Konačni prijedlog Zakona o referendumu

Konačni prijedlog Zakona o referendumu podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. ožujka 2022. godine.

Kao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim Prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale, navedeno je:

„Na 8. sjednici Hrvatskoga sabora, održanoj 1. listopada 2021. donesen je zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona te su predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona upućene sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi.

Sukladno primjedbama Odbora za zakonodavstvo dorađen je pravno i nomotehnički izričaj odredbi članaka 1., 4., 5., 8., 11., 14., 16., 25., 29., 35., 36., 44., 45., 67., 76., 78., 81., 85., 97., 99., 106., 113., 115., 122., 123., 127. 129., 131., 132., 157., 163., 164. i 169. Konačnog prijedloga zakona.

Sukladno primjedbama Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav brisana je odredba članka 15. Prijedloga zakona budući da Odbor smatra da je riječ o ustavnoj materiji. Nadalje, iz članka 29. stavka 7. brisano je pozivanje na Poslovnik Hrvatskoga sabora jer nije prihvatljivo predloženim Zakonom mijenjati odredbe drugih akata.

Slijedom primjedbi Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav kao i prijedloga zastupnika, u replikama ili pojedinačnim raspravama, Branka Bačića, Josipa Borića, Mire Bulja, Nikole Grmoje, Nikole Mažar, Vesne Nađ, Nine Raspudića, Urše Raukar-Gamulin te zastupnika koji su govorili ispred klubova: HDZ-a, Mosta, zeleno-lijevog bloka i SDP-a smanjen je broj potrebnih potpisa birača za raspisivanje lokalnog referenduma, odnosno stupnjevan je ovisno o broju stanovnika lokalne jedinice. Pri stupnjevanju predlagatelj se djelomično vodio kriterijima prema kojima se određuje pravo na zamjenika općinskog načelnika ili gradonačelnika ovisno o broju stanovnika (članak 41. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi).

Tijekom rasprave na sjednici Hrvatskoga sabora zastupnici Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić ispred Kluba zastupnika Mosta su u svojim izlaganjima doveli u pitanje legitimitet protureferendumskog odbora s obzirom na predloženi broj potpisa od jedan posto koji trebaju prikupiti te istaknuli da bi protureferendumski odbor trebao prikupiti pola potpisa koje prikuplja referendumska inicijativa. Imajući u vidu rečene primjedbe i prijedloge, odredba članka 49. stavka 4. Prijedloga zakona koja je glasila: „Odbor zagovornika odnosno protivnika inicijative može se osnovati ako njegovo osnivanje svojim potpisom podrži najmanje jedan posto birača s područja za koje se referendum raspisuje. Ako jedan posto birača predstavlja više od 5.000 birača, smatra se da je pretpostavka za osnivanje odbora ispunjena kad se prikupi najmanje 5.000 pravovaljanih potpisa birača podupiratelja.“ je izmijenjena te prema Konačnom prijedlogu zakona predmetna odredba glasi: „Odbor zagovornika odnosno protivnika inicijative može se osnovati ako njegovo osnivanje svojim potpisom podrži najmanje pet posto birača.“. Radi jasnoće i otklanjanja mogućih poteškoća u provedbi, a s obzirom na mogućnost osnivanja više odbora zagovornika odnosno protivnika inicijative, odredba stavka 5. članka 49. Prijedloga zakona je brisana te je sukladno tome odredba stavka 8. odgovarajuće prilagođena. Nadalje, na prijedlog DIP-a, precizirane su odredbe stavaka 6. i 7. članka 49. Konačnog prijedloga zakona propisivanjem rokova.

Također, temeljem mišljenja nadležnih tijela učinjene su sljedeće izmjene:

Slijedom primjedbi DIP-a, odredba članka 27. stavka 4. je dodatno precizirana. Odredbe članka 28. stavaka 3. i 4. Konačnog prijedloga zakona su dorađene radi jasnoće te je 110 dopunjeno obrazloženje uz predmetne odredbe. Nadalje, u članku 34. stavku 3. propisan je način dostave.

