Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji podnio je Klub zastupnika Možemo!, aktom od 16.5.2023. Predlagatelji u Prijedlogu zakona predlažu „izmjene i dopune Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji kako bi se isti izmijenio na način da postupci medicinski pomognute oplodnje budu dostupni svim hrvatskim građanima i građankama u potrebi, neovisno o njihovoj seksualnoj orijentaciji ili bračnom statusu.“ Predložene promjene obrazlažu:

„Medicinski pomognuta oplodnja jest postupak koji se provodi radi postizanja začeća, trudnoće i radanja zdravog djeteta, sukladno zahtjevima medicinske znanosti i iskustva, s osobitim obzirom prema zaštiti zdravlja žene, umanjenja rizika liječenja i dobrobiti potomstva. Sama definicija sugerira da je pristup postupcima medicinski pomognute oplodnje svima koji su u potrebi poželjan te da u kontekstu demografskih, izrazito nepovoljnih trendova u Hrvatskoj, u širem društvenom interesu. Nažalost, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji u Hrvatskoj jedan je od najrestriktivnijih u Europi, te je u praksi pristup medicinski pomognutoj oplodnji težak i za heteroseksualne parove, dok je za žene i transrodne osobe izrazito otežan, gotovo nemoguć, a za ženske istospolne parove je eksplicitno zabranjen. Obzirom da je nizom istraživanja i metaanaliza dokazano da djeca istospolnih parova imaju jednako dobre psihološke i razvojne rezultate kao i djeca heteroseksualnih parova, jasan je zaključak da djetetov razvoj nema mnogo veze sa seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom njihovih roditelja. Osim međunarodnih, to su pokazala i istraživanja provedena u Hrvatskoj koja dokazuju da LGBTIQ roditelji postoje i žive medu nama i da djeca iz tih obitelji ne pokazuju nikakve teškoće u razvoju u odnosu na raznospolne parove. Također istaknuli bismo da prema Ustavu Republike Hrvatske svi su pred Zakonom jednaki, te da onemogućavanje pristupa medicinski pomognutoj oplodnji jednoj skupini građana na temelju njihove seksualne orijentacije, što je u suprotnosti sa najvišim ustavnim vrednotama Republike Hrvatske.

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o privremenom uzdržavanju

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o privremenom uzdržavanju podnio je Klub zastupnika Možemo!, aktom od 16.5.2023. U prijedlogu se ističe ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći:

„LGBT1Q djeca u Hrvatskoj suočavaju se s raznim izazovima vezanim uz njihov identitet, uključujući diskriminaciju, zlostavljanje i nedostatak podrške obitelji, vršnjaka i društva. Kao rezultat toga, mnoga LGBTIQ djeca u Hrvatskoj osjećaju se izolirano, tjeskobno i nesigurno u svojim obiteljskim zajednicama, školama i društvenim sredinama, a nažalost, u Hrvatskoj se događaju i situacije u kojima roditelji nisu u stanju prihvatiti identitet djece te takva djeca bivaju izbačena iz roditeljskog doma i ostavljena bez odgovarajuće skrbi. LGBTIQ djecu kao posebno ranjivu kategoriju prepoznaje i Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda (UN) u svojim preporukama za Hrvatsku koje su predstavljene u Uredu pravobraniteljice za djecu 16. studenoga 2022. Pritom, treba napomenuti da su preporuke UN-ovog odbora obvezujuće smjernice za države potpisnice UN-ove Konvencije o pravima djeteta. Pravobraniteljica za djecu u svom izvješću o radu za 2022. godinu istaknula je kako je u Hrvatskoj nedostatna zaštita LGBTIQ djece kao ranjive skupine, a na njihov posebno ranjiv položaj ukazuje i udruga LORI u svom izvještaju "Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj" iz 2022. U navedenom izvještaju navodi se kako u Hrvatskoj nedostaje mjesta koje bi pružilo podršku, prihvat i skrb maloljetnim LGBTIQ osobama koje su roditelji izbacili iz kuće. Osim toga, roditeljska je dužnost skrbiti o životu i zdravlju svojeg djeteta (čl. 93. Obiteljskog zakona), i o svim ostalim sadržajima koji djetetu omogućuju ostvarivanje njegovih prava i odrastanje, stoga napuštanje djece u smislu lišavanja brige i skrbi, osim što predstavlja kazneno djelo, ujedno je i opravdan razlog za lišenje roditeljske skrbi i pronalaženje zamjenske skrbi za dijete (bilo posvojenjem ili udomiteljstvom i skrbništvom).

Nastavno da dosad izneseno, ovime se predlaže izmjena i dopuna Zakona o privremenom uzdržavanju kojom će se LGBTIQ djeca i mladi za koje koje po zakonu postoji dužnost uzdržavanja (uzdržavanje punoljetnog djeteta regulirano je čl. 290. Obiteljskog zakona), a koji su izbacivanjem iz obiteljskog doma lišeni odgovarajuće skrbi, prepoznati kao posebno ranjiva kategorija i omogućiti adekvatan pristup i postupanje prilikom pokretanja postupka radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje.“

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju podnio je Klub zastupnika Možemo!, aktom od 16.5.2023. U Prijedlogu Zakona ističe se slijedeće:

„Suvremena znanost razlikuje pojam spola i roda. Spol se odnosi na tjelesna obilježja s kojima je osoba rođena. Pravna kategorija spola pripisuje se osobi pri rođenju, uglavnom temeljem izgleda vanjskih spolnih organa. Rod je složena psihološka i socijalna kategorija koja podrazumijeva rodni identitet, rodno izražavanje, i rodne uloge. Spol i rod su kod mnogih broja ljudi međusobno usklađeni, no kada nisu govorimo o rodnoj nenormativnosti. Rodna nenormativnost odnosno nesuglasje između roda i spola može izazvati nezadovoljstvo i stres koji se nazivaju rodna disforija, odnosno nezadovoljstvo i stres uzrokovan navedenim nesuglasjem između roda i spola. Kod nekih osoba se radi o vrlo intenzivnoj i trajnoj potrebi prilagodbe tjelesnih karakteristika rodnom identitetu i tada govorimo o transpolnosti. Dosadašnji podaci pokazuju učestalost rodnog nesuglasja od 0,005% do 0,014% kod odraslih osoba kojima je pripisan muški spol pri rođenju te 0,002% do 0,003% kod osoba kojima je pripisan ženski spol pri rođenju (DSM-5, 2013). Učestalost je vjerojatno i veća, jer se navedeni podaci temelje na transpolnim osobama koje su se javile po pomoć radi medicinskih tretmana kojima usklađuju spolna obilježja rodnom identitetu. Osobe s rodnim nesuglasjem učestalo imaju komorbidne psihičke smetnje koje se, danas se smatra, javljaju kao posljedica niza psihosocijalnih stresova kojima su osobe izložene i koje povećavaju osobnu ranjivost. Istraživanja pokazuju da osobe s rodnim nesuglasjem češće pate od anksioznosti, depresije, samoranjavanja, suicidalnosti, kompulzivnosti, zlouporabi sredstava ovisnosti, seksualnih problema, poremećaja ličnosti, poremećaja hranjenja, psihotičnih poremećaja i poremećaja iz autističnog spektra kao što su češće i izložene dugotrajnom zlostavljanju i zanemarivanju. Rondo nesuglasje moguće je značajno ublažiti medicinskim tretmanima, te istraživanja sustavno pokazuju da medicinski tretmani hormonske terapije i/ili kirurških zahvata dovode do signifikatnog poboljšanja kvalitete života osoba s rodnim nesuglasjem. Znanstveni je konsenzus i preporuka da tretman rodnog nesuglasja bude što je moguće više individualiziran. Europski sud za ljudska prava ustanovio je da države moraju osigurati osobama s rodnim nesuglasjem pristup medicinskim postupcima prilagodbe spola te da isti trebaju biti plaćeni iz zdravstvenog osiguranja. U Hrvatskoj je ustanovljen protokol pružanja skrbi transrodnim, transpolnim i rodno nenormativnim osobama koji je uređen Stručnim smjernicama za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu te Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. lzmeđu ostalog u kliničkim naputcima za pružanje medicinske i psihosocijalne skrbi transrodnim, transpolnim i rodno nenormativnim osobama stoji da se klinički pristup osobama s rodnim nesuglasjem temelji na:

• suvremenom znanstveno utemeljenom pristupu zdravstvenoj i psihosocijalnoj skrbi, a ne osobnom svjetonazoru;
• uvažavanju i nepatologiziranju razlika u rodnom izražavanju i identitetu;
• pružanju skrbi na način koji afirmira rodni identitet i ublažava stres rodnog nesuglasja;
• davanju osobama koje proživljavaju rodno nesuglasje pravodobne, provjerene i znanstveno utemeljene informacije o mogućnostima tretmana, uključujući prednosti i rizike različitih opcija tretmana;
• prilagodbi pružanja zdravstvene skrbi individualnim potrebama osobe s rodnim nesuglasjem, napose njihovom željenom rodnome izražavanju i potrebi za rasterećenjem od rodnog nesuglasja;
• omogućavanje jednostavne, pristupačne i adekvatne skrbi;
• informiranom pristanku prije početka tretmana;
• kontinuiranoj skrbi za osobu i njezinu obitelj;
• spremnosti stručnjaka educiranih za rad s rodno nenormativnim osobama da podržavaju osobe s rodnim nesuglasjem i zalažu se za njih u njihovim obiteljima i okolini (u školama, na radnim mjestima i u drugim sredinama).

Unatoč tome osobe s rodnim nesuglasjem u Hrvatskoj otežano ili nikako dolaze do potrebnih medicinskih tretmana, veliki dio procesa tranzicije nije javno financiran te osobe s rodnim nesuglasjem snose navedeni trošak same. Dio potrebnih medicinskih tretmana ne provodi se uopće u Hrvatskoj nego su osobe primorane medicinski tretman ostvariti izvan granica Republike Hrvatske, dakako o vlastitom trošku. Obzirom da je rondo nesuglasje medicinsko stanje, prepoznato u klasifikacijskim sustavima, a suvremeni i znanstveno utemeljeni pristup tretmanu rodnog nesuglasja uključuje i pristup postupcima medicinske prilagodbe spola mišljenja smo da je potrebno ovim Zakonom jasno definirati da osobe s rodnim nesuglasjem imaju pravo na iz obveznog zdravstvenog osiguranja plaćene postupke medicinske prilagodbe spola, u skladu s važećim Stručnim smjernicama za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu te Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu.“

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola podnio je Klub zastupnika Možemo!, aktom od 16.5.2023. U Prijedlogu se ukratko pojašnjava postojeće stanje te pojašnjavaju izmjene spomenutog zakona:

„Donošenjem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u dobroj mjeri regulirala su se prava i obaveze životnih partnera. Budući da je zakonsko rješenje regulacije životnog partnerstva osoba istog spola regulirano kroz zaseban, a ne Obiteljski zakon, u praksi je često došlo do nerazumijevanja činjenica da se i životno partnerstvo mora tumačiti kao način obiteljskog života, tj. da samo životno partnerstvo je jedan od oblika obiteljskog života, tj. obiteljskog statusa. Da je takvo tumačenje važno, potrebno je prisjetiti se i priopćenja Ustavnog suda Republike Hrvatske o narodnom ustavotvornom referendumu o definiciji braka broj: SuS-1/2013 od 14. studenoga 2013. U svom priopćenu Ustavni sud je istaknuo: "Ustavni sud na kraju smatra potrebnim istaknuti sljedeće: eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Republici Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva." - dakle Ustavni sud je prepoznao važnost prepoznavanja istospolne zajednice kao zajednice obiteljskog života.

Budući da, nažalost, pojedina državna tijela ponekad životno partnerstvo ne podvode pod tumačenje oblika obiteljskog života, već pogrešno samo život u heteroseksualnoj bračnoj ili izvanbračnoj zajednici tumače kao obiteljski život, u praksi se dešava diskriminacija osoba temeljem njihovog obiteljskog statusa. Zato je važno ovaj Zakon nadopuniti odredbom koja eksplicitno definira da je nepovoljno postupanje prema formalnim ili neformalnim životnim partnerima u pogledu pristupa koristima, povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano objektivnim razlozima te koje nije nužno za ostvarenje istih predstavlja diskriminaciju temeljem obiteljskog statusa.“

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o suzbijanju diskriminacije

Prijedlog zakona o dopuni Zakona o suzbijanju diskriminacije podnio je Klub zastupnika Možemo!, aktom od 16.5.2023. Predlagatelj Zakona obrazlaže:

„Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) u članku 1., stavku 1. određuje osnove diskriminacije, odnosno karakteristike po kojima osoba može biti diskriminirana.

Interspolnost, Europski institut za ravnopravnost spolova definira kao krovni termin za brojne varijacije kod tjelesnih karakteristika pojedinaca koje se ne poklapaju sa strogim poimanjem spolnih karakteristika koje imaju osobe ženskog spola i osobe muškog spola. Spolne karakteristike mogu biti hormonalne, kromosomske ili anatomske te mogu biti prisutne u različitom intenzitetu. Brojni podaci pokazuju da interspolne osobe trpe diskriminaciju i patologizaciju vlastitih tijela te je vrlo uobičajena praksa da se interspolne osobe u mladoj dobi ili pri rođenju podvrgavaju nepotrebnim operacijama korekcije spola.

Zbog potrebe očuvanja tjelesnog integriteta interspolnih osoba i unapređenja zaštite od diskriminacije i nasilja predlaže se dodavanje riječi "spolnih karakteristika" u članak 1., stavak 1. Zakona. Također preciznije se definira osnova "izražavanje" na način da se definira kao "rodno izražavanje".

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija. Novi informator