Na 32. sjednici Hrvatskog sabora održanoj 29. svibnja 2003. g. usvojen je Zakon o zaštiti potrošača čije je donošenje Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju određeno kao jedan od zakonodavnih prioriteta. Predmet zakonskog uređenja je zaštita potrošača kroz opća pravila o trgovanju, uključujući i pravila o odnosu pružatelja javnih usluga koji u hrvatskom sustavu imaju položaj monopolista prema potrošačima. Posebno su regulirani ugovori o prodaji koji su zaključeni izvan poslovnih prostorija, o prodaji na daljinu, o potrošačkom zajmu, o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine (timeshare) te propisane nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima.

Kao nositelji zaštite potrošača određene su udruge za zaštitu potrošača, Savez udruga za zaštitu potrošača, Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske. U cilju izgradnje sustava zaštite potrošača i podizanja kvalitete ove zaštite kao javnog interesa Republike Hrvatske, predviđa se da Hrvatski sabor donosi Nacionalni program zaštite potrošača. Sadržaj programa određivat će temeljne odrednice politike zaštite potrošača kao i opseg te zaštite u Republici Hrvatskoj. U nastavku napisa ukazuje se na bitne odrednice sustava zaštite potrošača koji se uspostavlja Zakonom o zaštiti potrošača. Izlažu se temeljna prava potrošača s aspekta obveza trgovaca u zaštiti potrošača i to kroz opća pravila o trgovanju.