Prijedlog zakona o turizmu

Prijedlog zakona o turizmu podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. rujna 2023. godine.

Predloženi  Zakon o turizmu, između ostaloga,  uređuje sustav turizma, upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, osiguravanje održivosti, sustav prikupljanja, praćenja i analize podataka, sustav upravljanja destinacijom, sektorski specifičan sustav poticanja, praćenja i analize ulaganja u turizmu.

U dijelu kojim je uređen sustav turizma definirani su destinacija, djelatnosti, usluge u turizmu i dionici. Vezano uz djelatnosti i pružanje usluga u turizmu iste se definiraju te se u odnosu na obavljanje navedenih djelatnosti i usluga upućuje na odredbe posebnih propisa; Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.) i Zakona o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“, br. 130/17., 25/19., 98/19., 42/20. i 70/21.).

Definiran je institucionalni okvir za upravljanje razvojem turizma – Ministarstvo kao nositelj turističke politike, Vijeće za upravljanje razvojem turizma, sustav turističkih zajednica te Znanstveni i stručni savjet. Znači, osniva se Vijeće za upravljanje razvojem turizma na čelu s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, a čine ga ministri svih resora značajnih za turizam. Definira se i Znanstveni i stručni savjet, koji osniva ministar odlukom kao savjetodavno tijelo. Turističke zajednice dobivaju novu ulogu u upravljanju destinacijom i to kroz nastavak njihove transformacije u organizacije za upravljanje destinacijom (eng. Destination management organization - DMO), koje osim marketinške potpore imaju i ulogu okupljanja i  koordinacije dionika s ciljem integriranog upravljanja destinacijom u smjeru održivosti.

Kako bi se potaknuo razvoj turizma u smjeru održivosti uspostavljaju se alati za praćenje razvoja turizma u smjeru održivosti, indeks turističke razvijenosti i pokazatelji održivosti destinacije.

Uređuje se izrada satelitskog računa turizma, kao i sustava satelitskih računa održivog turizma kao metodološkog okvira za sustavno praćenje društvenih, ekoloških i gospodarskih učinaka turizma na sektore u ekosustavu turizma, a zbog velikih razlika u turističkoj razvijenosti hrvatskih regija, svake četiri godine izrađivat će se nacionalni (NUTS1), regionalni (NUTS 2) i županijski računi (NUTS 3 - samo za Jadransku Hrvatsku). Definira se izračun prihvatnih kapaciteta koji pokazuje koliko turista može primiti destinacija bez negativnih učinaka na lokalno stanovništvo, prostor i resurse te zadovoljstvo turista.

U integriranom informacijskom sustavu turizma koji vodi tijelo državne uprave nadležno za turizam objedinjuju se sve elektroničke usluge iz područja turizma i ugostiteljstva i baze podataka prikupljenih u procesu praćenja održivosti, elektronički postupci registracije obavljanja djelatnosti i pokretanja poslovanja u području turizma i ugostiteljstva, Središnji turistički registar, sustav za dodjelu potpora u turizmu, sustav za prijavu i odjavu turista, turističko informacijski portal te sustavi za analizu podataka vezanih uz praćenje i vrednovanje održivosti.

Uspostavlja se sustav upravljanja destinacijom koji čine organizacije za upravljanje destinacijom. Radi učinkovitosti sustava osnivaju se nacionalna i regionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica koje osiguravaju horizontalnu i vertikalnu suradnju turističkih zajednica.

Definirana je uloga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravljanju destinacijom te je uređena njihova suradnja s turističkim zajednicama.

Također, odredbama ovoga Zakona uređuju se potpore i poticaji u turizmu, na način da Zakon o turizmu predstavlja pravni temelj za donošenje sektorskog programa poticaja namijenjenih djelatnostima u turizmu i ekosustavu turizma.

Prijedlogom zakona o turizmu, predviđene su i odredbe o nadzoru nad njegovom provedbom koji obavlja tijelo državne uprave nadležno za turizam, u dijelu koji se odnosi na nadzor nad korištenjem potpora u suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za financije i tijelom državne uprave nadležnim za upravljanje državnom imovinom.

Prijedlog zakona o instrumentima politike boljih propisa

Prijedlog zakona o instrumentima politike boljih propisa podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. rujna 2023.

U Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Osnovni cilj Prijedloga zakona o instrumentima politike boljih propisa (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) je unaprijediti kvalitetu zakona i drugih propisa, kroz jasan i transparentan postupak njihove pripreme i izrade, utemeljen na analizi učinaka i adresata te ocjeni ostvarene svrhe i cilja propisa, kako bi se osiguralo poštivanje načela vladavine prava, pravne sigurnosti, razmjernosti, ekonomičnosti, jednostavnosti i jasnoće korištenjem instrumenata politike boljih propisa.

Pored navedenoga, cilj Prijedloga zakona je unaprijediti i objediniti na jednom mjestu osnovne instrumenta politike boljih propisa, a to su:

- planiranje zakonodavnih aktivnosti

- procjena učinaka i vrednovanje propisa i

- savjetovanje s javnošću.

Plan zakonodavnih aktivnosti Vlade jednogodišnji je planski akt kojim se utvrđuju prijedlozi zakona koji se planiraju uputiti Vladi na utvrđenje tijekom jedne godine. Desetogodišnje iskustvo provedbe planova zakonodavnih aktivnosti pokazalo je da nije moguće, prvo, u potpunosti planirati sve zakonodavne aktivnosti na godišnjoj razini i, drugo, da iznenadne  prirodne, gospodarske, socijalne i globalne situacije često zahtijevaju intervenciju Vlade u zakonodavstvo.

Prijedlogom zakona omogućuje se daljnja fleksibilnost, dinamičnost i jasnoća postupanja Vlade u tim okolnostima. Pojednostavljuje se i skraćuje planiranje zakonodavnih aktivnosti tijela državne uprave i izrada plana zakonodavnih aktivnosti Vlade.

Pojednostavljuje se postupak procjene učinaka propisa, na način da se stručni nositelj, umjesto na prethodnu procjenu učinaka propisa, usmjeri na samu izradu nacrta prijedloga zakona i posljedica koje će proisteći donošenjem tog nacrta prijedloga zakona čime postupak postaje fleksibilniji i dinamičniji.

Procjena učinaka propisa postaje obvezna za svaki prijedlog zakona kojeg Vlada predlaže Hrvatskome saboru na donošenje, uz određene propisane izuzetke od ovoga postupka, a provodit će se uz izradu nacrta prijedloga zakona i neće dodatno vremenski utjecati na dinamiku njegove izrade. Analiza prijedloga zakona usmjerava se na razmatranje problema, svrhe i cilja propisa putem analize učinaka propisa i njegovih posljedica te će se na ovakav način više doprinijeti stabilnosti zakonodavstva i smanjivanju učestale prakse promjene zakona i drugih propisa.

U okviru TSI projekta analizirana je dosadašnja praksa primjene naknadne (ex-post) procjene učinaka propisa, koja je pokazala da se ovaj institut koristi metodologijom koja se, u bitnome, ne razlikuje od metodologije (ex-ante) procjene učinaka propisa. Naime, fokus naknadne(ex-post) procjene učinaka propisa sada je usmjeren na opis posljedica primjene zakona na snazi, a ne na utvrđivanju uzroka i problema u provedbi toga zakona pa sama svrha njene provedbene postiže svoj cilj. Stoga se uspostavlja instrument vrednovanja propisa za zakone na snazi. Pokazuje se potrebnim da se instrumentom vrednovanja propisa, tijela državne uprave koriste u okviru redovitog praćenja stanja u upravnom području. Sagledat će se mogući uzroci i problemi u praksi, kao i neposredno ostvareni rezultati, a radi utvrđivanja potrebe izmjene odnosno dopune tog zakona. Uz navedeno, istovremeno se omogućuje bolje pozicioniranje Republike Hrvatske među zemljama EU27 i OECD-a prema kriteriju provedbe vrednovanja propisa, čime se daje doprinos za ulazak Republike Hrvatske u članstvo u OECD-u.

Nadalje, Prijedlogom zakona dodatno se jačaju dosegnuti standardi u postupku savjetovanja s javnošću. Detaljnije se razrađuje postupak savjetovanja s javnošću, koji provode tijela državne uprave te drugi obveznici provedbe savjetovanja s javnošću, prilikom izrade zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti. Također, Prijedlogom zakona daje se osnova za određivanje kompetencija osoba koje sudjeluju u postupku procjene učinaka propisa i postupku savjetovanja s javnošću kao i obveza kontinuiranog stručnog usavršavanja s ciljem jačanja kompetencija. Time se jačaju kompetencije državnih službenika i dopunjava katalog kompetencija državnih službenika radi daljnje profesionalizacije državne službe. Na ovaj način ispunjava se mjera iz NPOO-a za koju je zadužen Ured, čime se daje doprinos cjelovitom ispunjavanju mjera i ulaganja iz NPOO-a.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator