Suprotstavljene strane nemaju povjerenja u volju protivne strane za mirno rješenje spora, ne vjeruju u njezino poštenje i strahuju da će, ako do nagodbe ne dođe, ona zloupotrijebiti ono što je rečeno u cilju da se postigne nagodba. Načelo povjerljivosti zabranjuje takve zloupotrebe i zato je bitno u institucionaliziranim postupcima mirnog rješavanja sporova. Njime se omogućava da se pri pregovaranju stranke oslobode straha da će se njihova volja za mirnim rješavanjem spora protumačiti kao priznanje pozicija i prava druge strane i straha od negativnih posljedica iznošenja podataka koji bi im potencijalno mogli nauditi. Iz tog je razloga to načelo uneseno i u naš Zakon o mirenju, a i u propise o medijaciji/posredovanju drugih zemalja kao i u Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U ovom članku autorica prikazuje kako se to načelo štiti propisima i u praksi.