Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, s konačnim prijedlogom

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, s konačnim prijedlogom koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. travnja 2023. Godine.

U Prijedlogu Zakona ističe se slijedeće: „Zakonom o sudskim pristojbama (Nar. nov., br. 118/18) propisuje se način naplate sudskih pristojbi za radnje koje sud poduzima na zahtjev stranke u sudskim postupcima.

Izmjenama Zakona pristupa se radi redefiniranja pojedinih rješenja koja su se zbog nedovoljne preciznosti u praksi različito tumačila, i to prvenstveno onih koja se odnose na sam nastanak pristojbene obveze, definiciju pristojbenog obveznika i posljedice propuštanja plaćanja sudske pristojbe u propisanim rokovima u elektroničkoj komunikaciji.

Nadalje, u Zakonu je potrebno terminološki uskladiti i doraditi pojedine odredbe o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi kako se u provedbi ne bi ograničavalo pravo ovlaštenika ovoga prava, a posebno se propisuje zaštita prava potrošača na vremenski ograničen pristup sudu oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe u slučajevima postojanja pravomoćne sudske odluke za zaštitu kolektivnih interesa.

U tekstu Zakona se kunski novčani iznosi usklađuju s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a provodi se i terminološko usklađenje ovoga Zakona s drugim propisima. S obzirom na provedeno odvajanje zakonskog teksta od Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, koja je od 2019. propisana posebnom Uredbom, potrebno je u članku 2. Zakona o sudskim pristojbama propisati da se nastanak pristojbenih obveza za radnje izvan pojedinih vrsta sudskog postupka može propisati i drugim propisima, prvenstveno Tarifom, dok je u članku 3. Zakona o sudskim pristojbama pristojbenog obveznika potrebno definirati šire od pojma stranke, kao svaku osobu koja zbog sudjelovanja u postupku odnosno zbog poduzimanja određenih sudskih radnji angažira rad suda te zbog toga mora platiti sudsku pristojbu.

U odnosu na važeće zakonsko rješenje zadržava se umanjenje pristojbene obveze u iznosu od 50 % za elektroničku komunikaciju sa sudovima, ali se zbog posebnosti nastanka pristojbenih obveza umanjenje pristojbene obveze posebno propisuje u zemljišnoknjižnom postupku. Radi Jasnijeg utvrđenja posljedica nepostupanja u rokovima propisanim člankom 7.  Zakona o sudskim pristojbama, a imajući u vidu brojne upite sudova i stranaka, izrijekom se predlaže propisati i da se protekom ovih rokova pristojbene obveze izjednačuju s onima izvan elektroničke komunikacije.

Kako bi se riješio dio pitanja koja u praksi utječu na pokretanje postupaka zaštite prava potrošača, ovim se Prijedlogom u članku 11. Zakona o sudskim pristojbama propisuje i posebno oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi kod pokretanja postupaka u slučaju postojanja pravomoćne sudske odluke o zaštiti kolektivnog interesa, a kako bi se otklonile dvojbe koje su se pojavile u praksi i otklonilo ograničenje u ostvarenju priznatog prava na oslobođenje propisuje se da se status osoba s invaliditetom dokazuje odgovarajućim ispravama nadležnih tijela. 

Iako je Zakonom o sudskim pristojbama već propisan iznos vrijednosti predmeta spora koji se uzima u slučajevima neodredive vrijednosti predmeta spora, dodatno se radi zaštite prava potrošača u članku 21. Zakona o sudskim pristojbama propisuje da u postupcima o utvrđivanju prethodnih pravnih pitanja u kojima se istodobno ne traži restitucija, naknada štete ili bilo kakva isplata ovaj iznos ne može prijeći 1.327,22 eura.

Konačno, Prijedlogom zakona predlaže se i usklađivanje novčanih iznosa iskazanih u Zakonu o sudskim pristojbama u kunama s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Predloženim izmjenama novčani iznosi u kunama usklađuju se s iznosima u eurima sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br. 57/22 i 88/22).

U tekstu Zakona potrebno je izvršiti i terminološko usklađivanje odredaba o oslobođenju od obveze plaćanja sudske pristojbe sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Nar. nov., br. 121/17, 98/19. i 84/21) te sa Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Nar. nov., br. 85/20) kojim je provedeno spajanje Ministarstva pravosuđa i Ministarstva uprave u odnosu na naziv ministarstva i ministra nadležnog za poslove pravosuđa.“

Prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora o osnivanju Centra za razvoj financija (CEF), s konačnim prijedlogom

Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora o osnivanju Centra za razvoj financija (CEF), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. travnja 2023. godine.

U Konačnom prijedlogu se ukratko pojašnjava postojeće stanje te pojašnjavaju razlozi donošenja spomenutog zakona: „Ugovor o osnivanju Centra za razvoj financija (CEF) (u daljnjem tekstu: Ugovor) potpisan je 3. rujna 2013. na Bledu, Republika Slovenija u okviru Međunarodne konferencije Bledski Strateški Forum. Centar za razvoj financija (u daljnjem tekstu: CEF) osnovan je s ciljem jačanja suradnje i kapaciteta u upravljanju javnim financijama i središnjem bankarstvu zemalja jugoistočne Europe.

Ugovor je mnogostrani međunarodni ugovor čiji su potpisnici Republika Hrvatska i sedam zemalja – Republika Bugarska, Republika Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Republika Slovenija, Bosna i Hercegovina, Republika Moldavija i Rumunjska. Ugovor je, u ime Republike Hrvatske, potpisao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

Ovim se Ugovorom osnovao CEF kao međunarodna organizacija s pravnom osobnošću. Svrha osnivanja CEF-a je promicanje razmjene znanja, pružanje obuke i tehničke pomoći u upravljanju javnim financijama, središnjem bankarstvu i drugim područjima javne uprave.

Stranke ugovora putem svojih predstavnika imaju pravo upravljati razvojem CEF-a kroz aktivnosti odobravanja godišnjeg programa rada i proračuna, odobravanje poslovnih i financijskih izvješća CEF-a, izdavanjem odobrenja za sklapanje međunarodnih sporazuma i ugovora CEF-a, utvrđivanja kriterija za prijem novih zemalja i međunarodnih organizacija u CEF, razmatranje i odobravanje zahtjeva za članstvo, donošenje financijskih pravila i propisa, poslovnika i pravilnika o radu te drugih internih pravilnika CEF-a.

Kroz članstvo u Savjetodavnom odboru, Republika Hrvatska će putem svojih predstavnika imati pravo sudjelovati u osmišljavanju aktivnosti CEF-a i koordinaciji njihove provedbe. Prema članku 27. Ugovora o osnivanju CEF-a Ugovor podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju zemalja potpisnica i međunarodnih organizacija u skladu s njihovim pravnim uvjetima.

Slijedom navedenoga, u prosincu 2022. godine Ministarstvo financija zaprimilo je službeni zahtjev Centra za razvoj financija (CEF) za ratifikacijom Ugovora. Ovim Zakonom potvrđuje se Ugovor kako bi njegove odredbe, u smislu članka 141. Ustava Republike Hrvatske postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Ugovorom se uređuje sljedeće: - prepoznata je izuzetna važnost potrebe za reformama javnih financija i učinkovitog središnjeg bankarstva u jugoistočnoj Europi i drugim zemljama- osviještena je potreba promicanja međunarodnih standarda u upravljanju javnim financijama, središnjem bankarstvu i drugim područjima javne uprave- postoji potreba jačanja suradnje u upravljanju javnim financijama i središnjem bankarstvu- nužno je razvijati aktivnosti razmjene znanja, kapaciteta i tehničke pomoći između zemalja jugoistočne Europe te drugih zemalja i međunarodnihorganizacija - potrebno je uvažavati važnost međusobne suradnje utemeljene na načelima ravnopravnosti, državnog suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, dobre vjere i dobrosusjedskih odnosa- prepoznata je želja za ostvarivanjem zajedničkih ciljeva osnivanjem organizacije na temelju multilateralnog ugovora koji su zaključile zemljejugoistočne Europe i druge zemlje, a kojoj mogu pristupiti i druge zemlje i međunarodne organizacije. Člankom 27. određeno je da Ugovor podliježe ratifikaciji od strane zemalja potpisnica. Člankom 140. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) određeno je da Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona.„

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o strancima

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o strancima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela dr. sc. Katarina Peović, zastupnica u Hrvatskom saboru, aktom od 20. travnja 2023. godine.

U Prijedlogu se razlažu postojeće stanje te pojašnjavaju izmjene spomenutog zakona: „Zakon o strancima sadrži odredbe vezane za vizni sustav Republike Hrvatske, ulazak stranaca u Republiku Hrvatsku, rad stranaca, kratkotrajni privremeni i stalni boravak stranaca u Republici Hrvatskoj u okviru kojih su regulirani i instituti spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studiranja te znanstvenog istraživanja.

Područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj sada je uređeno važećim Zakonom o strancima (Nar. nov., br. 133/20) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2021. godine.

Prijedlogom zakona iz 2020. godine predložene su odredbe koje, za razliku od dotadašnjeg Zakona o strancima, na drugačiji način reguliraju njihovo zapošljavanje. Predviđeno je, a zatim i usvojeno da se više neće utvrđivati godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranaca, a poslodavci će se moći za pronalaženje radne snage obratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji će im izdati mišljenje za zapošljavanje stranaca. Propisano je da se prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad prilaže pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a Vlada Republike Hrvatske više neće propisivati godišnju kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca.

U 2022. godini izdano je 20 000 dozvola više nego prve godine primjene novog zakona. Prema podacima MUP-a, u RH je tijekom 2022. temeljem dozvola za boravak i rad radio ukupno 124.121 radnik iz trećih zemalja. 79.458 dozvola je izdano za novo zapošljavanje, 27.827 ih je produljeno, a 16.836 izdano za sezonske radnike. 

Takav priljev radnika iz trećih zemalja koji, prema vlastitim svjedočanstvima i izvješćima pučke pravobraniteljice i nevladinih organizacija, žive i rade u vrlo teškim uvjetima, snižava cijenu rada po kojoj je Hrvatska bila na europskom začelju i u trenutku donošenja novog zakona.

Prema podacima Eurostata prosječna cijena sata rada u Hrvatskoj u 2022. Godini iznosila je 12,1 euro, u Europskoj uniji 30,5 eura, dok je u eurozoni iznosila 34,3 eura. Test tržišta rada, uveden kao zamjena za kvotni sustav zapošljavanja, u praksi se pokazao kao “pro forma" korak u proceduri koji omogućuje da se strani radnici uvoze bez kontrole i stvarne potrebe čak i za zanimanja koja nisu deficitarna.

Nedostatak radne snage znači povećanje cijene radne snage i dizanje ionako niskih plaća u Hrvatskoj, dok ovako zakonski osmišljena i provedena liberalizacija uvoza radne snage znači stagniranje plaća.“

Priredila: Ivana Šimunović, univ.mag.iur

Fotografija: Novi informator