Suvišno je naglašavati kakvo i koliko značenje imaju bankarske garancije u domaćoj i međunarodnoj poslovnoj praksi kao sredstva osiguranja za uredno izvršavanje preuzetih obveza iz određenih pravnih poslova. Kako se navedenim garancijama (pod čijim nazivom se ponekad javljaju i drugi pravni instituti) njezini korisnici osiguravaju od različitih poslovnih rizika, tako se prethodno u radu razmatraju odnosi sudionika u garancijskom pravnom poslu iz kojeg proistječe i sama garancija. Odnosi sudionika u tom poslu uvjetuju i opredjeljuju ne samo izdavanje garancije određene vrste, nego i njezin sadržaj, odnosno uvjete za njezinu realizaciju. Radi toga se u nastavku rada razmatraju zakonska rješenja prema Zakonu o obveznim odnosima s odgovarajućim primjerima iz aktualne sudske prakse. Budući da bankarske garancije često sadržavaju elemente inozemnosti jer su česti instrumenti u međunarodnim poslovnim transakcijama, bilo je potrebno ukazati i na kodifikaciju prava iz tog područja, a s tim u svezi i na primjenu prava i rješavanju sporova kao i nadležnost institucija u sporovima koji se pojave između sudionika iz garancijskog pravnog posla. Zbog opsežnosti članka, objavljujemo ga u dva dijela