Prijedlog Zakona o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi

Prijedlog Zakona o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi podnio je Klub zastupnika SDP-a, aktom od 2. ožujka 2023. U prijedlogu se ukratko objašnjava postojeće stanje te obrazlažu izmjene spomenutog zakona:

„Člankom 293. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22) propisano je da na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja, osim usluge smještaja u kriznim situacijama, vrši se upis zabilježbe tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su u vlasništvu odraslog korisnika, u korist Republike Hrvatske, na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva. Ranijim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 1 138/20), člankom 249. je bilo propisano da se na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili uslugu smještaja, vrši se upis Zabilježbe tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama iz članka 29. stavka 1. Podstavka 1. ovoga Zakona te drugim nekretninama koje korisnik ne koristi za stanovanje, a koje su u vlasništvu odraslog korisnika u korist Republike Hrvatske, na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva.

Ovakvo jasnije tumačenje je omogućilo da se zabilježba na nekretninama vrši na drugim nekretninama, no ne i onoj koju korisnik koristi za stanovanje. Navedeno se provodilo u praksi, te su Centri za socijalnu skrb postupali sukladno navedenim odredbama i tumačenjima. Korisnici zajamčene minimalne naknade te drugih prava, se sada nalaze u nepovoljnijem položaju u odnosu za odredbe propisane ranije važećim Zakonom o socijalnoj skrbi.

Novim Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2022. godine uvedena je i zabilježba tražbine već na prvu nekretninu korisnika, dok se ranije to činilo samo kada je netko imao više od jedne nekretnine. Pri tome, dodatno zbog manjka informacija i pojašnjenja građani nisu sigurni što zabilježba tražbine na nekretninu zapravo podrazumijeva i boje se ,,uknjižbe na svoju kuću ili stan u kojem žive“. Prema našim informacijama, najmanje 530 građana je iz tog straha odustalo od primanja ove naknade, iako nemaju sredstva za osnovne životne potrebe. 

Prema zakonskom propisu upisom zabilježbe tražbine Republici Hrvatskoj se omogućuje zakonsko ostvarenje prava na povrat isplaćenih iznosa od nasljednika ili obveznika uzdržavanja ili iznosa naknade štete od korisnika. Također, dug se može djelomično ili u cijelosti otpisati ako se utvrdi da obveznik nije u mogućnosti izvršiti povrat isplaćenih iznosa bez ugrožavanja egzistencijalnih uvjeta za život. Iako Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike smatra da je time sustav bolje uređen, smatramo spornim da se jedina nekretnina korisnika u kojoj živi dovodi u pitanje i uopće vrši zabilježba. Na taj način se djeca siromašnih roditelja dovode u položaj da ne mogu naslijediti jedinu nekretninu, bez zabilježbe i postupaka dokazivanja da li su u mogućnosti vratiti isplaćena sredstva koje su njihovi roditelji koristili za osnovne životne potrebe.“

Prijedlog Zakona o izvanparničnom postupku

Prijedlog Zakona o izvanparničnom postupku podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. Ožujka 2023. U prijedlogu se ukratko pojašnjava postojeće stanje te pojašnjavaju izmjene spomenutog zakona:

„Izvanparnični postupak kao posebna vrsta građanskog sudskog postupka po svom sadržaju nosi obilježja nespornog postupka. S obzirom na važeće normativno uređenje izvanparničnog postupka u Republici Hrvatskoj uočena je potreba za uređenjem pravila izvanparničnog postupka kojim bi se izvanparnični postupak osuvremenio te uredio na način koji bi osigurao građanima i poslovnim subjektima kvalitetnu i transparentnu pravnu zaštitu te zajamčio pravnu sigurnost. Navedena potreba prepoznata je i u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.- 2026. (NPOO) kojim je predviđena i reforma izvanparničnog postupka kroz odgovarajuće normativne izmjene. Predloženim zakonom provode se reformske mjere C2.5. R1- Povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava za veće povjerenje građana, u dijelu koje se odnose na reformu izvanparničnog postupka. Važeći normativni okvir izvanparničnog procesnog prava Republike Hrvatske obuhvaća Zakon o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije od 24. srpnja 1934. („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 45/34.) koji se primjenjuje kao pravna pravila.

