Prijedlog zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit, s Konačnim prijedlogom zakona

Prijedlog zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. studenoga 2023. godine uz prijedlog da se sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskog sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

Prijedlogom zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) prenosi se Direktiva Vijeća (EU) 2022/2523 od 14. prosinca 2022. o osiguravanju globalne minimalne razine oporezivanja za skupine multinacionalnih poduzeća i velike domaće skupine u Uniji (u daljnjem tekstu: Direktiva), koju je potrebno implementirati u hrvatski porezni sustav najkasnije do 31. prosinca 2023.

„Direktiva sadrži Model pravila OECD-a a protiv smanjenja porezne osnovice za Stup 2 (u daljnjem tekstu: Model pravila OECD-a) odnosno za plaćanje minimalne globalne porezne stope od 15%. Pojednostavljeno, Stup 2 uspostavlja sustav dvaju međusobno povezanih pravila, koja se zajednički nazivaju i „Global Anti-Base Erosion (GloBE) rules”, u okviru kojih bi se odgovarajući iznos poreza („dopunski porez”) trebao naplaćivati svaki put kada je efektivna porezna stopa skupine MNP-a u određenoj državi ili jurisdikciji niža od 15%.

Obveznici primjene ovoga Prijedloga zakona bile bi samo skupine multinacionalnih skupina poduzeća (MNP-ova) i velike domaće skupine koje na konsolidiranoj osnovi ostvaruju prihode veće od 750 milijuna eura u dvije od prethodne četiri godine. Ovaj Prijedlog zakona obuhvaća matično društvo koji ispunjava navedeni uvjet prihoda prema konsolidiranom financijskom izvješću i svaki njegov povezani subjekt odnosno povezano društvo neovisno o pravnom obliku osnivanja istih po cijelom svijetu.

Napominje se kako obveza poreza na dobit utvrđuje u skladu sa Zakonom o porezu na dobit („Narodne novine“, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 114/22. i 114/23.), za svakog poreznog obveznika ponaosob, a ne na nivou skupine koji čine više samostalnih trgovačkih društava, subjekata, koji obavljaju djelatnost u Republici Hrvatskoj. Primjena Prijedloga zakona neće utjecati na postupak ili način utvrđivanja osnovice ili obveze poreza na dobit. Za utvrđivanje porezne osnovice dopunskog poreza, prema Prijedlogu zakona, potrebno je uzeti u obzir poslovanje svih društava koje jedno MNP ima u državi ili jurisdikciji, te u cijelom svijetu, dok se obveza poreza na dobit obračunava pojedinačno. Gledajući sa stajališta globalnog rješenja digitalne ekonomije, porez na dobit je zapravo lokalni porez dok je dopunski porez iz Prijedloga zakona globalan.

Od posebno bitnih pravila izdvaja se kako se efektivna porezna stopa Prijedlogom zakona izračunava, slijedom Direktive i Modela pravila OECD-a, prema formuli:

Dakle, to nije čisti omjer plaćenog poreza na dobit i dobiti prije oporezivanja koja se iskazuje u godišnjim financijskim izvještajima. Prema posebnim pravilima GloBE-a utvrđuju se priznati porezi i kvalificirana dobit (gubitak), a sva ta pravila su sadržana u Prijedlogu zakona.

Postavljena pravila za plaćanje porezne obveze prema Direktivi su:

1. a) Primarno obvezno pravilo o uključivanju dobiti (eng: IIR - income inclusion rule).

Prema tom pravilu dopunski porez se za matično društvo skupine MNP ili velike domaće skupine za svaki povezani subjekt neovisno o tome gdje se nalazi u cijelom svijetu uplaćuje u državi u kojoj matično društvo ima sjedište. Međutim, da bi se dopunski porez zadržao i naplatio u državi gdje dobit i nastaje moguće je prije pravila o uključivanju dobiti (IIR) primijeniti opcionalno pravilo, a to je:

   b) Kvalificirani domaći dopunski porez.

Prema tom pravilu dopunski porez se plaća u državi u kojoj određeni subjekti skupine MNP ili velike domaće skupine obavlja djelatnost i ostvaruje dobit, ali samo ako je država odlučila primijeniti to pravilo.

2. Sekundarno obvezno pravilo o prenisko oporezivanoj dobiti (eng: UTPR - undertaxed profit rule).

Prema tom pravilu dopunski porez se plaća u državi u kojoj određeni subjekt skupine MNP ili velike domaće skupine obavlja djelatnost i ostvaruje dobit, ali se može primijeniti samo ako država matičnog subjekta MNP-a ne primjenjuje obvezno pravilo (IIR).

Ovim Prijedlogom zakona predlaže se uvođenje svih naprijed navedenih pravila. To prema Direktivi uključuje primjenu obveznih pravila odnosno primarnog pravila o uključivanju dobiti i sekundarnog pravila o prenisko oporezivanoj dobiti (točka 1.a i 2.) ali i primjenu opcionalnog pravila i to kvalificiranog domaćeg dopunskog poreza (točka 1.b).

