Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. studenoga 2025. godine.

Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima uspostavio je ''sustav mjera i aktivnosti u cilju poticanja povratka, ostanka i naseljavanja stanovništva na potpomognutim područjima sukladno posebnom zakonu u Republici Hrvatskoj i područjima koja se u smislu Zakona smatraju područjima posebne državne skrbi što pridonosi demografskom i gospodarskom razvoju tih područja. 

Poticanje povratka, ostanka i naseljavanja mjerama stambenog zbrinjavanja stanovništva kroz najam ili darovanje državnih kuća i stanova, darovanje građevnog materijala i/ili građevinskog zemljišta za obnovu, dogradnju/nadogradnju, završetak izgradnje i izgradnju obiteljskih kuća, za posljedicu ima revitalizaciju tih područja Republike Hrvatske. Naime, tijekom šestogodišnje primjene ovoga Zakona, kroz navedene modele stambenog zbrinjavanja stambeno je zbrinuto cca 3.500 obitelji korisnika od kojih prijenosom vlasništva njih cca 2.500. Također, osigurano je privremeno stambeno zbrinjavanje za 119 žrtava obiteljskog nasilja te 200 stambenih jedinica za stambeno zbrinjavanje neophodnih kadrova.''

Izmjenama se uvodi novi model stambenog zbrinjavanja otkupom neuseljivog stana u državnom vlasništvu i darovanjem građevnog materijala za popravak stana u zadnjoj etaži ili potkrovlju etažirane obiteljske kuće; izjednačava se iznos najamnine za sve korisnike stambenog zbrinjavanja; uvodi duži rok zabrane otuđenja; uvodi mogućnost zbrinjavanja hrvatskih iseljenika; omogućuje otkup stanova dugogodišnjim korisnicima; preciziraju pojmovi i definicije …

Cilj ovih izmjena je pojednostaviti postupak i proširiti mogućnost stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima ''poticanjem povratka, ostanka i naseljavanja mjerama stambenog zbrinjavanja što će doprinijeti pozitivnim gospodarskim i demografskim trendovima s posljedicom revitalizacije potpomognutih područja Republike Hrvatske.''

Konačni prijedlog zakona o prekograničnom pribavljanju elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. studenoga 2025. godine.

Dana 12. srpnja 2023. donesene su Uredba (EU) 2023/1543 od 12. srpnja 2023. o europskim nalozima za dostavljanje i europskim nalozima za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima i za izvršenje kazni zatvora nakon kaznenog postupka  te Direktiva (EU) 2023/1544 od 12. srpnja 2023. o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje imenovanih subjekata koji imaju poslovni nastan i za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima.

''Iako materija prekograničnog pribavljanja dokaza ulazi u područje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica Europske unije, ocjenjeno je kako ovi instrumenti sadrže mnoge posebnosti i predviđaju sasvim drukčiji pristup u odnosu na klasičnu suradnju između pravosudnih tijela država članica Europske unije, što iziskuje donošenje posebnoga zakona koji će cjelovito urediti ovo specifično područje.

U postojećem digitalnom okruženju, elektronički dokazi ključni su u većini kaznenih istraga. Međutim, takve dokaze često drže pružatelji usluga koji se nalaze izvan nadležnosti istražnih tijela. Pristup elektroničkim dokazima dostupnim na privatnoj infrastrukturi i unutar stranih, promjenjivih ili čak nepoznatih jurisdikcija pokazao se izazovnim za tijela za provedbu zakona i pravosudna tijela. Nestalna priroda elektroničkih podataka dodatno usložnjava stvar, što je dovelo do toga da klasični instrumenti pravosudne suradnje kao što su europski istražni nalog (EIO) i zahtjevi za međunarodnu pravnu pomoć budu neučinkoviti zbog svojih sporih i neusklađenih postupka, što posljedično dovodi do gubitka potrebnih podataka.

Uredba (EU) 2023/1543 ima za cilj olakšati i ubrzati pristup elektroničkim dokazima koji se upotrebljavaju za istragu i kazneni progon kaznenih djela, neovisno o tome gdje se podaci nalaze. 

Pravosudno tijelo u jednoj državi članici Europske unije može od imenovanog subjekta s poslovnim nastanom pružatelja usluga, ili njegovih imenovanih pravnih zastupnika, u drugoj državi članici zahtijevati dostavu elektroničkih dokaza, kao što su podaci o pretplatniku, adrese za internetski protokol (IP) potrebne za identifikaciju korisnika, e-pošte, tekstualne poruke i poruke unutar aplikacije, odnosno da čuvaju navedene podatke do zahtjeva u koji će im naknadno biti dostavljen.

Elektronički dokazi (e-dokazi) odnose se na podatke koje je pohranio pružatelj usluga ili koji su pohranjeni u njegovo ime u elektroničkom obliku, a koji se upotrebljavaju za istragu i kazneni progon kaznenih djela, uključujući podatke o pretplatnicima, podatke koji se upotrebljavaju za identifikaciju korisnika, podatke o prometu i podatke o sadržaju.

Uredba (EU) 2023/1543 uspostavlja dva nova instrumenta pravosudne suradnje, koji se, poput prethodnih (npr. europski uhidbeni nalog, europski istražni nalog i sl.) izdaju na propisanom obrascu - potvrdi. Europski nalog za dostavljanje, odnosi se na odluku kojom se nalaže dostavljanje elektroničkih dokaza koju je izdalo ili potvrdilo pravosudno tijelo države članice Europske unije, te koja je upućena imenovanom subjektu koji ima poslovni nastan ili pravnom zastupniku pružatelja usluga koji nudi usluge u Europskoj uniji, ako se taj imenovani subjekt koji ima poslovni nastan ili taj pravni zastupnik nalazi u drugoj državi članici koju obvezuje ova Uredba. Nadalje, europski nalog za čuvanje, odnosi se na odluku kojom se nalaže čuvanje elektroničkih dokaza za potrebe naknadnog zahtjeva za dostavljanje i koju je izdalo ili potvrdilo pravosudno tijelo države članice Europske unije, te koja je upućena imenovanom subjektu koji ima poslovni nastan ili pravnom zastupniku pružatelja usluga koji nudi usluge u Europskoj uniji, ako se taj imenovani subjekt koji ima poslovni nastan ili taj pravni zastupnik nalazi u drugoj državi članici koju obvezuje ova Uredba

Uredba (EU) 2023/1543 propisuje sankcije protiv pružatelja usluga koji ne ispunjavaju obveze koje iz nje proizlaze. Pružateljima usluga mogu se izreći novčane kazne u vrijednosti do 2 % ukupnog globalnog godišnjeg prometa. Pružatelji usluga ne odgovaraju u državama članicama Europske unije za štetu koja je prouzročena korisnicima ili trećim stranama kao isključiva posljedica postupanja u dobroj vjeri u skladu s gore navedenim europskim nalozima za dostavljanje ili čuvanje.

Značajnu novinu unosi i rješenje po kojem se sva pisana komunikacija između nadležnih tijela država članica Europske unije i imenovanih subjekata koji imaju poslovni nastan ili pravnih zastupnika pružatelja usluga na temelju Uredbe (EU) 2023/1543 mora odvijati putem sigurnog i pouzdanog decentraliziranog IT sustava. Instalaciju, rad i održavanje nacionalne pristupne točke decentraliziranog IT sustava osigurava Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC).

Temeljem Direktive (EU) 2023/1544 svi pružatelji usluga koji nude usluge u Europskoj uniji moraju imenovati subjekt s poslovnim nastanom ili imenovati pravnog zastupnika koji će biti odgovoran za primanje naloga iz Uredbe (EU) 2023/1543, postupanje u skladu s njima i njihovu provedbu. Cilj je osigurati da svi pružatelji usluga koji djeluju u Europskoj uniji imaju iste obveze u pogledu prekograničnog pribavljanja elektroničkih dokaza. Pružatelji usluga svojim imenovanim subjektima s poslovnim nastanom i pravnim zastupnicima daju potrebne ovlasti i resurse za postupanje te se smatraju solidarno odgovornima za neusklađenost s obvezama iz Uredbe (EU) 2023/1543 i Direktive (EU) 2023/1544. Države članice moraju imenovati jedno ili više središnjih tijela kako bi se osiguralo da se Direktiva (EU) 2023/1544 primjenjuje dosljedno i razmjerno.

Donošenjem ovoga zakona značajno će se olakšati prekogranično pribavljanje elektroničkih dokaza u okviru pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije. Ovaj zakon omogućuje pravosudnim tijelima pribavljanje elektroničkih dokaza izravno od pružatelja usluga, što bitno skraćuje postupak. Nadalje, pravni položaj svih pružatelja usluga koji nude usluge na području Europske unije u odnosu na obvezu izjednačuje se kroz institut pravnog zastupnika. Uvođenje decentraliziranog IT sustava za komunikaciju između nadležnih tijela i adresata doprinijet će olakšanju i ubrzanju prekogranične suradnje kroz digitalizaciju.''

Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. studenoga 2025. godine, uz prijedlog da se donese po hitnom postupku.

''Izmjenama zakonom se osigurava jedinstvenost konzervatorske službe na cijelom području Republike Hrvatske te je u tu svrhu propisano preuzimanje obavljanja upravnih i stručnih poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara predviđenih Zakonom za područje Grada Zagreba koje je obavljao Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba s danom 1. siječnja 2026. od strane Ministarstva kulture i medija. Također, propisano je preuzimanje u tu svrhu djelatnika, opreme, pismohrane i druge dokumentacije te sredstava za rad od strane Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba, kako bi se osigurala jedinstvenost konzervatorske službe na cijelom području Republike Hrvatske te jedinstvena primjena stručnih standarda konzervatorske službe

Iznimno, nadležno upravno tijelo Grada Zagreba obavljat će do 31. kolovoza 2026. upravne i stručne poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara predviđene Zakonom za područje Grada Zagreba koje je obavljao Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba, a koji su propisani odredbama glave VI. Zakona.

Ovaj zakon predlaže se donijeti po hitnom postupku zbog osiguranja pravovremene provedbe ciljeva i mjera Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. koji će pridonijeti sveobuhvatnoj obnovi zgrada u Gradu Zagrebu sa statusom kulturnog dobra, a time i gospodarskom oporavku te potrebama društva u cjelini.''

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator