Grad je dao u zakup na određeno vrijeme zemljište jednom poduzeću radi postavljanja kioska za prodaju bezalkoholnih pića i sl., s tim da se kiosk napravi od »drvenih ili aluminijskih elemenata, a istekom zakupnog vremena prestaje zakupni odnos bez posebnog otkaza, opomene ili naloga...«. Zakupac je zemljište dao u podzakup drugom poduzeću, a zatim mu i prodao (1993.) »privremeni montažni objekt, postavljen na gradskom zemljištu .... s tim da je kupac upoznat da je prodavatelj (samo) zakupac i korisnik zemljišta koje je vlasništvo grada, a na kojem je izgrađen privremeni objekt.« Godine 2002. pokrenut je inspekcijski postupak uklanjanja nelegalno izgrađenog objekta i donesene su dvije presude Upravnog suda RH o uklanjanju građevine i radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine (obje iz 2009.). Ministarstvo nije, i uz višekratno urgiranje, provelo svoje rješenje o uklanjanju građevine. Bespravni je graditelj u međuvremenu podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i ishodio pravomoćno rješenje. Iako smo upisani kao vlasnici zemljišta na kojem je bespravno sagrađen objekt, o postupku ozakonjenja nitko nas nije obavijestio, a naš je prijedlog za obnovu postupka odbijen. Bespravni graditelj podnio je zahtjev da mu Grad, pozivom na odredbe članka 176. Zakona o prostornom uređenju kao vlasniku ozakonjene zgrade proda, bez provedbe natječaja i po tržišnoj cijeni, zemljište koje čini građevnu česticu zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju. Jesmo li mu doista obvezatni prodati tu našu građevnu česticu?