Prijedlog Zakona o osobnoj asistenciji

Prijedlog Zakona o osobnoj asistenciji, podnijela je Vlada Republike Hrvatske aktom od 22. ožujka 2023. 

U Prijedlogu Zakona se ukratko objašnjava postojeće stanje te obrazlažu izmjene spomenutog Zakona: "Republika Hrvatska kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe, te stranka svih ključnih međunarodnih instrumenata na području ljudskih prava i država koja uključuje najviše standarde u području socijalne i gospodarske sigurnosti građana, preuzela je obvezu zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u svrhu ravnopravnog sudjelovanja u građanskim, političkim, gospodarskim, društvenim i kulturnim područjima života. Potreba zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istaknuta je člankom 58. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, gdje je propisano da posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život. 

U Republici Hrvatskoj, prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za  javno zdravstvo za 2021. godinu, u Registru osoba s invaliditetom na dan 9. rujna 2021. bile su registrirane 586.153 osobe s invaliditetom od toga 335.050 muškaraca i 251.103 žena. Prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz rujna 2022. godine na dan 1. rujna 2022. registrirano je 624.019 osoba s invaliditetom. 

Potpisivanjem UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i donošenjem Zakona o  potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz  Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine - međunarodni ugovori“, br. 6/07. i 5/08. - ispravak), Republika Hrvatska je preuzela obvezu i potvrdila svoju usmjerenost  na izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom u smislu promicanja i oblikovanja politika, planova, programa i aktivnosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi  osobama s invaliditetom omogućila pravo na što neovisnije življenje. Sukladno članku 19.  neovisno življenje i uključenost u zajednicu, države potpisnice Konvencije se obvezuju svim osobama s invaliditetom priznati jednako pravo na život u zajednici, s pravom izbora jednakim  kao i za druge osobe, te u tu svrhu moraju poduzimati učinkovite i odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom olakšale puno uživanje ovoga prava i punog uključenja i sudjelovanja u zajednici. 

Osiguravanje usluge osobne asistencije za osobe s najtežim tjelesnim oštećenjem u Republici Hrvatskoj je započelo 2000., kroz projekt pokrenut od strane organizacija civilnog društva pod nazivom „Neovisno življenje“, a usluga se osiguravala uz financijsku potporu ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Nastavak ove usluge razvijao se kroz Pilot projekt  osobnog asistenta za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta putem nacionalnih projekata i programa, kojeg je 2006. započelo ministarstvo nadležno za obitelj. Za gluhe i gluhoslijepe osobe ministarstvo nadležno za socijalnu skrb je 2008. u suradnji s organizacijama civilnog društva započelo osiguravati usluge tumača/prevoditelja znakovnog jezika, a u 2013. usluga asistencije proširena je i na uslugu videćeg pratitelja za slijepe osobe koje nisu osposobljene za samostalno kretanje. U svrhu osiguravanja održivosti navedenih usluga ministarstvo nadležno za socijalnu skrb od 2013. navedene usluge osigurava kroz trogodišnje programe. 

Od 2015. usluga se osigurava i osobama s intelektualnim oštećenjem, osobama s poremećajem iz autističnog spektra i osobama s mentalnim oštećenjem. S ciljem jačanja  socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom kroz daljnji razvoj i povećanje kvalitete usluge osobne asistencije, 2015. usluga se počela osiguravati i putem poziva financiranih iz Europskog  socijalnog fonda. 

U 2022. osigurana je usluga za 2.312 korisnika usluge osobnog asistenta 1.082 korisnika usluge tumača/prevoditelja znakovnog jezika i 676 korisnika usluge videćeg pratitelja koju pružaju 2.292 osobna asistenta, 99 tumača/prevoditelja znakovnog jezika i 68 videćih pratitelja.  

Predloženim zakonom je predviđeno povećanje broja sati usluge koje korisnik može dobiti sukladno individualnim potrebama korisnika, vrsti i težini oštećenja te obiteljskom statusu, odlukom ministra nadležnog za socijalnu politiku predviđeno je i povećanje ukupne cijene sata pružene usluge, s obzirom na to da ista nije mijenjana dugi niz godina. 

Sukladno podacima iz Registra osoba s invaliditetom te sukladno uvjetima koji su  predloženim zakonom postavljeni za osiguravanje prava na uslugu osobne asistencije, procjenjuje se da će pravo na uslugu sukladno ovome zakonu moći ostvariti 14.098 osoba s  invaliditetom. 

Tijekom 2020. provedeno je istraživanje „Evaluacija pružanja usluge osobne asistencije u Republici Hrvatskoj“ sa svrhom procjene relevantnosti, djelotvornosti, učinkovitosti i učinka pružanja usluge. Navedena evaluacija je istaknula da su kontinuitet i mogućnosti unaprjeđenja usluge osobne asistencije ograničeni modelom financiranja putem projekata koji su vođeni od strane udruga te ograničeni projektnim financiranjem. Evaluacija je također potvrdila da je normativni okvir nedostatan, pri čemu je istaknuta potreba standardiziranja usluge i donošenja zakona o osobnoj asistenciji. 

Socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi iznimno su bitan dio usluga u širem smislu (zdravstvo, odgoj, obrazovanje, obiteljske potpore i dr.) kojima se osigurava poboljšanje kvalitete života i jačanje socijalne kohezije na temelju jednakih prilika i jednake brige za socijalno osjetljive skupine.  

Socijalna skrb uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.  

Pravo na život u zajednici predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava, a usluga osobne asistencije zagovara ideju neovisnog življenja u zajednici jer je osoba s invaliditetom u okviru pružanja navedene usluge subjekt djelovanja, a ne objekt asistencije odnosno pomaganja. 

Specifičnost osobne asistencije u odnosu na druge oblike skrbi ili njege je u tome da osoba kojoj se pomaže samostalno odlučuje o sadržaju posla i načinu na koji asistent obavlja posao. 

Predloženim zakonom po prvi puta se u Republici Hrvatskoj uspostavlja normativni okvir usluge osobne asistencije koja postaje socijalna usluga kojom se osigurava pomoć osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.  

Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pružat će osobni asistent, uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pružat će komunikacijski posrednik, a osobi s oštećenjem vida videći pratitelj.  Predloženim zakonom utvrđuju se uvjeti za priznavanje prava na uslugu, među kojima su težina invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te utvrđen status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. Također propisuju se i zapreke za priznavanje prava na  uslugu. 

Prijedlogom zakona uređuje se pružanje podrške tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik učeniku s teškoćama u razvoju. 

Nadalje, propisuju se uvjeti za zapošljavanje osobnih asistenata, komunikacijskih posrednika i videćih pratitelja te obveza njihovog formalnog obrazovanja. 

Postojeći način osiguravanja usluge putem programa i projekata udruga, uvelike ovisi o kapacitetima i kompetentnosti samih organizacija civilnog društva za prijavom projekata i  postupkom prijave projekata. Nadalje, uređuje se tko može biti pružatelj usluge te koje uvjete isti mora ispunjavati kako bi mogao postati pružatelj socijalne usluge, a uređuje se i nadzor pružatelja usluga. Korisnicima usluge ostavlja se mogućnost samostalnog predlaganja pružatelja usluga.

Kako bi se fleksibilizirao vremenski obuhvat usluge te ista bila prilagođena individualnim potrebama korisnika, uređuje se broj sati usluge koju pojedine kategorije korisnika mogu ostvariti pri čemu korisnik ima samostalnost u kreiranju sadržaja i intenziteta  (trajanja/učestalosti) usluge. 

Utvrđivanjem cijene usluge osobne asistencije za pružatelje usluge u mreži usluga osobne asistencije ujednačit će se razlike u troškovima po korisniku usluge koja se osigurava putem programa i projekata organizacija civilnog društva. Predloženi zakon uređuje i obvezu korisnika usluge osobne asistencije u plaćanju cijene usluge. 

Nadalje, uređuje se nadležnost i postupak ostvarivanja prava na uslugu koji će provoditi Hrvatski zavod za socijalni rad, mogućnost pružanja usluge u mreži usluga osobne asistencije te postupak za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje usluge osobne asistencije  sukladno iskazanim potrebama u mreži usluga osobne asistencije.

Prijedlogom zakona uređuje se obveza pružanja usluga osobne asistencije u skladu sa standardima kvalitete za pružanje socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje, te upravni i inspekcijski nadzor, pitanja vezana uz naknadu štete, kao i prekršajne odredbe. Uspostavom usluge osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem  invaliditeta se osigurava pomoć u aktivnostima koje ne mogu izvoditi same radi vrste i stupnja  invaliditeta, a koje su im svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće te pomoć u komunikaciji i  primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu. 

Predloženi zakon osigurava regionalnu ravnomjernost usluge čime pridonosi smanjenju rizika od socijalne isključenosti korisnika, povećanju vlastite odgovornosti korisnika za socijalno uključivanje, poboljšava kvalitetu života osoba s invaliditetom i podržava njihov ostanak u obitelji, čime se ujedno pridonosi uspješnosti procesa deinstitucionalizacije korisnika i sprječavanja institucionalizacije osoba s invaliditetom. 

Predloženi zakon osim unaprjeđenja usluge osobne asistencije osigurava njezinu  održivost s obzirom na to da je trenutni kontinuitet pružanja usluge ograničen modelom financiranja putem projekata koji su vođeni od strane udruga te ograničeni projektnim  financiranjem. Sukladno podacima iz Registra osoba s invaliditetom te sukladno uvjetima koji su u predloženom zakonu postavljeni za osiguravanje prava na uslugu osobne asistencije, procjenjuje se da će stupanjem na snagu ovoga zakona pravo na uslugu imati 14.098 osoba s invaliditetom.“

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, podnijela je Katarina Peović, zastupnica u Hrvatskom saboru aktom od 17. ožujka 2023. 

U Prijedlogu Zakona ističe se slijedeće: "Zakonom o radu („Narodne novine" 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) uređeni su radni odnosi u Republici Hrvatskoj. Zadnje izmjene i dopune zakona donesene su 2022. godine kada je Vlada RH odlučila Zakonom o radu urediti rad digitalnih platformi. Implementacija odredbi koje su vezane uz rad digitalnih platformi stupaju na snagu iduće godine. No već u samoj prilagodbi digitalnoj platformi novom zakonu i praksi osobito dostavljačkih platformi pokazalo se da su ove izmjene i dopune u ovom segmentu okrenute protiv radnika, a štite digitalne platforme od tužbi.

Digitalne platforme diljem Europske unije gube u sporovima te su se njihovo djelovanje kao samih posrednika počinje osporavati, dok se utvrđuje da su platforme poslodavci radnicima a ne samo posrednici između korisnika i radnika. Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju uvjeta platformskog rada prepoznaje dva načina zapošljavanja - samozapošljavanje (velika većina radnika u EU koji rade putem platformi su tako zaposleni) i direktno zapošljavanje kod platformi kao poslodavaca.

Buduća direktiva predviđa set kriterija koji pomažu da se odredi ima li digitalna platforma kontrolu nad  pojedincem odnosno treba li se on smatrati radnikom: 
-određuje li platforma plaću? 
- nadzire li rad elektroničkim sredstvima? 
-ograničava li slobodu izbora hoće li i kada radnik raditi, prihvatiti ili odbiti zadatak, dogovoriti zamjenu ili odmoriti? 
-propisuje li radnu odjeću i način komunikacije s klijentima? 
-onemogućuje li stvaranje kruga vlastitih klijenata ili rad za treću osobu? 

Prema Direktivi Vlade i sindikati država članica će imati pravo digitalnu platformu smatrati poslodavcem koristeći se ovim kriterijima, te tražiti da platforma preuzme odgovornost za radnika, dok će platforme imati mogućnost osporiti takvu tvrdnju ako žele dokazati da nisu poslodavac. U uvjetima da je radnik zaposlen kod digitalne platforme trebao bi imati pravo na minimalnu plaću, kolektivno pregovaranje, zdravstvenu zaštitu, plaćeno bolovanje i godišnji odmor, zaštitu na radu, prava nezaposlenih radnika nakon prekida radnog odnosa i mirovinsko osiguranje.

Aktualni EU prijedlozi svakako ne prepoznaju situaciju koju imamo u Hrvatskoj, u kojoj je 80 % radnika koji rade na digitalnim platformama zaposleno preko agregatora. Zakonom o radu, koji će u dijelu koji se odnosi na rad putem digitalnih platformi  stupiti na snagu 1.1.2024., omogućuje se, upravo suprotno intencijama EU regulativa, amnestiranje digitalnih platformi solidarne odgovornosti!

Također u Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji stoji da bi se "utvrđivanje postojanja radnog odnosa trebalo temeljiti na činjenicama koje se odnose na stvarno obavljanje rada, a ne na tome kako stranke opisuju svoj odnos”. Postojanje agregatora, koji ne određuju cijenu rada, niti imaju utjecaja na poslovne odluke digitalnih platformi niti same aplikacije, otežava radne uvjete radnicima, pridonosi netransparentnosti i nepredvidljivosti radnih uvjeta.”

Priredila: Ivana Šimunović, univ.mag.iur.

Fotografija: Novi informator