Prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini, s Konačnim prijedlogom zakona

Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini, podnijela je vlada aktom od 23.veljače.2023. 

U Konačnom prijedlogu se ukratko objašnjava postojeće stanje te obrazlažu izmjene spomenutog Zakona: „Zakon o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19. i 32/20.; u daljnjem tekstu: važeći Zakon) nacionalni je Zakon koji na sveobuhvatan način uređuje djelatnost trgovine. Sadržajno, važeći Zakon uređuje uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine, radno vrijeme djelatnosti trgovine, mjere zabrane nepoštenog trgovanja te nadzor i upravne mjere.

Važeći Zakon ne prepoznaje neradnu nedjelju kao pravilo u radu trgovina. Temeljem članka 57. stavka 1. važećeg Zakona, trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih ovim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu.

Propisanim radnim vremenom, uređuje se temeljno pravo na nedjelju kao dan tjednog odmora te pitanje ravnoteže privatnog i poslovnog života naših građana, a što se upravo kroz ispitivanje javnog mijenja pokazalo važnim za hrvatske građane. Radno vrijeme u trgovini uređuje se na način da su trgovine zatvorene nedjeljom i u dane blagdana.

Tjedni maksimalni iznos radnih sati koje trgovac samostalno raspoređuje od ponedjeljka do subote, određeni su u trajanju do 90 sati. Tjedni raspored rada prodajnih objekata od 90 sati može se smatrati opravdanim u odnosu na zakonom definirano puno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

Dodatna vrijednost ovakvog uređenja radnog vremena je što u bitnome unaprjeđuje postojeće stanje posebice u zaštiti žena koje rade u trgovini čiji broj, od ukupno 118.000 zaposlenih u maloprodajnoj trgovini, 86.000 zaposlenih čine žene. Radnice zaposlene u trgovini istakle su potrebu da zakonodavac prilikom definiranja odredbi o radnom vremenu u trgovini uzme u obzir da nedjelja bude određena kao neradni dan obzirom da je taj dan onaj dan u tjednu koji mogu provesti sa svojom obitelji.

Pitanje osiguranja slobodne nedjelje za zaposlene u trgovini je civilizacijski doseg te čini pozitivni korak prema pronalaženju trajnog rješenja u regulaciji radnog vremena u djelatnosti trgovine, a kako bi se pronašao potreban balans za normalno funkcioniranje kako zaposlenika, tako i poslodavaca.

Propisuju se iznimke od općeg pravila koje se nalaze unutar ili su sastavni dio cjeline željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih i trajektnih luka, luka unutarnje plovidbe, brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.

Također, iznimke se odnose i na otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na veliko, prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama te prodaju putem automata i prodaju na daljinu.

Distribucija tiska putem kioska, kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica, može biti otvorena nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 sati do 13:00 sati.

Navedene iznimke su propisane zbog potrebe opskrbe stanovništva, kontinuiranog obavljanja javnih usluga te rada onih objekata koji uobičajeno rade nedjeljom i blagdanima zbog specifičnosti potreba potrošača.

Temeljem članka 57. stavka 1. važećeg Zakona, trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo (u daljnjem tekstu: prodavaonica), uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih važećim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu, posebno u pogledu plaće i naknade plaće, dodataka na plaću, rasporeda i preraspodjele radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.

Predviđa se 16 nedjelja u godini koje su radne, pri čemu trgovac samostalno određuje koje su to nedjelje s osnove individualnih potreba, sezonalnosti, mikrolokacije i drugih relevantnih imbenika. U tjednima u kojima je nedjelja radna, najveći dopušteni fond sati uvećava se za 15 sati i čini maksimalno dopuštenih 105 radnih sati tjedno od ponedjeljka do nedjelje.

Uređenje rada nedjeljom bilo je predmetom ocjene ustavnosti u postupcima pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske 2004. i 2009. godine (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br: U-I-3824/2003; U-I-4094/2003; U-I-418/2004, od 28. travnja 2004., Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br: U-I-642/2009, od 19. lipnja 2009.), pri čemu Ustavni sud Republike Hrvatske naglašava da pitanje uređenja radnog vremena nema ustavno značenje te se radi o području u kojem zakonodavac ima široko područje slobode prosudbe i samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Pritom je zakonodavac dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav Republike Hrvatske, osobito one kojima se štite ustavna dobra i vrednote.

Članak 1. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav), definira Republiku Hrvatsku kao socijalnu državu. Članak 49. stavak 1. Ustava propisuje da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja, pri čemu se interes Republike Hrvatske izražava u pozitivnoj obvezi da istodobno potiče i gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana (članak 49. stavak 3.). Člankom 55. stavkom 3. Ustava utvrđeno je pravo radnika na tjedni odmor. Stoga, s aspekta uvažavanja zahtjeva koje pred predlagatelja ovoga propisa postavlja Ustav Republike Hrvatske, potrebno je postići ravnotežu između ovih zaštićenih vrednota.Prema Ustavu, međunarodni ugovori koji su sklopljeni, potvrđeni, objavljeni i na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po hijerarhiji pravnih propisa su iznad zakona.

Člankom 2. stavkom 5. Europske povelje o socijalnim pravima („Narodne novine –Međunarodni ugovori“, broj 8/03.) propisano je da se tjedni odmor podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zemlje ili regije. Članak 6. stavak 3. Konvencije 106 o tjednom odmoru u trgovini i uredima Međunarodne organizacije rada iz 1957. godine, objavljene u „Narodnim novinama – Međunarodni ugovori“ broj 3/02., koje je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 6/95.), propisuje kako se razdoblje tjednog odmora mora, kad god je to moguće, podudarati s danom u tjednu koji je prema tradiciji ili običajima te zemlje određen kao dan odmora.

Ako provedba međunarodnopravnih instrumenata nije osigurana na drugi način (npr. kolektivnim ugovorima, arbitražnim odlukama i sl.), Republika Hrvatska obvezna je njihove odredbe primijeniti kroz nacionalne zakone ili druge propise. Isto daje i pravo Republici Hrvatskoj da utvrdi pravila vezana uz radno vrijeme trgovina te da u skladu sa svojom tradicijom i običajima, kao i u interesu građana i radnika koji rade u djelatnosti trgovine, kao opće prihvaćen dan tjednog odmora odredi nedjelju.

Nedjelja je, kao dan tjednog odmora radnika, kao opće pravilo utvrđena Zakonom o radu te se stoga članak 57. važećeg Zakona usklađuje s ovim općim pravilom.

U tom smislu da je nedjelja opće pravilo koje vrijedi za sve poduzetnike u Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o radu, svoj stav izražava i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj: U- I-642/2009, od 19. lipnja 2009. kada u točki 9.6. obrazloženja navodi da, citat: „… Ustavni sud utvrđuje da je u pravnom poretku Republike Hrvatske nedjelja onaj dan u tjednu koji je prema hrvatskoj tradiciji i njezinim običajima dan tjednog odmora u smislu članka 6. stavka 3. Konvencije.“. Sukladno stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovim Zakonom osigurava se pravo radnika koji su zaštićeni određenjem Republike Hrvatske kao socijalne države, na tjedni odmor prema hrvatskoj tradiciji i običajima.Uzajamno poštivanje sloboda definirano je Ustavom Republike Hrvatske. Tako su i granice poduzetničkih i tržišnih sloboda ograničene jednakim slobodama drugih.

O smislu i duhu slobode i prava, govori članak 16. Ustava kada propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a što predlagatelj u ovom slučaju nalazi opravdanim. Uvažavajući članak 49. stavak 1. Ustava, propisuje se da izvan razdoblja tjednog odmora trgovci određuju radno vrijeme prodajnih objekata unutar maksimalno propisanog broja tjednih sati, sukladno svojoj poslovnoj politici i potrebama. Uvažavajući činjenicu da je hrvatsko gospodarstvo orijentirano na turizam koji se pretežito odvija tijekom ljetnih mjeseci, kao i činjenicu da se potrošnja pojačano odvija u predblagdanskom razdoblju, predviđeno je 16 radnih nedjelja prema izboru trgovaca. Najveći mogući broj radnih nedjelja (16) utvrđen je na način da čini 30% od ukupnog broja nedjelja u razdoblju od godine dana (53), uvažavajući prethodno obrazložene potrebe gospodarstva.

Temeljem članka 7. Konvencije 106 jedino u slučaju kada je narav posla, usluga koje poduzeće pruža, brojnost stanovništva ili broj zaposlenih osoba takav da se odredbe članka 6. Navedene Konvencije 106 ne mogu primijeniti, mogu se poduzeti mjere kako bi se primijenio poseban raspored tjednog odmora.

Stoga se predviđa da se od općeg pravila neradne nedjelje može odstupiti samo kada za to postoje valjani razlozi, odnosno u uvjetima kada je važno osigurati kontinuitet opskrbe, javnu uslugu ili zadovoljiti specifične potrebe potrošača. S tim u vezi, prijedlog iznimki usklađen je i s materijalnim odredbama Zakona o radu.

Kroz navedeni model postiže se ravnoteža između prava radnika na tjedni odmor u nedjelju koji je prema hrvatskoj tradiciji i običajima upravo dan tjednog odmora s jedne strane, i prava trgovaca na poduzetničko djelovanje s druge strane, a povezano sa posljednjim, i interesa potrošača u razdobljima najintenzivnije gospodarske aktivnosti u sektoru trgovine kada potrošačko pravo prevladava nad pravima radnika. Budući da je uređenje rada nedjeljom prethodno bilo predmetom ocjene ustavnosti, uzimaju se u obzir pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazana u Odluci br: U-I- 3824/2003; U-I-4094/2003; U-I-418/2004, od 28. travnja 2004. te Odluci br: U-I-642/2009, od 19. lipnja 2009.U Odluci iz travnja 2004. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske ističe da do nejednakog pravnog položaja pojedinih trgovaca na malo dovodi zakonska norma kojom se dopuštenost rada nedjeljom čini ovisnom o površini prodajnog prostora.

Nadalje zakonske odredbe o turističkim potrebama jedinica lokalne samouprave smatra nedostatno određenima za primjenu u pravnom poretku Republike Hrvatske.U Odluci iz lipnja 2009. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske primjećuje prekomjerni stupanj normiranja pri uređenju tjednog i radnog vremena prodavaonica, koji nije primjeren zahtjevima gospodarskog ustroja Republike Hrvatske na temeljima poduzetničke i tržišne slobode, te naglašava kako cilj zakonske mjere mora biti jasno definiran a propis normiran na način da se otkloni prigovor o nejednakosti trgovaca kojima je dopušten rad nedjeljom, i onih kojima je on zabranjen.Na predloženi način uklonjeni su prethodni nedostatci te tako nisu sadržane odredbe o površini prodajnog prostora i radnom vremenu i ne koriste se neodređene zakonske odredbe. Obrazložen je model koji se temelji na ravnoteži interesa radnika i gospodarstvenika, a iznimke su propisane samo u onim područjima gdje su one nužne kako bi se otklonio prigovor o nejednakostipojedinih skupina trgovaca.

U prilog potrebi za uređenjem radnog vremena u djelatnosti trgovine govore i stavovi hrvatskih građana o radu nedjeljom prikupljeni tijekom istraživanja javnog mijenja provedenih 2020. i2022. godine.Rezultati istraživanja agencije Ipsos iz 2020. godine, na temelju terenskog anketiranja 1000 osoba, pokazuju da 72% ispitanika uglavnom ili u potpunosti podržava prijedlog regulacije rada trgovina na način da se nedjelja odredi kao dan tjednog odmora. Podaci za 2022. Godinu pokazuju da gotovo dvije trećine ispitanika (63%) kontinuirano podržava takav prijedlog, a većina građana opisuje rad nedjeljom kao disfunkcionalnu društvenu pojavu.U prilog ovom normativnom uređenju govori i analiza tjednog prometa u trgovini na malo.

Analizirani su podaci Porezne uprave Ministarstva financija za razdoblje od 2017. do 2021. godine koji pokazuju kumulativan promet po fiskaliziranim računima prema danima u tjednu, kao i broj izdanih računa za djelatnost G-47 (trgovina na malo, osim trgovine motornih vozila i motocikala), s posebnim osvrtom na četiri velika trgovačka centra za razdoblje od 2018. Do 2021. godine. Postotni udio prometa ostvarenog nedjeljom u odnosu na ukupno ostvareni tjedni promet u promatranom razdoblju kreće se od  7,89% do 9,50% i čini najmanji tjedni postotak.

Najviše se kupuje subotom (od 16,20% do 17,16%) odnosno petkom (od 16,18% do 16,63%). Iznimka od navedenog su veliki trgovački centri koji najveći tjedni promet ostvaruju subotom (od 19,72% do 22,15%), zatim nedjeljom (od 15,01% do 17,77%), dok najmanji promet ostvaruju ponedjeljkom (10,33% do 11,65%).

Dodatno se navodi kako je predloženi način regulacije radnog vremena u djelatnosti trgovine sukladan pravnom okviru i praksi u onim državama članicama Europske unije koje su se odlučile normativno urediti radno vrijeme u sektoru trgovine, na način da su trgovine nedjeljom u pravilu zatvorene, no postoje izuzeća koja su vezana uz vjerske ili nacionalne blagdane, turistička područja, zračne i pomorske luke, cestovna stajališta, ili prodaju određene vrste robe.

Programom Vlade Republike Hrvatske 2020. - 2024. istaknuto je i posebno izdvojeno područje kojim se u cilju boljeg položaja obitelji regulira rad trgovina nedjeljom u svrhu omogućavanja radnicima da je provedu s obitelji.U svrhu prilagodbe, odnosno pripreme gospodarskih subjekata na primjenu normativnog rješenja iz ovoga Zakona predlaže se stupanje na snagu ovoga Zakona 1. srpnja 2023. te se određuje da se u 16 radnih nedjelja ne ubrajaju nedjelje koje su kod trgovca bile radne u 2023. godini do stupanja na snagu ovoga Zakona.

U cilju uklanjanja administrativnih prepreka i smanjenja troškova obavljanja djelatnosti trgovine, ovim  Zakonom na nastavak obavljanja djelatnosti trgovine neće utjecati promjena vrste robe kojom se ista djelatnost obavlja, osim ako se ne radi o robi opasnoj za život i zdravlje ljudi i životinja te prirodu i okoliš.Radi uklanjanja administrativnih prepreka i smanjenja troškova pokretanja i obavljanja djelatnosti trgovine, izmijenit će se članak 13. stavka 10. važećeg Zakona koji propisuje institut nastavka obavljanja djelatnosti trgovine.

Članak 13. stavak 9. važećeg Zakona propisuje da se bez novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine, djelatnost trgovine može obavljati u prodajnim objektima sukladno važećem Zakonu, ako je za isti prodajni objekt već izdano rješenje nadležnog tijela o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine te se radi o nastavku obavljanja djelatnosti trgovine, a u međuvremenu nije došlo do bitnih promjena vezanih uz prodajni objekt, opremu i sredstva kojima se obavlja djelatnost trgovine. Stavak 10. istoga članka propisuje da se institut nastavka obavljanja djelatnosti trgovine ne može primijeniti ukoliko se radi o hrani i robi opasnoj za život i zdravlje ljudi i životinja te prirodu i okoliš.

Međutim, s aspekta osiguravanja higijenskih zahtjeva za hranu, odnosno prodajnih objekata koji prodaju hranu, obveze za trgovce proizlaze iz propisa o hrani, nevezano uz postupak ishođenja minimalno- tehničkih uvjeta prema važećem Zakonu te su u tom smislu trgovci obvezni uspostaviti, provoditi i održavati sustave i postupke samokontrole temeljene na načelima HACCP sustava iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. Travnja 2004. o higijeni hrane, što uključuje i ispunjavanje infrastrukturnih zahtjeva za objekte i zahtjeva za opremu propisanih predmetnom Uredbom. U svrhu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, novčani iznosi usklađeni su sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.“ 

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom zakona

Konačni Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, podnijela je vlada aktom od 23.veljače.2023.

U Konačnom prijedlogu Zakona ističe se slijedeće: „Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti osigurat će se potpuno usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije u području međunarodne zaštite i privremene zaštite sukladno analizi i preporukama Europske komisije. Donošenjem Zakona osigurat će se veća preciznost odredbi te će se time ujednačiti tumačenje odredbi važećeg Zakona, razjasniti nadležnosti koje proizlaze iz drugih zakona te otkloniti kolizija s odredbama drugih zakona, osobito s odredbama Zakona o strancima.

Jednako tako, ovim će se Zakonom odredbe koje se odnose na područje privremene zaštite uskladiti s nedavnim izmjenama i dopunama drugih zakona koji uređuju ostvarivanje pojedinih prava koja proizlaze iz statusa privremene zaštite, osobito Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine”, broj 46/22.) te Zakona o izmjenama i dopunama Zakonom o socijalnoj skrbi (“Narodne novine”, broj 46/22.) čime se postiže horizontalna usklađenost zakonodavnog sustava.Novim normativnim rješenjem omogućit će se učinkovito, kvalitetno i brže provođenje postupka međunarodne zaštite, omogućavanjem korištenja odgovarajućih tehnoloških rješenja i digitalizacije procesa koji će pružiti podršku utvrđivanja identiteta i države podrijetla.

Ujedno će se normirati potrebe prilagođenog postupanja u okolnostima pandemije virusa SARS-CoV-2 te potrebe socijalnog distanciranja radi zaštite zdravlja i javnog zdravlja s jedne strane te osiguranja kontinuiteta učinkovite provedbe postupka međunarodne zaštite, s druge strane.

Osigurat će se sveobuhvatno i transparentno uređenje pitanja smještaja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom koje se odnosi na privremeni smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima za tražitelje do trajnog smještaja u stambene jedinice, sukladno rješenju nadležnog centra za socijalnu skrb.

Jednako tako, propisat će se pravna osnova za rješavanje stambenog pitanja nakon isteka roka prava na smještaj azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, s naglaskom na važnost uloge jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u tom procesu kao i mogućnost privremenog korištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, u iznimnim slučajevima na preporuku i uz suglasnost nadležnih tijela.

Omogućit će se sustavna revizija odobrenih međunarodnih zaštita redovnim praćenjem situacije u državi podrijetla te utvrđivanjem nastupanja izmijenjenih ili novih činjenica i okolnosti koji mogu biti od utjecaja na provođenje postupka poništenja i ukidanja odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravnoj stečevini Europske unije te međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.“ 

Priredila: Ivana Šimunović, univ. mag. iur

Fotografija: Novi informator