Zakon o naplati dospjelih a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način naplate, odnosno plaćanja dospjelih a nenaplaćenih, odnosno neplaćenih poreza, carina, doprinosa (za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, za zapošljavanje) i državnih jamstava izdanih pravnim osobama u većinskom državnom vlasništvu nastalih do 31. prosinca 2000. (u daljnjem tekstu: potraživanja).

(2) Potraživanja iz stavka 1. ovoga članka sastoje se od glavnice i kamata.

Članak 2.

(1) Pravne i fizičke osobe koje imaju dugovanja s osnove poreza, carina, dopirnosa i protestiranih državnih jamstava (u daljnjem tekstu: dužnici), te Ministarstvo financija, Porezna uprava, Carinska uprava, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: vjerovnici) obvezni su pokrenuti postupak radi razrješavanja međusobnih dužničko-vjerovničkih odnosa.

(2) Dužnici – pravne osobe čiji je dug veći od temeljnog kapitala te nemaju više od pet zaposlenika na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ne mogu pokrenuti postupak nagodbe i na iste će se odmah primijeniti odredbe Stečajnog zakona.

(3) Dužnici – pravne osobe kojima je osnivač u trenutku registracije bio insolventan ne mogu pokrenuti postupak nagodbe i na iste će se odmah primijeniti odredbe Stečajnog zakona.

(4) Dužnici i vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka obvezni su pokrenuti postupak nagodbe u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(5) Postupak iz stavka 4. ovoga članka pokreće se na način da dužnik prijavi Poreznoj upravi prema mjestu svoga sjedišta, a fizička osoba u mjestu boravka osnovu i iznos dugovanja, a ostale elemente nužne za postizanje nagodbe najkasnije u roku od daljnjih 30 kalendarskih dana.

(7) Nagodbe iz stavka 6. ovog članka moraju se zaključiti do 31. prosinca 2002. godine.

II. UVJETI I NAČINI NAPLATE POTRAŽIVANJA

Članak 3.

(1) Dužnicima koji su pretrpjeli direktne ratne štete i direktne štete nastale kao posljedica boravka prognanika i izbjeglica u hotelima, pansionima i sličnim smještajnim objektima otpisat će se kamate koje su obračunate na potraživanje do 31. prosinca 2000.

(2) Dužnicima s područja posebne državne skrbi otpisat će se glavnica i kamate na sva dugovanja osim glavnice poreza na dodanu vrijednost, posebnih poreza i doprinosa za mirovinsko osiguranje.

(3) Dužnici iz stavka 1. i 2. ovoga članka obvezni su priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta za otpis kamata obračunatih na potraživanja, odnosno glavnice i kamata za dužnike s područja posebne državne skrbi.

Članak 4.

(1) Obveze iz članka 1. ovoga Zakona mogu se podmiriti:

– jednokratnom uplatom uz popust,

– prijebojem s potraživanjima prema korisnicima državnog proračuna i izvanproračunskih fondova,

– ustupanjem nekretnine,

– reprogramom potraživanja na rok od 1 godine do 7 godina, uz mogućnost počeka, a kriteriji će se utvrditi naputkom iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona,

– ustupanjem potraživanja iz drugih poslovnih odnosa, uz prihvatljiv instrument osiguranja plaćanja,

– multilateralnom kompenzacijom.

(2) Dužnici koji su u većinskom državnom vlasništvu ili će to postati primjenom ovoga Zakona osim načina iz stavka 1. ovoga članka mogu svoje obveze podmiriti i:

– pretvaranjem potraživanja u vlasnički udjel (ulog prava) dokapitalizacijom o čemu je potrebno pribaviti mišljenje mjerodavnog ministarstva i Hrvatskog fonda za privatizaciju.

(3) Iznimno, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog Ministarstva financija odobriti pretvaranje državnog potraživanja u vlasnički udjel (ulog prava) dokapitalizacijom i kod dužnika gdje je državno vlasništvo manje od većinskog ukoliko je to od interesa za Republiku Hrvatsku.

(4) Prilikom utvrđivanja reprograma potraživanja za fizičke osobe koje se oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak uzeti će se u obzir odnos iznosa potraživanja i ostvarenog dohotka.

(5) Država kao vjerovnik može svoja potraživanja prodati na javnom tržištu putem javnog objavljivanja.

Članak 5.

(1) Na reprogramirani dio duga obračunavat će se kamata u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećana za tri indeksna poena, a obračun će se vršiti proporcionalnom metodom.

(2) Procjenu ustupljene imovine iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona obavlja sudski vještak kojeg odredi Ministarstvo financija, odnosno Porezna uprava, a troškove u svezi s procjenom snosi dužnik.

III. POSTUPAK NAPLATE POTRAŽIVANJA

Članak 6.

(1) Prijedlog o namirenju obveza s osnove državnih jamstava podnosi se Ministarstvu financija.

(2) Način obrade prijedloga iz stavka 1. ovoga članka uredit će se naputkom ministra financija.

(3) Protiv dužnika koji u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne podnese prijedlog o načinu izmirenja obveze, Porezna uprava poduzet će radnje za naplatu prema Općem poreznom zakonu.

Članak 7.

(1) Prijedlog iz članka 2. stavka 5. ovoga Zakona sadrži jedan ili više uvjeta i načina plaćanja iz članka 4. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Dužnik je obvezan predložiti jedan ili više od sljedećih instrumenata osiguranja:

– zalog na nekretninama,

– jamstvo banke,

– ugovor o pristupanju duga solventnog jamca,

– mjenice avalirane od banke, osiguravajućeg društva, štedno-kreditne zadruge ili kojega drugoga solventnog subjekta,

– običnu zadužnicu u visini potraživanja uvećanog za kamatu i pripadajuće troškove.

(3) Dužnik koji dug namiruje na način iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona dužan je uz prijedlog nagodbe priložiti poslovni plan i razvojni program.

Članak 8.

(1) Poljoprivrednici dužnici za mirovinsko osiguranje koji ne mogu namiriti dugovanje ostaju bez mirovinskog staža do 31. prosinca 2000. Od 1. siječnja 2001. plaćaju obveze i nastavlja im se mirovinski staž.

(2) Za poljoprivrednike dužnike koji će namiriti dug vrijede odredbe ovoga Zakona, osim članka 7. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 9.

(1) Porezna uprava usklađuje stanje s dužnikom te upućuje prijedlog Komisiji za državna potraživanja na daljnji postupak.

(2) Nakon što Komisija za državna potraživanja analizira podneseni prijedlog s priloženom dokumentacijom i ocijeni osnovanost predloženih uvjeta, načina i mogućnosti naplate duga, Ministarstvo financija predložit će Vladi Republike Hrvatske donošenje odluke.

(3) Za društva u kojima je državni portfelj veći od 50%, ocjenu prijedloga nagodbe daje mjerodavno ministarstvo i Hrvatski fond za privatizaciju.

(4) Pri razmatranju osnovanosti prijedloga namirenja duga na način iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona ocjenjivat će se:

– postojanje tržišta,

– raspoloživost radne snage,

– broj zadržanih radnih mjesta,

– procjena povećanja broja zaposlenih,

– izvozne mogućnosti,

– interes za izravna inozemna ulaganja,

– postojanje kvalitetnoga strateškog partnera,

– tehnološka opremljenost.

(5) Ugovor o nagodbi, osim kod gotovinskog plaćanja, solemnizira se kod javnog bilježnika i sadrži ovršnu izjavu sukladno kojoj se provodi ovrha na temelju sklopljenog ugovora. Trošak solemnizacije snosi dužnik.

(6) Zastarijevanje dospjelog duga iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona ne teče za vrijeme trajanja ugovora.

Članak 10.

(1) Na temelju odluke iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona Ministarstvo financija – Porezna uprava zaključuje ugovor o nagodbi u ime svih vjerovnika navedenih u članku 2. stavku 1. ovoga Zakona.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka potpisuje:

– za iznose do 10.000,00 kuna voditelj ispostave Porezne uprave,

– za iznose od 10.000,00 do 50.000,00 kuna voditelj područnog ureda Porezne uprave,

– za iznose od 50.000,00 do 500.000,00 kuna ravnatelj Porezne uprave,

– za iznose iznad 500.000,00 kuna ministar financija.

(3) Ugovorom o nagodbi uredit će se pitanje prava raspolaganja dužnikovom imovinom (nekretnine i zemljište), te pitanje podjele ostvarene dobiti iz poslovanja.

(4) Nakon zaključenja ugovora o nagodbi Porezna uprava vodi cjelokupno potraživanje u svojim poslovnim knjigama, a Ministarstvo financija – Carinska uprava, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavnje isknjižuju svoja potraživanja.

Članak 11.

(1) Ako dužnik svoje obveze podmiruje jednokratnom uplatom, ima pravo na popust:

– za obveze iz 2000. godine 5%,

– za obveze iz 1999. godine 15%,

– za obveze iz 1998. godine 30%.

– za obveze iz 1997. godine 40%,

– za obveze iz 1996. godine 50%,

– za obveze iz 1995. godine 60%.

(2) Popust iz stavka 1. ovoga članka ne može biti veći od iznosa kamata za neplaćeni dug.

Članak 12.

Ako dužnik ima dospjelih a nepodmirenih obveza prema drugim vjerovnicima, a iste su u blokadi žiroračuna dužnika, obvezan je s njima postići nagodbu o podmirivanju potraživanja, koju prilaže do dana zaključena ugovora o nagodbi.

Članak 13.

(1) S danom zaključenja ugovora o nagodbi obustavljaju se svi ovršni postupci radi naplate potraživanja.

(2) U slučaju nepoštivanja odredbi ugovora o nagodbi isti se raskida, a postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se prema odredbama Općega poreznog zakona i Stečajnog zakona.

(3) Do zaključenja nagodbe na dužnike koji su u roku podnijeli zahtjev za nagodbu neće se primjenjivati odredba članka 41. stavak 2. Zakona o platnom prometu u zemlji (»Narodne novine«, br. 117/01).

Članak 13a.

Do zaključenja nagodbe na dužnike koji su u roku podnijeli zahtjev za nagodbu neće se primjenjivati odredba članka 41. stavak 2. Zakona o platnom prometu u zemlji (»Narodne novine«, broj 117/2001).

Članak 14.

Vjerovnici će stupanjem na snagu ovoga Zakona otpisat sva potraživanja nastala do 31. prosinca 1994., osim ako nije u tijeku postupak ovrhe ili upravni spor.

IV. KAZNENE ODREDBE

Članak 15.

Ako dužnik ne izvršava obveze iz ugovora o nagodbi te zbog toga dođe do raskida istoga kaznit će se za prekršaj pojedinačno, odnosno kao uprava te članovi nadzornog odbora novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna.

Članak 16.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a odredbe članka 8. ovoga Zakona primjenjuju se od 1. svibnja 2002.