Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima

DIO PRVI
UVODNE ODREDBE

Poglavlje 1.
OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje:

1. područje primjene Zakona

2. autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja

3. srodna prava:

a) pravo umjetnika izvođača na njihovim izvedbama

b) pravo proizvođača fonograma na njihovim fonogramima

c) pravo proizvođača videograma (audiovizualnih producenata) na njihovim videogramima

d) pravo organizacija za emitiranje na njihovim programskim signalima

e) pravo nakladnika informativnih publikacija na njihovim informativnim publikacijama

f) pravo proizvođača neoriginalnih baza podataka na njihovim neoriginalnim bazama podataka

g) pravo nakladnika na njihovim pisanim izdanjima

4. autorsko pravo i srodna prava u pravnom prometu

5. sadržajna i vremenska ograničenja autorskog prava i srodnih prava

6. ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava

7. zaštita autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede.

Prijenos pravne stečevine Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju sljedeće direktive:

– Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6. 10. 1993.)

– Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27. 3. 1996.)

– Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22. 6. 2001.)

– Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela (SL L 272, 13. 10. 2001.)

– Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30. 4. 2004.)

– Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.)

– Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.)

– Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (kodificirana verzija) (SL L 372, 27. 12. 2006.)

– Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija) (SL L 111, 5. 5. 2009.)

– Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (SL L 265, 11. 10. 2011.)

– Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27. 10. 2012.)

– Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20. 3. 2014.)

– Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 242, 20. 9. 2017.)

– Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (SL L 130, 17. 5. 2019.)

– Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom prarodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17. 5. 2019.) i Ispravak Direktive (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom prarodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 134, 22. 5. 2019.).

(2) Ovim Zakonom osiguravaju se pretpostavke za provedbu:

– Uredbe (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu (SL L 168, 30. 6. 2017.) i

– Uredbe (EU) 2017/1563 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u dostupnom formatu određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (SL L 242, 20. 9. 2017.).

Rodna neutralnost izraza

Članak 3.

Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Autorsko pravo i srodna prava, nositelji prava

Članak 4.

(1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.

(2) Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaja folklora.

(3) Izvorni nositelj drugih srodnih prava može biti svaka fizička ili pravna osoba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen ovim Zakonom.

(5) Nositelj prava je fizička ili pravna osoba, različita od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, koja je nositelj autorskog prava ili srodnog prava ili koja na temelju ugovora o korištenju prava ili ovoga Zakona ima pravo na udio u prihodima od prava.

Objavljivanje, izdavanje, javnost i javno korištenje

Članak 5.

(1) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjen pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.

(2) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se izdanim:

– ako su uz pristanak nositelja prava primjerci toga autorskoga djela odnosno predmeta srodnog prava ponuđeni javnosti ili stavljeni u promet u količini koja zadovoljava razumne potrebe javnosti

– ako je autorsko djelo ili predmet srodnog prava učinjen dostupnim javnosti, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu ili predmetu srodnog prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.

(3) Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama.

(4) Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela ili predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.

Odnos između autorskog prava i srodnih prava te međusobni odnos srodnih prava

Članak 6.

(1) Zaštita srodnih prava, prema ovom Zakonu, ostavlja netaknutom i ni na koji način ne utječe na zaštitu autorskog prava. Ni jedna odredba ovoga Zakona o zaštiti srodnih prava ne smije se tumačiti tako da šteti zaštiti autorskog prava.

(2) Ostvarivanje prava umjetnika izvođača na priopćavanje javnosti fiksiranih izvedbi iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona ne smije štetiti ostvarivanju autorskog prava.

(3) Ostvarivanje prava proizvođača fonograma ne smije štetiti ostvarivanju autorskog prava ni prava umjetnika izvođača.

(4) Ostvarivanje prava audiovizualnih producenata ne smije štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača ni prava proizvođača fonograma.

(5) Ostvarivanje prava organizacija za emitiranje ne smije štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma ni prava audiovizualnih producenata.

(6) Ostvarivanje prava nakladnika informativnih publikacija ne smije štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava audiovizualnih producenata ni prava organizacija za emitiranje.

(7) Nakladnik informativnih publikacija ne može se pozvati na svoje pravo nakladnika informativnih publikacija protiv nositelja autorskog ili srodnog prava na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u njegovu informativnu publikaciju, a osobito ih ne može pozivanjem na svoje pravo nakladnika informativnih publikacija spriječiti da koriste svoja autorska djela i predmete srodnih prava neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uvrštena.

(8) Ako je autorsko djelo ili predmet srodnog prava uključen u informativnu publikaciju na temelju stečenog neisključivog prava iskorištavanja, nakladnik informativne publikacije ne može se pozvati na svoje pravo protiv drugih stjecatelja neisključivog prava iskorištavanja istih autorskih djela ili predmeta srodnih prava.

(9) Nakladnik informativnih publikacija ne može pozivom na svoje pravo zabraniti korištenja autorskih djela ili predmeta srodnih prava za koja je zaštita istekla.

(10) Ostvarivanje prava proizvođača neoriginalne baze podataka ne smije štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava audiovizualnih producenata, prava organizacija za emitiranje ni prava nakladnika informativnih publikacija.

Poglavlje 2.
PODRUČJE PRIMJENE ZAKONA

Općenite odredbe o području primjene Zakona

Članak 7.

(1) Zaštićeni su po ovom Zakonu autori i nositelji srodnih prava koji su državljani Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije ili imaju svoje sjedište u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije.

(2) Jednako kao osobe iz stavka 1. ovoga članka, zaštićene su fizičke i pravne osobe koje su državljani trećih država ili u trećim državama imaju svoje sjedište (u daljnjem tekstu: stranci), u okviru obveza što ih je Republika Hrvatska prihvatila na temelju međunarodnih ugovora ili na temelju stvarne uzajamnosti. Dok se ne dokaže suprotno, smatra se da stvarna uzajamnost postoji.

(3) Iznimno od odredaba stavaka 1. i 2. ovoga članka, zaštićeni su po ovom Zakonu stranci:

– u pogledu autorskih djela pisanih na hrvatskom jeziku

– u pogledu moralnih prava

– u pogledu prava slijeđenja i prava proizvođača neoriginalne baze podataka na temelju stvarne uzajamnosti.

(4) Stranac neće imati u Republici Hrvatskoj veću zaštitu no što je ima u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima svoje sjedište ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ima u državi stranca manju zaštitu no što joj je priznata ovim Zakonom.

Autori

Članak 8.

Uz osobe iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, zaštićeni su po ovom Zakonu i stranci – autori:

– koji imaju uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj

– u pogledu arhitektonskih djela sagrađenih na teritoriju Republike Hrvatske i djela vizualnih umjetnosti koja su čvrsti sastavni dijelovi nekretnine koja se nalazi na području Republike Hrvatske.

Umjetnici izvođači

Članak 9.

Uz osobe iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, zaštićeni su po ovom Zakonu i stranci – umjetnici izvođači, sukladno članku 7. stavku 4. ovoga Zakona, koji imaju uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj.

Proizvođači fonograma i audiovizualni producenti

Članak 10.

Uz osobe iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, zaštićeni su po ovom Zakonu, sukladno članku 7. stavku 4., i strani proizvođači fonograma i audiovizualni producenti, ako je njihov fonogram odnosno videogram prvi put izdan u Republici Hrvatskoj.

Organizacije za emitiranje

Članak 11.

Uz osobe iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, sukladno članku 7. stavku 4. ovoga Zakona, zaštićene su po ovom Zakonu strane organizacije za emitiranje koje prenose svoja emitiranja preko odašiljača koji su na teritoriju Republike Hrvatske.

Uspoređivanje rokova trajanja

Članak 12.

(1) Za strance – autore, koji su zaštićeni po ovom Zakonu, vrijede rokovi trajanja autorskog prava iz ovoga Zakona, s tim da istječu najkasnije na dan kada istječe zaštita u državi čiji su državljani i ne mogu biti dulji od rokova predviđenih ovim Zakonom.

(2) U opsegu primjene međunarodnih obveza, za strance – nositelje srodnih prava, koji su zaštićeni po ovom Zakonu, vrijede rokovi trajanja odnosnih prava iz ovoga Zakona, s tim da istječu najkasnije na dan kada istječe zaštita u državi čiji su državljani ili gdje imaju sjedište i ne mogu biti dulji od rokova predviđenih ovim Zakonom.

Osobe bez državljanstva (apatridi)

Članak 13.

(1) Autori i nositelji srodnih prava koji nemaju državljanstvo ili ga se ne može utvrditi jednako su zaštićeni po ovom Zakonu kao državljani Republike Hrvatske ako u njoj imaju svoje uobičajeno boravište.

(2) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka nemaju uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, jednako su zaštićeni kao državljani države u kojoj imaju svoje uobičajeno boravište.

DIO DRUGI
AUTORSKO PRAVO

Poglavlje 1.
AUTORSKA DJELA

Autorsko djelo

Članak 14.

(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Autorska djela su:

– jezična djela, kao što su pisana djela, govorna djela te računalni programi, koji obuhvaćaju izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku, uključujući i pripremni dizajnerski materijal

– glazbena djela, s riječima ili bez riječi

– dramska i dramsko-glazbena djela

– koreografska i pantomimska djela

– djela vizualnih umjetnosti s područja slikarstva, kiparstva i grafike, bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela vizualnih umjetnosti

– djela arhitekture, kao što su skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture

– djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna

– fotografska djela i djela proizvedena postupkom koji je sličan fotografskom

– audiovizualna djela, kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama, sa zvukom ili bez zvuka, u vremenski organiziranom slijedu promjena, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana

– novinarska djela, kao što su članci, fotografije i audiovizualni prilozi

– videoigre i druga multimedijalna djela

– kartografska djela

– prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tablice

– druge vrste originalnih intelektualnih tvorevina koje imaju individualni karakter.

(3) Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi, kao i onoga za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava.

(4) Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.

Prerade

Članak 15.

(1) Prijevodi i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela. To uključuje prijevode, prilagodbe, obrade i druge izmjene računalnog programa, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne utječu na prava autora izvornog djela.

(3) Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva, koji su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska djela, osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ne smatraju se originalnim intelektualnim tvorevinama i nisu zaštićena kao prerade neznatno prerađena, prilagođena ili glazbeno obrađena glazbena djela s riječima ili bez riječi, u odnosu na koja je istekla zaštita autorskim pravom.

Autorska zbirka i autorska baza podataka

Članak 16.

(1) Zbirka samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe koja prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čini originalnu intelektualnu tvorevinu individualnog karaktera sukladno članku 14. stavku 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: autorska zbirka), kao što je enciklopedija, zbornik, antologija, baza podataka i sl., zaštićena je kao zasebno autorsko djelo. Nijedan drugi kriterij neće se primjenjivati za prikladnost autorskopravne zaštite autorske zbirke.

(2) Zaštita koju uživa autorska zbirka iz stavka 1. ovoga članka ne proteže se na njezin sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u tu zbirku.

(3) Autorska baza podataka je autorska zbirka samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe uređena po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima.

(4) Zaštita koja je ovim Zakonom predviđena za autorsku bazu podataka iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na računalne programe koji su korišteni za njezinu izradu ili rad. Takvi računalni programi zaštićeni su kao zasebna autorska djela ako su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera.

Autorska djela koja su nedostupna na tržištu

Članak 17.

(1) Autorsko djelo smatra se nedostupnim na tržištu kad se, s obzirom na obilježja tog autorskog djela, nakon uloženog razumnog napora da se utvrdi je li djelo dostupno javnosti, može u dobroj vjeri smatrati da cijelo djelo nije dostupno javnosti u okviru uobičajenih kanala trgovine. Tu su uključena i djela koja nikada nisu bila dostupna na tržištu.

(2) Razuman napor ne podrazumijeva ponovljeno djelovanje tijekom vremena, ali uključuje uzimanje u obzir svih lako pristupačnih dokaza o budućoj dostupnosti djela u okviru uobičajenih kanala trgovine.

(3) Dostupnost autorskog djela na tržištu u pravilu se utvrđuje uzorkovanjem ili sličnim razmjernim mehanizmom, osim u slučajevima kad se smatra razumnim utvrđivati dostupnost javnosti pojedinačnih autorskih djela, s obzirom na pristupačnost relevantnih podataka, vjerojatnost komercijalne dostupnosti i očekivane troškove poduzimanja radnji utvrđivanja dostupnosti javnosti. Ograničena dostupnost autorskog djela, kao što je dostupnost u antikvarijatima, ili teoretska mogućnost dobivanja odobrenja za korištenje ne smatra se dostupnošću u okviru uobičajenih kanala trgovine.

(4) Autor može u svakom trenutku izričito pisanom izjavom isključiti primjenu odredaba stavaka od 1. do 3. ovoga članka u odnosu na jedno ili više ili sva svoja djela koja se po ovome članku smatraju djelima koja su nedostupna na tržištu.

(5) Podatke o djelima koja su nedostupna na tržištu institucije kulturne baštine iz članka 187. stavka 3. ovoga Zakona dužne su dostaviti Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo, u skladu s Uredbom (EU) 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva (SL L 129, 16. 5. 2012.), radi objave na javnom jedinstvenom internetskom portalu koji vodi taj Ured. Podaci o stranama ugovora o davanju dopuštenja za umnožavanje, distribuiranje, priopćavanje javnosti, uključujući i činjenje dostupnim javnosti, autorskih djela nedostupnih na tržištu, obuhvaćenim područjima i korištenjima moraju biti trajno, lako i stvarno dostupni na javnom jedinstvenom internetskom portalu koji vodi Ured, najranije šest mjeseci prije korištenja u skladu s člankom 192. ili 223. ovoga Zakona.

Nezaštićene tvorevine

Članak 18.

(1) Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.

(2) Nisu autorska djela:

1. otkrića

2. ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i one na kojima se zasnivaju njegova sučelja

3. dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.

(3) Službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva, kao što su zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke i slično, službeni programi, kao što su školski i akademski programi, programi rada i slično, prostorni planovi, kao što su plan prostornog razvoja, urbanistički plan i slično, konzervatorske podloge, kao i njihove zbirke, zaštićeni su kao autorska djela od trenutka stvaranja, ako su originalne intelektualne tvorevine koje imaju individualan karakter. U trenutku kad budu predani u bilo kakav službeni postupak ili budu predani službenoj osobi radi informiranja javnosti ili javnog korištenja ili kad budu objavljeni radi službenog informiranja javnosti, prestaju biti zaštićeni autorskim pravom.

(4) Svatko tko na bilo koji način javno prenosi dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija i nisu predmetom autorskog prava te druge medijske informacije za koje je saznao iz javno objavljenih izvora dužan je u svojoj objavi jasno i na vidljiv način označiti:

– naziv nakladnika informativnih publikacija ili organizacije za emitiranje ili drugog nakladnika medija ili elektroničkog medija koji je prvi objavio dnevnu novost, drugu vijest ili drugu medijsku informaciju te

– ime i prezime novinara koji je potpisan, ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.

(5) Kad netko koristi tuđa autorska djela ili predmete srodnih prava koji sadrže dnevne novosti i druge vijesti ili druge medijske informacije za izradu svojih javnih objava istih dnevnih novosti i drugih vijesti ili drugih medijskih informacija, na način za koji po ovome Zakonu nije potrebno pribaviti odobrenje nositelja prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, dužan je navesti izvore koje je koristio tako da na primjeren, jasan i vidljiv način označi:

– naziv nakladnika informativnih publikacija ili organizacije za emitiranje ili drugog nakladnika medija ili elektroničkog medija čije sadržaje koristi te

– ime i prezime novinara koji je potpisan, ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.

(6) Navođenje izvora i naziva iz stavaka 4. i 5. ovoga članka ne smatra se oglašavanjem.

(7) Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmet autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela. Naknada se koristi za poticanje odgovarajućeg umjetničkog i kulturnog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi i kulturne raznolikosti u odgovarajućem umjetničkom i kulturnom području sukladno članku 245. stavku 4. ovoga Zakona. Naknada se ostvaruje obavezno kolektivno. Naknadu nisu dužne plaćati institucije kulturne baštine iz članka 187. stavka 3. ovoga Zakona.

(8) Kad je rok zaštite za autorsko djelo vizualnih umjetnosti istekao, nijedna tvorevina nastala umnožavanjem takvog djela nije prikladna za autorskopravnu zaštitu, osim ako je riječ o tvorevini koja je sama po sebi originalna intelektualna tvorevina njezina autora koja ima individualni karakter u smislu članka 14. stavka 1. ovoga Zakona.

Poglavlje 2.
AUTORI

Autor

Članak 19.

(1) Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila.

(2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.

Autori sastavljenih djela

Članak 20.

(1) Ako dva ili više autora sastave svoja stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojem autorskom djelu.

(2) Međusobni odnosi autora sastavljenog djela uređuju se ugovorom. Ako takav ugovor nije sklopljen ili ako takvim ugovorom ili pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava nije drukčije određeno, smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo na jednak udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.

(3) Glazbeno djelo s riječima smatra se sastavljenim djelom.

Koautori

Članak 21.

(1) Koautori djela su osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti.

(2) Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (u daljnjem tekstu: koautorski dio).

(3) U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki.

(4) Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihova djela potreban je pristanak svih koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihova djela, odluku o tome donijet će sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.

(5) Udio pojedinog koautora u koristima ostvarenim korištenjem koautorskog djela određuje se razmjerno njegovu koautorskom dijelu, ako nije drukčije određeno ugovorom između koautora ili pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

Koautori audiovizualnog djela

Članak 22.

(1) Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima.

(2) Glavni koautor audiovizualnog djela je glavni redatelj.

(3) Ostali koautori audiovizualnog djela su:

1. autor scenarija

2. glavni snimatelj

3. glavni montažer slike i zvuka

4. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.

(4) Ako je crtež odnosno animacija bitan element audiovizualnog djela, koautor takvog djela je i glavni crtač odnosno glavni animator.

(5) Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina individualnog karaktera bitan element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema članku 14. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela.

Autori doprinosa audiovizualnom djelu

Članak 23.

Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela prema članku 22. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (u daljnjem tekstu: autori doprinosa).

Predmnijeva autorstva

Članak 24.

Autorom se smatra fizička osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kôd na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.

Autorska djela kojima se autor ne može utvrditi ili pronaći (djela siročad)

Članak 25.

(1) Autorsko djelo smatra se djelom siročetom ako ni nakon pažljive potrage provedene u skladu s ovim Zakonom nije identificiran autor toga djela ili nijedan od koautora ili je identificiran autor, ali nije pronađen ili su identificirani koautori, ali nisu svi pronađeni.

(2) Institucije kulturne baštine iz članka 187. stavka 3. ovoga Zakona, obrazovne ustanove te javne organizacije za emitiranje dužne su prije uporabe djela siročeta, u skladu s ovim Zakonom, u dobroj vjeri provesti pažljivu potragu za svako djelo u svrhu identifikacije i/ili pronalaženja autora ili koautora djela iz svojih zbirki i arhiva. Pažljiva potraga provodi se pretragom odgovarajućih izvora za odnosnu kategoriju djela te se evidentira. Ako postoje dokazi na temelju kojih se može zaključiti da se relevantni podaci o nositeljima prava mogu pronaći u drugim državama, pretražit će se i izvori podataka dostupni u tim državama.

(3) Institucija kulturne baštine iz članka 187. stavka 3. ovoga Zakona može na temelju ugovora ovlastiti drugu instituciju kulturne baštine ili drugu fizičku ili pravnu osobu da u njezino ime i za njezin račun provodi pažljive potrage.

(4) Odredbe ovoga članka primjenjuju se na:

– djela izdana u obliku knjiga, časopisa, novina, revija ili drugih tiskovina te kinematografska ili druga audiovizualna djela koja čine sastavni dio zbirki u javno dostupnim knjižnicama, obrazovnim ustanovama ili muzejima i drugim pravnim osobama koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i zbirki arhiva ili ustanova za filmsku i audiobaštinu te

– kinematografska ili druga audiovizualna djela koja su proizvele javne organizacije za emitiranje ili njihovi pravni prednici do zaključno 31. prosinca 2002., i koja se nalaze u njihovim arhivima.

(5) Odredbe ovoga članka primjenjuju se na djela iz stavka 4. ovoga članka koja:

– su zaštićena autorskim pravom i prvi su put izdana u Repub­lici Hrvatskoj ili, ako nisu izdana, prvi su put emitirana u Republici Hrvatskoj ili čiji proizvođač ima sjedište ili stalno boravište u Republici Hrvatskoj

– nikad nisu bila izdana ili emitirana, ali su ih na drugi način uz pristanak autora prvi put javno objavile javno dostupne knjižnice, obrazovne ustanove ili muzeji i druge pravne osobe koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i arhivi, ustanove za filmsku i audiobaštinu te javne organizacije za emitiranje osnovane u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da se opravdano može smatrati da se autori tih djela ne bi protivili korištenjima opisanim u članku 189. ovoga Zakona

– su ugrađena ili uključena u djela ili čine sastavni dio tih djela.

(6) Ako su neki koautori pronađeni, s djelom siročetom postupat će se na način na kakav su pronađeni koautori odobrili korištenje tog djela.

(7) Autor ili koautor djela siročeta može u bilo kojem trenutku prekinuti primjenu odredaba o postupanju s djelima siročadi iz ovoga Zakona u odnosu na vlastita prava.

(8) Djelo koje se prema pravu druge države članice Europske unije smatra djelom siročetom smatra se djelom siročetom i u Republici Hrvatskoj, bez potrebe provedbe postupka pažljive potrage. Isto se na odgovarajući način primjenjuje i na koautorska djela u odnosu na koja je u drugoj državi članici Europske unije utvrđeno da im pripada status djela siročadi jer nisu identificirani ili pronađeni svi koautori, ali samo u odnosu na njihov koautorski dio.

(9) Dodatkom I., koji je sastavni dio ovoga Zakona, određuju se odgovarajući izvori za provedbu pažljive potrage, postupak evidentiranja i sadržaj evidencija iz stavka 2. ovoga članka. Institucije kulturne baštine iz članka 187. stavka 3. ovoga Zakona mogu donijeti pravila o pažljivoj potrazi, uzimajući u obzir odredbe iz Dodatka I. ovoga Zakona te u njima odrediti dodatne izvore.

(10) Područje Republike Hrvatske iz ovoga članka podrazumijeva i sve njezine države prednice.

(11) Ovaj članak ne utječe na mogućnost autora da svoj identitet označi pseudonimom ili da svoje djelo objavi anonimno.

Poglavlje 3.
SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA

Sadržaj prava

Članak 26.

(1) Autorsko pravo sadržava moralna i imovinska prava autora.

(2) Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (u daljnjem tekstu: moralna prava autora) te imovinski interesi autora u pogledu njegova autorskog djela (u daljnjem tekstu: imovinska prava autora).

(3) Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu.

3.1. Moralna prava autora

Pravo prve objave

Članak 27.

(1) Autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno (u daljnjem tekstu: pravo prve objave).

(2) Do prve objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela.

Pravo na priznanje autorstva

Članak 28.

(1) Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela (u daljnjem tekstu: pravo na priznanje autorstva).

(2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.

Pravo na poštovanje autorskog djela

Članak 29.

(1) Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svojeg autorskog djela (u daljnjem tekstu: pravo na poštovanje autorskog djela) te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svojeg autorskog djela, u skladu s odredbama iz članka 114. ovoga Zakona.

(2) Neznatne izmjene, prerade, prilagodbe ili obrade kojima se ne dira u osnovni karakter djela ne smatraju se deformiranjem, sakaćenjem ili naruženjem u smislu stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako je autor odobrio preradu iz članka 54. ovoga Zakona ili se po ovome Zakonu predmnijeva da ju je odobrio, ne može se pozivati na moralno pravo na poštovanje autorskog djela iz ovoga članka ako je prerada učinjena u skladu s ciljem zbog kojeg ju je autor odobrio ili zbog kojeg se po ovome Zakonu predmnijeva da ju je odobrio.

Pravo na poštovanje časti i ugleda autora

Članak 30.

Autor ima pravo usprotiviti se korištenju autorskog djela na način kojim se povrjeđuju njegova čast ili ugled (u daljnjem tekstu: pravo na poštovanje časti i ugleda autora).

Pravo opoziva

Članak 31.

(1) Autor ima pravo opozvati osnovano pravo iskorištavanja njegova autorskog djela, uz popravljanje štete nositelju toga prava, ako bi se korištenjem djela povrijedila njegova čast ili ugled (u daljnjem tekstu: pravo opoziva). Pravo opoziva imaju i autorovi nasljednici ako je to autor odredio oporukom ili ako dokažu da je autor za života ovlašteno pokušao ostvariti to pravo, ali je bio spriječen.

(2) Opoziv ima učinak od dana kad autor položi osiguranje za popravljanje štete.

(3) Nositelj prava iskorištavanja autorskog djela dužan je, u roku od tri mjeseca od dana primitka izjave o opozivu, priopćiti autoru iznos troškova koje je imao pripremajući korištenje njegova autorskog djela do dana primitka te izjave, kao i iznos druge štete koju trpi zbog opoziva. Ako nositelj prava iskorištavanja autorskog djela to ne učini, izjava o opozivu ima učinak istekom roka iz ovoga stavka.

(4) Ako autor u roku od deset godina od ostvarenja prava opoziva odluči da se autorsko djelo u pogledu kojeg je ostvario pravo opoziva može ponovo koristiti, dužan je pravo iskorištavanja najprije ponuditi onomu čije je pravo prvotno opozvao.

(5) Autor se ne može odreći prava opoziva.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na elektroničke baze podataka, računalne programe, djela arhitekture i audiovizualna djela.

3.2. Imovinska prava autora

Sadržaj autorovih imovinskih prava

Članak 32.

Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakoga drugog iz toga isključiti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća:

– pravo umnožavanja

– pravo distribuiranja (pravo stavljanja u promet)

– pravo priopćavanja autorskog djela javnosti

– pravo prerade.

Umnožavanje

Članak 33.

(1) Pravo umnožavanja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo umnožavanja uključuje i fiksiranje koje označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu.

(2) Autorsko djelo se umnožava: grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog računalnom mrežom na materijalnu podlogu, učitavanjem ili pohranom računalnog programa, umnožavanjem koje je potrebno za prikazivanje, izvođenje ili prenošenje računalnog programa, umnožavanjem autorskog djela u okviru prateće internetske usluge iz članka 48. stavka 2. ovoga Zakona i na druge načine.

Distribuiranje, iznajmljivanje i javna posudba

Članak 34.

(1) Pravo distribuiranja isključivo je pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na drugi način, uključujući iznajmljivanje, te njihovo nuđenje javnosti u tu svrhu. Skladištenje primjeraka autorskog djela i poduzimanje drugih radnji radi distribuiranja primjeraka autorskog djela izjednačeno je s distribuiranjem.

