U članku autor prikazuje odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5904/2021 od 20. lipnja 2024. u kojoj je, među ostalim, razmatran prigovor povrede slobode izražavanja u kontekstu istovremenog oštećivanja tuđih stvari načinom ostvarivanja slobode izražavanja koji je izabrala sama podnositeljica ustavne tužbe. Negativni ishod ustavnosudskog postupka za podnositeljicu bio je jedini mogući ishod u osobitim okolnostima razmatranog predmetnog slučaja, a iz njega je moguće razabrati načelna stajališta Ustavnog suda o predmetnoj problematici. Iako je, odbivši njezinu ustavnu tužbu, Ustavni sud ispravno donio jedinu moguću odluku, ostaje otvoreno pitanje je li možda metodološki trebao predmetu djelomice pristupiti drukčije. Dodatna zanimljivost predmeta proizlazi iz činjenice da se podnositeljica ustavne tužbe, među ostalim, pozvala i na zabranu diskriminacije, uspoređujući svoj slučaj s poznatim slučajem saborskih zastupnica koje su na fasadu stambene zgrade stavile tablu s natpisom "Ured predsjednika Republike Hrvatske", ali nisu zbog toga bile kazneno gonjene.