Zakon o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta po okupatoru i njegovim pomagačima (36/45)

Član 1.

Sva imovina fizičkih i pravnih osoba na području Federalne Narodne Republike Jugoslavije koju su vlasnici uživaoci morali napustiti u toku okupacije zemlje, imovina koju su ovakvim osobama oduzeli protiv njihove volje uz naknadu ili bez naknade okupator ili njegovi pomagači iz rasističkih, vjerskih, nacionalističkih ili političkih razloga, kao i imovina koja je pod pritiskom okupatora pravnim poslom ili inače prešla u ruke treće osobe, vraća se odmah vlasnicima, odnosno uživaocima, bez obzira tko tu imovinu i po kakvom temelju drži na dan stupanja na snagu ovog zakona.

Imovina se ne će smatrati napuštenom ako je odsutni vlasnik ostavio punomoćnika.

Državljani FNRJ koji borave u inozemstvu a nisu registrirani kod predstavništva FNRJ u državi u kojoj borave, niti su se odazvali pozivu da se vrate u domovinu ne mogu preko punomoćnika tražiti povratu imovine.

Ako je imovina uništena, oštećena ili se ne može naći, vlasnik može svoj zahtjev, za odštetu ostvarivati prema odgovornim osobama u parnici, ne gubeći pravo da odštetu ostvaruje u postupku ratne štete.

U imovinu u smislu ovog zakona spadaju naročito nepokretnosti kao zemljišta, kuće, poljoprivredna dobra, šume, industrijska poduzeća sa svim uređajima, pokretnosti kao trgovačke radnje sa inventarom; namještaj, vrijednosni papiri, dragocjenosti, tražbine, udjeli, autorska prava, prava industrijske svojine i druga imovinska prava.

Član 2.

O zahtjevu vlasnika za povratu imovine odlučuje kotarski sud.

Za nepokretnu imovinu nadležan je sud na čijem području imovina leži. Za pokretnosti nadležan je sud na čijem je području pokretnost napuštena ili oduzeta, odnosno sud na čijem području prebiva osoba kod koje je vlasnik stvar našao. Ako bi po ovom propisu bili nadležni dva ili više sudova, nadležan će biti onaj sud na čijem se području nalazi pretežni dio imovine.