Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. studenoga 2025. godine.

Zakona o proračunu u članku 18. propisuje da se uz državni proračun svake godine donosi i zakon o izvršavanju državnog proračuna.

Ovim Zakonom se uređuje ''izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2026. godinu, opseg zaduživanja i jamstava Republike Hrvatske, upravljanje dugom općeg proračuna te financijskom i nefinancijskom imovinom, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, pojedine ovlasti Vlade, i predsjednika Vlade, Ministarstva financija i ministra financija u izvršavanju proračuna za pojedinu proračunsku godinu, kazne za neispunjavanje obveza te druga pitanja u izvršavanju proračuna.

Predložena rješenja omogućuju redovito izvršavanje prava i obveza proračunskih korisnika u skladu s makroekonomskom politikom i financijskim mogućnostima Državnoga proračuna Republike Hrvatske u 2026. godini.''

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mjerama ograničavanja, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. studenoga 2025. godine, uz prijedlog da se donese po hitnom postupku.

Nakon početka agresije Ruske Federacije na Ukrajinu 24. veljače 2022., Europska unija uvela je niz opsežnih i do sada nezabilježenih sankcija protiv Ruske Federacije, Bjelorusije i Irana. ''Sankcije uključuju ciljane mjere ograničavanja (pojedinačne sankcije), gospodarske mjere i mjere u području viza. Cilj gospodarskih sankcija je osigurati da Ruska Federacija snosi ozbiljne posljedice za svoja djela i učinkovito onemogućiti njezinu sposobnost za daljnju agresiju. (…) Kao država članica Europske unije, Republika Hrvatska dužna je učinkovito doprinijeti provođenju sankcija koje je Europska unija uvela i uvodi protiv Ruske Federacije. Ovakva situacija dovela je do višestrukog uvećanja obima mjera ograničavanja koje Republika Hrvatska mora provoditi.''

Kako bi Europska unija pojačala pritisak na Rusku Federaciju odlučeno je da se  izradi zajednička definicija kaznenih djela i sankcija za kršenje Unijinih mjera ograničavanja, kako bi se pojačala primjena, ujednačilo postupanje te otežalo i onemogućilo izbjegavanje i zaobilaženje Unijinih mjera ograničavanja. Stoga je Europska unija 24. travnja 2024. usvojila Direktivu (EU) 2024/1226 o definiciji kaznenih djela i sankcija za kršenje Unijinih mjera ograničavanja. Sve države članice Europske unije obvezne su ovu direktivu prenijeti u svoja nacionalna zakonodavstva.

Stoga je bilo nužno pristupiti izradi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mjerama ograničavanja  u svrhu ujednačavanja s Direktivom te ispunjavanja obveze njezinog preuzimanja u hrvatski pravni sustav. 

Zakonom se prvenstveno u pravni sustav Republike Hrvatske preuzimaju odredbe navedene  Direktive  o definiciji kaznenih djela i sankcija za kršenje Unijinih mjera ograničavanja. ''Izmjenama će kaznene odredbe u Zakonu o mjerama ograničavanja biti ujednačene s onima iz Direktive, te time i s ostalim zakonodavstvima država članica Europske unije, što će značajno doprinijeti lakšem detektiranju i procesuiranje kaznenih djela kršenja i izbjegavanja sankcija. Ovo je posebno bitno zbog znatnog prekograničnog karaktera takvih kaznenih djela, koja vrlo često traže koordinaciju i suradnju organa kaznenog progona više država članica.''

Nadalje, izmjenama se regulira prikupljanje statističkih podataka o kaznenim djelima kršenja sankcija, pitanje obveze čuvanja dokumentacije prikupljene primjenom Zakona o mjerama ograničavanja te pitanje provedbe ovrhe nad sredstvima koja su zamrznuta kao posljedica primjene mjera ograničavanja, kao i dostava podataka od strane kreditnih institucija.

Ovaj Zakon se donosi po hitnom postupku zato što ''Republika Hrvatska ima obvezu preuzimanja Direktive (EU) o definiciji kaznenih djela i sankcija za kršenje Unijinih mjera ograničavanja. Žurnost je posebno bitna kako bi Republika Hrvatska izbjegla mogućnost da protiv nje bude pokrenut sudski postupak za kršenje prava Europske unije.''

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. studenoga 2025. godine, uz prijedlog da se donese po hitnom postupku.

Zakon o računovodstvu cjelovito uređuje područje računovodstva poduzetnika. Do sada je izmijenjen jednom s ''ciljem utvrđivanja pravila primjene standarda financijskog izvještavanja u slučaju kada tijekom poslovne godine dođe do promjene pokazatelja koji imaju utjecaj na primjenu standarda financijskog izvještavanja.''

Zakonom o računovodstvu u nacionalno zakonodavstvo je prenesena Direktiva (EU) 2022/2464 od 14. prosinca 2022. u pogledu korporativnog izvješćivanja o održivosti (CSRD direktiva) ''čime je uvedena obveza izvještavanja o održivosti za određene skupine poduzetnika. Važeći Zakon propisuje postupno uvođenje obveze izvještavanja o održivosti za poduzetnike, sukladno jasno definiranim rokovima i krugovima primjene. Prema trenutno važećem zakonodavnom okviru u Republici Hrvatskoj oko 500 poduzetnika obvezno je izvještavati o održivosti, pri čemu je njih 50 imalo obvezu izvještavanja za poslovnu godinu 2024.''

Iako obveza izvještavanja predstavlja važan korak u jačanju održivosti i povećanju transparentnosti poslovanja, ujedno predstavlja i veliko administrativno opterećenje. ''Stoga je Europska komisija 26. veljače 2025. predstavila paket zakonodavnih prijedloga (tzv. Omnibus paket) koji je usmjeren na pojednostavljenje pravne stečevine Europske unije, jačanje konkurentnosti poduzetnika te otvaranje dodatnih investicijskih kapaciteta. Glavni cilj paketa je smanjiti složenost regulatornih zahtjeva Europske unije za sve poduzetnike, uz poseban naglasak na olakšice za male i srednje poduzetnike. Istovremeno, regulatorni okvir i dalje će biti usmjeren na velike poduzetnike, čije poslovne aktivnosti imaju najveći utjecaj na okoliš i klimu.''

Kao rezultat toga usvojena je Direktiva (EU) 2025/794 od 14. travnja 2025. u pogledu datuma od kojih države članice moraju primjenjivati određene zahtjeve za korporativno izvješćivanje o održivosti i dubinsku analizu za održivo poslovanje, a države članice su dužne uskladiti svoja nacionalna zakonodavstva s njom najkasnije do 31. prosinca 2025.

Radi usklađenja  s Direktivom (EU) 2025/794, Prijedlogom zakona se propisuje ''odgoda početka primjene obveze izvještavanja o održivosti za dvije godine za drugi krug (ostali veliki poduzetnici koji nisu obveznici iz prvog kruga) i treći krug (mali i srednji poduzetnici čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice) obveznika izvještavanja o održivosti. Prvo izvještajno razdoblje stoga bi bilo 1. siječnja 2027. ili nakon toga datuma za obveznike izvještavanja iz drugog kruga (umjesto 1. siječnja 2025.), odnosno 1. siječnja 2028. ili nakon toga datuma (umjesto 1. siječnja 2026.) za obveznike izvještavanja iz trećeg kruga.  ''

Prijedlogom zakona se nadalje propisuje da poduzetnici koji tijekom poslovne godine postanu subjekti od javnog interesa nisu obvezni izraditi izvještaj o održivosti za tu poslovnu godinu; usklađuju se odredbe o čuvanju knjigovodstvenih isprava; preciziraju se odredbe koje uređuju obvezu javne objave za poduzetnike koji nisu obveznici sastavljanja godišnjeg izvještaja te za podružnice poduzetnika sa sjedištem u drugoj državi članici; preciziraju se obveze poduzetnika u vezi s dostavom odluke o uporabi dobiti ili pokriću gubitka; propisuje se da se u Registar godišnjih financijskih izvještaja dostavlja konačna, usvojena odluka, čime se ispravlja dosadašnja praksa objave samo prijedloga i osigurava veća pravna sigurnost i transparentnost; uređuje se odgoda početka primjene obveze objave godišnjih (konsolidiranih) financijskih izvještaja i (konsolidiranih) izvještaja poslovodstva u elektroničkom formatu za poduzetnike koji primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja, pri čemu se rok pomiče s 1. siječnja 2026. na 1. siječnja 2028.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. studenoga 2025. godine, uz prijedlog da se donese po hitnom postupku.

Sukladno važećem Zakonu o reviziji, ''ovlašteni revizori imaju obvezu stalno stručno se usavršavati u području obavljanja zakonske revizije i drugih revizorskih usluga u trajanju od najmanje 120 sati unutar neprekinutog razdoblja od tri godine prema programu koji određuje Ministarstvo financija.'' Ako ovlašteni revizor ne ispuni obvezu stalnog stručnog usavršavanja, Ministarstvo financija ukinut će mu odobrenje za rad. ''Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji („Narodne novine“, broj 27/24.) uveden je novi model stalnog stručnog usavršavanja prema kojem stalno stručno usavršavanje, unutar neprekinutog razdoblja od tri godine, za sve ovlaštene revizore, započinje 1. siječnja, a završava 31. prosinca po isteku trogodišnjeg razdoblja. Intencija je bila da se svi ovlašteni revizori nalaze u istom trogodišnjem razdoblju. (…) Predmetnim Zakonom bilo je propisano kako će se novi model stalnog stručnog usavršavanja početi primjenjivati od 1. siječnja 2025. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o reviziji („Narodne novine“, broj 145/24.) propisana je odgoda početka primjene odredbi koje se odnose na obvezu stalnog stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora u području zakonske revizije i pružanja drugih revizorskih usluga, i to do 1. siječnja 2026. Cilj ove odgode bio je omogućiti dodatno prijelazno razdoblje u trajanju od jedne godine za prilagodbu na novi model stručnog usavršavanja.'' 

Nakon detaljne analize utvrđeno je kako propisani režim nije primjeren,''budući da predviđena proporcionalna smanjenja broja sati nisu matematički provediva u slučajevima kada ovlašteni revizor stječe odobrenje za rad tijekom trogodišnjeg razdoblja, osobito u njegovoj drugoj ili trećoj godini. Takav režim dodatno otežava novim ovlaštenim revizorima praćenje i ispunjavanje obveza stalnog stručnog usavršavanja, a isti problem javlja se i kod ovlaštenih revizora koji su tijekom tog razdoblja odsutni zbog korištenja rodiljnog dopusta ili zbog privremene nesposobnosti za rad u neprekidnom trajanju duljem od šest mjeseci, budući da se i za te situacije propisuje proporcionalno smanjenje obveze koje je u praksi teško provodivo i netransparentno.''

Stoga se ovim Prijedlogom zakona predviđa ''pojednostavljenje sustava te olakšavanje ispunjavanja obveze stalnog stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora, s ciljem njegove učinkovitije i primjenjivije provedbe u praksi.''

U tu svrhu Prijedlogom zakona se predlaže da trogodišnje razdoblje u kojem ovlašteni revizor ima obvezu stalnog stručnog usavršavnja počinje od dana izdavanja odobrenja za rad (zadržava se model koji se primjenjuje); predlaže se ukidanje obveze stalnog stručnog usavršavanja po strukturi na godišnjoj razini; ukida se obveza prikupljanja 35 sati na godišnjoj razini i obveza prikupljanja 30 sati iz osnovnih aktivnosti na godišnjoj razini; pojednostavljuju se odredbe koje uređuju provjeru ispunjavanja obveze stalnog stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora na rodiljnom dopustu, dodatnom rodiljnom dopustu, roditeljskom dopustu … na način da se ukida proporcionalno smanjenje broja sati stalnog stručnog usavršavanja i propisuje mogućnost produljenja razdoblja stalnog stručnog usavršavanja za razdoblje trajanja navedenih okolnosti; dodatno se razrađuje obveza za subjekte od javnog interesa koji na temelju javno objavljenih godišnjih financijskih izvještaja naknadno postaju obveznici zajedničke revizije.

''Zakon je potrebno donijeti po hitnom postupku radi pravovremene izmjene modela stalnog stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora koji bi, prema važećim odredbama, stupio na snagu 1. siječnja 2026. Budući da se ovim Zakonom pojednostavljuje sustav stalnog stručnog usavršavanja radi olakšavanja ispunjavanja obveza ovlaštenim revizorima, nužno je osigurati njegovo stupanje na snagu prije navedenog roka, odnosno 31. prosinca 2025., kako bi se izbjegla pravna nesigurnost i osigurala kontinuitet primjene propisa.''

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator