Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. svibnja 2023. Godine.

U Prijedlogu izmjena Zakona ističe se slijedeće: „Zakon o prostornom uređenju (Nar. nov. br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. I 98/19., u daljnjem tekstu: Zakon), stupio je na snagu 1. siječnja 2014. Tim Zakonom uređuje se sustav prostornog uređenja i to: ciljevi, načela i subjekti prostornog uređenja, praćenje stanja u prostoru i području prostornog uređenja, uvjeti planiranja prostora, donošenje Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske, prostorni planovi uključujući njihovu izradu i postupak donošenja, provedba prostornih planova, uređenje građevinskog zemljišta, imovinski instituti uređenja građevinskog zemljišta i nadzor. Nadalje, tim Zakonom su u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene dvije direktive Europske unije: Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28. 8. 2014.) i Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 197, 24. 7. 2012.).

Prostornim uređenjem osiguravaju se uvjeti za korištenje, zaštitu i upravljanje prostorom Republike Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom  čime se ostvaruju pretpostavke za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša i prirode, vrsnoću gradnje i racionalno korištenje prirodnih i kulturnih dobara. Prostorni planovi temeljni su dokumenti prostornog uređenja koji određuju usmjerenje razvoja djelatnosti i namjenu površina, uvjete za održivi i uravnoteženi razvitak te prethode izdavanju akata za gradnju.

Tijekom provedbe Zakona uočeno je da izrada prostornih planova trenutno nije ujednačena, njihov sadržaj je različit kao i kvaliteta podataka za njihovu izradu, što predstavlja izazov u cjelokupnom sustavu prostornog uređenja i graditeljstva te u sustavu upravljanja državnom imovinom. Takvi neujednačeni planovi predstavljaju i problem pri realizaciji investicija na svim razinama upravljanja. Podaci o uvjetima za korištenje, zaštitu i upravljanje prostorom na području za koje se izrađuje određeni prostorni plan mogu biti ne ažurirani, te ne postoji strukturirani i standardizirani pristup tim podacima.

Takva situacija otežava i usporava izdavanje akata za gradnju te time i realizaciju potencijalnih investicija, a što negativno utječe i na investicijske odluke potencijalnih investitora. Jedan od ciljeva ove novele Zakona je unaprijediti sustav prostornog planiranja putem  uspostave odgovarajućeg i cjelovitog informacijskog sustava koji će omogućiti bolju komunikaciju svih sudionika u procesu izrade prostornih planova svih razina od zainteresirane javnosti preko stručnih izrađivača prostornih planova do javne uprave, unificirati procedure izrade prostornih planova u Republici Hrvatskoj koje se vode i prate preko sustava, a mogućnost slučajnih ili namjernih grešaka na taj način svest će se na minimum.

Uvode se procedure koje su potpuno digitalizirane, uspostavljaju se platforme i digitalni infrastrukturni servisi koji će doprinijeti boljem sagledavanju cjelokupnog investicijskog procesa od strane svih njegovih sudionika i boljoj međuresornoj suradnji nadležnih institucija.Ova novela Zakona usmjerena je na digitalnu transformaciju poslovnih procesa, modernizaciju i povećanje učinkovitosti i kvalitete te transparentnosti administrativnih uslugam u području prostornog uređenja. Drugim riječima, namjerava se doprinijeti racionalnijem upravljanju prostorom, boljem očuvanju prostora od eventualnih devastacija, poticanju investicija i unaprjeđenju prostornog uređenja te smanjenju administrativnog tereta kroz bržu, efikasniju izradu prostornih planova nove generacije.

Unaprijedit će se informatička obrada, digitalizacija i verifikacija dokumenata, podataka i procedura za pripremu, izradu i provedbu prostornih planova te topološka obrada i provjera unesenih metapodataka u prostorne planove nove generacije kako bi oni ispravno i na propisan način bili učitani na državni oblak Centar dijeljenih usluga te na taj način bili dostupni svim korisnicima u Republici Hrvatskoj s ciljem unaprjeđenja pružanja elektroničkih javnih usluga i smanjenja opterećenja građanima, znanstvenoj i stručnoj zajednici, poslovnim subjektima te investitorima.

Nadalje, Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (u daljnjem tekstu: NPOO) kroz komponentu Javna uprava, pravosuđe i državna imovina, podkomponentu C2.3. Digitalna tranzicija društva i gospodarstva, odnosno investiciju C2.3.R3-I7 Unaprjeđenje sustava prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kroz digitalizaciju, provest će se povezivanje temeljnih registara i baza podataka uspostavom središnjeg sustava interoperabilnosti te uspostava preduvjeta za ubrzani razvoj e-usluga na temelju dostupnih podataka.Ujedno, Hrvatski sabor donio je Odluku (Nar. nov. br. 10/21.) kojom proglašava isključivi gospodarski pojas Republike Hrvatske u Jadranskom moru u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, u pravnom režimu utvrđenom u dijelu V. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i glavi IV. Pomorskog zakonika.

Danom stupanja na snagu ove Odluke, tj. 13. veljače 2021., prestala je važiti Odluka o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru (Nar. nov. br. 157/03., 77/04., 138/06. i 31/08.), stoga je Zakon o prostornom uređenju potrebno terminološki uskladiti s danas važećom Odlukom na način da se odredbe Zakona više ne odnose na zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske i epikontinentalni pojas Republike Hrvatske već na isključivi gospodarski pojas Republike Hrvatske u koji je uključen epikontinentalni pojas Republike Hrvatske.

Nadalje, s obzirom na novonastalu situaciju na tržištu energenata, pokazala se potreba u najvećoj mogućoj mjeri poticati energetsku učinkovitost i ulaganja u obnovljive izvore energije. S tim u vezi, s obzirom na geografski položaj Republike Hrvatske, ulaganje u sunčane elektrane jedno je od najekonomičnijih i najučinkovitijih načina ulaganja u obnovljive izvore energije.

Iz navedenog je razloga potrebno osigurati preduvjete za širenje područja na kojem je dozvoljeno postavljanje sunčanih elektrana te je također potrebno pojednostaviti procedure vezane uz dobivanje svih potrebnih dozvola za postavljanje sunčanih elektrana.S time u vezi, Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak (Nar. nov. br. 104/22.) kojim je, s ciljem jačanja energetske samodostatnosti Republike Hrvatske i poticanja ulaganja u obnovljive izvore energije, odredila izmjenu zakonskih i podzakonskih propisa, prvenstveno Zakona o prostornom uređenju, kako bi se olakšalo i ubrzalo gradnju, odnosno postavljanje sunčanih elektrana na površinama planiranim za tu namjenu prostornim planovima, ali i omogućilo gradnju, odnosno postavljanje sunčanih elektrana na drugim površinama, a u svrhu omogućavanja ubrzane realizacije investicija u sunčane elektrane.

Također, u skladu s Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom (Nar. nov. br. 146/20.) i Zaključka Vlade Republike Hrvatske o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, potrebno je izmijeniti odredbe važećeg Zakona radi prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno radi usklađenja sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Nar. nov. br.57/22.).

Slijedom navedenoga, a radi otklanjanja spomenutih nedostataka i poboljšanja učinkovitosti provedbe Zakona o prostornom uređenju, potrebno je donošenje ovoga Zakona. Predmetnim Zakonom uređuju se sljedeća osnovna pitanja:

• usklađenje Zakona o prostornom uređenju s Odlukom Hrvatskoga sabora o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa Republike Hrvatske
• planiranje morskog područja- transformacija prostornih planova tj. proces prelaska važećih prostornih planova iz  analognog u digitalni oblik i vođenje postupka izrade i donošenja prostornog plana u elektroničkom sustavu „ePlanovi“
•  osiguravanje pretpostavki energetske neovisnosti Republike Hrvatske određivanjem površina za izgradnju sunčanih odnosno agrosunčanih elektrana- donošenje Državnog plana prostornog razvoja za pojedinačne građevine i zahvate
• omogućavanje zahvata istraživanja ugljikovodika i geotermalne vode te skladištenja ugljikovodika na prostorima kopnenog područja Republike Hrvatske na kojima za to ne postoje zapreke u prostornom planu- omogućavanje uvođenja alternativnih goriva u postojeće elektrane/energane
• obveza dostavljanja dokaza pravnog interesa za izdavanje lokacijske dozvole za građevine i zahvate državnog značaja- preciznije i jasnije određivanje rokova važenja lokacijske dozvole
• osiguranje i prilagodba hrvatskoga zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Donošenjem predloženog Zakona omogućit će se transformacija prostornih planova, odnosno proces prelaska važećih prostornih planova iz analognog u digitalni oblik (prostorni planovi nove generacije) te digitalna transformacija poslovnih procesa u području prostornog uređenja.Također, imajući u vidu navedena pitanja koja se uređuju predloženim Zakonom očekuje se da će se njegovim donošenjem otkloniti uočeni nedostaci u provedbi Zakona o prostornom uređenju, a što će omogućiti ostvarenje ravnomjernog prostornog razvoja usklađenog s gospodarskim i društvenim okolnostima, modernizaciju i povećanje učinkovitosti i kvalitete te transparentnosti postupaka iz područja prostornog uređenja.“

Konačni prijedlog zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača

Konačni prijedlog zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. svibnja 2023. godine.

U Prijedlogu se razlažu postojeće stanje te pojašnjavaju izmjene i dopune spomenutog zakona: „Konačni prijedlog zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (u daljnjem tekstu: Konačni prijedlog zakona) donosi se radi transpozicije Direktive (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020.

O predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020., u daljnjem tekstu: Direktiva o predstavničkim tužbama).

Direktivom o predstavničkim tužbama stavlja se izvan snage Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., u daljnjem tekstu: Direktiva o sudskim nalozima). Direktiva o sudskim nalozima transponirana je u važeći Zakon o zaštiti potrošača (Nar. nov. br. 19/22.) i ograničava se na uređenje postupaka radi utvrđivanja ili zabrane određenih postupanja trgovaca.

Navedeno ograničenje onemogućuje vođenje parnica u kolektivnim potrošačkim sporovima radi samog obeštećenja pojedinačnih potrošača. Uslijed utvrđenja povrede kolektivnih interesa potrošača u postupku koji se vodi temeljem važećih propisa, potrošač naknadu štete može ostvarivati isključivo u pojedinačnoj parnici što zahtjeva predujmljivanje odvjetničkih troškova i troškova same parnice što je za brojne potrošače odvraćajući faktor radi kojeg se ne upuštaju u pokretanje parnice radi naknade štete.

Također, uzimajući u obzir neizvjesnost i dugotrajnost tih postupaka, važeći sustav potrebno je izmijeniti u cilju oživotvorenja načela pristupa pravosuđu. Potpuna i pravodobna zaštita potrošačkih prava zahtjeva ustanovljenje novog i djelotvornog procesnopravnog mehanizma.

Cilj Direktive o predstavničkim tužbama jest olakšati pristup pravosuđu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedeno se ne ograničava na osiguravanje djelotvornosti samog postupka i rješavanja o meritumu istog (dokazivanje, brzina vođenja postupka), već zahtjeva stvaranje pravnog okvira kojim će se ustanoviti učinkovit sustav kolektivne pravne zaštite, a koji će ukloniti sve prepreke vođenju tih postupaka - od pravnih do ekonomskih.

Jednim od ključnih nedostataka u primjeni Direktive o sudskim nalozima pokazalo se ograničeno područje njezine primjene te se Direktivom o predstavničkim tužbama područje primjene znatno proširilo te pravna osnova primjene Direktive o predstavničkim tužbama uključuje 66 akata od kojih samo manji broj uređuje usko potrošački acquis koji je transponiran u Zakon o zaštiti potrošača.

Predstavničke tužbe mogu se, primjerice, podnijeti radi povrede potrošačkih prava iz područja financija, prava putnika, zaštite osobnih podataka korisnika elektroničkih komunikacija, turističkih usluga i dr.Uzimajući u obzir isključivo procesnopravnu narav Direktive o predstavničkim tužbama te kako je područje primjene znatno šire od područja zaštite općih materijalnih prava uređenih važećim Zakonom o zaštiti potrošača, potrebno je i odredbe predmetne Direktive transponirati u propis procesnog prava kako bi se sveobuhvatno uredilo predmetno područje te izbjegla fragmentacija pravnih pravila u više pravnih propisa iz nadležnosti više tijela.

Transpozicija odredbi u Zakon o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., , 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. I 114/22.) pokazala se neprikladnom uzimajući u obzir kako isti predstavlja opći pravni okvir za uređenje parničnog postupka, dok je za kolektivnu pravnu zaštitu potrošačkih prava potrebno uspostaviti specifičan pravni sustav koji će osigurati žurnost u postupanju, izvođenje dokaza kojima raspolaže isključivo protivna strana i dr., što se može osigurati isključivo donošenjem posebnog propisa te je u tu svrhu izrađen ovaj Konačni prijedlog zakona.

Konačnim prijedlogom zakona uređuju se pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u domaćim i prekograničnim predstavničkim tužbama. Razgraničenje na domaće i prekogranične predstavničke tužbe provodi se isključivo u odnosu na pitanje podnosi li se predstavnička tužba u državi u kojoj je tužitelj imenovan, međutim time se ne utječe ni na pitanje mjerodavnog prava za rješavanje spora niti na pitanje mjesne i stvarne nadležnosti suda.

Konačnim prijedlogom zakona propisuje se izberiva mjesna nadležnost, odnosno tužitelj može podnijeti tužbu sudu mjesno nadležnom na području sjedišta tuženika ili sudu na čijem području je došlo ili je moglo doći do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača.Time se znatno olakšava zaštita potrošačkih prava kada tuženi trgovac ima sjedište izvan Republike Hrvatske, a povreda se dogodila na području Republike Hrvatske, a istovremeno se i smanjuju ukupni troškovi na strani tužitelja (vezano za dolazak na ročišta, troškovi prevođenja i drugi).

U odnosu na važeće uređenje kolektivne zaštite potrošačkih prava, ovim Konačnim prijedlogom zakona prvi put se taksativno uređuju pretpostavke aktivne legitimacije udruga za zaštitu potrošača kako bi se osigurala stručnost i neovisnost tužitelja koji zastupaju potrošačke interese. Konačnim prijedlogom zakona detaljno se razrađuje pitanje sukoba interesa tužitelja i drugih trgovaca, osobito konkurenata tuženiku. Iako se očekuje kako će tužitelji u ovim postupcima napose biti udruge za zaštitu potrošača koje imaju neposredan kontakt s potrošačima koji im se sami obraćaju sa zahtjevom za pružanjem pravne pomoći,

Konačnim prijedlogom zakona predviđa se mogućnost da i javnopravna tijela nadležna za potrošačke politike mogu podnositi predstavničke tužbe i na taj način imati aktivnu ulogu u osiguravanju usklađenosti postupanja trgovaca s potrošačkim zakonodavstvom.

O zahtjevima udruga za uvrštavanjem na Popis ovlaštenih tijela za podnošenje predstavničke tužbe odlučuje ministarstvo nadležno za područje zaštite potrošača, a sam popis objavljuje se na mrežnim stranicama ministarstva kako bi potrošači unaprijed imali informaciju kome se mogu obratiti radi pokretanja parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

Konačni prijedlog zakona uređuje i uspostavu kontaktne točke koju će voditi predmetno ministarstvo i putem koje će se moći podnositi predstavke vezano za sumnje ispunjava li određena udruga uvrštena na Popis ovlaštenih tijela za podnošenje predstavničke tužbe zakonske pretpostavke aktivne legitimacije. Na svojim mrežnim stranicama predmetno ministarstvo dužno je i ažurirati informacije o predstavničkim tužbama (okončanima i u tijeku) temeljem informacija koje mu dostavlja trgovački sud.

Predstavničkom tužbom može se zahtijevati naknada štete isključivo onih potrošača koji su izrazili svoju volju da se njihova prava štite na taj način (tzv. „opt-in“ sustav sudjelovanja oštećenika). Svoju volju potrošači mogu izraziti najkasnije do zaključenja glavne rasprave kada dolazi do preinačenja tužbenog zahtjeva. Time se osigurava i specificiranje visine tužbenog zahtjeva i samo informiranje oštećenika i kasnija raspodjela utvrđenog iznosa naknade štete.

Kako bi se osiguralo predujmljivanje troškova parnice, udruga koja je ovlašteni tužitelj u konkretnoj parnici, može zahtijevati od potrošača koji su izrazili volju da ih se zastupa u parnici za naknadu štete simboličnu naknadu za sudjelovanje u toj parnici. Konačnim prijedlogom zakona uređuje se i mogućnost rješavanja sporova medijacijom kao jednostavniji i brži način rješavanja sporova.

Žurnost u postupanju temeljno je načelo ovoga Konačnog prijedloga zakona i primjenjuje se kao osobina radne metode koju suci primjenjuju pri upravljanju postupkom. Upravo dugotrajni postupci dovode u pitanje mogućnost stvarne zaštite prava stoga je nužno da pravila postupka osiguraju pravodobnu zaštitu prava.

Zaključno, Konačnim prijedlogom zakona postići će se djelotvornija postupovna zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača, bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, stvaranje veće dodane vrijednosti u gospodarstvu i viša razina pravne sigurnosti kako potrošača tako i trgovaca. Osim navedenoga, pravovremenim prenošenjem Direktive o predstavničkim tužbama u ovaj Konačni prijedlog zakona, Republika Hrvatska će postupiti sukladno obvezama koje ima kao država članica Europske unije.“

Konačni prijedlog zakona o izmjenama zakona o hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta

Konačni prijedlog zakona o izmjenama Zakona o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. svibnja 2023. godine.

U prijedlogu izmjena i dopuna Zakona objašnjavaju se postojeće stanje i potreba donošenja izmjena i dopuna: „Temeljem važećih odredbi Zakona o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta (Nar. nov. br. 79/07.) (u daljnjem tekstu: Zakon) uvjete za upis u komoru stječu inženjeri tehnologije prometa i transporta koji su završili sveučilišni studij iz polja tehnologije prometa i transporta, završetkom kojeg se izdaje diploma i osobe koje su kvalifikaciju stekle u inozemstvu na odgovarajućem visokom učilištu iz polja tehnologije prometa i transporta ili joj se zvanje magistra znanosti iz polja Tehnologije prometa i transporta može priznati po posebnom propisu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.

Osobama koje su završile odgovarajući je završila odgovarajući stručni diplomski studij i stekla stručni naziv magistar inženjer ako je tijekom cijelog svog studija stekla najmanje 300 ECTS bodova, omogućit će se da postanu članovima Hrvatske komore inženjera tehnologije prometa i transporta, a samim time i obavljanje stručnih poslova revizije i kontrole projekta i stručne dokumentacije; izrada i revizija studija, elaborata, planova i ekspertiza; procjena, izvođenje i nadzor radova građenja, rekonstrukcije i održavanja prometnica i prometnih objekata, prometne signalizacije i opreme, upravljačkih sustava u prometu i transportu; ispitivanje kvalitete ugrađenih materijala, proizvoda i radova; izgradnja uređaja; izbor opreme, procesa i sustava; tehničko vještačenje; savjetovanja; stručno osposobljavanje i licenciranje u tehnologiji prometa i transporta.

U skladu s Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom (Nar. nov. br. 146/20.) i Zaključkom o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj potrebno je izmijeniti određene odredbe Zakona radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga je potrebno kroz izmjene Zakona u odnosu na prekršajne odredbe izmijeniti te propisati iznose u eurima. Ovim Konačnim prijedlogom zakona ostvaruje se preduvjet da članovima Hrvatske komore inženjera tehnologije prometa i transporta mogu postati i osobe koje su završile stručni diplomski studiji i stekle stručni naziv magistar inženjer ako su tijekom cijelog svog studija stekli najmanje 300 ECTS bodova.

Navedenim se proširuje krug osoba koje mogu obavljati stručne poslove projektiranja, revizije i kontrole projekta i stručne dokumentacije; izrada i revizija studija, elaborata, planova i ekspertiza; procjena, izvođenje i nadzor radova građenja, rekonstrukcije i održavanja prometnica i prometnih objekata, prometne signalizacije i opreme, upravljačkih sustava u prometu i transportu; ispitivanje kvalitete ugrađenih materijala, proizvoda i radova; izgradnja uređaja; izbor opreme, procesa i sustava; tehničko vještačenje; savjetovanja; stručno osposobljavanje i licenciranje u tehnologiji prometa i transporta. Također, ovim Konačnim prijedlogom zakona predlaže se da učlanjenje u komoru ne predstavlja obvezu, već pravo.

Donošenjem i provedbom predloženog zakona te omogućavanjem udruživanja stručnih specijalista inženjera prometa u Hrvatsku komoru inženjera tehnologije prometa i transporta osigurava se pravednost, kao i jačanje Hrvatske komore inženjera tehnologije prometa i transporta.Ujedno se ovim Konačnim prijedlogom zakona u prekršajnoj odredbi propisuje novčana kazna izražena u eurima jer je Republika Hrvatska postala dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro.“ 

Priredila: Ivana Šimunović, univ.mag.iur.

Fotografija: Novi informator