(2) Pravo iznajmljivanja isključivo je pravo davanja na korištenje izvornika ili primjeraka autorskog djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi. Pravo iznajmljivanja autorskog djela ne odnosi se na izgrađena djela arhitekture i djela primijenjenih umjetnosti.

(3) Javna posudba podrazumijeva način stavljanja u promet kad se izvornik ili primjerci autorskog djela, u pogledu kojih je dopušteno daljnje distribuiranje, posredovanjem javnih knjižnica daju na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi. Za javnu posudbu nije potrebno odobrenje autora, ali je potrebno plaćanje primjerene naknade (u daljnjem tekstu: pravo na naknadu za javnu posudbu).

(4) S prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela, na području države članice Europske unije ili stranke Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak, iscrpljuje se pravo distribuiranja u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribuiranja ne prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili uvoz izvornika ili primjeraka autorskog djela u treću državu, kao i pravo na naknadu za javnu posudbu autorskog djela.

(5) U pogledu zbirki i autorskih baza podataka, iscrpljenje prava distribuiranja odnosi se samo na daljnju prodaju.

(6) Autor koji svoje pravo iznajmljivanja prepusti proizvođaču fonograma ili audiovizualnom producentu zadržava pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje svojega autorskog djela, koje se ne može odreći. Naknadu za iznajmljivanje dužna je plaćati osoba koja iznajmljuje autorsko djelo. Pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje ostvaruje se obavezno kolektivno.

(7) Autor se ne može odreći prava na naknadu za javnu posudbu. Pravo na naknadu za javnu posudbu ostvaruje se obavezno kolektivno.

(8) Ne mogu biti predmetom javne posudbe iz stavka 3. ovoga članka građevine i djela primijenjenih umjetnosti.

(9) Pravo na naknadu za javnu posudbu ne odnosi se na autorska djela koja međusobno posuđuju javne knjižnice.

(10) Iznimno od odredaba stavaka 1., 3. i 7. ovoga članka, autori autorskih baza podataka i autori računalnih programa imaju isključivo pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih autorskih baza podataka i računalnih programa.

Pravo slijeđenja

Članak 35.

(1) Ako se izvornik djela vizualnih umjetnosti preprodaje bilo kojim radnjama u koje su uključeni kao prodavatelji, kupci ili posrednici osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama, kao što su javne aukcije, umjetničke galerije ili drugi trgovci umjetninama, autor ima pravo na odgovarajući udio od prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja uslijedi nakon njegova prvog otuđenja od strane autora (u daljnjem tekstu: pravo slijeđenja). U takvom slučaju pravo distribuiranja ne iscrpljuje se.

(2) Iznimno, odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je prodavatelj umjetnička galerija koja je stekla djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije njegove preprodaje i ako cijena po kojoj se djelo preprodaje ne prelazi kunsku protuvrijednost od 10.000,00 eura.

(3) Izvornik djela vizualnih umjetnosti je slika, kolaž, bojena slika, crtež, gravura, otisak, litografija, kip, tapiserija, keramika, staklovina, fotografija ili drugo djelo vizualnih umjetnosti, ako ga je izradio sam autor. Izvornikom djela vizualnih umjetnosti smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora.

(4) Prodavatelj koji preprodaje djelo iz stavka 3. ovoga članka po cijeni koja prelazi kunsku protuvrijednost od 500,00 eura dužan je autoru isplatiti kunsku protuvrijednost od:

– 5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 500,00 eura do 50.000,00 eura

– 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 50.000,01 eura do 200.000,00 eura

– 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 200.000,01 eura do 350.000,00 eura

– 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 350.000,01 eura do 500.000,00 eura

– 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu većem od 500.000,00 eura.

(5) Ukupni iznos koji prema stavku 4. ovoga članka pripada autoru ne može biti veći od kunske protuvrijednosti od 12.500,00 eura. Osnovicu za izračun toga iznosa čini prodajna cijena bez poreza.

(6) Ako je preprodaja izvornika djela iz stavka 3. ovoga članka izvršena na javnoj aukciji ili u umjetničkoj galeriji ili posredovanjem bilo kojega drugog trgovca umjetninama, organizator javne aukcije, vlasnik galerije odnosno trgovac umjetninama solidarno je odgovoran s prodavateljem za isplatu iznosa koji pripada autoru.

(7) Autor se ne može odreći prava slijeđenja. Pravo slijeđenja ne može se prenositi pravnim poslovima za života autora niti može biti predmetom ovrhe, ali se nasljeđuje.

(8) Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova djela, zahtijevati od svake osobe iz stavka 1. ovoga članka bilo koji podatak koji mu je potreban za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.

Priopćavanje autorskog djela javnosti

Članak 36.

(1) Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem (u daljnjem tekstu: pravo priopćavanja javnosti). Za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno je pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti obuhvaća:

– pravo javnog izvođenja

– pravo javnog prikazivanja scenskih djela

– pravo javnog prenošenja

– pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela

– pravo javnog prikazivanja

– pravo emitiranja

– pravo reemitiranja

– pravo prijenosa izravnim protokom

– pravo činjenja dostupnim javnosti

– pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti

– pravo priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge

– pravo priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, pri davanju pristupa javnosti djelima koja su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta te

– druge načine priopćavanja javnosti.

Javno izvođenje

Članak 37.

Pravo javnog izvođenja isključivo je pravo priopćavanja javnosti:

– djela iz područja književnosti ili znanosti njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (u daljnjem tekstu: pravo javnog recitiranja)

– glazbenog djela njegovim izvođenjem uživo (u daljnjem tekstu: pravo javne glazbene izvedbe).

Javno scensko prikazivanje

Članak 38.

Pravo javnog scenskog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti dramskog, dramsko-glazbenog, koreografskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.

Javno prenošenje

Članak 39.

Pravo javnog prenošenja isključivo je pravo da se, putem zvučnika, ekrana ili bilo kojeg drugog tehničkog uređaja, recitiranje, glazbeno izvođenje ili scensko prikazivanje autorskog djela priopći javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojemu se autorsko djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje.

Javno priopćavanje fiksiranog djela

Članak 40.

Pravo javnog priopćavanja fiksiranog autorskog djela isključivo je pravo priopćavanja javnosti zvučno ili vizualno snimljenog autorskog djela s podloge na koju je fiksirano.

Javno prikazivanje

Članak 41.

Pravo javnog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti djela vizualnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografskog ili audiovizualnog djela te kartografskog djela ili prikaza znanstvene ili tehničke prirode pomoću tehničkih uređaja.

Emitiranje i emitiranje putem satelita

Članak 42.

(1) Pravo emitiranja isključivo je pravo priopćavanja autorskog djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala koji su namijenjeni prijamu za javnost, bežično (uključujući satelit) ili putem žica.

(2) Priopćavanje javnosti putem satelita (u daljnjem tekstu: emitiranje putem satelita) postoji kad se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za emitiranje, programski signali namijenjeni prijamu za javnost odašilju u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi prema satelitu i od satelita prema Zemlji.

(3) Satelit, za potrebe ovoga Zakona, je svaki satelit koji radi na frekvencijskim područjima rezerviranim za emitiranje radijskih ili televizijskih programskih signala namijenjenih prijamu za javnost ili zatvorenoj osobnoj komunikaciji. Ako je riječ o zatvorenoj osobnoj komunikaciji, uvjeti za osobni prijam signala moraju biti usporedivi s onima za prijam takvih signala za javnost.

(4) Kad su programski signali kodirani, priopćavanje javnosti smatra se obavljenim ako je od organizacije za emitiranje ili uz njezin pristanak javnosti pružena mogućnost opskrbe sredstvima za dekodiranje tih signala.

Primjena načela države podrijetla u emitiranju putem satelita

Članak 43.

(1) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u Republici Hrvatskoj onda kad se u Republici Hrvatskoj pod kontrolom organizacije za emitiranje programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema Zemlji.

(2) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u državi članici Europske unije različitoj od Republike Hrvatske onda kad se u toj drugoj državi članici programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac.

(3) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u Repub­lici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije i onda kad su programski signali odaslani na satelit iz zemaljske satelitske odašiljačke postaje koja se nalazi u Republici Hrvatskoj odnosno u toj drugoj državi članici Europske unije, a postupak emitiranja putem satelita obavlja se u državi koja nije članica Europske unije i koja ne osigurava jednaku razinu pravne zaštite kod emitiranja putem satelita kao država članica Europske unije. U takvom slučaju smatra se da emitiranje putem satelita poduzima osoba koja upravlja zemaljskom satelitskom odašiljačkom postajom u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije.

(4) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja tamo gdje organizacija za emitiranje ima svoj glavni poslovni nastan onda kad se za odašiljanje programskih signala na satelit ne koristi zemaljska satelitska odašiljačka postaja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije već je organizacija za emitiranje, koja ima svoj glavni poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije, naručila emitiranje putem satelita, a postupak emitiranja putem satelita obavlja se u državi koja nije članica Europske unije i koja ne osigurava jednaku razinu pravne zaštite kod emitiranja putem satelita kao država članica Europske unije. U takvom slučaju smatra se da emitiranje obavlja organizacija za emitiranje koja je naručila emitiranje putem satelita.

Reemitiranje

Članak 44.

(1) Pravo reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da prvo emitiranje, koje se provodi žicom ili zrakom, uključujući satelitom ali isključujući internetom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države, autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu koji je namijenjen prijamu za javnost, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti:

– osoba različita od organizacije za emitiranje koja je provela prvo emitiranje ili pod čijom je kontrolom i odgovornošću ono provedeno, neovisno o tome kako operator usluge reemitiranja od nje prima programske signale u svrhe reemitiranja i

– ako se reemitiranje putem usluge pristupa internetu provodi u uređenom okružju.

(2) Usluga pristupa internetu je, sukladno članku 2. stavku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji, javno dostupna elektronička komunikacijska usluga kojom se omogućuje pristup internetu te time povezivanje s gotovo svim krajnjim točkama interneta, bez obzira na mrežnu tehnologiju i terminalnu opremu koja se upotrebljava.

(3) Uređeno okružje je okružje u kojem operator usluge reemitiranja pruža sigurno reemitiranje ovlaštenim korisnicima.

(4) Pravo kabelskog reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da se prvo emitiranje, koje se provodi žicom ili zrakom, uključujući i satelitom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države, autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti reemitiranjem putem kabelskog sustava, neovisno o tome kako operator usluge kabelskog reemitiranja prima programske signale od organizacije za emitiranje u svrhu reemitiranja.

Prijenos izravnim protokom

Članak 45.

(1) Pravo prijenosa izravnim protokom isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da organizacija za emitiranje prenosi svoje televizijske ili radijske programske signale koji sadržavaju autorsko djelo izravno distributeru signala, pri čemu ona sama te signale ne prenosi izravno javnosti, već ih javnosti prenosi distributer.

(2) Smatra se da organizacija za emitiranje i distributer signala sudjeluju u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u pogledu koje moraju pribaviti odobrenje autora, svaki za sebe. Sudjelovanje organizacije za emitiranje i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne dovodi do njihove zajedničke odgovornosti za priopćavanje autorskog djela javnosti.

(3) Kad organizacija za emitiranje prenosi svoje televizijske ili radijske programske signale koji sadržavaju autorsko djelo izravno javnosti te time obavlja početnu radnju prijenosa, i istodobno prenosi te signale drugim organizacijama za emitiranje putem tehničkog postupka izravnog protoka signala, prijenosi koje obavljaju te druge organizacije za emitiranje smatraju se zasebnom radnjom priopćavanja javnosti reemitiranjem, dok se početna radnja prijenosa smatra emitiranjem.

Činjenje dostupnim javnosti

Članak 46.

Pravo činjenja dostupnim javnosti isključivo je pravo da se autorsko djelo priopći javnosti, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.

Javno priopćavanje emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti

Članak 47.

Pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela koje se emitira, reemitira, prenosi izravnim protokom ili čini dostupnim javnosti, pomoću zvučnika, ekrana ili sličnog tehničkog uređaja.

Prateće internetske usluge organizacije za emitiranje

Članak 48.

(1) Za umnožavanje autorskog djela te njegovo priopćavanje javnosti žicom ili bežičnim putem, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge, potrebno je pribaviti odobrenje za korištenje prava iz članaka 33., 36. i 46. ovoga Zakona.

(2) Prateća internetska usluga je internetska usluga koju pruža organizacija za emitiranje ili koja se pruža pod njezinom kontrolom i odgovornosti, a sastoji se od pružanja javnosti televizijskih ili radijskih programa istodobno odnosno linearno ili tijekom određenog razdoblja nakon njihova emitiranja, kao što su usluge propuštenog sadržaja, te bilo kakvog pratećeg sadržaja uz takvo emitiranje, kao što su najave, proširenja, nadopune ili ocjenjivanje sadržaja relevantnog programa.

(3) Prateću internetsku uslugu organizacija za emitiranje korisnicima pruža zajedno s uslugom emitiranja u jasnom i podređenom odnosu s emitiranim programom, pri čemu korisnici mogu pratećoj internetskoj usluzi pristupiti odvojeno od usluge emitiranja te bezuvjetno u odnosu na nju.

(4) Davanje pristupa autorskim djelima koja su uključena u televizijski ili radijski program ili djelima koja nisu povezana ni s kojim emitiranim programom organizacije za emitiranje, kao što su pristup pojedinim glazbenim ili audiovizualnim djelima ili glazbenim albumima ili videosadržajima uz pomoć usluge videa na zahtjev, ne smatra se pratećom internetskom uslugom.

Primjena načela države podrijetla na prateće internetske usluge

Članak 49.

(1) Smatra se da se priopćavanje javnosti autorskih djela žicom ili bežičnim putem u smislu članka 36. ovoga Zakona, uključujući činjenje dostupnim javnosti iz članka 46. ovoga Zakona, u okviru prateće internetske usluge koju pruža organizacija za emitiranje ili koja se pruža pod njezinom kontrolom i odgovornošću, obavlja u Republici Hrvatskoj kad ta organizacija za emitiranje ima svoj glavni poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. Isto se smatra i za umnožavanje takvih djela u smislu članka 33. ovoga Zakona koje je potrebno za pružanje prateće internetske usluge za iste programe, pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se na autorska djela koja su sadržana u:

– radijskim programima

– vijestima i informativnim programima ili

– programima vlastite produkcije organizacije za emitiranje koja te programe u potpunosti financira vlastitim sredstvima.

(3) Vlastitim financiranjem smatra se i kad sredstva koja organizacija za emitiranje koristi za svoje produkcije dolaze iz javnih fondova.

(4) Ne smatraju se vlastitim produkcijama produkcije koje organizacija za emitiranje naručuje od proizvođača koji su neovisni o organizaciji za emitiranje te koprodukcije.

(5) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na:

– emitiranja sportskih događaja i autorska djela koja su u njih uključena

– davanje odobrenja za korištenje vlastitih produkcija organizacije za emitiranje drugima, uključujući druge organizacije za emitiranje.

(6) Načelo države podrijetla ne utječe na slobodu autora i organizacija za emitiranje da se međusobno dogovore, u skladu s pravom Europske unije, o ograničenjima u pogledu iskorištavanja njihovih prava, uključujući i teritorijalna ograničenja.

Davanje pristupa javnosti djelima koja su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta

Članak 50.

(1) Davanje pristupa javnosti autorskim djelima koja su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta predstavlja priopćavanje javnosti iz članka 36. ovoga Zakona, uključujući činjenje dostupnim javnosti autorskog djela iz članka 46. ovoga Zakona, koje autor može odobriti ili zabraniti davatelju usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.

(2) Davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta je davatelj usluge informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina, čija je glavna ili jedna od glavnih svrha pohranjivanje i davanje pristupa javnosti velike količine autorskih djela koja su učitali njegovi korisnici, koje organizira i promovira u svrhu ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.

(3) Davatelji usluga informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina, čije usluge nemaju kao glavnu svrhu omogućavanje korisnicima da učitaju i dijele veliku količinu sadržaja zaštićenog autorskim pravom radi ostvarivanja imovinske ili komercijalne koristi od te aktivnosti, kao što su neprofitne internetske enciklopedije te obrazovni i znanstveni repozitoriji, internetske platforme za razvoj i dijeljenje računalnih programa otvorenog koda, davatelji elektroničkih komunikacijskih usluga u smislu zakona kojim se uređuju elektroničke komunikacije, internetske trgovine čija je glavna djelatnost maloprodaja i koje ne omogućuju pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom, usluge u oblaku za poduzetnike i usluge u oblaku koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe, kao što su servisi za internetsku pohranu podataka (cyberlockers), ne smatraju se davateljima usluga dijeljenja sadržaja putem interneta u smislu ovoga Zakona.

(4) Za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici, davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je pribaviti odobrenje autora. Takvo odobrenje koje je pribavio davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta obuhvaća i radnje korisnika usluge dijeljenja sadržaja koje potpadaju pod opseg primjene članaka 33. i 36., uključujući članak 46. ovoga Zakona, kad korisnik ne djeluje na komercijalnoj osnovi ili ako svojom aktivnošću ne ostvaruje znatne prihode.

(5) Ugovori između davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta i autora moraju biti pravedni i održavati razumnu ravnotežu između obiju strana, a autori trebaju primiti primjerenu naknadu za korištenje svojih djela.

(6) Autor nije dužan sklopiti ugovor s davateljem usluge dijeljenja sadržaja putem interneta niti odobriti korištenje svojih djela.

(7) Autor je dužan uredno obrazložiti svoj zahtjev za onemogućavanje pristupa ili uklanjanje njegovih djela.

(8) Ako je davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta sklopio ugovor s autorom, dat će mu na zahtjev podatke o korištenju djela na koja se ugovor odnosi.

(9) Kad davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta daje pristup javnosti djelima koje su učitali korisnici, na takvog davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ne primjenjuju se odredbe o ograničenju odgovornosti za pohranu podataka (hosting) iz članka 18. stavka 1. Zakona o elektroničkoj trgovini (»Narodne novine«, br. 173/03., 67/08., 36/09., 130/11., 30/14. i 32/19.).

Ograničenje odgovornosti davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta

Članak 51.

(1) Ako davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ne pribavi odobrenje autora za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta, odgovoran je za neovlašteno priopćavanje autorskih djela javnosti iz članka 36. ovoga Zakona, uključujući činjenje dostupnim javnosti autorskih djela iz članka 46. ovoga Zakona, osim ako dokaže da je:

a) uložio najbolje napore da ishodi takvo odobrenje i

b) uložio, u skladu s visokim profesionalnim standardima u području odgovarajuće industrije te s profesionalnom pažnjom, najbolje napore da osigura nedostupnost djela za koje su mu njihovi autori dali relevantne i potrebne podatke te, u svakom slučaju

c) postupao žurno, nakon što je od autora primio dostatno obrazloženu obavijest, da onemogući pristup ili ukloni sa svojih internetskih stranica prijavljena djela te uložio najbolje napore da spriječi njihova buduća učitavanja u skladu s točkom b) ovoga stavka.

(2) Pri utvrđivanju je li davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ispunio obveze iz stavka 1. ovoga članka te uz primjenu načela proporcionalnosti, među ostalim, uzima se u obzir sljedeće:

a) vrsta i opseg usluge te njezina publika, kao i vrsta djela koje učitavaju korisnici usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i

b) dostupnost odgovarajućih i djelotvornih sredstava te njihov trošak za davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.

(3) Na nove davatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta čije su usluge dostupne javnosti u Europskoj uniji u razdoblju kraćem od tri godine i čiji je godišnji promet manji od 10 milijuna eura, izračunan u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20. 5. 2002.) primjenjuje se samo stavak 1. točka a) ovoga članka u pogledu pretpostavki za isključenje odgovornosti za neovlašteno priopćavanje autorskih djela javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti autorskih djela. Uz to, takav je davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta, nakon što je od autora primio dostatno obrazloženu obavijest, dužan žurno postupati da bi onemogućio pristup prijavljenim djelima ili da bi ih uklonio sa svojih internetskih stranica.

(4) Ako prosječan broj pojedinačnih korisnika usluga dijeljenja sadržaja putem interneta u jednom mjesecu prijeđe pet milijuna, izračunano na temelju podataka za prethodnu kalendarsku godinu, davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta iz stavka 3. ovoga članka mora dokazati da je uložio najbolje napore da spriječi daljnje učitavanje prijavljenih djela za koja su mu njihovi autori dali relevantne i potrebne podatke.

(5) Odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne smiju se zlouporabiti radi izbjegavanja odgovornosti davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ili radi produžavanja povoljnijeg režima odgovornosti na razdoblje dulje od tri godine.

(6) Odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na novoosnovane davatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ili one koji se pojavljuju pod novim imenom, ali koji u oba slučaja u naravi nastavljaju djelovanje već postojećeg davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta na kojeg se odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne mogu primijeniti.

(7) Ograničenje odgovornosti iz ovoga članka ne može se primijeniti na davatelje usluga informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina kojima je glavna svrha sudjelovati ili omogućavati neovlaštena korištenja autorskih djela odnosno piratstvo.

(8) Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta autoru će na zahtjev dati odgovarajuće podatke o djelovanju njegovih praksi iz stavka 1. ovoga članka.

Ograničenja kod provođenja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta

Članak 52.

(1) Suradnja između davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i autora uređena u članku 51. stavku 1. ovoga Zakona ne smije dovesti do onemogućavanja dostupnosti djela koja su učitali korisnici usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ako se time ne povrjeđuju autorska prava ili ako se djela koriste u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona.

(2) Primjena članaka 50. i 51. ovoga Zakona, kao i ovoga članka ne smije dovesti do opće obveze praćenja.

(3) Odredbe članaka 50. i 51. ovoga Zakona, kao i ovoga članka ne utječu na zakonita korištenja autorskih djela, kao što su korištenja u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona te ne smiju dovesti do identificiranja pojedinih korisnika kao ni do obrade njihovih osobnih podataka, osim u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i zakonom kojim se uređuju elektroničke komunikacije.

(4) Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je putem svojih općih uvjeta poslovanja obavijestiti korisnike o mogućnostima korištenja autorskih djela u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona.

(5) Na autorska djela koja su stvorili korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta, pri učitavanju i činjenju dostupnim javnosti tih djela, primjenjuju se sadržajna ograničenja iz članaka 202. i 206. ovoga Zakona.

Pritužbe u pogledu usluge dijeljenja sadržaja putem interneta

Članak 53.

(1) Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je uspostaviti djelotvorne i žurne pritužbene postupke i druge postupke pravne zaštite za korisnike njegovih usluga, koji su dostupni u slučaju sporova o onemogućavanju pristupa ili uklanjanju djela koje su učitali njegovi korisnici.

(2) Pritužbe korisnika usluga dijeljenja sadržaja putem interneta moraju se rješavati odmah po primitku, a odluke o onemogućavanju pristupa ili uklanjanju učitanih djela moraju biti podložne ljudskoj provjeri.

(3) Korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta mogu pokretati postupke pred Vijećem stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava (u daljnjem tekstu: Vijeće stručnjaka) u skladu s člankom 239. ovoga Zakona, arbitražne, druge izvansudske, kao i sudske postupke, osobito u svrhu ispitivanja primjene sadržajnih ograničenja autorskog prava, u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.

Pravo prerade

Članak 54.

Pravo prerade isključivo je pravo prevođenja, prilagođavanja, glazbene ili druge obrade ili koje druge preinake autorskog djela.

Poglavlje 4.
AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU

4.1. Osnovne odredbe

Nasljeđivanje autorskog prava

Članak 55.

(1) Autorsko pravo je nasljedivo.

(2) Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Na sva druga pitanja u vezi s nasljeđivanjem autorskog prava koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se zakon kojim se uređuje nasljeđivanje.

Prenosivost autorskog prava

Članak 56.

(1) Autorsko pravo je neprenosivo, osim kod nasljeđivanja i prenošenja u korist sunasljednika kod razvrgnuća nasljedničke zajednice.

(2) Druga raspolaganja autorskim pravom su dopuštena, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Ovrha

Članak 57.

(1) Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ako je autor nedovršenjem autorskog djela ili neobjavljivanjem rukopisa povrijedio ugovornu obvezu, ne može ga se prisiliti na njezino ispunjenje, ali odgovara za štetu nastalu neispunjenjem obveze.

Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem prava iskorištavanja

Članak 58.

(1) Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja ili dozvole za korištenje ili drugim pravnim poslom.

(2) Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojeg će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (u daljnjem tekstu: pravo iskorištavanja). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno.

(3) Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem njegova prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti iz takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela, ali ne na štetu onoga u čiju je korist isključivo pravo iskorištavanja osnovano.

(4) Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegova prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela.

(5) Ako pri osnivanju prava iskorištavanja nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo iskorištavanja, za područje Republike Hrvatske.

(6) Pravni posao kojim se raspolaže autorskim pravom u sumnji treba tumačiti u korist autora.

(7) Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u izvršavanju njegova prava.

Neizvršavanje i prestanak isključivog prava iskorištavanja

Članak 59.

(1) Ne izvršava li nositelj isključivog prava iskorištavanja svoje pravo ili ga izvršava u nedovoljnoj mjeri tako da su zakoniti interesi autora povrijeđeni, autor može zahtijevati prestanak isključivog prava iskorištavanja, osim ako nositelj isključivog prava iskorištavanja dokaže da nije kriv za razloge neizvršavanja.

(2) Kad nositelj isključivog prava iskorištavanja koji je to pravo stekao na temelju ugovora ili na drugi način od njegova izvornog nositelja prestane postojati, a nema nasljednika ni drugog pravnog sljednika, pravo iskorištavanja prestaje.

(3) Ako se nad nositeljem isključivog prava iskorištavanja provodi stečaj, pravo iskorištavanja je dio stečajne mase. Ako u stečajnom postupku nitko ne stekne isključivo pravo iskorištavanja, ono prestaje.

Kasnije osnivanje prava iskorištavanja

Članak 60.

Kasnije osnivanje prava iskorištavanja, pa makar i isključivo, ne djeluje štetno za ranije osnovano pravo iskorištavanja, kako isključivo tako i neisključivo, osim ako ugovorom o osnivanju ranijeg prava iskorištavanja nije drukčije određeno.

Prenošenje prava iskorištavanja

Članak 61.

(1) Pravo iskorištavanja može se bez suglasnosti autora prenositi s jedne osobe na drugu u sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja ili dijela poslovanja koje čini cjelinu.

(2) Kad se pravo iskorištavanja može prenositi bez suglasnosti autora, stjecatelj prava iskorištavanja odgovara solidarno za ispunjenje obveza koje prenositelj tog prava ima prema autoru.

Osnivanje daljnjih prava iskorištavanja

Članak 62.

(1) Nositelj isključivog prava iskorištavanja može na temelju svojeg prava za drugoga osnovati daljnje pravo iskorištavanja samo uz pisanu suglasnost autora. Autor ne može uskratiti svoju suglasnost ako bi to bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja. Suglasnost nije potrebna ako je pravo iskorištavanja osnovano jedino radi ostvarivanja u korist autora.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na audiovizualna djela i računalne programe. Audiovizualni producent i nositelj isključivog prava iskorištavanja računalnog programa mogu na temelju svog stečenog isključivog prava iskorištavanja osnovati za drugoga daljnja prava iskorištavanja bez prethodne suglasnosti autora.

Raspolaganje autorskim pravom povjeravanjem ostvarivanja

Članak 63.

(1) Autor može ovlastiti drugoga da ostvaruje autorsko pravo za njegov račun. Ostvarivati autorsko pravo za račun autora može se na temelju pravnog posla kojim autor povjerava ostvarivanje svojeg prava ili neposredno na temelju ovoga Zakona, ispunjenjem ovim Zakonom predviđenih pretpostavki za to.

(2) Smatra se da je autor povjerio ostvarivanje svojeg pojedinog prava organizaciji za kolektivno ostvarivanje odnosnog prava ako ona to pravo ostvaruje radi njegove koristi, kao i koristi drugih autora za njihova odnosna prava.

Odricanje od autorskog prava

Članak 64.

Autor se ne može odreći svojeg autorskog prava.

4.2. Opći dio ugovornog autorskog prava

Oblik autorskopravnih ugovora

Članak 65.

Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (u daljnjem tekstu: autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Sadržaj autorskopravnih ugovora

Članak 66.

(1) Autorskopravni ugovor mora određivati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, naknadu za korištenje djela ili izričitu odredbu da se pravo korištenja osniva bez naknade te osobu ovlaštenu za korištenje autorskog djela.

(2) Autorskopravni ugovor može biti sklopljen i za autorsko djelo koje još nije stvoreno, ako se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.

(3) Odredba ugovora o osnivanju prava iskorištavanja na svim autorovim budućim djelima ništetna je.

Određivanje naknade za korištenje autorskog djela

Članak 67.

(1) Autor ima pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje njegova autorskog djela.

(2) Ako visina naknade nije određena pravnim poslom ili je njezina visina određena neprimjereno te ako visina naknade nije određena primjenom članka 235. ovoga Zakona, autor ima pravo zahtijevati primjerenu i razmjernu naknadu.

(3) Primjerena i razmjerna naknada je ona koja se u pravnom prometu pošteno mora dati ili odrediti u času zaključenja pravnog posla, s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, stvarnu ili potencijalnu gospodarsku vrijednost stečenog prava korištenja, uzimajući pritom u obzir i potencijalni ili ostvareni financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, doprinos autora ukupnom djelu, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između reprezentativnih udruženja autora i reprezentativnih udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene i razmjerne naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može odrediti primjerena i razmjerna naknada, kao što su poštene tržišne prakse ili stvarno iskorištavanje djela.

(4) Naknada koja je određena u paušalnom iznosu može biti razmjerna ako to odgovara okolnostima slučaja, vodeći računa o posebnostima različitih područja stvaralaštva.

(5) Načelo primjerene i razmjerne naknade iz ovoga članka ne primjenjuje se na autore računalnih programa.

Pravo autora na izmjenu ugovora radi pravičnijeg udjela u zaradi

Članak 68.

(1) Autor ima pravo na prilagodbu izvorno ugovorenih naknada u autorskopravnim ugovorima promijenjenim okolnostima. Način prilagodbe izvorno ugovorenih naknada u autorskopravnim ugovorima promijenjenim okolnostima može se urediti u kolektivnim sporazumima između reprezentativnih udruženja autora i reprezentativnih udruženja korisnika.

(2) Ako nisu sklopljeni kolektivni sporazumi iz stavka 1. ovoga članka, autor ima pravo zahtijevati dodatnu primjerenu i pravičnu naknadu od nositelja prava iskorištavanja s kojim je sklopio autorskopravni ugovor ili njegova pravnog sljednika, ako se izvorno ugovorena naknada pokaže nerazmjerno niska u usporedbi sa svim naknadnim relevantnim prihodima ostvarenim iskorištavanjem djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, doprinos autora te posebnosti različitih područja stvaralaštva i tržišne prakse koje se u različitim područjima stvaralaštva primjenjuju.

(3) Autor se ne može odreći prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Sporovi povezani s pravima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mogu se razriješiti u postupku posredovanja pred Vijećem stručnjaka prema članku 239. ovoga Zakona, u arbitražnom ili sudskom postupku, koje mogu pokrenuti sami autori ili njihova reprezentativna udruženja na pojedinačni zahtjev jednog ili više autora.

(5) Ovaj članak ne primjenjuje se u slučajevima kad ugovore sklopi organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ili neovisni upravljački subjekt.

(6) Ovaj članak ne primjenjuje se na autore računalnih programa.

(7) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ništetne su.

Obveza transparentnosti

Članak 69.

(1) Autor ima pravo redovito, a najmanje jednom godišnje, primati ažurirane, relevantne i sveobuhvatne podatke o iskorištavanju njegova autorskog djela koje je predmet autorskopravnog ugovora, posebno u pogledu načina iskorištavanja, svih ostvarenih prihoda od iskorištavanja, eventualnih ugovorenih odbitaka i autorske naknade koju treba primiti.

(2) Ako na temelju osnovanog prava iskorištavanja nositelj tog prava (u daljnjem tekstu: primarni nositelj prava iskorištavanja) osniva daljnje pravo iskorištavanja, autor ima pravo od daljnjeg nositelja prava iskorištavanja dobiti podatke iz stavka 1. ovoga članka ako ih nije dobio od primarnog nositelja prava iskorištavanja, koji je ujedno dužan identificirati daljnje nositelje prava iskorištavanja. Zahtjev za dostavu podataka autor može nositelju daljnjeg prava iskorištavanja dostaviti neposredno ili posredstvom primarnog nositelja prava iskorištavanja.

(3) Obveza na dostavu podataka mora biti razmjerna i učinkovita. U opravdanim slučajevima u kojima bi obveza na dostavu svih podataka iz stavka 1. ovoga članka bila nerazmjerna s obzirom na prihode ostvarene iskorištavanjem djela, obveza se ograničuje na vrste i razinu podataka koje se u takvim slučajevima mogu razumno očekivati.

(4) Obveza na dostavu podataka ne primjenjuje se kad doprinos autora nije znatan u odnosu na ukupno djelo, osim ako autor zatraži podatke radi ostvarivanja njegovih prava iz članka 68. ovoga Zakona.

(5) Sporovi povezani s pravima iz ovoga članka mogu se razriješiti u postupku posredovanja pred Vijećem stručnjaka prema članku 239. ovoga Zakona, u arbitražnom ili sudskom postupku, koje mogu pokrenuti sami autori ili njihova reprezentativna udruženja na pojedinačni zahtjev jednog ili više autora.

(6) Ovaj Članak ne primjenjuje se na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i neovisne upravljačke subjekte.

(7) Ovaj Članak ne primjenjuje se na autore računalnih programa.

(8) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ništetne su.

Pravo na jednostrani raskid autorskopravnog ugovora zbog neiskorištavanja djela

Članak 70.

(1) Ako nositelj isključivog prava iskorištavanja u ugovorenom ili u zakonskom ili u primjerenom roku uopće ne pristupi iskorištavanju autorskog djela, autor ga može pozvati da ispuni obvezu iskorištavanja u naknadnom primjerenom roku. Ako ni nakon isteka naknadnog primjerenog roka nositelj isključivog prava iskorištavanja ne pristupi iskorištavanju djela, autor može jednostranom izjavom raskinuti ugovor.

(2) Ako je riječ o koautorskom ili sastavljenom djelu, svi koautori ili autori sastavljenog djela mogu zajedničkom jednostranom izjavom raskinuti autorskopravni ugovor uz primjenu stavka 1. ovoga članka.

(3) Autor nema pravo na raskid ugovora zbog neiskorištavanja djela:

– ako je neiskorištavanje rezultat okolnosti za koje se razumno može očekivati da ih može sam ispraviti ili

– ako postoje opravdani razlozi za neiskorištavanje djela koje je moguće otkloniti i ako se nositelj isključivog prava iskorištavanja pozove na te razloge u roku od osam dana od dana primitka poziva na ispunjenje obveze iskorištavanja u naknadnom primjerenom roku; u tome slučaju autor je dužan dati nositelju isključivog prava iskorištavanja primjereni rok za otklanjanje razloga za neiskorištavanje djela.

(4) U slučajevima kad prema odredbama ovoga članka autor ima pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neiskorištavanja djela, umjesto raskida on može jednostranom izjavom otkloniti isključivost prava iskorištavanja koja je ugovorena ili koja se po ovome Zakonu predmnijeva.

(5) Ovaj članak ne primjenjuje se na autore računalnih programa te na koautore i autore doprinosa audiovizualnih djela.

(6) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ništetne su.

Primjena propisa o obveznim odnosima

Članak 71.

Na sva pitanja u vezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

4.3. Posebni dio ugovornoga autorskog prava

4.3.1. Nakladnički ugovor

Općenito o ugovoru

Članak 72.

(1) Nakladničkim ugovorom autor se obvezuje za nakladnika osnovati pravo umnožavanja svojeg određenog autorskog djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribuiranja primjeraka autorskog djela (u daljnjem tekstu: pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati i autoru za stečena prava platiti ugovorenu naknadu, ako ugovorom nije drukčije određeno, te se brinuti o uspješnom distribuiranju primjeraka autorskog djela i davati autoru podatke o distribuiranju.

(2) Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključivo pravo izdavanja djela. Ova predmnjeva ne primjenjuje se na pravo izdavanja u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama za koje nije sklopljen pisani ugovor (u daljnjem tekstu: mali nakladnički ugovor).

Osnivanje drugih prava iskorištavanja

Članak 73.

(1) Nakladničkim ugovorom autor može za nakladnika osnovati pravo činjenja dostupnim javnosti djela u obliku elektroničke knjige ili druge elektroničke publikacije te druga imovinska prava.

(2) Nakladničkim ugovorom autor može za nakladnika osnovati pravo prevođenja svojeg djela na određeni jezik, kao i pravo izdavanja prevedenog djela, pravo činjenja dostupnim javnosti prevedenog djela u obliku elektroničke knjige ili druge elektroničke publikacije te druga imovinska prava.

(3) Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključiva prava iskorištavanja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, osim ako je riječ o malom nakladničkom ugovoru.

Provjera točnosti podataka

Članak 74.

(1) Autor ima svakodobno pravo uvida i kontrole nakladnikovih poslovnih knjiga i dokumentacije radi provjere točnosti podataka koje mu je nakladnik dao.

(2) Autor je ovlašten zahtijevati od treće osobe koja je za nakladnika umnožavala autorsko djelo podatke o broju umnoženih primjeraka njegova djela, a ta je osoba dužna autoru dati potpune i istinite podatke.

Iznimka od pravila o obvezatnom pisanom obliku ugovora

Članak 75.

Mali nakladnički ugovor o izdavanju i drugom iskorištavanju članaka, fotografija, crteža, videoisječaka i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Sklapanje ugovora preko zastupnika

Članak 76.

Zastupnik autora može zaključiti nakladnički ugovor samo za ona autorska djela koja su izričito navedena u autorovoj punomoći.

Određivanje autorske naknade

Članak 77.

(1) Ako je autorska naknada određena u postotku od maloprodajne cijene prodanih primjeraka, nakladničkim ugovorom mora se odrediti minimalni broj primjeraka prvog izdanja te najniži iznos naknade koju je nakladnik obvezan platiti autoru neovisno o broju prodanih primjeraka.

(2) Ako je autorska naknada određena u paušalnom iznosu, nakladničkim ugovorom mora se odrediti ukupni broj primjeraka ugovorenih izdanja. Ako ukupni broj primjeraka nije ugovoren, a iz dobrih poslovnih običaja ili iz okolnosti slučaja ne proizlazi drukčije, nakladnik može izdati najviše 500 primjeraka autorskog djela.

Drugi sadržaj ugovora

Članak 78.

(1) Nakladnički ugovor mora sadržavati odredbu o trajanju prava izdavanja te trajanju drugih prava iskorištavanja djela, ako su ugovorena.

(2) Nakladnički ugovor može sadržavati i sljedeće:

– rok u kojem je autor dužan nakladniku predati uredan primjerak djela; ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana sklapanja ugovora

– rok u kojem je nakladnik dužan izdati autorsko djelo; ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana predaje primjerka djela

– broj izdanja koji je nakladnik ovlašten izdati; ako ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik ima pravo samo na jedno izdanje djela

– rok u kojem je nakladnik dužan izdati novo izdanje djela, ako je ugovoreno; ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana, računajući od dana kad je autor podnio pisani zahtjev

– odredbu o vlasništvu predanog primjerka djela, ako je riječ o prvom ili jedinom primjerku; taj primjerak ostaje u vlasništvu autora, osim ako se na temelju ugovora autor obveže predati ga u vlasništvo nakladnika

– izgled i tehničku opremljenost primjeraka djela.

Poboljšanja i druge izmjene autorskog djela

Članak 79.

Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik je dužan u slučaju novih izdanja djela omogućiti autoru unošenje poboljšanja ili drugih izmjena autorskog djela, ako to ne utječe na karakter djela.

Propast izvornika i pripremljenog izdanja

Članak 80.

(1) Ako izvornik djela nakon njegove predaje nakladniku propadne krivnjom nakladnika ili zbog više sile, a nema drugog primjerka djela, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdano. Ako autor ima drugi primjerak autorskog djela, dužan je predati ga nakladniku, na nakladnikov trošak.

(2) Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile u potpunosti propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.

(3) Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile djelomično propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo, bez plaćanja naknade autoru, umnožiti samo onoliko primjeraka autorskog djela koliko ih je propalo.

Nakladničko pravo prvenstva

Članak 81.

(1) Nakladnik koji je stekao pravo na izdavanje autorskog djela, a u nakladničkom ugovoru nisu za njega osnovana prava iskorištavanja prema članku 73. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona, ima u pogledu izdavanja tog djela u elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku pravo prvenstva pred drugim nakladnicima koji ponude iste uvjete.

(2) Nakladnik koji se namjerava koristiti pravom prvenstva iz stavka 1. ovoga članka dužan je u roku od 30 dana od dana primitka autorova pisanog poziva dostaviti autoru svoju ponudu.

(3) Pravo prvenstva iz stavka 1. ovoga članka traje dvije godine od dana sklapanja nakladničkog ugovora.

Prestanak raskidom nakladničkog ugovora

Članak 82.

(1) Autor može raskinuti nakladnički ugovor jednostranom pisanom izjavom ako nakladnik ne izda autorsko djelo ili ne pristupi izdavanju novog ugovorenog izdanja autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku.

(2) Ako je za neizvršavanje nakladničkog ugovora iz stavka 1. ovoga članka kriv nakladnik, autor ima, osim prava na naknadu štete, i pravo zadržati primljenu naknadu odnosno zahtijevati isplatu ugovorene naknade.

(3) Nakladnik može jednostranom pisanom izjavom raskinuti nakladnički ugovor ako mu autor ne preda primjerak autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku. U slučaju raskida nakladnik ima pravo na naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze.

Uništavanje primjeraka autorskog djela

Članak 83.

(1) Nakladnik koji neprodane primjerke autorskog djela namjerava prodati za preradu ili ih na drugi način uništiti ili povući iz prometa dužan je otkup tih primjeraka najprije ponuditi autoru, i to po cijeni koju bi za te primjerke dobio da ih prodaje za preradu. Ako to ne učini, odgovara za povredu prava autora na poštovanje autorskog djela iz članka 29. ovoga Zakona.

(2) Ako autor ne prihvati ponudu nakladnika iz stavka 1. ovoga članka ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke autorskog djela nakladnik može prodati za preradu ili uništiti ili povući iz prometa.

4.3.2. Ugovor o javnom izvođenju autorskog djela

Općenito o ugovoru

Članak 84.

(1) Ugovorom o javnom izvođenju autorskog djela autor se obvezuje osnovati za korisnika pravo iskorištavanja autorskog djela javnim recitiranjem ili javnim izvođenjem glazbenog djela uživo, na način i pod uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti autoru naknadu, ako ugovorom nije drukčije određeno.

(2) Pravo iskorištavanja iz stavka 1. ovoga članka može se osnovati i davanjem odobrenja za javno recitiranje odnosno za javnu izvedbu glazbenog djela uživo.

(3) Korisnik autorskog djela dužan je autoru omogućiti pristup izvođenju autorskog djela, ostvariti tehničke uvjete izvođenja koji osiguravaju poštovanje autorskih moralnih prava te autoru dostavljati popis izvedenih autorskih djela i izvještavati ga o prihodima ostvarenim izvođenjem njegova autorskog djela, ako ugovorom nije drukčije određeno.

Prestanak prava iskorištavanja ili odobrenja

Članak 85.

Pravo iskorištavanja ili dano odobrenje za javno recitiranje odnosno za javnu izvedbu glazbenog djela uživo prestaje ako korisnik ne koristi autorsko djelo na način i pod uvjetima koji su određeni u ugovoru o javnom izvođenju autorskog djela ili izdanom odobrenju.

Odgovarajuća primjena na druga javna korištenja djela

Članak 86.

Odredbe članaka 84. i 85. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na ugovor o javnom prenošenju, javnom priopćavanju fiksiranog djela, emitiranju, reemitiranju, prijenosu izravnim protokom, ugovor o činjenju dostupnim javnosti, javnom priopćavanju emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti te davanju pristupa javnosti djelima koja su učitali korisnici nescenskih književnih i glazbenih djela na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta.