Zakon o zemljišnoknjižnim deobama, otpisima i pripisima

I Deoba zemljišta

§ 1.

(1) Zemljoknjižna deoba zemljišta (§ 29) vrši se samo na osnovu situacionog plana (deobnog plana), koji su izradili:

a) u oblasti svoje struke civilni geometri ili civilni inženjeri,

b) katastarske vlasti,

v) u svome delokrugu državne ili banovinske vlasti, koje imaju građevinsko-tehničke, kulturno-tehničke ili šumarsko-tehničke činovnike.

(2) Uredbom Ministra finansija mogu se, po saslušanju inženjerskih komora ukoliko su one zainteresovane, proglasiti podesnim za pomenutu svrhu i planovi, koje su izradili druge vlasti, uredi ili korporacije za svrhe svoga, vlastitoga delokruga, ako tehnička sprema njihovih činovnika pruža jamstvo, da će planovi odgovarati propisima.

(3) Deobni planovi moraju odgovarati propisima, koji su merodavni za održavanje katastra, i naročitim propisima, koji o tome postoje.

(4) Deobni planovi, koje nije izradila sama katastarska vlast, moraju biti odobreni od nadležne katastarske vlasti.

(5) Osim izvornika deobnog plana ima se podneti jedna kopija za zbirku isprava koja je overena od tvorca plana, odnosno od katastarske vlasti, odnosno od vlasti, ureda ili korporacija, čiji je činovnik izradio plan. Ako plan nije izrađen od nadležne katastarske vlasti, onda se mora podneti još i druga kopija overena na pomenuti način. Ova druga kopija namenjena je katastarskoj vlasti. Sve te kopije oslobođene su taksa. Kopija za zbirku isprava može zameniti izvornik.

(6) Ako se kod zemljišnoknjižnog suda već nalazi kopija deobnog plana, koja mu je poslata od katastarske vlasti, onda se stranka u predlogu za provođenje zemljišnoknjižne deobe može pozvati na ovu kopiju i nije dužna podneti ni deobni plan ni njegove kopije.

II Otpisivanje

A) Opšta naređenja

§ 2.

(1) Ako se za otcepljeni deo otvori nov zemljišnoknjižni uložak i ako se u taj uložak upišu sva prava knjižnih ovlašćenika, onda za otpisivanje pojedinih sastavnih delova zemljišnoknjižnoga tela nisu potrebni prethodno obaveštenje niti privola onih osoba, u čiju su korist na zemljišnoknjižnom telu upisana stvarna prava (knjižnih ovlašćenika). U takvom slučaju založna prava imaju se preneti u svojstvu zajedničkih hipoteka.

(2) Zmeljišnoknjižne služnosti, koje su ograničene na određene prostorne granice (§ 12 stav 2 Zakona o zemljišnim knjigama), neće se preneti u novi uložak, ako se ove služnosti ne odnose na deo, koji treba otpisati.

(3) Zabeležba prvenstvenoga reda sprečava otpisivanje, ako nije podnet otpravak odluke, kojom je zabeležba dozvoljena; ako se otpravak podnese, na njemu će se zabeležiti otpis kao i oznaka novog uloška, otvorenog za otcepljeni deo.

(4) Svi interesenti obavestiće se o tome da je izvršen otpis i otvoren uložak.