Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o gradnji

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o gradnji podnijela je Marija Selak Raspudić,  zastupnica u Hrvatskome saboru, aktom od 24. svibnja 2024. godine u kojem predlaže nove kazne za prekršaje nadzornog inženjera.

„Predloženim izmjenama Zakona o gradnji predlažu se povećati kazne iz članaka 168. i 169.

Predlaže se da se novčanom kaznom od 30.000,00 do 40.000,00 eura kazni za prekršaj pravna osoba koja provodi stručni nadzor ako:

1. je nadzorni inženjer, odnosno glavni nadzorni inženjer zaposlenik osobe koja je izvođač radova na istoj građevini (članak 56. stavak 2.)

2. građenje nije u skladu s građevinskom dozvolom, glavnim projektom, odnosno ovim Zakonom i posebnim propisima ili se gradi bez građevinske dozvole, odnosno glavnog projekta (članak 58. stavak 1. podstavak 1.).

Predlaže se da se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 eura do 10.000,00 eura kazni fizička osoba u svojstvu nadzornog inženjera koja poslove stručnog nadzora građenja obavlja u vlastitom ili zajedničkom uredu za gore navedeni prekršaj. Nadalje, predlaže se da se novčanom kaznom od 5.000,00 eura do 10.000,00 eura kazni za prekršaj pravna osoba registrirana za poslove stručnog nadzora građenja ako:

1. ne utvrdi da izvođač, odnosno odgovorna osoba koja vodi građenje ili pojedine radove ne ispunjava uvjete propisane posebnim zakonom (članak 58. stavak 1. podstavak 2.)

2. ne utvrdi je li iskolčenje građevine provela osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom propisu (članak 58. stavak 1. podstavak 3.)

3. ne odredi provedbu ispitivanja određenih dijelova građevine u svrhu provjere, odnosno dokazivanja temeljnih zahtjeva za građevinu i/ili drugih zahtjeva, odnosno uvjeta predviđenih glavnim projektom ili izvješćem o obavljenoj kontroli projekta.

4. bez odgađanja ne upozna o svim nedostacima i nepravilnostima koje uoči tijekom građenja investitora te građevinsku i druge inspekcije o poduzetim mjerama (članak 58. stavak 1. podstavak 5.)

5. ne sastavi završno izvješće o izvedbi građevine (članak 58. stavak 1. podstavak 6.)

6. ne upiše način otklanjanja nedostataka, odnosno nepravilnosti u građevinski dnevnik (članak 58. stavak 3.)

7. se na tehnički pregled ne odazove njezin predstavnik (članak 140. stavak 4.).

Predlaže se da se novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 eura kazni fizička osoba u svojstvu nadzornog inženjera koja poslove stručnog nadzora građenja obavlja u vlastitom ili zajedničkom uredu za navedene prekršaje. Uz kaznu za navedene prekršaje osobi koja obavlja stručni nadzor može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova stručnog nadzora u trajanju od šest do 12 mjeseci, a za prekršaj počinjen drugi puta uz novčanu kaznu izreći će se navedena mjera u trajanju od jedne godine do dvije godine.

Nadalje se predlaže kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 eura do 10.000,00 eura nadzornog inženjera i glavnog nadzornog inženjera ako obavlja poslove stručnog nadzora, a istodobno je zaposlen kod izvođača radova. Uz kaznu za navedene prekršaje, osobi koja obavlja stručni nadzor može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova provedbe stručnog nadzora u trajanju od šest do dvanaest mjeseci, a za prekršaj počinjen drugi puta uz novčanu kaznu izreći će se navedena mjera u trajanju od jedne do dvije godine.“

Prijedlog zakona o dopuni Kaznenog zakona

Prijedlog zakona o dopuni Kaznenog zakona podnijela je Marija Selak Raspudić,  zastupnica u Hrvatskome saboru, aktom od 24. svibnja 2024. godine u kojem se predlaže proširenje kataloga kaznenih djela novom inkriminacijom uvodeći najteže kazneno djelo u GLAVI XX. KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA, pod nazivom „ekocid“.

U Prijedlogu zakona se obrazlaže potreba za donošenjem izmjene:

„U cilju jače i učinkovitije kaznenopravne zaštite okoliša, a na tragu novijih međunarodnih i nacionalnih tendencija zaštite okoliša širom svijeta kao i učinkovitog reagiranja na očekivane klimatske promjene, ovim se Prijedlogom predlaže uvođenje novog članka 192.a „ekocid“ u Kazneni zakon, Glavu Dvadeset (XX.) KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA, kao najtežeg djela u ovoj Glavi koje štiti okoliš, shvaćen kao zemlja, njena biosfera, kriosfera, litosfera, hidrosfera i atmosfera, kao i svemir. Navedena definicija predložena je nakon provedenog komparativnog istraživanja novijih tendencija u definiranju temeljnog i najtežeg djela koje štiti okoliš shvaćen u sveobuhvatnom smislu, ne samo kako je to učinjeno u pojedinim parlamentima, nego i temeljem analize prijedloga hrvatskih i međunarodnih stručnjaka koji su predložili definicije ekocida. 

Osnovno pitanje koje se treba urediti jest nedostatak u Kaznenom zakonu takvog kaznenog djela koje štiti okoliš od ozbiljne štete koja je široko rasprostranjena ili dugotrajna, a koje je počinjeno u doba mira, odnosno odsustva rata, okupacije ili međunarodnog oružanog sukoba ili oružanog sukoba koji nema međunarodni značaj. U Glavi devet  (IX.)  Kaznenog  zakona,  KAZNENA  DJELA  PROTIV  ČOVJEČNOSTI  I  LJUDSKOG DOSTOJANSTVA, nalaze se najteža djela protiv okoliša koja se čine kršenjem međunarodnog prava za vrijeme rata, okupacije ili međunarodnog oružanog sukoba ili oružanog sukoba koji nema međunarodni značaj kao što je npr. kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91. stavak 2. paragraf 4. koji kažnjava pokretanje napada sa znanjem da će takav napad uzgredno dovesti do smrti ili ozljeda civila ili štete na civilnim objektima ili do teške, dugotrajne i opsežne štete u prirodnom okolišu koja bi očito bila nerazmjerna u odnosu na očekivani konkretan i izravan vojni dobitak. Kako je već naglašeno, nedostaje najteže mirnodopsko kazneno djelo protiv okoliša.“

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske podnijela je Marija Selak Raspudić,  zastupnica u Hrvatskome saboru, aktom od 24. svibnja 2024. godine u kojem predlaže da se za predsjednika Republike Hrvatske ne može kandidirati osoba koja je pravomoćnom sudskom presudom osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci ili mu je ta kazna zamijenjena radom za opće dobro ili uvjetom osudom.

U Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Predloženom dopunom definira se da se za predsjednika Republike Hrvatske ne može kandidirati osoba koja je pravomoćnom sudskom presudom osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci ili mu je ta kazna zamijenjena radom za opće dobro ili uvjetom osudom. Postojećom zakonskom odredbom jedino ograničenje za izbor predsjednika Republike Hrvatske je dobna granica od navršenih 18. godina života.

Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je, propitujući ustavnost Zakona o dopuni Zakona o lokalnim izborima (,,Narodne novine“, broj 121/16.), koji je također sadržavao, odnosno i nadalje sadržava neka stroža pravila vezana uz zabranu kandidiranja u odnosu na zabranu kandidiranja na parlamentarnim izborima, utvrdio da postoji nedosljednost zakonodavca u rješavanju toga pitanja, smatrajući međutim da to nije razlog za utvrđenje nesuglasnosti s Ustavom.

Ustavni sud u Rješenju broj: U-l-246/2017. i dr. od 4. travnja 2017. (,, Narodne novine“, broj 35/17.), ne prihvaćajući prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 1. stavka 2. Zakona o dopunama Zakona o lokalnim izborima (,Narodne novine“ broj 121/16.), kao ni navedenog Zakona u cjelini, iznio je i sljedeće stajalište: ,,Polazeći od svega navedenoga, Ustavni sud ocjenjuje da se zakonodavac propisujući zapreke za kandidiranje osuđenih osoba na način utvrđen člankom 1. stavkom 2. ZDZoLI-a, imajući u vidu činjenicu da bi počinitelji kaznenih djela u takvim iznimnim pojedinačnim slučajevima imali osiguranu pravnu zaštitu, a prihvaćajući pravni standard naveden u točki 156. Preliminarnog izvješća Venecijanske komisije, zadržao u okvirima svoje nadležnosti propisane člankom 2. stavkom 4. alinejom 1. Ustava, pri čemu nije povrijedio zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav. Osporena zabrana kandidiranja na lokalnim izborima osobama koje su počinile (taksativno navedena) kaznena djela i koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene (uključujući tu i uvjetnu osudu) na kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci, prema ocjeni Ustavnog suda zadovoljava ustavne i europske pravne standarde. Naime, propisana je zakonom, ima legitiman cilj (izbjegavanje aktivne uloge osuđenih osoba iz javnog života i sudjelovanja u politici kao zalog vraćanja povjerenja građana u obnašatelje javnih dužnosti u zaštiti pravnog poretka i ostvarenja demokracije), razmjerna je (jer se odnosi na širok krug počinitelja u odnosu na taksativno navedena kaznena djela) i vremenski je (iako nije izrijekom propisano) ograničena jer — sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji — traje do nastupa rehabilitacije.

Slijedom stava Ustavnog suda potrebno ispraviti neujednačenosti prilikom kandidiranja za sve razine vlasti te predložiti da se za predsjednika Republike Hrvatske ne može kandidirati osoba koja je pravomoćnom sudskom presudom osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci ili mu je ta kazna zamijenjena radom za opće dobro ili uvjetom osudom. Kako je to primjerice propisano za kandidaturu za člana predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njegovog zamjenika.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator