informator: Gospodine Smerdel, kako na temelju vlastitog iskustva ocjenjujete usmjerenja ovog Zakona, posebno provedivost načela o akademskim slobodama, samoupravi i autonomiji Sveučilišta.

SMERDEL: Usmjerenja ovog Zakona na modernizaciju i poboljšanja na području znanstvene djelatnosti i visokog školstva, za mene nisu upitna. Ti veliki ciljevi, proklamirani kao strateški pravac europski orijentirane politike koalicijske Vlade, naznačeni su i programatskim dokumentom zagrebačkog Sveučilišta pod, prema mojem mišljenju, nesretnim nazivom ISKORAK 2001, programom sveučilišnog vodstva, kao i novijim dokumentima HAZU, kao što je »Hrvatska utemeljena na znanju«, doista su opravdani i nužni sa stajališta najviše isticanih strateških razvojnih opredjeljenja Republike Hrvatske.

Provedba je, što naš kronični problem, drugo pitanje. U nas još uvijek vlada uvjerenje da je dovoljno donijeti zakon i time je reforma gotova. Zakon je pretovaren deklaracijama ciljeva - kao što su to bili zakoni u doba samoupravljanja. Pravna struka mora pokazati koliko su pojedine odredbe Zakona u vezi s tim proklamiranim velikim ciljevima, a tu je situacija loša. Zašto kažem da ISKORAK nije dobro izabran naziv? Iskorak znači »veliki i nagli korak naprijed«. Tako se nazivala politika koju je 50-ih godina u Kini proklamirao M ao Ce Tung, a koja je imala tragične posljedice. U nas su se, pak, s najviših mjesta čule parole: »Europske zemlje su si za Bolonjski proces ostavile 12 godina. Mi ćemo ga dovršiti u tri (3) godine«. U tome ja vidim problem. Znanost i visoko obrazovanje ne može se reformirati revolucionarnim mjerama, nego sustavnim i planiranim djelovanjem na dulji rok. Pritom, hvala

Bogu nisam usamljen. Na to su upozorili najugledniji hrvatski znanstvenici u dokumentu koji je inicirao akademik Vladimir Paar, kao i HAZU u spomenutom dokumentu »Hrvatska utemeljena na znanju«. Vlada ga je ignorirala, a mnogi napali kao konzervativan.

Pravni fakultet u Zagrebu je na razini europskih pravnih škola

informator: Jedno od temelja ukupnog društvenog razvitka jest i stvarna nedjeljivost nastavnog rada na Sveučilištu i znanstvenih istraživanja temeljenih i na europskoj humanističkoj i demokratskoj tradiciji kao i prilagođavanju visokog obrazovanja onom u razvijenim državama Europe. Kako, polazeći od doista dugogodišnjeg djelovanja i aktualnog stanja na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ocjenjujete mogućnosti za ostvarivanje tih načela. Dakako, polazeći od odredaba Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

SMERDEL: Moja je ocjena da je Pravni fakultet u Zagrebu, sa svojim nastavničkim kadrom, kao i sa svojim studentima, zahvaljujući njegovanju i očuvanju svoje višestoljetne tradicije, na razini europskih pravnih škola. Utvrdio sam to na vlastitom iskustvu. Nigdje u Europi ili SAD-u nisam se, još kao mladi asistent, postidio svoje pravne škole, zahvaljujući znanjima i načinu pravnog razmišljanja koje sam naučio od svojih profesora u Zagrebu. Iskustvo mojih kolega ili, ako hoćete uspješnost u nastupima u inozemstvu, bila je jednaka. Isto vrijedi za našu studentsku elitu. Naši studenti na nastupima u Europi desetljećima nižu uspjehe. Spomenuo bih, uz nužnu ispriku onima koji vode slične inicijative, brojne studentske ekipe Pravnog fakulteta u Zagrebu, koje su sudjelovale na natjecanjima u argumentiranju pred sudom (Moot Court Competi-tion) i njihove uspjehe. Tu ekipu sada pripremaju profesori Hrvoje Sikirić i Siniša Petrović, i nedavno su dobili pozive za nastupe u SAD. Ali javljaju se i nove inicijative naših briljantnih studenata. Nova ekipa natjecatelja u argumetiranju pred sudom, čiji je mentor profesor Sin-iša Rodin, a trener znanstvena novakinja Tamara Perišin, upravo se ovih dana, na prvom nastupu, kvalificirala za polufinale u Lisabonu.

Pitam sad naše bespoštedne kritičare, posebno one iz politike: kako je moguće da jedna loša pravna škola daje tako briljantne rezultate? Ali, dakako, valja reći i slijedeće: ono što vrijedi za elitu, ne vrijedi za masu studenata koje mi upisujemo, prema jednom nepravednom i davno preživjelom sustavu upisa na studij. No, o tome odlučuje politika, a i to se nama propisuje kao grijeh. Naše pretrpane dvorane na prvoj godini nisu naša odluka, niti odraz naše gramzljivosti, nego odluka vlasti. Vlada godinama finan-ciira od 45 do 49 posto naših materijalnih troškova. Velim, nikad se nisam u svijetu sramio svog Fakulteta, ali istina je da sam američkim i britanskim kolegama, na primjer, i te kako zavidio na njihovoj opremi, njihovim pristojnim plaćama, njihovom malom broju studenata koji im omogućuje mentorski rad, itd. Najviše sam im zavidio na stabilnosti pravnog sustava i etabliranim načelima vladavine prava, što je temelj za sustavan znanstveni rad ali i za društveno djelovanje.

Dakle, riječju. Da, mi trebamo reforme i spremni smo učiniti sve što ovisi o nama, pa i u okviru postojećeg Zakona, usprkos svim njegovim slabostima. Ipak, vidljiva je trajna, bezobrazna i bezočna kampanja protiv sveučilišta, a posebno protiv pravnih fakulteta u dijelu tiska, u kojoj se ne poštuje ni zakon niti novinarska etika. Tako je, primjerice, tijekom tri mjeseca mog dekanskog mandata, Večernji list u dva navrata u rubrici Otvoreno, objavio anonimna pisma, potpisana »student prava«, u kojima se navodi niz laži o Fakultetu i dekanu, ali nije objavio odgovor studentske udruge Pravnik u kojem su te apsurdne tvrdnje opovrgnute. Kako se nekad lupalo po tzv. »teh-nokraciji« tako danas svatko može neodgovorno napadati sveučilište. I to bi trebao biti put europski orijentiranih reformi. Ili drugi, ozbiljniji primjer. Pravni fakultet u Zagrebu je, na jednom sveučilišnom forumu, optužen da ne radi ništa na planu Europskog prava. Na to smo mi, u roku od nekoliko mjeseci, odgovorili s tematskim dvobrojem našeg Zbornika o Europskom pravu, na više od 500 stranica iz pera naših znanstvenika i naših suradnika s najuglednijih europskih sveučilišta. Nitko nam se nije ispričao, niti su kakve novine našle vrijednim osvrnuti se na taj tematski broj. Dapače, neki dan su me upitali na Tribini kluba pravnika Grada Zagreba zašto takav broj ne bi objavili. Zloća plus neznanje je loša kombinacija.

Zakonodavac nije razjasnio odnos tržišta i države u sustavu visokog obrazovanja infirmninr Praksa iz dana u dan traži nove profile stručnjaka u određenim područjima djelatnosti. Koliko je na temelju Zakona o kojem govorimo doista moguće i ostvariti jedinstvo stručnog obrazovanja u svrhu osposobljavanja studenata za specifična sve više tražena stručna znanja, oživotvoriti koncept permanentnog obrazovanja, kao i društvenu odgovornost studenata, ali i svih članova akademske i znanstvene zajednice?

SMERDEL: Glavni problem vidim u nediferenciranom tretmanu različitih znanstvenih grana i disciplina. Pravila evaluacije znanstveno - istraživačkog rada nisu jednaka za prirodne i društvene znanosti, a i u okviru drušvenih znanosti, kriteriji pravne znanosti su posebni. Hrvatski pravnik, u pravilu, svoje najbolje radove objavljuje na Hrvatskom, a vrlo su rijetko oni od interesa za američke ili europske časopise. Mi smo doista imali, četrdeset i više godina, dominaciju ideološki ograničenih društvenih znanosti i to nije bilo dobro. Međutim, mi sada već 13 godina trpimo dominaciju prirodnih znanosti i nametanje njihovih kriterija, i još uvijek se ne želi shvatiti da je to jednako loše i neopravdano. Kao rezultat, uzmite primjer kriterija za ocjenjivanje znanstvenih članaka koje je propisalo Ministarstvo znanosti prije desetak godina, a koje možete naći u recenzij-skim obrascima nekih časopisa (ne i Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu). Tamo se kao izvorni znanstveni rad definira onaj u kojem se piše o novim propisima ili novim sudskim odlukama, kao da se radi o izvješćima o novom eksperimentu u fizici ili kemiji.

Praksa stalno traži nove profile stručnjaka. Za takvu situaciju najbolje su pripremljeni široko školovani pravnici koji su usvojili načela pravnog razmišljanja, kao i temeljna načela demokratskog pravnog sustava, koji imaju uvid u komparativno pravo i probleme njegove primjene, koji poznaju pravnu povijest, i imaju uvid u sociologiju, političku ekonomiju i druge društvene discipline. Pravnici nisu regis-tratori propisa. Tu su nam ulogu u velikoj mjeri olakšali kompjutori. Samo, široko obrazovan pravnik spreman je za mijenjanje brojnih specijalizacija tijekom karijere, pri čemu mu treba pomoći sustav permanentnog, znanstvenog i specijalističkog usavršavanja. Da smo mi na Pravnom fakultetu u Zagrebu slijedili zahtjeve politike za uskom specijalizacijom u starom, samoupravljačkom sustavu, niti bi mi, niti naši diplomci, bili spremni za kompletnu promjenu sustava 1990. godine. Zahvaljujući tradiciji komparativnih istraživanja i znanstvenog pristupa, ne samo da smo bili spremni za promjene, nego su gotovo sve naše katedre sudjelovale u kreiranju novog pravnog sustava na svojim područjima. Da, zakon otvara mogućnosti izgradnje sustava permanentnog obrazovanja, ali još uvijek ne kaže odlučno hoće li ga financirati država ili će biti u potpunosti prepušten tržištu. Istodobno, u javnosti se stalno otvara pitanje »pohlepnih fakulteta i fakultetlija« koji naplaćuju svoje usluge. To stoga, jer zakonodavac sam sebi nije razjasnio odnos tržišta i države u sustavu visokog obrazovanja.

informator: Zakon daje izuzetno značajne ovlasti Nacionalnom vijeću za znanost, kao i za visoko obrazovanje. Ne samo za sam sadržaj rada, nego i za odnose u sferi financiranja i znanosti i visokog obrazovanja. Molim Vas da komentirate te zakonske odredbe, kao i one o ingerencijama Agencije za znanost i obrazovanje.

SMERDEL: To je dobar primjer normativne neodređenosti zakonodavca koji žuri sa zakonom, prije nego što je sam sebi razjasnio ciljeve, pa pristaje na kompromise. Propisano je da Nacionalno vijeće za znanost čine najbolji hrvatski znanstvenici i to je u redu. Ali dalje je propisano da moraju ravnomjerno biti zastupljene regije. Pa zar su najbolji znanstvenici regionalno raspoređeni? Zar je Hrvatska na području znanosti federacija svojih regija? Onda se propisuje da kandidate ističu sve moguće ustanove koje se bave znanošću i visokim obrazovanjem, pa onda i ostale ustanove, pa na kraju i svaki pojedinac može predložiti kandidate. Zar će se na narodnim zbo-rovanjima utvrđivati tko su najbolji hn/at-ski znanstvenici i to još regionalno raspoređeni. Pa još se propisuje inkopati-bilnost dekanske i drugih funkcija, valjda ako je neki istaknuti znanstvenik dekan, onda gubi svoje obilježje znanstvenika.

Dakle, pod krinkom demokratičnosti, potpuno promašen kandidacijski postupak, gdje onda na kraju Sabor utvrđuje kandidate, a Vlada ih imenuje. Rezultat ne može biti takav sastav Nacionalnog vijeća koji bi mogao valjano i autoritativno obavljati propisane široke funkcije i ovlasti. Agencija je potrebna kao stručni servis sveučilišne administracije, koja danas nije u stanju servisirati sjednice Senata, a kamoli preuzeti upravljanje sveučilišnim financijama kako zakon određuje. No bojim se da će Agencija dugo vremena postojati samo na papiru, jer ne samo da nema sredstava nego niti stručnih kadrova.

Potiskivanje stručnog znanja umjesto da se ono koristi

informator: Sa stajališta stvaranja ukupnih povoljnijih uvjeta za interdisciplinarni istraživački rad sveučilišta i znanstvenih instituta, Zakon daje odgovarajuće usmjerenje, mogućnost uspostavljanja znanstvenog centra, te osnivanja trgovačkog društva u svrhu komercijalizacije rezultata do kojih se došlo znanstvenim istraživanjem.  Svakako, praksa pokazuje da je u nas izrazito potrebno jačanje na znanosti temeljenog gospodarstva. Poticaj osnivanju takvih trgovačkih društava jest i pravo na određene porezne olakšice.  Potrebe prakse su evidentne. Kako Vi, gospodine Smerdel, vidite ostvarivanje te mogućnosti u praksi i uključivanje Pravnog fakulteta? Naime, često su trgovačka društva trpjela teške gubitke u poslovanju zbog loše sastavljenih ugovora, posebno u odnosima s inozemnim tvrtkama.

SMERDEL: Pravni fakultet u Zagrebu je njegovao poslovne odnose s praksom i u starom, samoupravnom sustavu, pa je utemeljio i posebnu organizacijsku jedinicu, Centar za suradnju s udruženim radom, rekao bih na obostranu korist. Ona je poslije napuštena, ali ponovno razmišljamo o organiziranju odgovarajuće organizacijske jedinice radi institucio-naliziranja odnosa s praksom. Pravni fakultet, putem svoje Tribine kluba pravnika Grada Zagreba, koju vodi i nosi profesor Jakša Barbić, na kojoj je u posljednjih desetak godina, održan 91 sastanak naših nastavnika s pravnicima iz prakse, s raspravom na različite aktualne pravničke teme, jedan je od oblika kojima utječemo na praksu, ali i učimo iz nje. Pravni fakultet u Zagrebu podupire djelovanje Akademije pravnih znanosti Hrvatske, stručne udruge, koja je pod predsjedanjem našeg profesora Željka Horvatića, do sada istupila s nekoliko zapaženih in-cijativa koje su bez sumnje utjecale na praksu. Naši nastavnici sudjeluju u izradi zakonodavstva i modernizaciji pravosuđa te brojnim drugim programima. Pravni fakultet mora biti uključen u proces permanentne edukacije pravosudnih dužnosnika, primjerice u planiranu pravosudnu Akademiju.

U procesu preispitivanja nastavnih planova i programa, koji smo započeli, namjeravamo konzultirati pravničke i druge zainteresirane udruge i organizacije, od Udruge sudaca do Odvjetničke i Javnobilježničke komore, do Ministarstva pravosuđa i Gospodarske komore. Općenito, u tijeku svojeg dvogodišnjeg mandata držim to jednim od prioriteta. No, niti to ne ovisi samo o nama, nego o volji politike da se koristi znanjem. Takva volja, međutim, često ne postoji, posebno kad opominjemo na pogreške. Primjerice, ja sam u dnevnom tisku odmah po donošenju izmjena Kaznenog zakona u srpnju prošle godine, javno upozorio na to da su te izmjene donesene na formalno neustavan način, jer se radi o organskom zakonu. Na to je podpred-sjednik Sabora Mato Arlović odgovorio, kako je to mišljenje »možda znanstveno točno, ali nije i ustavno točno«, štogod to značilo. Sutkinja izvjestiteljica Ustavnog suda, Agata Račan tražila je stručno mišljenje mojih kolega iz Osijeka i Splita, a mene je izostavila, jer joj se moje mišljenje nije dopalo, u nadi da će oni prosuditi drukčije. Vjerujte, više bih volio da nisam imao tužno zadovoljstvo kada je, nakon teške borbe, Ustavni sud potvrdio da sam bio u pravu. A to se moglo izbjeći prethodnim konzultacijama sa strukom, jer smo u ocjeni skoro svi bili jedinstveni. Općenito je, prema mojem mišljenju, ključan problem što se političari ne znaju organizirano služiti znanjem, nego umišljaju da su sveznajući. Velik broj loših ugovora, kao i loših zakona, uzrokovan je upravo takvim voluntarizmom, potiskivanjem stručnog znanja, umjesto da se ono koristi.

Vodimo računa o tome da nas monopol na tržištu pravničkog znanja ne odvrati od borbe za izvrsnost

informator: U ovom Zakonu regulirana su brojna pitanja sustava, osnivanja i rada visokih učilišta. Među ostalim, određuje se da visoka učilišta mogu biti javna, ali i privatna. Molim Vas da o tim odredbama kažete nešto više.

SMERDEL: Privatna sveučilišta, pa i privatne pravne škole, biti će dobrodošla konkurencija javnim visokim učilištima, pa i našem Fakultetu. Ali, ne mogu se ona, kako neki zamišljaju, utemeljiti na balkanski način, na tezgarenju naših nastavnika, koji bi onda karijeru radili na Fakultetu, korisitili njegovu knjižnicu, informacijski sustav, ugled i tradiciju, a istodobno sami sebi konkurirali za honorare na privatnim školama. Za samu takvu ideju, a kamoli pokušaj, u naprednim zapadnim zemljama se odmah dobiva otkaz. Mnogi zamišljaju da osnovati sveučilište zahtijeva naći praznu zgradu ili unajmiti hotelsku dvoranu i primamiti slabo plaćene sveučilišne nastavnike visokim honorarima, koji su mogući jer cijelu infrastrukturu osigurava državno sveučilište, odnosno pravni fakulteti i još pritom lobiranjem i vezama iskamčiti potporu države, jer eto konkurencija je dobra.

No, privatni fakulteti će se pojaviti i mi se moramo pripremati za natjecanje u izvrsnosti s njima. Prvi će se pojaviti onda kad skupina stručno i znanstveno kvalificiranih ljudi pronađe investitora i upusti se u osnivanje privatne pravne škole, sa svim rizicima koje to donosi. Mi nemamo ništa protiv, pod uvjetom da je država u stanju osigurati poštivanje kriterija i poštenu utakmicu, a ne da se natječemo s običnim prodavačima diploma i piratima na tržištu znanja. Kapacitet države za tako nešto je, na žalost, još uvijek upitan i mi moramo dobro paziti da nas naš monopol na tržištu pravničkog znanja ne odvrati od borbe za izvrsnost.

informator: Kako ocjenjujete detaljno uređena pitanja o sveučilištima, pravima i obvezama Senata, rektora, Sveučilišnog vijeća i Savjeta?

SMERDEL: Ukratko, ustrojstvo sveučilišta propisano Zakonom prekomplicirano je i nije jasno kako bi to imalo utjecati na uspješnost provođenja reformi ili na poboljšanje. Vjerojatnije je da će daljnje kompliciranje sustava odlučivanja rezultirati odlaganjima i poteškoćama u donošenju odluka. Predviđeno je i donošenje velikog broja provedbenih propisa, bez iznimke s krajnje nerealno određenim rokovima, koji su svi od reda već prekoračeni. Nazočna je i stara bolest hrvatskog zakonodavca, preimenovanje institucija u nejasne svrhe. Primjerice, iz tradicionalnog sveučilišnog Senata, koji čine dekani fakulteta, dakle ugledni profesori (sam naziv dolazi od latinskog senex, star), novi Zakon je načinio nekakav oblik radničkog savjeta u kojem sudjeluju ostali djelatnici. Meni nije jasno kako bi to imalo pridonijeti kvaliteti znanstvenog rada na sveuči

lištu. Primjer s ovrhom na računu Sveučilišta u Zagrebu, koja je najviše pogodila Hrvatske studije, na temelju dubioznog duga Studentskog centra nekoj privatnoj tvrtki, u siječnju ove godine, dobro je pokazao kamo vodi nepromišljena integracija, bez rješavanja dubioza koje se mogu javiti. A nadobudni ministar Kraljević se zalagao da se odmah i bez odlaganja, još prošle godine, fakultetima oduzme pravna osobnost. No, kad smo na to unaprijed upozoravali proglasili su nas konzervativnim kočničarima reforme.

Sada se mjesecima čeka što će o pojedinim stvarima kazati nova Vlada i novi ministar, a sveučilišta su zamrznuta u stanju iščekivanja. Čak se ne mogu platiti investicijski radovi iz kredita, iako teku interkalarne kamate i zatezne kamate izvođača radova. Ministarstvo je još polovicom prosinca jednostavno proglasilo moratorij na plaćanja i svekoliku djelatnost. To najbolje pokazuje vrijednost Zakona, jer kad imate dobar i određen zakon, koji nalaže, zabranjuje ili dopušta i nagrađuje, smjena ministara prolazi bez takvih protresa. To je općenito problem posljedica užurbane i nepromišljene zakonodavne djelatnosti, koja je Narodne novine pretvorila u, takoreći, dnevni list. Misli se da će to Europska Unija honorirati. Bojim se da će postaviti neodvojivo pitanje provedbe i mogućnosti provedbe tog zakonodavstva.

Znanosti su rebalansom oduzeta sredstva

informator: Svakako, bitno pitanje odnosi se na financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u nas. Između ostalog, predviđeno je da i županije, gradovi te općine izdvajaju određena sredstva, navode se i izravna ulaganja pojedinaca, trgovačkih društava, donacije te vlastiti prihodi od školarina, prihodi ostvareni na temelju istraživačkih radova, stručnih elaborata, ekspertiza te nakladničke djelatnosti. Kakve su tu realne mogućnosti?

SMERDEL: Dakako, financiranje je bitno pitanje. Svaki od velikih proklamiranih ciljeva nosi sa sobom naznaku cijene. Reforma zahtijeva sredstva, za opremu, edukaciju, zapošljavanje, pa i za otpremnine. Kod nas se inzistira na reformi, a znanosti su rebalansom oduzeta sredstava pa je lansirano objašnjenje da ih bivši ministar Flego nije na vrijeme potrošio, a on je samo kao dobar gospodarstvenik rasporedio sredstva na cijelu godinu. Općenito, ministar Flego je proveo nekoliko dobrih inicijativa, kao što je izvanredno otvaranje 300 reformskih radnih mjesta za znanstvenike na hrvatskim sveučilištima ili, pak, povoljan, subvencionirani stambeni kredit za znanstvene djelatnike. No, kad je zaglibio oko donošenja i povlačenja odluke o povišenju školarina te kad su mu oduzeta sredstva i još je bio optužen da nije znao potrošiti ih na vrijeme, trebao je preuzeti odgovornost i ostavkom upozoriti javnost na dvoličnost politike prema znanosti i visokom obrazovanju.

Ukratko, bez sredstava, bit će preme-tanja predmeta, bit će malih pomaka, a velikih deklaracija, kao što je bilo s brojnim sveučilišnim reformama u posljednjih 35 godina od kad sam na Pravnom fakultetu. I opet ćemo kasniti, a to doista nije dopustivo.

informator: Gospodine Smerdel, hvala Vam na odgovorima i izrečenim ocjenama.