Naime, sukladno članku 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., pravni propisi (zakoni, uredbe, naredbe, pravilnici i dr.) koji su bili na snazi na dan 6. travnja 1941. primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj kao pravna pravila, ako su sukladno posebnim propisima, do dana stupanja na snagu zakona, primjenjivana u Republici Hrvatskoj, kao i da je riječ o odnosima koji nisu uređeni važećim propisima Republike Hrvatske ako su u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. S obzirom na to da u Republici Hrvatskoj nije donesen Zakon o izvanparničnom postupku, primjenjuju se pravna pravila navedenog Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. Osim navedenog zakona iz 1934., izvanparnično procesno pravo Republike Hrvatske obuhvaća i niz zakona koji su primarno materijalnopravnog karaktera, međutim, koji sadržavaju i postupovne odredbe (Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, Zakon o nasljeđivanju, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o izvlaštenju, Zakon o mjenici).

Također, je bitno navesti i Ovršni zakon, Stečajni zakon te Zakon o zemljišnim knjigama. Upravo takvo uređenje izvanparničnog postupka nije kao rezultat imalo jasno i kvalitetno uređenje izvanparničnog postupanja te je provođenje izvanparničnih postupaka obilježeno nizom problema koji nisu uspješno riješeni donošenjem zakona kojima je niz posebnih izvanparničnih postupaka uređeno na novi način, kao i uređenjem izvanparničnih postupaka postupovnim odredbama zakona koji su primarno materijalnopravnog karaktera.

Naime, nejednak vremenski nastanak izvanparničnih pravnih pravila doveo je do nastanka pravnih praznina koje se mogu popunjavati ili pozivanjem na određene odredbe Zakona iz 1934. godine ili supsidijarnom primjenom odredaba građanskog parničnog procesnog prava. Važno je i to da su i opća pravila Zakona iz 1934. radi neprimjenjivosti, kao i stalne derogacije posebnim zakonima izgubila svoj smisao i svrhu, a heterogenost pravnih pravila dovodi do pravne nesigurnosti te može rezultirati različitim pravnim rješenjima u istoj pravnoj stvari.

Predloženi zakon za cilj ima zauzeti poziciju općeg i osnovnog izvora izvanparničnog procesnog prava. Polazeći od navedenog, u izradi Zakona o izvanparničnom postupku osobita pažnja posvećena je prije svega općim pravilima te su propisane i odredbe za posebne postupke, a kako bi se riješili postojeći problemi. U odnosu na pravila parničnog postupka, ona su supsidijarni pravni izvor svim izvanparničnim stvarima, u slučaju da pravila izvanparničnog procesnog prava ne uređuju konkretno procesno pitanje na specifični način. Pravila parničnog procesnog prava primjenjuju se na odgovarajući način, uzimajući u obzir posebnu pravnu prirodu izvanparničnog postupka. Opći dio predloženog zakona razlikuje izvanparnične postupke kao dispozicijske i oficijelne izvanparnične postupke, a u odnosu na koje razlikovanje se posebno primjenjuju i sama postupovna načela.

S obzirom na to da je u okviru provođenja izvanparničnog postupka nužno osigurati brzo, kvalitetno i učinkovito ostvarivanje prava svih građana te zajamčiti pravnu sigurnost, uz istovremeno rasterećenje sudova, u predloženom zakonu rješavanje određenih vrsta izvanparničnih postupaka povjereno je javnim bilježnicima kao povjerenicima suda. Tako se javnim bilježnicima povjerava postupanje u izvanparničnim postupcima sporazumnog razvoda braka, proglašenja nestale osobe umrlom i dokazivanja smrti, uređenja međa ako su stranke podnijele sporazumni prijedlog za uređenje međe te razvrgnuća suvlasničke zajednice ukoliko su stranke podnijele sporazumni prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice.“

Priredila:
Ivana Šimunović, univ. mag. iur

Fotografija: Novi informator