Odredba članka 45. Konačnog prijedloga dopunjena je stavcima kojima se uređuje odgađanje raspisivanja državnog referenduma, odnosno održavanje već raspisanog referenduma ako nastupe posebne okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje trenutačno ugrožava pravni poredak, život, zdravlje ili sigurnost stanovništva te imovinu veće vrijednosti. Slične odredbe već postoje u pojedinim izbornim zakonima (članak 6. Zakona o lokalnim izborima).

Odredbe članka 55. Konačnog prijedloga zakona su dodatno precizirane u smislu ovlasti DIPa, a odredba članka 58. stavka 3. Prijedloga zakona je brisana kao suvišna.

Sukladno mišljenju Ministarstva unutarnjih poslova, dorađena je odredba članka 76. stavka 4. Konačnog prijedloga zakona.

Odredba članka 85. stavka 3. je dopunjena riječju: „svi“ slijedom prijedloga DIP-a, a odredbe članaka 99. stavka 2., 102. stavka 2. i 151. stavka 4. riječju: „isteka“.

Odredba članka 92. stavka 1. Konačnog prijedloga zakona je izričajno dorađena.

Odredba članka 97. stavka 2. je dopunjena radi jasnoće dodavanjem naziva zahtjeva.

Odredbe članka 102. stavka 2. i članka 151. stavka 3. su izričajno usklađene s odredbama Ustavnog zakona od Ustavnom sudu.

Odredba članka 129. stavka 3. je dodatno precizirana u smislu računanja roka.

Članak 156. Konačnog prijedloga zakona je dopunjen stavkom 2. kojim je propisano da odluka o raspisivanju savjetodavnog referenduma pored podataka iz članka 45. stavka 1. Zakona sadrži i naznaku područja za koje se raspisuje savjetodavni referendum. Budući da se savjetodavni referendum može raspisati i za određeno područje, smatra se da ova odredba pridonosi boljem informiranju birača.“

Prijedlog zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora

Prijedlog zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. srpnja 2023. godine.

U Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Zakonom o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora („Narodne novine", broj 149/22.) Vlada Republike Hrvatske ovlaštena je uredbama uređivati pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora, osim izmjena državnog proračuna i propisivanja poreza te onih pitanja koja prema Ustavu Republike Hrvatske može uređivati samo Hrvatski sabor. Riječ je o nužnoj zakonskoj razradi ustavne osnove za primjenu zakonodavne delegacije, sadržane u odredbama članka 88. Ustava Republike Hrvatske. Primjena toga ustavnopravnog instituta u praksi se i dalje pokazuje neophodnom za redovito obavljanje temeljnih dužnosti državne vlasti, uz poštivanje svih materijalnih i vremenskih ograničenja utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, delegirajućim zakonom i mjerodavnom ustavnosudskom praksom. Temeljna ograničenja zakonodavne delegacije utvrđena su člankom 88. Ustava Republike Hrvatske, a odnose se na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave, s tim da uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag, a prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije. Ovlaštenja su u zakonodavnoj praksi dodatno materijalno ograničena na pitanja tekuće gospodarske politike iz djelokruga Hrvatskoga sabora, osim izmjena državnog proračuna i propisivanja poreza, a vremenski su dodatno ograničena na razdoblje u kojem Hrvatski sabor redovito ne zasjeda, sukladno načelnim stajalištima utvrđenima u Rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-II-66/1994, od 25. veljače 1994. („Narodne novine", broj 16/94.). Iznimno, delegirana ovlast se odnosi i na razdoblje od dana raspuštanja ili isteka mandata Hrvatskoga sabora pa do dana prvog zasjedanja novoizabranog Hrvatskoga sabora.

Slijedom navedenog te imajući u vidu da ovlast delegirana važećim Zakonom o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora prestaje u ustavnom roku od godinu dana od dana stupanja na snagu toga Zakona, predlagatelj ocjenjuje da ga i nadalje treba ovlastiti da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora. Na temelju ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske steći će ovlast da u razdoblju u kojem Hrvatski sabor redovito ne zasjeda te iznimno i u razdoblju kada je Hrvatski sabor raspušten ili mu je istekao mandat, uredbama uređuje pitanja tekuće gospodarske politike iz djelokruga Hrvatskoga sabora, uvažavajući naprijed navedena materijalna i vremenska ograničenja. Ovlast delegirana ovim Zakonom odnosi se na razdoblje od godinu dana počevši od 15. prosinca 2023., s tim da uredbe na temelju zakonske ovlasti koje vrijede na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju na snazi, a najdulje do 15. prosinca 2024.“

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. srpnja 2023. godine.

Nakon kratkog uvoda u dosadašnje izmjene važećeg Zakona, u Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Europska komisija je 15. rujna 2022. donijela Uredbu Komisije (EU) 2022/1616 оd 15. rujna 2022. o materijalima i predmetima od reciklirane plastike koji dolaze u dodir s hranom i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 282/2008 (Tekst značajan za EGP) (SLL243/3, 20.9.2022.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/1616). Prema Uredbi (EU) 2022/1616, preduvjet za povećanje recikliranog sadržaja u ambalaži za hranu i drugim materijalima koji dolaze u dodir s hranom i dalje je potreba za osiguranjem visoke razine zaštite zdravlja ljudi.

Međutim, otpadni plastični materijali i predmeti, čak i kad nastanu uporabom za hranu, mogu sadržavati kontaminirajuće tvari koje su povezane s tom uporabom i potencijalno ugrožavaju sigurnost i kvalitetu materijala i predmeta od reciklirane plastike koji dolaze u dodir s hranom. Iako je malo vjerojatno da će takav plastični otpad biti kontaminiran relativno velikom količinom posebnih tvari za koje se zna da su opasne za zdravlje ljudi, kao što bi mogao biti slučaj s plastikom upotrijebljenom u industrijske svrhe, identitet i razina slučajnih kontaminirajućih tvari koje bi mogle biti prisutne u skupljenoj ambalaži za hranu neodređeni su, nasumični, ovise o izvoru i načinu skupljanja plastičnog otpada te mogu varirati između skupljanja.

Stoga plastiku, ako se upotrebljava za proizvodnju materijala i predmeta od reciklirane plastike koji dolaze u dodir s hranom, uvijek treba dekontaminirati za vrijeme recikliranja do razine na kojoj je sigurno da preostale kontaminirajuće tvari ne mogu ugroziti zdravlje ljudi ili na drugi način utjecati na hranu. Kako bi se osiguralo da se potrošači hrane i subjekti u poslovanju s hranom mogu pouzdati da su materijali dekontaminirani i da postoji jednoglasno tumačenje opsega dekontaminacije koji se smatra dovoljnim, dekontaminacija materijala i predmeta od reciklirane plastike koji dolaze u neposredan dodir s hranom treba podlijegati jedinstvenom skupu pravila. Novim pravilima koja su propisana Uredbom(EU)2022/1616 obuhvaćene su sve postojeće i buduće tehnologije recikliranja plastike.

Zakonskim prijedlogom uređuju se sljedeća pitanja:

- osiguravanje provedbe Uredbe (EU) 2022/1616

- detaljnije definiranje obveza subjekata koji obavljaju djelatnost recikliranja plastike u svrhu upisa postupka u Registar Europske unije

- detaljnije utvrđivanje ovlasti nadležnih sanitarnih inspektora Državnog inspektorata radi unaprjeđivanja postupanja u poduzimanju upravnih i prekršajnih mjera u provedbi Uredbe (EU) 2022/1616.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator