Osim što je institut prava vlasništva i njegova sudska zaštita regulirana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), izvorište te zaštite nalazi se u odredbama Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 85/10 - proč. tekst). Također, Republika Hrvatska je ratificirala Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i Protokole koji su uz nju sklopljeni (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Budući da je Europski sud za ljudska prava ovlašten tumačiti navedenu Konvenciju putem načela učinkovitosti, autonomnog značenja, evolutivnog tumačenja i razmjernosti uz primjenu općih načela utvrđenih Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora (Nar. nov. - MU, br. 16/93 i 9/98), tekst Konvencije i dodatnih Protokola valja gledati ne samo kao izvor prava, već kao podlogu na temelju koje se kroz praksu Europskog suda zaštićenim pravima daje sadržaj i smisao, čime te odluke postaju smjernica za tumačenje nacionalnih zakonodavstava. U članku autorica iznosi brojne slučajeve iz prakse Europskog suda za ljudska prava koji su vezani uz zaštitu prava vlasništva. Također, daje i prikaz jedne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja bi trebala biti putokaz daljnjoj praksi pri odlučivanju o takvim predmetima. Članak ćemo objaviti u dva dijela, a drugi dio članka bit će objavljen u sljedećem broju Informatora.