Europski sud pravde (Court of Justice of EU - skraćeno: ECJ) je 2006. proširio doktrinu zluporabe prava na područje poreza na dodanu vrijednost. Doktrina ima za posljedicu da, pod određenim okolnostima, porezna tijela moraju ignorirati umjetne (artificijelne) transakcije provedene u okviru poreza na dodanu vrijednost. Ovdje se raspravlja o pojmovima »porezne prednosti« (»tax advantage«), tj. smanjenju, isključenju ili odgađanju poreza, odnosno ostvarenju porezne povlastice koja u potpunosti ili djelomično ne bi bila realizirana bez nekog plana ili postupka, i »porezne prednosti nasuprot svrhe Zakona o porezu na dodanu vrijednost«. Dolazi se do zaključka o postojanju napetosti između, s jedne strane, načela zloporabe zakona i, s druge strane, Europske unije načela pravne sigurnosti i slobode aktivnosti tvrtki zbog ograničavanja njihove porezne obveze. U prvom dijelu članka naglasak je dân na pojavu izbjegavanja obveze kao i zloporaba Zakona o porezu na dodanu vrijednost te prekogranično izbjegavanje obveze poreza na dodanu vrijednost. U drugom dijelu članka više se govori kako se nacionalna zakonodavstva određuju prema tim zloporabama te nekim drugim postupcima koji se odnose na izbjegavanja obveze oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.