Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (2008)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet i svrha zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i razdoblja odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, uređaji za bilježenje u cestovnom prijevozu (tahografi), uvjeti i postupci kontrole, nadležnost tijela i njihove ovlasti, službene evidencije, te prekršaji i kaznene odredbe.
(2) Svrha ovoga Zakona je poboljšavanje uvjeta rada i sigurnosna zaštita osoba koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza i vozača, podizanje razine sigurnosti cestovnog prijevoza i izjednačavanje uvjeta tržišnog natjecanja, kao i promicanje poboljšanog nadzora.

Područje primjene i izuzeća

Članak 2.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače u cestovnom prijevozu, kao i na samozaposlene vozače sukladno sporazumu AETR-u.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača.
(3) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen tahograf.
(4) Nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen digitalni tahograf.
(5) Ovaj se Zakon primjenjuje bez obzira na državu registracije vozila, na cestovni prijevoz koji se obavlja:
a) na teritoriju Republike Hrvatske ili
b) između Republike Hrvatske i država članica Europske unije.
(6) Na međunarodni cestovni prijevoz koji se obavlja u potpunosti ili dijelom izvan područja navedenih u stavku 5. ovoga članka, primjenjivat će se AETR sporazum i to:
a) na vozila registrirana u Republici Hrvatskoj ili državama koje su ugovorne stranke AETR-a, tijekom čitave vožnje,
b) na vozila registrirana u državi koja je ugovorna stranka AETR-a, te na vozila registrirana u državi koja nije ugovorna stranka AETR-a, na dijelu vožnje na području Republike Hrvatske.
(7) Ovaj Zakon ne primjenjuje se na cestovni prijevoz:
a) vozilima kojima se obavlja javni linijski prijevoz putnika na linijama ukupne udaljenosti do 50 km,
b) vozilima koja ne mogu razviti brzinu veću od 40 km/h,
c) vozilima u vlasništvu ili najmu oružanih snaga, policije, civilne zaštite i vatrogasaca, ako je prijevoz vezan uz poslove tih službi i obavljaju se pod njihovom kontrolom,
d) vozilima kojima se obavlja nekomercijalni prijevoz humanitarne pomoći u izvanrednim okolnostima ili akcijama spašavanja,
e) specijaliziranim vozilima koja se koriste u medicinske svrhe,
f) specijaliziranim vozilima za popravak kvarova koja se kreću u krugu od 100 km od sjedišta tvrtke,
g) vozilima koja se testiraju na cesti radi tehničkog razvoja, popravka ili održavanja, te novim ili prerađenim vozilima koja još nisu registrirana,
h) vozilima ili kombinacijama vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 7.5 t, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz tereta,
i) komercijalnim vozilima koja imaju povijesni status, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz putnika i tereta.