Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Nar. nov. br. 17/19 -u nastavku teksta: Zakon) objavljen je 20. veljače 2019., a stupit će na snagu 1. srpnja 2019. Svrha donošenja Zakona je osiguranje učinkovite zaštite prijavitelja nepravilnosti - »zviždača« te osiguravanje dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti. 

Do sada se u hrvatskom pravnom sustavu zaštita od korupcije i drugih nepravilnosti te zaštita onih koji prijave nepravilnosti osiguravala Kaznenim zakonom^[1], Zakonom o kaznenom postupku^[2], Zakonom o radu^[3], Zakonom o trgovini^[4], Zakonom o državnim službenicima^[5], Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi^[6], Zakonom o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru^[7], dok se Općom uredbom o zaštiti podataka^[8] štite osobni podatci fizičkih osoba od neovlaštene i nezakonite obrade.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda^[9], člankom 10., štiti zviždače kroz aspekt slobode govora. Europski sud za ljudska prava (u nastavku teksta: ESLJP) do sada je u nekoliko navrata štitio »zviždače«. Tako je ESLJP u presudi Guja protiv Moldavije predstavka br. 14277/04, presuda od 12. veljače 2008. (Veliko vijeće), utvrdio da je podnositelj predstavke preoštro sankcioniran otkazom, što je imalo negativne posljedice na njegovu karijeru i moglo je obeshrabriti daljnje prijavljivanje nezakonitog ponašanja, pa je zaključio da je time povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. U predmetu Heinisch protiv Njemačke od 21. srpnja 2011., prigovor N 28274/08, ESLJP je odlučio da pravo javnosti na informiranje o nedostatcima u državnom domu za starije i nemoćne osobe ima prednost pred pravom tvrtke na zaštitu njezina ugleda, pa je otkaz koji je njegovateljica dobila jer je progovorila o katastrofalnim uvjetima na svom radnom mjestu, nezakonit i zastrašujuće djeluje na sve druge zaposlenike. Zakonodavac je prilikom izrade zakona uzeo u obzir preporuke Vijeća Europe iz 2014. za zaštitu »zviždača«, da se olakša »zviždanje« i zaštite »zviždači« te da se objedine svi pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti (zviždača) u jedan poseban zakon (lex specialis). Intencija zakonodavca je ojačati pravnu zaštitu prijavitelja nepravilnosti i podići svijesti građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa. 

Zakonom se štiti svaka fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca. Nepravilnosti obuhvaćaju kršenja zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa, a koja su povezana s obavljanjem poslova kod poslodavca. Dakle, zaštita se ne odnosi samo na slučajeve korupcije, nego uključuje i nepravilnosti glede kršenja zakona i drugih propisa.

Zakon štiti, kao prijavitelja nepravilnosti, svaku osobu koja je u radnom odnosu kod poslodavca, obavlja rad izvan radnog odnosa, volontira, obavlja dužnosti, obavlja poslove na temelju ugovora o djelu, obavlja studentske poslove, sudjeluje u postupcima zapošljavanja u svojstvu kandidata, kao i one koji na drugi način sudjeluju u djelatnostima pravne ili fizičke osobe. Dakle, zaštita se pruža širem krugu osoba koji nije taksativno naveden, a ne samo onima koje su zaštićene Zakonom o radu.

Pod poslodavcem se smatra tijelo javne vlasti te fizička i pravna prema zakonu kojim se uređuju radni odnos, i fizička ili pravna osoba kod koje prijavitelj nepravilnosti obavlja poslove.

Tijela javne vlasti obuhvaćaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska, odnosno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, koje se u cijelosti ili djelomično financiraju od iz državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedničko vlasništvo. 

Dakle, Zakonom je propisana šira definicija poslodavca od one propisane Zakonom o radu.

Zakon zabranjuje poslodavcu da prijavitelja nepravilnosti stavi u nepovoljan položaj zato što je prijavio nepravilnosti, bilo da mu otkaže ugovor o radu ili donese rješenje o prestanku državne službe, uznemirava ga, onemogućava mu napredovanje, smanjuje ili ne isplaćuje plaću ili druge naknade, pokreće protiv prijavitelja nepravilnosti stegovne postupke ili izriče stegovne mjere ili kazne, uskraćuje mu radne zadatke, mijenja radno vrijeme, onemogućava obrazovanje i stručno usavršavanje, uskraćuje isplatu otpremnine ili nagrada, raspoređuje ga ili premješta na drugo radno mjesto, ne poduzima mjere radi zaštite njegova dostojanstva zbog uznemiravanja od strane drugih osoba, proizvoljno upućuje na zdravstvene preglede ili preglede radi ocjene radne sposobnosti, kao i da na bilo koji drugi način nepovoljno prema njemu postupa. Intencija zakonodavca je da propisivanje aktivnosti kojima stavlja u nepovoljniji položaj prijavitelja nepravilnosti, bude otvorena lista, a što je u skladu s preporukama Vijeća Europe da se sve vrste odmazde zabrane ako prijavitelj nepravilnosti, tj. »zviždač« ima opravdan razlog vjerovati u istinitost informacije. 

Prijava nepravilnosti ne može se smatrati povredom čuvanja poslovne tajne. Dakle, aktima poslodavca ne smije se smanjiti opseg prava ili uskratiti neko pravo prijavitelja nepravilnosti zajamčeno Zakonom. 

S druge strane, Zakon obvezuje prijavitelja nepravilnosti da postupa u dobroj vjeri, odnosno da savjesno i pošteno prijavi nepravilnosti o kojima ima saznanja i koje smatra istinitim u trenutku prijavljivanja nepravilnosti te mu osigurava zaštitu: 

- pravo na zaštitu sukladno postupcima za prijavljivanje nepravilnosti predviđenim Zakonom, pravo na sudsku zaštitu, naknadu štete i zaštitu identiteta i povjerljivosti

- pravo na pomoć odnosno poučavanje od strane suda ili drugog tijela o pravima koja mu pripadaju te o posljedicama propuštanja radnje

- zaštitu identiteta, osim ako pristane na otkrivanje tih podataka ili ako je u tijeku postupka nužno otkriti njegov identitet, a u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka

- zaštitu povjerljivosti - od strane osoba kojoj prijavitelj nepravilnosti prijavi nepravilnosti i svake druge osobe koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti 

- zaštitu povezanih osoba - ako učine vjerojatnim da je počinjena štetna radnja zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnosti.

Povezana osoba može biti bračni ili izvanbračni drug, životni partner, srodnik po krvi u ravnoj liniji, srodnik po pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnik po tazbini do drugog stupnja, skrbnik, partner, skrbnik djeteta te posvojitelj odnosno posvojenik, kao i druge pravne i fizičke osobe koje se mogu smatrati interesno povezanim s prijaviteljem nepravilnosti. Povezana osoba ima pravo na zaštitu kao prijavitelji nepravilnosti, u slučaju da učini vjerojatnim da je prema njoj počinjena štetna radnja zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnosti. Jednako pravo na zaštitu ima i povjerljiva osoba za prijavu nepravilnosti koju je obvezan imenovati poslodavac koji zapošljava najmanja pedeset osoba. 

S druge strane, Zakon zabranjuje prijavitelju nepravilnosti zloporabu, kao što je dostava neistinitih informacija, potraživanje protupravne imovinske koristi ili poduzimanje drugih radnji kojima je svrha isključivo nanošenje štete poslodavcu. 

Zakon osigurava više kanala odnosno vrsta prijave nepravilnosti. Tako propisuje unutarnje (otkrivanje nepravilnosti poslodavcu odnosno povjerljivoj osobi), vanjsko (otkrivanje nepravilnosti nadležnom tijelu) i javno razotkrivanje. 

Tako jeposlodavac koji zapošljava najmanje pedeset osoba dužan uspostaviti unutarnje prijavljivanje nepravilnosti i imenovati povjerljivu osobu za prijavu nepravilnosti. Povjerljivu osobu (uz njezin prethodni pristanak) poslodavac je dužan imenovati na prijedlog najmanje 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca, pa čak i kada 20 % radnika nije donijelo odluku o prijedlogu povjerljive osobe. Ako povjerljiva osoba bude imenovana tako da je predloži 20 % radnika, na isti način može se i opozvati. U tom slučaju poslodavac je dužan u roku mjesec dana od donošenje odluke o opozivu razriješiti opozvanu povjerljivu osobu i imenovati novu, s tim da će tijekom navedenog razdoblja poslove povjerljive osobe obavljati njezin zamjenik (uz prethodni pristanak, a na prijedlog povjerljive osobe, čl. 17. Zakona). Povjerljiva osoba i njezin zamjenik trebaju svoju dužnost obavljati zakonito i savjesno i ne smiju zloporabiti svoje ovlasti na štetu prijavitelja nepravilnosti. 

Poslodavac je obvezan općim aktom urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe te ga na prikladan način učiniti dostupnim svim osobama koje obavljaju poslove. Opći akt mora biti u skladnu sa Zakonom, inače nema pravni učinak, a njime se ne smije smanjiti opseg prava ili uskratiti neko pravo prijavitelju nepravilnosti propisano Zakonom. Kada su u pitanju nepravilnosti koje se odnose na proračunska sredstava i/ili sredstava iz Europske unije, tada opći akt treba biti u skladu s propisima kojima se uređuju područja upravljanja nepravilnostima vezanim uz proračunska sredstva i/ili sredstva iz fondova Europske unije. Poslodavac ne smije povjerljivu osobu ili njegova zamjenika staviti u nepovoljniji položaj ni utjecati na njihovo postupanje.

Kada povjerljiva osoba zaprimi prijavu nepravilnosti, dužna je ispitati prijavu u roku 60 dana od dana zaprimanja prijave, bez odgode poduzeti radnje iz svoje nadležnosti radi zaštite prijavitelja nepravilnosti ako ovaj učini vjerojatnim da jest ili bi mogao postati žrtva štetne radnje zbog prijave nepravilnosti, prijavu proslijediti nadležnim tijelima na postupanje (ako se nepravilnost ne riješi kod poslodavca), čuvati identitet prijavitelja nepravilnosti i zaprimljene podatke od neovlaštenog otkrivanja, omogućiti prijavitelju nepravilnosti uvid u spis i obavijestiti ga o tijeku i radnjama poduzetim u postupku u roku 30 dana od zaprimanja zahtjeva kao i obavijestiti ga pisanim putem o ishodu postupka nakon završetka te na isti način u roku 30 dana o odlučivanju o prijavi izvijestiti pučkog pravobranitelja (čl. 19. Zakona).

Dakle, intencija je zakonodavca da se prijavitelj nepravilnosti prvo pokuša zaštititi postupcima unutarnjeg prijavljivanja odnosno kod poslodavca.

Poslove nadležnog tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti obavlja pučki pravobranitelj, koji je ustavna institucija za zaštitu ljudskih prava, a ujedno obavlja funkciju nadležnog tijela za suzbijanje diskriminacije. Pučki pravobranitelj raspolaže bogatim iskustvom u području u kojem su pojedine osobe pretrpjele određeni oblik odmazde, odnosno na neki su način bile stavljene u nepovoljan položaj u odnosu na druge osobe. 

Prijavitelj može nepravilnosti prijaviti pučkom pravobranitelju ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost, od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza, ako ne postoji mogućnosti unutarnjeg prijavljivanja, ako prijavitelj nepravilnosti ne dobije u propisanom roku obavijest o rezultatima poduzetih radnji ili ako se ne poduzmu nikakve radnje po prijavi, ako postoji osnovana bojazan da se u postupku unutarnjeg prijavljivanja ne može osigurati ostvarenje prava na zaštitu, zaštita njegova identiteta odnosno zaprimljenih informacija, odnosno ako postoji osnovana bojazan da bi prijavitelj nepravilnosti mogao biti stavljen u nepovoljan položaj ili ako mjere zaštite nisu bile učinkovite te ako više ne obavlja poslove za poslodavca (čl. 20. Zakona). Dakle, u slučaju da poslodavac nije u obvezi ili nije donio opći akt kojim uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, prijavitelj nepravilnosti može se izravno obratiti pučkom pravobranitelju, kao tijelu nadležnom za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti. 

Pučki pravobranitelj dužan je zaprimiti prijavu nepravilnosti, ispitati pojedinačne prijave radi poduzimanja radnji iz svoje nadležnosti u svrhu zaštite prijavitelja ako je učinio vjerojatnim da jest ili bi mogao biti žrtva štetne radnje zbog nepravilnosti, izraditi izvještaj kojim ocjenjuje jesu li ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava prijavitelja nepravilnosti, čuvati identitet prijavitelja nepravilnosti i zaprimljene podatke od neovlaštenog otkrivanja te u godišnjem ili posebnom izvješću izvijestiti Hrvatski sabor o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Dakle, pučki pravobranitelj može provesti ispitni postupak, zatražiti potrebne podatke, informacije, objašnjenja, akte i drugu dokumentaciju, kao i dati upute na koji se način mogu zaštititi prijavitelji nepravilnosti (čl. 21. Zakona). U konkretnom se ne primjenjuju pravila Zakona o općem upravnom postupku, već postupak koji primjenjuje pučki pravobranitelj sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju i odredbama Zakona. 

Dakako da pučki pravobranitelj može prijavu nepravilnosti proslijediti izravno tijelima nadležnim za postupanje prema sadržaju prijave (npr. Ministarstvu financija itd.), koja su dužna u roku od maksimalno 30 dana od dana zaprimanja prijave podnijeti informacije o poduzetim mjerama na temelju prijave, kao i u roku 15 dana od okončanja postupanja podnijeti obrazloženo izvješće o konačnom ishodu postupanja, ne samo pučkom pravobranitelju, nego i povjerljivoj osobi. 

Zbog posebnosti kaznenih postupaka, predviđen je izuzetak da u slučaju osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo, tijela ovlaštena za postupanje po sadržaju prijave trebaju postupati prema odredbama posebnih zakona kojima su propisani rokovi kao i slučajevi odnosno osobe ili tijela koje državni odvjetnik treba obavijestiti o poduzetim radnjama. Do sada nije bio izričito propisan takav postupak prijavljivanja nepravilnosti, već su se prijave uglavnom podnosile nadležnim tijelima kaznenog progona odnosno policiji ili državnom odvjetništvu. Intencija je da se omogući da postupak prijavljivanja započne unutar tijela, odnosno poslodavca, pa da se tek onda prijava podnese nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, a ako prijavitelju ne bude pružena odgovarajuća zaštita, da mu se izuzetno omogući javno razotkrivanje. Zakon dopušta iznimno, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, javno razotkriti informacije ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza. Prijava nepravilnosti može se dakako podnijeti izravno tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave, sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanja i postupanja po nepravilnostima.
 

Zakonom je predviđeno više različitih tipova tužbi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, mogućnost hitnog određivanja privremenih mjera da bi se spriječila nenadoknadiva šteta prijaviteljima nepravilnosti, zaštitilo od odmazde, odnosno stavljanja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge te oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, kako u postupku određivanja privremenih mjera, tako i u sudskom postupku kako se ne bi dogodilo da zbog financijskih razloga prijavitelj nepravilnosti bude uskraćen u ostvarivanju svojih prava. Dakako, ako prijavitelj nepravilnosti angažira odvjetnika, financijski aspekt ne može ostati zanemaren. 

Tužba za zaštitu u svezi s prijavom nepravilnosti može se podnijeti nadležnom sudu, u roku tri godine od dana saznanja za štetnu radnju (subjektivni rok), odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta (objektivni - zastarni rok). Riječ je o posebnom postupku koji je odvojen od sudske zaštite radnika u redovitim radnim sporovima pa se tako ne zahtijeva prije podnošenja tužbe sudu prethodno obraćanje poslodavcu radi zaštite prava, kao procesna pretpostavka za sudsku zaštitu radnika. Međutim, dvojbe mogu nastati kada je riječ o situacijama u kojima se zaštita prijavitelja nepravilnosti preklapa s redovitom zaštitom radnika, kada je, primjerice, štetna radnja nezakonita odluka o otkazu. 

Predviđena je opća i izaberiva (elektivna) nadležnost općinskih sudova u prvom stupnju. Tužba se tako, osim opće mjesno nadležnom sudu, može podnijeti općinskom sudu prema mjestu prebivališta ili boravišta tužitelja, odnosno sudu na čijem je području štetna radnja poduzeta ili je nastupila štetna posljedica. Štetna radnja je svako činjenje ili nečinjenje u svezi s prijavom nepravilnosti kojom se prijavitelju nepravilnosti i povezanim osobama ugrožavaju ili povređuju prava odnosno kojim se te osobe stavljaju u nepovoljniji položaj. 

U parničnom postupku primjenjuju se odredbe kojima se uređuju radni sporovi. 

Tužbom prijavitelj nepravilnosti može tražiti utvrđenje da je prema njemu poduzeta štetna radnja (deklaratorna tužba za zaštitu prijavitelja nepravilnosti), da se zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te uklanjanje posljedica štetnih radnji (kondemnatorna tužba za zaštitu prijavitelja nepravilnosti), da mu se nadoknadi imovinska ili neimovinska šteta prouzročena povredom njegovih prava zaštićenih Zakonom (tužba za naknadu štete) te da se na trošak tuženika presuda objavi u medijima (tužba za objavu presude kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti). Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem treba objaviti presudu (čl. 26. Zakona). 

Tijekom tog parničnog postupka, kao umješač na strani prijavitelja nepravilnosti uz njegov pristanak, može se pridružiti pučki pravobranitelj te organizacije, ustanove, udruge ili druge osobe koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom ljudskih prava i borbom protiv korupcije. 

Što se tiče tereta dokazivanja u sudskom postupku, dovoljno je da prijavitelj nepravilnosti učini vjerojatnim da je zbog prijave nepravilnosti stavljen u nepovoljan položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava u svezi s obavljanjem poslova, pa onda teret dokaza prelazi na poslodavca. 

Zakon uređuje i mogućnost predlaganja privremenih mjera prije pokretanja, tijekom te nakon završetka sudskog postupka, sve dok ovrha ne bude provedena. Privremenim mjerama može se tražiti od suda da zabrani činjenje štetnih radnji, otkloni posljedice koje su prouzročene štetnim radnjama te odgodi izvršenje odluka kojima je prijavitelj nepravilnosti stavljen u nepovoljan položaj ili mu je povrijeđeno neko od njegovih prava vezanih uz obavljanje poslova. Sud je dužan o prijedlogu za određivanje privremenih mjera odlučiti u roku osam dana od dana primitka prijedloga, a žalba ne odgađa provedbu privremene mjere. 

Zakon je odredio rokove za donošenje općih akata i imenovanje povjerljive osobe. Pučki pravobranitelj obvezan je najkasnije u roku 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona (od 1. srpnja 2019.) podnijeti na potvrdu Hrvatskom saboru Poslovnik usklađen s odredbama Zakona i drugih zakona kojima se uređuje njegova nadležnost. 

Poslodavac je obvezan u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona (od 1. srpnja 2019.) donijeti opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe te imenovati povjerljivu osobu i zamjenika povjerljive osobe u roku devet mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona (od 1. srpnja 2019.). 

Zakonom je propisano kažnjavanje poslodavca pravne osobe u iznosu od 10.000,00 kn do 30.000,00 kn, odgovorne osobe poslodavca i poslodavca fizičke osobe u iznosu od 1.000,00 kn do 10.000,00 kn: ako u zakonskom roku ne donesu opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe, odnosno ako ga na prikladan način ne učine dostupnim svim osobama koje obavljaju poslove; ako ne imenuju povjerljivu osobu i/ili njezina zamjenika za zaprimanje prijava nepravilnosti i vođenje postupka u svezi s prijavom nepravilnosti; ako stave u nepovoljniji položaj povjerljivu osobu i/ili njezina zamjenika zbog poduzimanja radnji iz njihove nadležnosti potrebnih za zaštitu prijavitelja nepravilnosti; ako ne ispitaju prijavu nepravilnosti i ne poduzmu radnje iz svoje nadležnosti potrebne za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, odnosno ako prijavitelja nepravilnosti na njegov zahtjev ne obavijeste o tijeku i radnjama poduzetim u postupku i ne omoguće uvid u spis u Zakonom propisanim rokovima.

Teže kažnjavanje novčanom kaznenom poslodavca pravne osobe u iznosu od 30.000,00 kn do 50.000,00 kn, odgovorne osobe poslodavca, kao i poslodavca fizičke osobe u iznosu od 3.000,00 kn do 30.000,00 kn, propisuje se za sprječavanje prijavljivanja nepravilnosti, pokušaj otkrivanja ili otkrivanja identiteta prijavitelja nepravilnosti, ako ne zaštiti prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje ili ne poduzme nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja posljedica štetnih radnji u okviru svoje nadležnosti te pokušaj utjecaja ili utjecaj na postupanje povjerljive osobe i/ili njezina zamjenika prilikom poduzimanja radnji iz njihove nadležnosti za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. 

Zloporaba prava na prijavljivanje nepravilnosti kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn do 30.000,00 k^n[10]. 

Optužni prijedlog za prethodno navedene slučajeve može podnijeti i pučki pravobranitelj. 

 

[1] Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; člankom 294. st. 3. propisana je mogućnost oslobođenja od kazne davatelja mita koji djelo prijavi prije otkrivanja i saznanja da je djelo otkriveno; člankom 258. st. 4. propisana je mogućnost oslobođenja od kazne onoga tko počini subvencijsku prijevaru pa spriječi donošenje odluke (o državnoj potpori ili subvenciji i pomoći od EU).
[2] Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; člancima 294.-299. propisuje se zaštita i način ispitivanja ugroženog svjedoka.
[3] Nar. nov., br. 93/14 i 127/17; člankom 134. štiti se dostojanstvo radnika, odnosno štiti ga se od uznemiravanja.
[4] Nar. nov., br. 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13 i 30/14; člankom 34. zabranjuje se nepošteno trgovanje, a člankom 70. propisuje prekršajna odgovornost za nepošteno trgovanje i visina novčanih kazni.
[5] Nar. nov., br. 86/08, 61/11 i 4/18; članak 14. propisuje da obraćanje ili prijava opravdane sumnje na korupciju ne predstavlja opravdan razlog za prestanak službe; štiti anonimnosti; štiti od uskraćivanja ili ograničavanja prava te bilo kojeg oblika zlostavljanja; sankcionira zloporabu prijave opravdane sumnje na korupciju.
[6] Nar. nov., br. 86/08, 61/11 i 4/18; članak 32. (v. bilješku 5).
[7] Nar. nov., br. 78/15, propisuje sustav unutarnjih kontrola i unutarnje revizije.
[8] Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016.o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podatakate o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ.
[9] Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10.
[10]Kazneni zakon u članku 304. propisuje kaznenu odgovornost za lažno prijavljivanje kaznenog djela.