Zakon o poticanju ulaganja (2006)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje poticanje ulaganja domaćih i stranih pravnih ili fizičkih osoba, koje obavljaju gospodarsku djelatnost i sudjeluju u prometu roba i usluga, a u cilju poticanja gospodarskog rasta, razvitka i ostvarenja gospodarske politike Republike Hrvatske, njezinog uključivanja u tokove međunarodne razmjene i jačanja konkurentne sposobnosti hrvatskoga gospodarstva.
(2) Poticanje ulaganja u smislu ovoga Zakona predstavlja sustav poticajnih mjera za ulaganja u gospodarske aktivnosti na području Republike Hrvatske i otvaranje novih radnih mjesta povezanih s tim ulaganjima.
(3) Poticajne mjere uređene ovim Zakonom odnose se na projekte ulaganja u:
A. proizvodno-prerađivačke gospodarske aktivnosti,
B. tehnološke razvojno-inovacijske centre,
C. strateške aktivnosti poslovne podrške.
(4) Poticajne mjere uređene ovim Zakonom odnose se na projekte ulaganja kojima se osigurava ekološki sigurna gospodarska aktivnost i jedan ili više od sljedećih ciljeva:
– unos nove opreme i suvremenih tehnologija,
– uvođenje novih proizvodnih postupaka i novih proizvoda,
– veća zaposlenost i izobrazba zaposlenika,
– modernizacija i unapređenje poslovanja,
– razvoj proizvodnji s višim stupnjem prerade,
– povećanje međunarodnih gospodarskih aktivnosti,
– povećanje gospodarske aktivnosti u dijelovima Republike Hrvatske u kojima gospodarski rast i zaposlenost zaostaju za državnim prosjekom, a u skladu s kartom regionalnih državnih potpora,
– razvoj nove ponude usluga,
– ušteda energije,
– jačanje informatičke djelatnosti,
– suradnja s financijskim institucijama izvan zemlje,
– prilagodba hrvatskoga gospodarstva europskim standardima.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:
1. Ulaganje odnosno početno ulaganje: ulaganje u dugotrajnu imovinu unesenu u vlasništvo nositelja poticajnih mjera, u minimalnom iznosu protuvrijednosti kuna od 300.000 eura, a odnosi se na osnivanje novoga trgovačkog društva, proširenje postojećega trgovačkog društva, ili pokretanje aktivnosti koja obilježava temeljitu promjenu u proizvodu ili proizvodnom procesu postojećega trgovačkog društva (kroz racionalizaciju, diverzifikaciju ili modernizaciju). Zamjensko ulaganje je isključeno iz ove definicije, te se ne uračunava u iznos početnog ulaganja. Regionalne državne potpore, u skladu s ovim Zakonom, ne mogu se dodijeliti trgovačkim društvima u teškoćama, kao i trgovačkim društvima u industriji čelika i industriji sintetičkih vlakana.
2. Dugotrajna imovina – materijalna i nematerijalna imovina unesena u vlasništvo nositelja poticajnih mjera, iskazana u bilanci nositelja poticajnih mjera.
3. Nositelj poticajnih mjera: trgovačko društvo registrirano na području Republike Hrvatske koje koristi poticajne mjere, odnosno kojem se odobravaju potpore za početna ulaganja. Trgovačko društvo koje namjerava koristiti potporu za početno ulaganje, zahtjev za dodjelu poticajnih mjera podnosi Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva prije početka projekta ulaganja.
4. Potpora za početna ulaganja: ukupno dodijeljene poticajne mjere koje se izračunavaju kao postotak vrijednosti ulaganja. Ta se vrijednost utvrđuje na temelju opravdanih troškova ulaganja.
5. Opravdani troškovi ulaganja:
A. Vrijednost nekretnina/zgrada i opreme/strojeva (standardna osnovica). U sektoru prometa troškovi kupnje transportne opreme (pokretna imovina) ne mogu biti uključeni u opravdane troškove ulaganja (standardnu osnovicu).
B. Opravdani troškovi ulaganja mogu uključivati određene kategorije nematerijalnih ulaganja (patenti, licencije, know-how) do graničnog iznosa od 50% standardne osnovice u slučaju velikih poduzetnika. Nematerijalna imovina koja predstavlja opravdane troškove ulaganja mora zadovoljavati sljedeće uvjete:
– mora se koristiti isključivo u nositelju poticajnih mjera,
– mora se smatrati imovinom s mogućnošću otpisa (amortizirajuća imovina),
– mora biti kupljena od trećih strana po tržišnim uvjetima,
– mora biti uključena u imovinu nositelja poticajnih mjera, odnosno biti iskazana u bilanci nositelja poticajnih mjera najmanje pet godina.
C. Opravdani troškovi otvaranja novih radnih mjesta povezanih s ulaganjem izračunavaju se kao postotak bruto plaće u dvogodišnjem razdoblju.
6. Intenzitet potpore: iznos opsega potpore izražen kao postotak opravdanih troškova ulaganja, odnosno kao postotak opravdanih troškova za otvaranje novih radnih mjesta povezanih s ulaganjem.
Minimalno 25% visine opravdanih troškova ulaganja mora biti osigurano od strane nositelja poticajnih mjera i ne smije sadržavati nikakvu državnu potporu u smislu Zakona o državnim potporama.
7. Bruto ekvivalent potpore (BEP): svi intenziteti potpore moraju se izračunavati kao bruto ekvivalent potpore (BEP) u smislu iznosa krajnje koristi koju ostvaruje nositelj poticajnih mjera od potpore prije odbitka poreza na dobit.
8. Maksimalni intenzitet potpore: predstavlja bruto ekvivalent do 50% opravdanih troškova ulaganja, uvećan za 10 bruto postotnih bodova u slučajevima poticanja ulaganja srednjih poduzetnika, odnosno uvećan za 20 bruto postotnih bodova u slučajevima poticanja malih poduzetnika, a sukladno karti regionalnih državnih potpora, te predstavlja gornji prag ukupnih, kumulativnih potpora, odnosno zbroj opravdanih poticajnih mjera iz članka 4., 6., 7., 8., 11. i 12. ovoga Zakona, uključujući i potpore iz drugih izvora. Maksimalni intenzitet potpore ne smije prelaziti iznos gornje granice dopuštenog intenziteta utvrđenog kartom regionalnih državnih potpora.
9. Ministarstvo: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva kao nadležno ministarstvo za poslove poticanja ulaganja.