Razumjeti institut zapisa (legata), poglavito sa stajališta razlikovanja prema institutu nasljeđivanja, nije nimalo lako niti pravnicima s višegodišnjim iskustvom u radu u području nasljednog prava, a kamoli bilo kome drugome. Budući da je zapis (legat) vrlo rijetka pojava u nasljednom pravu, to dodatno otežava postupanje suda ili javnih bilježnika kao povjerenika sudova pri vođenju ostavinskih postupaka i raspodjeli ostavinske imovine. Kako konkretno postupiti u slučaju postojanja zapisa (legata) složeno je pravno pitanje. Upravo je zato potrebno znati makar neke osnovne karakteristike ovog instituta, posebice da je vezan isključivo uz oporučno nasljeđivanje, te da ga je potrebno razlikovati od naloga koji tereti već postojeće zapisovnike (legatare). Odredbe važećih zakonskih propisa i sudska praksa koja se tijekom godina primjene »starog«1 i »novog« Zakona o nasljeđivanju razvila, u dovoljnoj mjeri daje odgovore na pitanja koja se potencijalno mogu javiti u primjeni tog instituta.