Obveza plaćanja kvalificiranog domaćeg dopunskog poreza prema Prijedlogu zakona se predlaže s ciljem zaštite porezne osnovice u Republici Hrvatskoj odnosno kako bi se dopunska porezna obveza koja je nastala slijedom obavljanja djelatnosti u Republici Hrvatskoj i naplatila u Republici Hrvatskoj, a ne u državi u kojoj MNP ima sjedište.

Nadalje, Prijedlogom zakona se u skladu s utvrđenim pravilima iz Direktive daje MNPu mogućnost primjene olakšica, za subjekte koji u određenoj državi ili jurisdikciji ostvaruju male prihode i malu dobit tzv. de minimis isključenje. Stoga se dopunski porez sastavnih subjekata koji se nalaze u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi ili jurisdikciji smanjuje na nulu, odnosno ne plaća se ako je:

1. prosječni kvalificirani prihod svih sastavnih subjekata koji se nalaze u državi ili jurisdikciji manji od 10.000.000,00 eura i

2. prosječna kvalificirana dobit svih sastavnih subjekata koji se nalaze u državi ili jurisdikciji iznosi manja od 1.000.000,00 eura.

Također u skladu s Prijedlogom zakona i jasno utvrđenim pravilima obveznici mogu prema vlastitim izborima primijeniti pravila tzv. sigurnih luka, a sve prema uvjetima kvalificiranog međunarodnog sporazuma o sigurnim lukama.

Uzimajući u obzir izvorište te cilj i svrhu Prijedloga zakona kao i način utvrđivanja dopunske porezne obveze može se zaključiti kako isti neće utjecati na smanjenje investicija u Republici Hrvatskoj, budući je riječ o porezu koji je dogovoren na globalnom nivou u suradnji OECD-a s poreznim administracijama i poduzetnicima još 2021. godine.

Za primjenu Prijedloga zakona u preambuli Direktive se navodi kako bi se države članice trebale u primjeni koristiti Modelom pravila OECD-a te objašnjenjima i primjerima, uključujući njegova pravila sigurne luke, za potrebe ilustracije ili tumačenja, u mjeri u kojoj su oni usklađeni s odredbama Direktive i pravom Europske unije, kako bi se osigurala dosljednost primjene u svim državama članicama. Stoga se radi veće pravne sigurnosti ističe kako će se usvojena pravila primijeniti prilikom utvrđivanja porezne obveze. Također je bitno uzeti u obzir da se određeni tehnički detalji usklađivanja još dogovaraju na nivou OECD-a i Europske unije te se ministru financija Prijedlogom zakona daju ovlasti da po potrebi zbog jedinstvene primjene donese posebne pravilnike.

Prijedlog zakona će obuhvatiti fiskalne godine koje započinju nakon 31. prosinca 2023., ali će se prve prijave podnositi u roku od 18 mjeseci nakon isteka prvog fiskalnog razdoblja, u 2026. godini, a nadalje u roku od 15 mjeseci. Tako će se u većini slučajeva za 2024. godinu dopunska porezna obveza prema Prijedlogu zakona utvrđivati do kraja lipnja 2026. godine, a u narednim godinama to će biti u pravilu do kraja ožujka.

Kada je riječ o procjeni porezne obveze potrebno je uzeti u obzir kako Republika Hrvatska nije država u koju se premještala dobit, nije porezno utočište velikih MNP-ova, a dobit svakog pojedinog poreznog obveznika odnosno subjekta se već oporezuje u skladu sa Zakonom o porezu na dobit primjenom stope od 18% kod obveznika koji imaju prihode veće od 1 milijun eura ili stopom od 10% kod obveznika koji imaju prihode manje od 1 milijun eura. Osim toga, potencijalni porezni obveznici dopunskog poreza su subjekti čija matična društva ostvaruju godišnje konsolidirane prihode veće od 750 milijuna eura, a upravo ti subjekti u Republici Hrvatskoj imaju značajnu materijalnu imovinu, zapošljavaju veliki broj djelatnika i imaju značajne ukupne troškove plaća odnosno mogu ostvariti olakšicu za sadržajno isključivanje dobiti. Stoga se ne očekuje ostvarivanje značajnih novih poreznih prihoda.

Naime, primjena pravila sigurne luke za prve tri godine, primjena de minimis pravila, i pravila za sadržajno isključivanje dobiti su opcije koje bira MNP ili velika domaća skupina, a ta pravila u Republici Hrvatskoj mogu najviše utjecati na izračun dopunske porezne obveze. Stoga nije moguće procijeniti buduće porezne prihode prema Prijedlogu zakona.

Zaključno, Prijedlog zakona je dio velike globalne porezne reforme, te je i iz toga razloga predložena primjena Direktive u punom opsegu kako bi se postigli ciljevi globalne porezne reforme odnosno pristupilo rješavanju dijela poreznih izazova proisteklih zbog digitalizacije gospodarstva.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator