Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. lipnja 2023.

Predložene izmjene su u svrhu usklađivanja s Direktivom (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 430, 2.12.2021., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2021/2118).

U Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 85/22.), uvedene su definicije pojma: „automatizirano vozilo“ kao vozilo koje koristi hardver i softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu vozila (potpuno automatizirano vozilo bez upravljača) te pojma „osobno prijevozno sredstvo“ kao vozilo koje nije razvrstano ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h (vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom, romobil s motornim ili električnim pogonom i sl.). Navedene izmjene utječu i na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe vozila budući se pojmovi automatiziranog vozila i osobnog prijevoznog sredstva isprepliću s pojmom vozila u skladu s Direktivom (EU) 2021/2118. U tom smislu potrebno je izmijeniti važeći Zakon na način da se uredi obvezno osiguranje automatiziranih vozila.

Također, važeći Zakon predviđa primjenu obveze osiguranja samo na ona vozila koja podliježu obvezi registracije te koja po propisima o registraciju moraju imati prometnu dozvolu. Nova definicija „vozila“ iz Direktive (EU) 2021/2118, ne predviđa ovakvo ograničenje, a „vozilo“  definira kao:

a) svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s:

- najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h; ili

- najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h,

b) svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz točke (a), bilo ono spojeno ili ne.

U tom smislu, postoje vrste „vozila“ iz Direktive (EU) 2021/2118 koje ulaze u obvezu osiguranja iz predmetne Direktive, ali koja u Republici Hrvatskoj nisu podložna obvezi registracije. Direktiva (EU) 2021/2118 državama članicama u takvim slučajevima daje nacionalnu diskreciju da određene vrste vozila isključe iz obveze osiguranja, pri čemu država članica tada mora osigurati da se štete koje se počine upotrebom takvih vozila pokrivaju iz  garancijskog fonda. U tom smislu potrebno je propisati isključenje obveze osiguranja od automobilske odgovornosti za pojedine vrste vozila i to za vozila koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to:

- vozilo koje se može samo uravnotežiti,

- monocikl s motornim ili električnim pogonom

- romobil s motornim ili električnim pogonom.

Naime, za navedena vozila nije uspostavljen sustav koji bi omogućavao kontrolu u pogledu je li ugovor o osiguranju uistinu sklopljen, a kakav sustav postoji u pogledu vozila koja podliježu obvezi registracije i izdavanja prometne dozvole. Važno je napomenuti kako je uz ovakvo isključenje ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) implementirana i mogućnost oštećenika da naknadu štete koja je uzrokovana ovakvim vozilima potražuje od Garancijskog fonda.

Uredba (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L,l 138, 30. 4. 2004.), čija provedba je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), ne primjenjuje se na modele zrakoplova s najvišom  dopuštenom masom pri uzlijetanju do 20 kg (članak 2 točka 2.b Uredbe). Od donošenja navedene Uredbe, proizvodnja i upotreba bespilotnih zrakoplova doživjele su izuzetan uzlet te je na tržištu prisutno više vrsta malih bespilotnih zrakoplova mase manje od 20 kg koje se koriste u komercijalne svrhe. Ujedno je potrebno izmjenama i dopunama važećeg Zakona, sukladno zakonu kojim se uređuje zračni promet, prepoznati specifičnost registracije operatora bespilotnog zrakoplova, na način da se propiše ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatora sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o osiguranju odgovornosti.

Važeći Zakon uređuje počekni rok kao razdoblje od najviše 30 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti iz ugovora o osiguranju produžuju. Navedena formulacija dovodi do pravne nesigurnosti budući je osigurateljima ostavljeno diskreciono pravo određivanja navedenog roka u trajanju do najviše 30 dana. Prijedlogom zakona uvodi se jedinstveni počekni rok od 15 dana. Ujedno se propisuje početak računanja roka od 15 dana u kojem je društvo za osiguranje dužno obavijestiti nadležno tijelo unutarnjih poslova i Informacijski centar Hrvatskog ureda za osiguranje da je vlasniku vozila odnosno prijevoznog sredstva isteklo osigurateljno pokriće.

Prijedlogom zakona u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi se Direktiva (EU) l 2021/2118, a čime će se proširiti obuhvat primjene zakona u odnosu na pojam vozila i upotrebe vozila, uvesti nova pravila u pogledu upotrebe vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, provjere osiguranja, primjene isključenja obveze osiguranja, minimalnih iznosa pokrića, zaštite oštećenih osoba u pogledu štete nastale kao posljedica nezgoda koje su se dogodile bilo u njihovoj državi članici boravišta ili u državi članici koja nije njihova država članica boravišta u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, zaštite oštećenih osoba u nezgodama koje uključuju prikolicu koju vuče vozilo, potvrda o odštetnim zahtjevima u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama te u pogledu informiranja oštećenih osoba.

Prijedlogom zakona regulira se osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe automatiziranih vozila vodeći računa o njihovim specifičnostima pogotovo u kontekstu kako se radi o vozilu bez upravljača koje koristi hardver i softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu.

Nadalje, Prijedlogom zakona propisuje se da ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatoru sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o obveznom osiguranju u prometu.

Uz navedeno, dodatno se uređuju odredbe u svezi postupka i rokova za rješavanje odštetnih zahtjeva te prava oštećenih osoba na podnošenje tužbe s ciljem povećanja njihove zaštite i osiguravanja ujednačene primjene prakse na tržištu.“

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. lipnja 2023. godine.

Cilj predloženih izmjena je pomoći hrvatskim braniteljima koji nemaju osiguran smještaj ili zbog svog zdravstvenog ili materijalnog stanja ne mogu sami brinuti o sebi niti imaju članove obitelji koji im u tome mogu pomoći, te je stoga potrebno urediti normativni okvir za osnivanje ustanove koja će pružati usluge dugotrajnijeg smještaja, odnosno predvidjeti pravnu osnovu za osnivanje ustanove takvog tipa.

Kao osnovna pitanja koja se planiraju urediti Zakonom, navodi se:

„S obzirom na prethodno navedeno u Zakonu su nužne izmjene koje će iznos osnovnih prava po osnovi oštećenja organizma zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno gubitaka člana obitelji u Domovinskom ratu prilagoditi trenutačnom ekonomskom stanju u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, potrebno je sukladno Zakonu o ustanovama, predvidjeti pravnu osnovu za osnivanje ustanove za pružanje trajnog smještaja za braniteljsko-stradalničku populaciju iz Domovinskog rata.

Osim toga, a s obzirom na izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, kojima je omogućen rad uz obiteljsku mirovinu, te izmjene prema kojima se korisnicima najniže starosne i invalidske mirovine za vrijeme zaposlenja do polovice punog radnog vremena omogućava korištenje najniže mirovine, isto je potrebno omogućiti i korisnicima najniže mirovine prema ovome Zakonu.

Izmjenama i dopunama Zakona proisteći će sljedeće:

- iznos osobne invalidnine, posebnog doplatka, doplatka za njegu i pomoć druge osobe, ortopedskog doplatka, obiteljske invalidnine, povećane i uvećane obiteljske invalidnine, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, novčane naknade u iznosu povećane i uvećane obiteljske invalidnine, naknade za njegovatelja i naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata svake godine će se određivati prema osnovici koju Vlada Republike Hrvatske određuje odlukom

- predviđena pravna osnova za osnivanje ustanove za smještaj braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata

- odredbe Zakona usklađene s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju

- odredbe Zakona usklađene sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22. – ispravak), radi pune prilagodbe uvođenju eura kao službene valute.“

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o državnim maticama

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o državnim maticama podnio je Stephen Nikola Bartulica, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 11. svibnja 2023. godine.

U Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Zakonom o državnim maticama, koji je do sada nekoliko puta mijenjan, u lipnju 2013. godine propisano je kako je u maticu rođenih moguće upisati razne promjene pa je tako moguće kao naknadne upise i bilješke upisati i — promjenu spola. Također, tom izmjenom Zakona dodana je i odredba da se promjena spola upisuje i donosi na temelju mišljenja nadležnog tijela ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove. Takva postojeća odredba unutar spomenutog zakona, a koja ni na koji drugi način nije pobliže određena Ustavom Republike Hrvatske, niti utemeljena na zakonskim odredbama i drugim protivnim propisima koji bi regulirali pitanje promjene spola i rodnog identiteta, rezultira raznim pravnim prazninama i otvara vrata promjeni spola građana bez točnog određenja što ono zaista podrazumijeva.

Pitanje transrodnosti, rodnog identiteta i promjene spola iz više aspekata predstavlja vrlo kompleksan, prvenstveno etički, a potom i pravni problem, koji je posljednjom izmjenom Zakona o državnim maticama iz lipnja 2013. prešutno zanemaren, dok su ozbiljne posljedice istoga transparentno vidljive kroz nedavnu i medijski popraćenu aferu "Zambija". Svjedočimo uključenosti mnogih pojedinaca i udruga u ovu aferu, a unatoč cenzuri medija, evidentno je da je ovo tek početak problema proizašlih iz mogućnosti koje nudi ova zakonska odredba. Mnoge sporne stvari unesene su u spomenuti zakon, a da se pritom kao izravna posljedica zanemaruje i pitanje Ustavom Republike Hrvatske definiran pojam braka, kao životne zajednice žene i muškarca. Pritom treba uzeti u obzir da su se o tom pitanju jasno izrazili građani Republike Hrvatske referendumom iz 2013. godine kada su isključili mogućnost sklapanja braka između istospolnih partnera te sve druge posljedice koje iz toga proizlaze poput pitanja posvajanja djece.

Činjenica je da prema mišljenju brojnih medicinskih stručnjaka na svjetskoj razini, spol nije moguće promijeniti jer je isti pri rođenju određen, a predstavlja skup osnovnih bioloških karakteristika pojedinca, anatomije reproduktivnih organa, potpuno neovisno o tome kako se pojedinac rodno identificira ili osjeća. Postavlja se pitanje temeljem kojih medicinskih dokumenata je onda zaista moguće utvrditi promjenu spola i tko su dovoljno kompetentni stručnjaci na razini Republike Hrvatske za procjenu kome pripada pravo na život u drugom rodnom identitetu. Slijedeći ovu logiku, dalo bi se zaključiti da je za promjenu spola dovoljno da pojedinac uvjerljivo izjavi pred liječnikom kako cijeli život smatra da živi u drugom rodnom identitetu od onoga kakvo mu je pri rođenju određeno i da mu se temeljem takve izjave ta promjena upiše u službene identifikacijske dokumente.

Uvođenjem nedorečenih i evidentno spornih pravnih odredbi u zakonodavstvo Republike Hrvatske, pritom slijepo slijedeći vanjske preporuke od strane Europske Unije i Vijeća Europe, nailazimo na brojne posljedice koje sada polako dolaze na naplatu, a za koje posljedice se nitko ne smatra odgovornim.

Dopuštanjem izmjene podatka o promjeni spola u državnim maticama temeljem mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu otvoren je niz pitanja na koja nisu pravovremeno dani adekvatni odgovori, što rezultira svojevrsnim "rodnim ludilom", ponašanjem koje potiče i promovira transrodnost, kao da je to pitanje koje bi se svako dijete u nekom trenutku svojeg razvoja trebalo pitati. Svakodnevno smo sve više svjedoci globalne agende koja nastoji izbaciti pojam "muškarac" i "žena" te se, vodeći se subjektivnim unutarnjim osjećajem nepripadnosti jednom od biološki definiranih rodova uvodi pojam "ono". Evidentno je da nametanje takvih tema među mladima, pogotovo putem utjecaja od strane društvenih mreža i drugih medija predstavlja izravnu i ozbiljnu opasnost za našu djecu i mladež . Prvenstveno zabrinjava činjenica da je broj upisanih promjena spola u državnim maticama sve veći, a istom postupku se sve više podvrgavaju maloljetni građani. Istovremeno se vrlo malo ili uopće ne govori o posljedicama takvih značajnih promjena identiteta kod djece i mladih ljudi. Posebno zabrinjava da o tome ne postoji nikakva egzaktna zakonska regulacija, a koju je pravna država dužna donijeti radi sigurnosti svih njezinih građana.

Sa financijskog aspekta ne treba zanemariti ni pitanje troškova primjene doživotne hormonske terapije potrebne za "promjenu spola", koji padaju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Doživotno korištenje hormonske terapije na račun državnog proračuna od strane potpuno fizički zdravih pojedinaca, rođenih sa zdravim i funkcionalnim reproduktivnim sustavom, a iz potrebe za usklađivanjem vanjskog izgleda sa "rodnom disforijom" koju ti pojedinci osjećaju, rezultira smanjenjem sredstava za daleko potrebnije svrhe i liječenje za život opasnijih bolesti većeg broja građana Republike Hrvatske.

Naime, u spornom članku 9. Zakona o državnim maticama propisana je mogućnost naknadnog upisa promjene spola, dok je u spornom članku 9.a. propisano da je moguće upisati promjenu spola ili života u drugom rodnom identitetu. Iz toga proizlazi da se radi o dva različita postupka i dvije različite pravne kategorije. Sporna zakonska odredba dalje upućuje na podzakonski propis odnosno Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili života u drugom rodnom identitetu.

Pri tome niti u Zakonu o državnim maticama niti u navedenom podzakonskom aktu nisu definirani ovi pojmovi i način njihova razlikovanja, što je neustavno i opravdava osnovanost ovog prijedloga. Posebno treba uočiti da niti jedan drugi zakon u Republici Hrvatskoj ne regulira ovo iznimno važno pitanje. Usporedbom svih ostalih podataka koji se kao naknadni upisi mogu upisati u matične knjige na temelju odredbe članka 9., proizlazi da su svi ti instituti uređeni određenim matičnim zakonom, primjerice Obiteljskim zakonom koji uređuje pitanje majčinstva i očinstva, ili Zakon o osobnom imenu koji uređuje pitanje osobnog imena. To je potpuno logično, jer je svrha i smisao Zakona o državnim maticama da se reguliraju oni upisi za koje zakonodavac smatra potrebnim. Tim zakonom zakonodavac ne zadire u pretpostavke i postupak utvrđenja svih tih činjenica koje se imaju upisati. Naprotiv, kod upisa promjene spola uvedena je nerazumna iznimka te je u jednom zakonu koji uređuje gotovo isključivo tehnička pitanja provedbe upisa, reguliran postupak i pretpostavke za ostvarenje prava na taj upis.“

Prijedlog zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor

Prijedlog zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 06. srpnja 2023. godine.

S obzirom da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-4089/2020, U-I-3864/22 i U-I-7166/2022, od 7. veljače 2023. („Narodne novine“, broj 24/23.) ukinut Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora („Narodne novine“, broj 116/99.) koji prestaje važiti 1. listopada 2023. „Ustavni je sud u svojoj Odluci zaključio da trenutni izborni sustav temeljen na deset izbornih jedinica, određenih odredbama članaka 2. – 11. prethodno navedenog Zakona značajno odstupa od načela jednakog biračkog prava, prije svega u njegovom supstancijalnom aspektu, koji jamči jednaku moć svakog birača, odnosno težinu svakog glasa te je slijedom navedenog Ustavni sud utvrdio da taj Zakon nije u suglasnosti sa člankom 45. Ustava“. Stoga je potrebno donijeti  novi Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (dalje u tekstu: Prijedlog zakona).

„Ovim se Prijedlogom zakona određuju izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor sukladno odredbama članka 45. stavka 1. Ustava te članaka 38. i 39. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.

Propisuje se deset izbornih jedinica u kojima se ukupno bira 140 zastupnika, u svakoj izbornoj jedinici po 14 zastupnika, a koje biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, imajući u vidu sadržaj prethodno navedene odluke Ustavnog suda ističe se kako se predlaže određivanje takvih izbornih jedinica u kojim se poštuje ustavno načelo općeg i jednakog biračkog prava u izborima za Hrvatski sabor, odnosno jednake vrijednosti biračkog glasa na tim izborima, vodeći računa da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + - 5%.

Izborne jedinice u ovom Prijedlogu zakona određuju se na temelju broja birača u pojedinoj izbornoj jedinici, imajući u vidu ustavne i zakonske odredbe kojima se jamči, odnosno osigurava jednako pravo glasa.

Budući da odredba članka 45. stavka 1. Ustava jamči da hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor te da se registar birača vodi po službenoj dužnosti kao posao državne uprave i to neposredne provedbe zakona koja obuhvaća vođenje propisanih očevidnika i drugih službenih evidencija, sukladno članku 19. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 66/19.) jedino se podaci o broju birača iz registra birača mogu uzeti kao osnova za određivanje izbornih jedinica.

Također, predložene izborne jedinice određene su sukladno odredbama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Odluci Ustavnog suda, a vezano za to da se pri određivanju izbornih jedinica mora voditi računa koliko je to najviše moguće o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, pritom imajući u vidu primarno pitanje, odnosno primarno mjerilo, a koje se odnosi na Ustavom utvrđeno jednako i opće biračko pravo na izborima za Hrvatski sabor, to jest na jednaku težinu biračkog glasa u izbornoj jedinici.

Stoga su se ovim Prijedlogom uvažile i zakonske odredbe i sadržaj Odluke Ustavnog suda u pogledu „zemljopisne kartografije“ na način da se 14 od 21 jedinice područne (regionalne) samouprave nalazi unutar jedne izborne jedinice te se kod određivanja granica izbornih jedinica vodilo računa i o prirodnim granicama kao što su primjerice hrptovi planina, gorja te riječna korita.

Dodatno se ističe da je sukladno Ustavu, Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj na izborima, pa tako i na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor, glasuju birači kojima se Ustavom jamči opće i jednako biračko pravo i da stoga te birače predstavljaju izabrani zastupnici koji se biraju u zakonom propisanim izbornim jedinicama te da ti izabrani zastupnici zastupaju birače, a ne primjerice jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nadalje, ovim se Prijedlogom zakona određuju i izborna jedinica u kojima zastupnike u Hrvatski sabor biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj te izborna jedinica u kojoj pripadnici nacionalnih manjina biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

Ovim se Prijedlogom zakona uređuje i pitanje delimitacije izbornih jedinica na način da se kao osnova za određivanje područja izbornih jedinica u kojima zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj propisuje prosječan broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Navedena osnova utvrđuje se na način da se ukupni broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj podijeli s brojem izbornih jedinica. Također, propisuje se da se broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici ne može razlikovati više od + - 5% od prethodno navedene osnove sukladno odredbama zakona kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Nadalje, utvrđuje se obveza tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu izborni sustav i registar birača da prati kretanje broja birača u izbornim jedinicama i o tome tromjesečno obavještava Vladu Republike Hrvatske te da u slučaju ako dođe do odstupanja u bilo kojoj izbornoj jedinici više od + - 5% birača od zakonom propisane osnove o tome bez odgode obavještava Vladu Republike Hrvatske.

Također, propisuje se i da Vlada Republike Hrvatske dostavlja Hrvatskome saboru izvješće o broju birača upisanih u registar birača dva puta tijekom kalendarske godine i to sa stanjem broja birača na kraju I. i III. tromjesečja.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator