Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. listopada 2024. godine.

Nakon kratkog opisa postojećeg stanja trenutnog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kao pitanja koja se prijedlogom zakona rješavaju, spominje se:

„Prenošenjem Direktive 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta, uz propisivanje ograničenja (sukladno opcijama ograničenja koje su predložena u samoj direktivi) omogućeno je korištenje unajmljenih vozila za cestovni prijevoz tereta bez vozača, čime se omogućava da se u razdobljima veće tržišne potražnje za takvim prijevozom, takav prijevoz lakše i dostatno može obavljati, a da se pritom (uz primjenu ograničenja), ne utječe znatno na smanjenje prihoda od naknade koja se naplaćuje pri registraciji vozila u Republici Hrvatskoj.

Konačnim prijedlogom zakona uskladile su se odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300, 14.11.2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1072/2009), a sada i Uredbe (EU) 2020/1055 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni uredaba (EZ) br. 1071/2009, (EZ) br. 1072/2009 i (EU) br. 1024/2012 radi njihova prilagođavanja razvoju u sektoru cestovnog prometa (SL L 249, 31.7.2020.).

S obzirom na to da županije same provode postupak i određuju kada će ugovor o javnoj usluzi stupiti na snagu bilo je potrebno propisati istima mogućnost da prilagode postojeće županijske dozvole koje su na snazi do uspostave javne usluge, a što je i učinjeno s Konačnim prijedlogom zakona.

Tako se otvorila mogućnost odobravanja novih polazaka i izmjena voznih redova od strane izdavatelja u slučajevima kada takve izmjene služe prilagodbi polazaka javnog prijevoza dnevnim migracijama stanovništva.

Konačnim prijedlogom zakona, a sukladno odredbi članka 5. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 1370/2007, propisano je sklapanje ugovora o javnoj usluzi na rok do deset godina. Produljenjem 30 roka s dosadašnjeg propisanog od najviše sedam godina, otvara se mogućnost županijama podizanja standarda kvalitete pružanja usluga javnog prijevoza (starost voznog parka ili opremljenost vozila kojima se obavlja prijevoz) jer se kroz duže razdoblje trajanja ugovora operaterima u većoj mjeri omogućuje povrat na uloženi kapital nego je bilo do sad te se sam ugovor čini atraktivnijim za poduzetnike.

Konačnim prijedlogom zakona prepoznata je pojava automatiziranog cestovnog prijevoza putnika te se propisao način, kao i uvjeti za obavljanje takve djelatnosti. Dodijeljena je javna ovlast Hrvatskoj gospodarskoj komori za provođenje postupka izdavanja međužupanijskih dozvola čime se omogućilo da se postupak izdavanja dozvola kao i prethodni postupak usklađivanja obavlja na jednom mjestu čime se ubrzava sam postupak i smanjuju administrativne zapreke za poduzetnike.

Propisana je alternativna mogućnost za slučajeve kada prijevoznik nije u mogućnosti ishoditi suglasnost kolodvora, na način da prijevoznik može koristiti i druga stajališta za koja je ishodio suglasnost jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba na području na kojem se nalazi stajalište utvrđeno u voznom redu.

Konačnim prijedlogom zakona predviđena je mogućnost obavljanja prijevoza između stajališta u Republici Hrvatskoj ili kabotaže za prijevoznike koji obavljaju međunarodni cestovni prijevoz temeljem EU dozvola, čime se uvodi djelomična liberalizacija unutarnjeg javnog linijskog prijevoza koja se jednako primjenjuje na strane i na domaće prijevoznike, a sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009.

Konačnim prijedlogom zakona propisano je da vozači koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika moraju imati karticu autotaksi vozača. Kartica sadrži podatke o vozaču te je pomoću skeniranja QR koda otisnutog na kartici moguće provjeriti ispunjava li osoba uvjete na osnovu kojih je kartica izdana tj. ima li vozač dobar ugled odnosno je li počinitelj određenih kaznenih djela, ima li vozač važeću vozačku dozvolu te položen ispit za autotaksi vozača.

Ovom odredbom uvelike će se pridonijeti sigurnosti u autotaksi prijevozu putnika te omogućiti lakšu provjeru vozača kako nadležnim službama tako i korisniku takvog oblika prijevoza.

Konačnim prijedlogom zakona su osim navedenoga pojedine odredbe važećeg Zakona dorađene radi jasnoće.“

Kao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim Prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale, navedeno je:

„Dodane su odredbe kojima se propisuje da se ovim Zakonom provodi i Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/1426, koja se odnosi na automatiziranu vožnju i potpuno automatizirana vozila, u cijelom tekstu Konačnog prijedloga zakona riječi: „automatizirano vozilo“ zamijenjene su riječima: „potpuno automatizirano vozilo“ te je u pojmu/definiciji automatiziranog cestovnog prijevoza putnika dodano i da taj prijevoz može obavljati samo pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj.

Također su usklađene definicije iz članka 4. stavka 1. točaka 49.a i 49.b s odredbama predmetne Uredbe te je dodatno propisano da vlasnik potpuno automatiziranog vozila mora osigurati dovoljan broj operatora u vozilu, odnosno operatora intervencije na daljinu, ovisno o broju vozila koja se nalaze u prometu na cestama.

Dorađene su prekršajne odredbe u smislu preciznosti, kako bi se moglo prekršajno sankcionirati i izostanak navedenih dokumenata iz članka 43. stavka 1. podstavaka 6., 10. i 11, što je dodano u opis prekršaja, te također i u članku 52., kojim se u članku 112. dodaje novi stavak 2. podstavak 1. Također, u tekstu Konačnog prijedloga zakona izvršene su manje jezične korekcije te ispravke grešaka u pisanju.“

Zakon je donesen na 4. sjednici, 15. studenoga 2024.

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator