdavanje europskog istražnog naloga

Članak 42.c

Nadležno pravosudno tijelo izdat će europski istražni nalog ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. izdavanje europskog istražnog naloga nužno je i razmjerno svrsi postupaka iz članka 2. točke 9. ovog Zakona,

2. dokazna radnja ili radnje navedene u europskom istražnom nalogu mogu biti određene u tom postupku,

3. ako je za provođenje radnje potreban nalog suca istrage, državni odvjetnik koji izdaje europski istražni nalog prethodno će isti pribaviti.

Posebni uvjeti za izvršenje europskog istražnog naloga

Članak 42.d

(1) U izdanom europskom istražnom nalogu tijelo izdavanja može zatražiti od tijela države izvršenja naloga da se nalog izvrši sukladno odredbama domaćeg postupovnog prava na koje je u nalogu posebno ukazano.

(2) U europskom istražnom nalogu može se zatražiti obavijest o vremenu i mjestu provođenja radnje, kao i suglasnost za prisutnost stranaka iz postupka u kojem je nalog izdan.

Prosljeđivanje europskog istražnog naloga

Članak 42.e

(1) Nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. stavaka 1. i 2. ovog Zakona proslijedit će europski istražni nalog neposredno nadležnom tijelu države izvršenja na bilo koji način koji ostavlja pisani zapis, uz uvjet da država izvršenja može provjeriti njihovu vjerodostojnost. Sva daljnja službena komunikacija odvija se neposredno.

(2) Osim na način predviđen u stavku 1. ovog članka te u članku 5. stavku 1. točki 2. i članku 7. stavcima 1. i 2. ovog Zakona, europski istražni nalog može se zaprimiti i proslijediti preko sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

Europski istražni nalog u odnosu na raniji europski istražni nalog

Članak 42.f

(1) Nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog kojim se dopunjuje neki ranije izdani europski istražni nalog, pod uvjetom da je ta okolnost navedena u odjeljku D obrasca iz Priloga 14.A.

(2) Ako predstavnici nadležnog pravosudnog tijela koje je izdalo europski istražni nalog prisustvuju njegovu izvršenju u skladu s odredbama ovog Zakona, oni mogu, dok su prisutni, pravosudnom tijelu države članice nadležnom za izvršenje neposredno uputiti europski istražni nalog koji nadopunjuje europski istražni nalog koji se već izvršava, a koji udovoljava uvjetima propisanim u članku 42.b stavku 1. ovog Zakona.

Troškovi

Članak 42.g

U iznimnim situacijama kada se ne može postići suglasnost s državom izvršenja europskog istražnog naloga u pogledu troškova, nadležno pravosudno tijelo može odlučiti:

a) u potpunosti ili djelomično povući europski istražni nalog; ili

b) zadržati europski istražni nalog i snositi dio troškova koji se smatraju iznimno visokima.

Priznavanje i izvršenje europskog istražnog naloga

Članak 42.h

(1) Provođenje dokazne radnje zatražene europskim istražnim nalogom od strane nadležnog tijela predstavlja njegovo priznanje. Europski istražni nalog izvršava se sukladno odredbama domaćeg postupovnog prava, osim ako se ne utvrdi postojanje razloga za nepriznavanje ili neizvršenje ili postojanje razloga za odgodu predviđenih ovim Zakonom. U svrhu izvršenja europskog istražnog naloga, nadležno pravosudno tijelo iz članka 5. stavka 1. podstavka 2. ovog Zakona, postupajući u skladu s domaćim pravom poduzima radnje potrebne za njegovo izvršenje propisane domaćim pravom.

(2) Nadležno pravosudno tijelo pridržava se posebno postavljenih zahtjeva tijela izdavanja naloga pod uvjetom da ti zahtjevi nisu u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka.

(3) Kada nadležno pravosudno tijelo zaprimi europski istražni nalog koji nije izdalo ili potvrdilo nadležno pravosudno tijelo države izdavanja, ono vraća europski istražni nalog državi izdavanja.

(4) Kada država izdavanja zatraži da jedno ili više tijela države izdavanja prisustvuje pri izvršavanju europskog istražnog naloga, nadležno pravosudno tijelo ispunit će taj zahtjev pod uvjetom da to nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka niti šteti bitnim interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

(5) Predstavnika tijela države izdavanja prisutnog u Republici Hrvatskoj obvezuje domaće pravo za vrijeme izvršenja europskog istražnog naloga. On nema ovlasti samostalno poduzimati dokazne radnje, osim ako je poduzimanje radnje u skladu s domaćim pravom i u mjeri usuglašenoj između nadležnih tijela države izdavanja i nadležnih domaćih tijela.

(6) Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu se savjetovati s nadležnim tijelima države izdavanja na bilo koji odgovarajući način kako bi se olakšala učinkovita primjena odredbi stavaka 1. do 5. ovog članka. O takvom savjetovanju sastavit će se službena bilješka.

Primjena druge dokazne radnje

Članak 42.i

(1) Nadležno pravosudno tijelo provest će dokaznu radnju različitu od one navedene u europskom istražnom nalogu ako:

a) dokazna radnja navedena u europskom istražnom nalogu ne postoji prema domaćem pravu; ili

b) dokaznu radnju navedenu u europskom istražnom nalogu ne bi bilo moguće odrediti u usporedivom domaćem predmetu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, nadležno pravosudno tijelo provest će zatraženu dokaznu radnju ako se ona/ista odnosi na:

a) pribavljanje informacija ili dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela Republike Hrvatske, a te informacije ili dokazi mogli bi se pribaviti, u skladu s domaćim pravom, u okviru kaznenog postupka ili za potrebe europskog istražnog naloga;

b) pribavljanje informacija sadržanih u bazama podataka koje vodi policija ili pravosudna tijela i izravno su dostupne pravosudnom tijelu izvršenja u okviru kaznenog postupka;

c) ispitivanje svjedoka, vještaka, oštećenika i žrtve, osumnjičenika ili okrivljenika ili treće osobe na državnom području države izvršenja;

d) bilo koju dokaznu radnja koja se prema domaćem pravu provodi bez sudskog naloga;

e) podatke o identitetu osoba koje imaju pretplatu na određeni telefonski broj ili IP adresu.

(3) Nadležno pravosudno tijelo može provesti dokaznu radnju koja je po svojoj prirodi blaža od radnje navedene u europskom istražnom nalogu ako bi se tom dokaznom radnjom postigao isti rezultat.

(4) Kada se nadležno pravosudno tijelo odluči za mogućnost iz stavaka 1. i 3. ovog članka, o tome prvo obavještava tijelo izdavanja koje može odlučiti povući ili dopuniti europski istražni nalog.

(5) Kada, u smislu stavka 1. ovog članka, dokazna radnja navedena u europskom istražnom nalogu ne postoji u domaćem pravu ili je ne bi bilo moguće odrediti u usporedivom domaćem predmetu i kada ne postoji nijedna druga dokazna radnja koja bi imala isti rezultat kao zatražena dokazna radnja, nadležno pravosudno tijelo obavještava tijelo izdavanja da nije u mogućnosti osigurati zatraženu pomoć.