Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu

Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. siječnja 2024. godine.

Kao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim Prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale, navedeno je:

„Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na Prijedlog zakona, dodan je novi članak 18. kojim je izmijenjen članak 40. stavak 7. na način da se vlasnicima plovila omogućuje raspolaganje pasivnim kapacitetom kroz ustupanje u cijelosti ili u najviše četiri dijela, za razliku od dosadašnje odredbe koja omogućava ustupanje pasivnog kapaciteta u cijelosti ili u najviše dva dijela. Ova je izmjena od važnosti za mali priobalni ribolov čija plovila imaju malu tonažu i malu snagu motora te će im na ovaj način pasivni kapacitet izražen u GT i kW biti lakše dostupan. Uz navedeno, revidiran je temelj za donošenje podzakonskog propisa kojim će se regulirati upravljanje pasivnim kapacitetom kako bi se donošenje tog propisa pokrenulo nakon stupanja na snagu ovog zakonskog prijedloga.

Kako bi se omogućila bolja kontrola provedbe odredbi ovoga Zakona, u Konačnom prijedlogu zakona proširena je nadležnost inspektora Državnog inspektorata za provođenje uzorkovanja te je dodan novi članak 24., kojim je utvrđena mogućnost, u članku 66. stavku 1., za novu vrstu uzorkovanja u pogledu udovoljavanja proizvoda ribarstva i akvakulture zahtjevima EU uredbi, zakona i podzakonskih propisa. U odnosu na inspektore Državnog inspektorata dodan je u Konačnom prijedlogu zakona i članak 4.

Nadalje, prekršajne odredbe iz članka 85. stavka 1. važećeg Zakona u cijelosti su izmijenjene - dopunjene su prekršajima za kršenje odredbi članka 15. stavka 4. i članka 30. stavka 1. ovoga Zakona, za koje je praksa ribarske inspekcije pokazala da su potrebne te novim ribljim vrstama koje je zabranjeno loviti, radi usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije.“

Konačni prijedlog zakona o hrvatskom jeziku

Konačni prijedlog zakona o hrvatskom jeziku ribarstvu podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. siječnja 2024. godine.

Kao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim Prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale, navedeno je:

„Uzimajući u obzir primjedbe zastupnika Hrvatskoga sabora, članak 3. stavak 2. Konačnog prijedloga zakona izmijenjen je tako da se njime sada propisuje da hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom standardnom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke europskom pučkom pravobranitelju (europskom ombudsmanu).

Predlagatelj je u Konačnom prijedlogu zakona uskladio naslov iznad članka 9. sa sadržajem članka uvažavajući mišljenje zastupnika Hrvatskoga sabora.

U vezi s primjedbama zastupnika Hrvatskoga sabora o nazivima članaka, predlagatelj je u Konačnom prijedlogu zakona dosljedno proveo pravilo stavljanja naziva iznad svakog članka.

Nadalje, u odnosu na Prijedlog zakona, a uzimajući u obzir prijedloge zastupnika Hrvatskoga sabora, člankom 6. stavkom 3. Konačnog prijedloga zakona dodatno je propisano da ovaj zakonski prijedlog ne ograničava primjenu ustavnoga zakona kojim se uređuju prava nacionalnih manjina, zakona kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj i primjenu zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj.

Osim toga, iz članka 6. stavka 3. Konačnog prijedloga zakona brisana je riječ „zakonita“ uvažavajući mišljenje zastupnika Hrvatskoga sabora da nije moguće definirati što je zakonita primjena i tko će odrediti što je zakonita primjena ustavnoga zakona kojim se uređuju prava nacionalnih manjina, zakona kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj te zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj.

U vezi s jezikom koji se upotrebljava na području medicine u otpusnim pismima, nalazima i pri postavljanju dijagnoza, a uzimajući u obzir prijedlog zastupnika Hrvatskoga sabora, predlagatelj je u odnosu na Prijedlog zakona doradio članak 6. stavak 5. tako da je u Konačnom prijedlogu zakona propisano da se ovaj zakon ne odnosi na jezik koji se upotrebljava u vjerskim obredima ni na uporabu klasičnih jezika u stručnoj terminologiji.

Uzimajući u obzir primjedbe zastupnika u Hrvatskom saboru koje se odnose na Vijeće za hrvatski jezik, predlagatelj je, s ciljem snažnije institucionalne potpore Vijeću, u odnosu na Prijedlog zakona doradio članak 17. stavak 2. tako da je u Konačnom prijedlogu zakona propisano da je sjedište Vijeća u ministarstvu nadležnom za kulturu koje za Vijeće obavlja administrativne, tehničke i pravne poslove. S obzirom na navedeno, dorađen je i članak 10. stavak 4. koji se odnosi na sustavno izvješćivanje lektora radi terminološke ujednačenosti hrvatskoga standardnog jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator