Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2022. godine, uz prijedlog da se sukladno Poslovniku Hrvatskoga sabora spomenuti Zakon donese po hitnom postupku. U prijedlogu se navodi:

„Ovim Zakonom je, prije svega, potrebno osigurati provedbu sljedećih akata Europske unije, i to: Uredbe (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 1077/2011, (EU) 515/2014, (EU) 2016/399, (EU) 2016/1624 i (EU) 2017/2226 (SL L 236/1, 19. 9. 2018.), zatim Uredbe (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017. o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica i određivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe izvršavanja zakonodavstva te o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i uredbi (EZ) br. 767/2008 i (EU) br. 1077/2011) kao i Provedbene Odluke Komisije (EU) 2022/102 od 25. siječnja 2022. o utvrđivanju obrazaca za odbijanje, poništenje ili ukidanje odobrenja putovanja (SL L 17/59, 26. 1. 2022.).

Uredbom EU 2018/1240 propisuje se da državljani trećih zemalja kojima za prelazak vanjske granice nije potrebna viza, prije dolaska na granični prijelaz radi ulaska u EU moraju ishoditi odobrenje putovanja. Predmetnom Uredbom omogućava se procjena predstavlja li njihova prisutnost na državnom području država članica rizik za sigurnost, rizik od nezakonitog useljavanja ili visoki rizik od epidemije ili hoće li ona predstavljati takav rizik. Stoga je odobrenje putovanja odluka u kojoj se navodi da ne postoje činjenične naznake niti opravdane osnove zbog kojih bi se moglo smatrati da prisutnost osobe na državnom području država članica predstavlja takve rizike. Kao takvo, odobrenje putovanja po svojoj se prirodi razlikuje od vize. Za  odobrenje putovanja se neće zahtijevati više informacija niti će ono opterećivati podnositelje zahtjeva više od vize. Posjedovanje valjanog odobrenja putovanja je novi uvjet za ulazak na državno područje država članica. Samo posjedovanje odobrenja putovanja ne daje automatsko pravo na ulazak.

Uredbom EU 2017/2226 propisuje se da se određeni državljani trećih zemalja prilikom prelaska vanjske granice moraju registrirati u sustavu EES. Za prelazak određenih državljana trećih zemalja preko vanjske granice uspostavlja se EES sustav, radi daljnjeg poboljšanja upravljanja vanjskim granicama, a posebno radi provjere poštuju li se odredbe o dopuštenom razdoblju boravka na državnom području država članica, s pomoću kojega se elektronički registrira vrijeme i mjesto ulaska i izlaska državljana trećih zemalja kojima je dopušten kratkotrajni boravak na državnom području država članica te izračunava trajanje njihova dopuštenog boravka. Njime će se zamijeniti obveza otiskivanja pečata u putovnice državljana trećih zemalja koja se primjenjuje na sve države članice.

Provedbena Odluka 2022/102 propisuje izgled i sadržaj obrazaca koji se izdaju u vezi odobrenja putovanja. Zakonom o strancima je potrebno propisati pravni temelj za propisivanje navedenog obrasca podzakonskim propisom koji se donosi uz Zakon o strancima.“

Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, s Konačnim prijedlogom zakona

Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2022. godine po hitnom postupku. U prijedlogu se ukratko obrazlaže pitanje koje je potrebno urediti navedenom dopunom Zakona:

„Ovim se zakonom predlaže urediti mogućnost financiranja, odnosno sufinanciranja prehrane za učenike osnovnih škola za svaku školsku godinu, sukladno raspoloživim sredstvima državnog proračuna. Prijedlogom zakona se također predlaže propisati temelj za donošenje mjerila i kriterija kojima će se ostvarivati pravo na financiranje, odnosno sufinanciranje prehrane za učenike osnovnih škola.

Donošenjem ovoga zakona omogućilo bi se Vladi Republike Hrvatske financiranje, odnosno sufinanciranje prehrane za sve učenike osnovnih škola, čime bi se osigurao zdrav i uravnotežen obrok učenicima i ostvario pozitivan utjecaj na njihovo zdravlje. Ujedno, ova mjera dovela bi do izjednačavanja mogućnosti za prehranu svih učenika osnovnih škola.

Sukladno raspoloživim sredstvima državnog proračuna omogućit će se financiranje, odnosno sufinanciranje obroka za sve učenike osnovnih škola odlukom Vlade Republike Hrvatske za svaku školsku godinu, što ne isključuje mogućnost dodatnog financiranja školske prehrane iz drugih izvora.“

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru državne granice, s Konačnim prijedlogom zakona

Vlada Republike Hrvatske podnijela je Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru državne granice, s Konačnim prijedlogom zakona, aktom od 1. prosinca 2022. godine po hitnom postupku. Vlada prijedlog obrazlaže:

„Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (u daljnjem tekstu: Schengenska konvencija) uredila je da se unutarnje granice mogu prelaziti na svakom mjestu bez provođenja kontrole osoba (članak 2. stavak 1.), dok se vanjske granice u načelu mogu prelaziti jedino na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena (članak 3. stavak 1.).

Do donošenja Odluke Vijeća iz članka 4. stavka 2. Ugovora o pristupanju, Republika Hrvatska je na svojim vanjskim i unutarnjim granicama imala obvezu provoditi nadzor granice i na vanjskoj i na unutarnjoj granici, dok će se nakon donošenja te Odluke na unutarnjim granicama moći prelaziti u skladu s člankom 2. stavkom 1. Schengenske konvencije.

U skladu s prethodno navedenim, Zakon o nadzoru državne granice („Narodne novine“, br. 83/13., i 27/16.) potrebno je izmijeniti na način da se sve odredbe toga Zakona prilagode, kako bi se njima utvrdilo da se odredbe Zakona primjenjuju na vanjskim granicama i koji su poslovi granične policije u unutrašnjosti državnog područja.“

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2022. godine. U prijedlogu se navodi:

Prvo, u svrhu uklanjanja administrativnih prepreka i smanjenja troškova pokretanja i obavljanja djelatnosti trgovine, izmijenit će se članak 13. stavka 10. važećeg Zakona koji propisuje institut nastavka obavljanja djelatnosti trgovine.

Drugo, uredit će se radno vrijeme u djelatnosti trgovine te uskladiti s ostalim hrvatskim i međunarodnim aktima.

Člankom 2. Prijedloga zakona predlaže se izmjena važećeg Zakona u članku 57. na način da radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac raspolažući maksimalnim iznosom fonda od 90 sati u razdoblju od ponedjeljka do subote te da prodajni objekti nedjeljom i blagdanima budu pretežito zatvoreni. Nadalje, Prijedlog zakona predviđa 16 nedjelja u godini koje su radne, pri čemu trgovac samostalno određuje koje su to nedjelje s osnove individualnih potreba, sezonalnosti, mikrolokacije i drugih relevantnih čimbenika. U tjednima u kojima je nedjelja radna, najveći dopušteni fond sati uvećava se za 15 i čini maksimalno dopuštenih 105 radnih sati tjedno od ponedjeljka do nedjelje. Tjedni raspored rada prodajnih objekata od 90 sati može se smatrati opravdanim u odnosu na zakonom definirano puno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

Propisane su i iznimke od općeg pravila neradne nedjelje, a odnose se na situacije u kojima je potrebno osigurati kontinuiranu opskrbu stanovništva, neprekinutu javnu uslugu ili uzeti u obzir specifične potrebe potrošača.

Nedjelja je, kao dan tjednog odmora radnika, kao opće pravilo utvrđena Zakonom o radu te se stoga Prijedlogom zakona usklađuje članak 57. važećeg Zakona s ovim općim pravilom.

U tom smislu da je nedjelja opće pravilo koje vrijedi za sve poduzetnike u Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o radu, svoj stav izražava i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj:U-I-642/2009, od 19. lipnja 2009. kada u točki 9.6. obrazloženja navodi da, citat: „… Ustavni sud utvrđuje da je u pravnom poretku Republike Hrvatske nedjelja onaj dan u tjednu koji je prema hrvatskoj tradiciji i njezinim običajima dan tjednog odmora u smislu članka 6. stavka 3. Konvencije.“.

Sukladno stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovim Prijedlogom zakona osigurava se pravo radnika koji su zaštićeni određenjem Republike Hrvatske kao socijalne države, na tjedni odmor prema hrvatskoj tradiciji i običajima.

Uvažavajući članak 49. stavak 1. Ustava, ovim Prijedlogom zakona propisano je da izvan razdoblja tjednog odmora trgovci određuju radno vrijeme prodajnih objekata unutar maksimalno propisanog broja tjednih sati, sukladno svojoj poslovnoj politici i potrebama.

Uvažavajući činjenicu da je hrvatsko gospodarstvo orijentirano na turizam koji se pretežito odvija tijekom ljetnih mjeseci, kao i činjenicu da se potrošnja pojačano odvija u predblagdanskom razdoblju, ovim Prijedlogom zakona predviđeno je 16 radnih nedjelja prema izboru trgovaca. Najveći mogući broj radnih nedjelja (16) utvrđen je na način da čini 30% od ukupnog broja nedjelja u razdoblju od godine dana (53), uvažavajući prethodno obrazložene potrebe gospodarstva.

Treće, u svrhu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, novčani iznosi propisani ovim Prijedlogom zakona usklađeni su sa Zakonom o uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22.).

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2022. godine. U prijedlogu se navode osnovna pitanja koja je potrebno urediti na sljedeći način:

„U pogledu osiguranja pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju propisuje se obveza poboljšanja pristupa za sve stanovnike u Republici Hrvatskoj, a posebno za ranjive i marginalizirane skupine, kako su definirane ovim Prijedlogom zakona. To su socijalno ugrožene osobe koje ostvaruju pravo na naknadu za troškove stanovanja sukladno posebnom Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22. i 46/22.), stanovništvo koje živi u ruralnim područjima i područjima sa specifičnim geografskim obilježjima zbog čega im je otežano ili onemogućeno osigurati pristup vodi za ljudsku potrošnju putem vodne usluge javne vodoopskrbe, izbjeglice, migranti, nomadske zajednice i druge osobe koje nemaju prebivalište ili stalno boravište na području Republike Hrvatske i nemaju osiguran pristup vodnim uslugama putem sustava javne vodoopskrbe i sustava javne odvodnje te beskućnici koji borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje i nemaju osiguran pristup vodnim uslugama iz sustava javne vodoopskrbe i sustava javne odvodnje. Za provedbu navedenih mjera nadležne su jedinice lokalne samouprave putem nadležnog javnog isporučitelja vodnih usluga, odnosno samostalno svatko u svom dijelu u skladu s obvezama koje proizlaze na temelju ovoga Prijedloga zakona i Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj 66/19.).

Uvodi se obveza provođenja procjene rizika za područja sliva vodozahvata vode namijenjene za ljudsku potrošnju, što uključuje identifikaciju opasnosti i opasnih događaja (izvora onečišćenja) u tim područjima u svrhu smanjenja potrebe obrade vode namijenjene za ljudsku potrošnju, a sve u cilju zaštite zdravlja ljudi od potencijalnih štetnih učinaka uslijed konzumiranja takve vode. Propisuje se nadležnost Hrvatskih voda i Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer“ (u daljnjem tekstu: Institut za vode) za provedbu navedene procjene i elementi koje treba uzeti u obzir, kao i obuhvat procjene rizika. Procjena rizika za područja sliva vodozahvata vode namijenjene za ljudsku potrošnju predstavlja prvu sastavnicu procjene rizika u vodoopskrbnom lancu (koja se prenosi ovim Zakonom), dok se preostale dvije sastavnice (procjena rizika za sustav opskrbe i procjena rizika kućne vodoopskrbne mreže) prenose Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju, koji je u postupku donošenja. Utvrđuje se krajnji rok za prvu procjenu rizika za područja sliva vodozahvata do 12. srpnja 2027. te periodično preispitivanje svakih šest godina i po potrebi ažuriranje u skladu s planskim ciklusima donošenja Plana upravljanja vodnim područjima.

Također, ovim Prijedlogom zakona utvrđuje se krajnji rok do 12. siječnja 2029. za uspostavu skupa podataka koji sadrži informacije o mjerama poduzetima za poboljšanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju i za promicanje korištenja takve vode kao i postotku stanovništva koje ima pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju.

Nadalje, ovim Prijedlogom zakona uvodi se obveza provedbe procjene gubitaka vode u sustavima javne vodoopskrbe, korištenjem metode ocjenjivanja „infrastrukturni indeks istjecanja” (ILI) u svrhu smanjenja gubitaka na prihvatljivu razinu. Također, propisuje se obveza Hrvatskih voda da stave na raspolaganje Europskoj komisiji skupove podataka vezano uz poboljšanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju te procjenu rizika i upravljanje rizikom za područja sliva vodozahvata.“

Priredila:

Ana Turić, mag. iur.

Fotografija: Novi informator