1. Uvod

Banke, kao depozitne institucije, imaju vrlo važnu ulogu u financijskom sustavu i ne samo u njemu već i u cjelokupnom gospodarstvu Republike Hrvatske. S obzirom na aktivnosti pridruživanja Republike Hrvatske europskim integracijama javila se potreba da se bankarski sustav prilagodi, i po mogućnosti, približi modernim financijskim sustavima zemalja Europske, unije poglavito onima koje su ušle u zonu EUR-a i zadovoljile maastrichtske kriterije¹. Potreba da bankarsko poslovanje prati kretanja tržišnog gospodarstva u Republici Hrvatskoj stvorila je i odgovarajući zakonski okvir počevši od donošenja Zakona o bankama i štedionicama (Nar. nov., br. 94/93), zatim Zakona o bankama (Nar. nov., br. 161/98 - u nastavku teksta: stari Zakon) pa sve do donošenja važećeg Zakona o bankama (Nar. nov., br. 84/02 - u nastavku teksta: novi Zakon). Novi Zakon stupio je na snagu 25. srpnja 2002. godine, osim odredaba utvrđenih u čl. 193. ovog Zakona. Naime, u čl. 193. novog Zakona izričito se utvrđuje:

1. čl. 58. st. 3., t. 2. te odredbe čl. 59. i 60. toga Zakona počinju se primjenjivati od dana punopravnog članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji.

2. Do primjene odredaba iz st. 1. ovog članka se

1) na odluke vezane uz suglasnost osobi iz države članice Europske unije za stjecanje kvalificiranog udjela primjenjuje čl. 21. toga Zakona,

2) na pružanje bankovnih usluga banaka u državama članicama Europske unije za stjecanje kvalificiranog udjela primjenjuje odredba članka 45. tog Zakona,

3) na pružanje usluga banaka iz država članica Europske unije u Republici Hrvatskoj primjenjuju odredbe čl. 51. do 56. toga Zakona,

4) na dostavljanje podataka nadzornim odborima tijelima država članica Europske unije primjenjuje odredba članka 58. stavka 3. točke 3. toga Zakona.

3. Odredbe poglavlja VI osim odredaba iz članka 96. ovoga Zakona, primjenjuju se od 1. siječnja 2003.

2. Pitanja koja se uređuju novim Zakonom

Novim se Zakonom, koji je stupio na snagu, uređuju uvjeti za osnivanje, poslovanje, prestanak rada banke te nadzor nad poslovanjem banke kako je to i regulirano u čl. 1. toga Zakona.

1 Na sastanku zemalja članica Europske zajednice u nizozemskom gradu Maastrichtu u prosincu 1991. potpisan je Ugovor kojim je osnovana Europska unija. U sklopu tog Ugovora pristupilo se trećoj fazi formiranja Europske monetarne unije, utvrđeni su rokovi i datumi oko uvođenja zajedničke valute kao

3. Određenje pojma banka

Banka je sukladno odredbama novog Zakona definirana kao financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

U svojim općim odredbama novi je Zakon izričito propisao prethodni uvjet za upis banke u sudski registar za dobivanje odobrenja za rad od strane Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: HNB). Isto je tako propisao da uporabu riječi «banka» ili izvedenicu te riječi u nazivu tvrtke prilikom upisa u sudski registar, te korištenje tog naziva u pravnom prometu može rabiti samo ono društvo koje je prethodno dobilo odobrenje za rad od strane Hrvatske narodne banke. Riječ »banka« ili izvedenicu te riječi, ako je ista sadržana u nazivu tvrtke, iznimno može upisati u sudski registar i koristiti u pravnom prometu i drugo društvo ako je to dopušteno. drugim zakonom.

4. Vrste usluga koje pruža banka

4.1. Bankovne usluge

Dioničko društvo upisano u sudski registar kao banka temeljem odluke HNB-a o odobrenju za rad u prvom redu obavlja usluge radi kojih je i osnovano, a to su bankovne usluge. Člankom 3. novog Zakona propisano je da su bankovne usluge primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca. Dakle, utvrđen je obvezatni opseg bankovnih usluga za koje se društvo mora upisati u sudski registar pod nazivom »banka« po prethodno dobivenom odobrenju za rad od HNB-a.

Novost, u odnosu na stari Zakon, je u tome da vrsta i opseg usluga koje pruža banka nisu determinirane visinom temeljnog kapitala banke. Također novost je da je kao oblik izdavanja sredstva plaćanja u bankovnim uslugama uveden elektronski novac.

4.2. Ostale financijske usluge

Novost u odnosu na stari Zakon su posebno utvrđene financijske usluge koje su izvan opsega bankovnih usluga. Tako je čl. 6. novog Zakona određeno da osim bankovnih usluga, banka i podružnice strane banke mogu obavljati i ostale financijske usluge uz uvjet dobivanja prethodne suglasnosti HNB-a za pružanje tih usluga.

Ostale financijske usluge koje mogu obavljati banke i podružnice strane banke taksativno su nabrojene u čl. 6. st. 2. t. 1.-15. novog Zakona. Ostale financijske usluge banke i podružnice strane banke mogu obavljati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

• da banka ima odobrenje za rad HNB-a u obavljanju bankovnih usluga,
• da banka HNB-u podnese uredan zahtjev za obavljane ostalih financijskih usluga,
• da banka dobije odobrenje za obavljanje, novim Zakonom propisanih, svih ili samo nekih ostalih financijskih usluga.

4.3. Pomoćne djelatnosti

Osim bankovnih i ostalih financijskih usluga, odredbe čl. 91. novog Zakona propisuju i djelatnosti koje su po svojoj prirodi pomoćne djelatnosti u odnosu na glavnu djelatnost jedne ili više banaka (upravljanje nekretninama, upravljanje i vođenje sustava za obradu podataka ili obavljanje sličnih poslova). Te djelatnosti obavljaju društva za pomoćne bankovne usluge kao pravne osobe čije su djelatnosti neposredno povezane s pružanjem bankovnih usluga.

4.4. Zabrana pružanja drugih usluga

Osim obavljanja usluga, novi je Zakon propisao i zabranu pružanja drugih usluga. Tako je čl. 7. novog Zakona određeno da banka ne smije obavljati druge usluge osim bankovnih i ostalih financijskih usluga te pomoćnih bankovnih usluga. Isto tako bankovne usluge smiju pružati samo osobe definirane čl. 4. novog Zakona.

5. Pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga izvan područja Republike Hrvatske

Uz pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga na teritoriju Republike Hrvatske, definirane su mogućnosti pružanja usluga i izvan teritorija Republike Hrvatske, a koje mogu biti:

• pružanje usluga u državi članici Europske unije (u nastavku teksta: EU) preko podružnica, ili
• neposredno pružanje usluga u državi - članici EU,
• pružanje usluga u inozemstvu.

S obzirom na usklađivanje novog Zakona sa standardima i smjernicama EU, posebice u svjetlu odredbi Sporazuma Republike Hrvatske o pridruživanju EU, šire je propisano pružanje usluga preko podružnica kao i neposredno pružanje usluga u državi-čla-nici EU, kako naših banaka i njihovih podružnica na području zemlje - članice EU, tako i stranih banaka i njihovih podružnica na području Republike Hrvatske.

5.7. Pružanje usluga hrvatske banke u državi članici EU

Člankom 42. -43. novog Zakona, propisano je da banka koja namjerava osnovati podružnicu u državi - članici EU ili namjerava započeti neposredno pružati bankovne i/ili ostale financijske usluge mora o tome prethodno obavijestiti HNB s naznakom o kojoj državi članici EU se radi. Uz obavijest, podružnica mora navesti opis djelatnosti koje će obavljati kao i poslovni plan za sljedeće tri godine, imena osoba ovlaštenih za vođenje poslova podružnice, te naziv i adresu podružnice u državi članici EU u kojoj je moguće dobiti dokumentaciju o podružnici. Kod neposrednog pružanja usluga uz obavijest mora se priložiti i opis djelatnosti te poslovni plan.

HNB je dužna najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dobivanja obavijesti o osnivanju podružnice dostaviti tu obavijest zajedno s prilozima nadležnom tijelu države članice EU i o tome obavijestiti banku koja osniva podružnicu u toj državi. Osim toga, HNB je dužna nadležnom tijelu dostaviti podatke o jamstvenom kapitalu banke kao i adekvatnosti kapitala te sustava osiguranja uloga koji je usvojen u Republici Hrvatskoj.

Iznimno, HNB nije dužna poslati obavijest nadležnom nadzornom tijelu države članice EU ako na temelju podataka i dokumentacije s obzirom na planirani opseg poslovanja zaključi da postoji utemeljena sumnja o primjerenosti organizacije i upravljanja podružnicom ili financijskom stanju banke.

Osim podružnica, banka sukladno odredbama čl. 46. novog Zakona može osnovati predstavništvo koje nije pravna osoba, a o namjeri osnivanja predstavništva banka je obvezna obavijestiti HNB. Predstavništvo banke u inozemstvu može obavljati samo poslove istraživanja tržišta i predstavljanja banke koja ga je osnovala, a ne smije pružati bankovne i ostale financijske usluge.

5.2. Pružanje usluge hrvatskih banaka u inozemstvu

Posebno je normirano poslovanje hrvatskih banaka u inozemstvu čl. 45. novog Zakona kojim se regulira pružanje usluga banke preko podružnica, davanje odobrenja za rad, međusobna razmjena podataka između HNB i nadležnog tijela države u inozemstvu. HNB može odbiti davanje odobrenja za rad podružnice ako je vjerojatno da će obavljanje nadzora u skladu s odredbama Zakona biti onemogućeno, uzimajući, pritom, također i propise države u kojoj banka namjerava osnovati podružnicu.

Predstavništvo banke u inozemstvu može obavljati poslove istraživanja tržišta i predstavljanja banke koja ga je osnovala, a ne smije pružati bankovne i ostale financijske usluge.

6. Pružanje usluga od strane banaka država članica EU

Sukladno čl. 47. novog Zakona, banka koja je ovlaštena pružati bankovne i ostale financijske usluge u državi članice EU može također pružati usluge preko podružnice ili izravno na području Republike Hrvatske. Kad su u pitanju podružnice, one su dužne HNB-u dostavljati izvješća i informacije potrebne za provođenje ovlasti i dužnosti HNB-a kao institucije ovlaštene za provođenje nadzora iz područja monetarne, devizne politike i statistike. Početak poslovanja banke države članice izravno na području Republike Hrvatske, prema čl. 48. st. 2. novog Zakona, može biti od onog dana kad HNB primi obavijest nadležnog tijela države članice EU sa sadržajem propisanim čl. 42. st. 1.-2. novog Zakona. Obavijest o svakoj namjeravanoj promjeni, banka države članice EU mora proslijediti HNB-u najkasnije mjesec dana prije promjene.

6.1. Pružanje usluga stranih banaka u Republici Hrvatskoj

Obavljanje djelatnosti stranih banaka sukladno odredbama čl. 51. novog Zakona na području Republike Hrvatske može se odvijati samo preko podružnica. Te podružnice nemaju svojstvo pravne osobe temeljem čl. 51. st. 2. novog Zakona, a u pravnom prometu s trećim osobama mogu obavljati poslove u skladu s ovlaštenjima banke osnivača i uz odgovornost banke za sve nastale obveze u vezi s radom podružnice u Republici Hrvatskoj.

Podružnicu strana banka može osnovati samo uz dobiveno odobrenje za rad od strane HNB-a prema taksativno navedenim dokumentima iz čl. 52. st. 2. novog Zakona.

Kao uvjet za izdavanje odobrenja, HNB od strane banke može zahtijevati polaganje određenog novčanog iznosa kao odgovarajuće osiguranje za namiru obveza s naslova poslovanja podružnice. HNB može odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podružnice ako postoji vjerojatnost da će obavljanje nadzora biti otežano s obzirom na propise države u kojoj se nalazi sjedište banke (čl. 52. novog Zakona). Na podružnicu strane banke primjenjuju se i odredbe novog Zakona koje se odnose na: upravu banke, upravljanje rizicima, bankovnu tajnu, poslovne knjige, unutarnju reviziju, reviziju, nadzor i zaštitu potrošača.

Podružnica strane banke uključena je u sustav osiguranja uloga u državi u kojoj je sjedište banke. Razina i opseg jamstava za uloge u podružnici ne smije prelaziti razinu i opseg određen propisima Republike Hrvatske.

Predstavništvo strane banke posluje prema istim odredbama kao što je propisano i za predstavništva banaka država članica EU. Strana banka mora dobiti odobrenje od HNB-a odobrenje za rad predstavništva. HNB će oduzeti odobrenje za rad u slučaju kad predstavništvo ne obavlja poslove za koje je dobilo odobrenje. Potanje uvjete za osnivanje predstavništava propisuje HNB koja ujedno i vodi registar stranih predstavništava (čl. 56. novog Zakona).

7. Odobrenje za rad banaka

Člankom 33. novog Zakona dano je ovlaštenje HNB-u da banci i podružnici strane banke izda odobrenje za rad i to:

• odobrenje za pružanje bankovnih usluga,
• odobrenje za pružanje ostalih nefi- nancijskih usluga.

Člankom 34. novog Zakona propisuje se u kojim slučajevima HNB daje odobrenje i suglasnosti. Navedenim člankom određeno je da banka prije upisa u sudski registar mora od HNB dobiti odobrenje za rad. Ako banka želi uz bankovne usluge obavljati i ostale financijske usluge, HNB donosi odluku o odobrenju za pružanje i tih usluga u isto vrijeme kad i odluku o pružanju bankovnih usluga, osim u slučajevima kad banka naknadno traži odobrenje za pružanje tih usluga.

U slučaju kad dolazi do spajanja banaka, banke koje se spajaju moraju o tome dobiti također suglasnost HNB-a za pripajanje te odobrenje za rad nove banke koja je nastala spajanjem tih banaka. Danom upisa nove banke u sudski registar te banke prestaju postojati i sukladno tome prestaju važiti njihova odobrenja za rad.

Potrebno je naglasiti da je odredbama čl. 34. st. 7. t. 1.-2. propisano da HNB neće izdati suglasnost za pripajanje ako bi došlo, ili moglo doći, do:

• koncentracije u bankovnom sustavu kojim bi se mogla narušiti sloboda tržišnog natjecanja ili
• nepovoljni utjecaj na provođenje monetarne i devizne politike u Republici Hrvatskoj.

U odnosu na stari Zakon, važna je novost koja se ističe sloboda tržišnog natjecanja.

Ako se utvrdi da je kod pružanja bankovnih usluga narušena sloboda tržišnog natjecanja, odnosno konkurencije, HNB je dužna osigurati mjere za osiguravanje slobode tržišnog natjecanja, odnosno konkurencije. HNB je ovlaštena pratiti poslovne aktivnosti banaka i grupe banaka koje bi za cilj mogle imati učinak sprječavanja ili ograničavanja tržišnog natjecanja, odnosno konkurencije bankovnih usluga. Pritom, kod praćenja slobode tržišnog natjecanja, odnosno konkurencije i utvrđivanja je li ona narušena, HNB može zatražiti mišljenje tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja. HNB će propisati način i kriterije prema kojima se utvrđuje je li sloboda tržišnog natjecanja narušena kao i mjere za osiguranje slobode tržišnog natjecanja, sukladno odredbama čl. 40. novog Zakona.

Isto tako valja spomenuti da je novost, u odnosu na stari Zakon, da HNB neće izdati suglasnost na pripajanje ako bi to izazvalo nepovoljni utjecaj na provođenje monetarne i devizne politike u Republici Hrvatskoj.

7.1. Zahtjev za pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga

Odobrenje za rad HNB daje domaćoj banci i podružnici strane banke temeljem formalno podnesenog zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga (u nastavku teksta: zahtjev).

Sukladno odredbama čl. 35. novog Zakona, pružena je mogućnost dobivanja odobrenja za rad:

• samo za bankovne usluge,
• za bankovne usluge i ostale financijske usluge, s tim da se u zahtjevu za izdavanje odobrenja mora navesti vrsta ostalih financijskih usluga koje banka namjerava obavljati,
• samo za ostale financijske usluge u slučaju kad već posjeduje odobrenje za obavljanje bankovnih usluga s time da se pojedinačno izričito navedu koje su to ostale financijske usluge.

Osim formalnog zahtjeva za dobivanje odobrenja za pružanje bankovnih i' ostalih financijskih usluga potrebno je priložiti potrebnu dokumentaciju taksativno navedenu u čl. 35. st. 1. t. 1.-9. novog Zakona.

7.2. Rok za donošenje Odluke

Temeljem podnesenog zahtjeva i priložene valjane dokumentacije, HNB izdaje odobrenje za pružanje bankovnih usluga ako utvrdi da banka ispunjava uvjete za pružanje tih usluga.

Ako banka zatraži da joj se izda odobrenje za pružanje i ostalih financijskih usluga, HNB će u odluci izričito navesti i ostale financijske usluge za koje je izdala odobrenje.

Novost je u odnosu na stari Zakon (čl. 3. st. 3. starog Zakona) da se u odredbama novog Zakona ne navodi davanje odobrenja za rad na neograničeno vrijeme i nije moguće prenijeti odobrenje na druge osobe

Rok u kojem je HNB u obvezi da odluči o zahtjevu, donese odgovarajuću odluku i o tome obavijesti podnositelja zahtjeva je šest mjeseci od dana primitka urednog zahtjeva.

Ako je zahtjev nepotpun, podnositelj zahtjeva, tj. banka, može dopuniti zahtjev s traženom dokumentacijom ili dodatnom informacijom u roku koji odredi HNB, s tim da krajnji rok za donošenje odluke i obavijest o odluci ne može biti dulji od dvanaest mjeseci od dana primitka zahtjeva.

U odnosu na stari Zakon (čl. 7.) novost je da se razmatra slučaj nepotpunog zahtjeva gdje se HNB-u daje na dispoziciju određivanje roka u kojem se mora izvršiti nadopuna dokumentacije i davanje dodatnih informacija te temeljem toga krajnji rok kad HNB mora donijeti odluku i o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva.

7.3. Odbijanje zahtjeva za odobrenje, prestanak važenja odobrenja i oduzimanje odobrenja za rad banke

7.3.1. Odbijanje zahtjeva za odobrenje za rad

Člankom 37. novog Zakona propisani su slučajevi u kojima HNB ima zakonsko ovlaštenje za odbijanje zahtjeva, a razlozi su taksativno navedeni t. 1. -7. tog članka.

Novost u odnosu na stari Zakon (čl. 8. starog Zakona) je t. 5. članka, gdje se propisuje da ako iz dokumentacije i drugih priloženih činjenica proizlazi da banka kadrovski, organizacijski i tehnički nije sposobna pružati bankovne i/ili ostale financijske usluge na način i u opsegu koji je predviđen njezinim poslovnim planom, HNB odbija zahtjev za izdavanje odobrenja.

7.3.2. Prestanak važenja odobrenja za rad

Osim odbijanja zahtjeva čl. 38. novog Zakona predviđeno je u kojim slučajevima dobiveno odobrenje za pružanje bankovnih usluga prestaje vrijediti i to: danom otvaranja stečajnog postupka, danom otvaranja redovite likvidacije banke, dostavom rješenja o oduzimanju odobrenja za pružanje bankovnih usluga, zatim danom upisa nove banke u sudski registar u slučaju spajanja banaka te brisanjem iz sudskog registra banke koja se pripaja.

Rješenje o prestanku važenja odobrenja za pružanje bankovnih usluga automatski se odnosi i na odobrenje za pružanje ostalih financijskih usluga ako je banka pružala i takve vrste usluga prije donošenja takvog rješenja HNB-a.

7.3.3. Oduzimanje odobrenja za rad

Postoje li utvrđeni opravdani razlozi, HNB može donijeti odluku o oduzimanju odobrenja za pružanje bankovnih usluga kako je taksativno navedeno u t. 1. - 5., st. 1. čl. 39. novog Zakona. -

Točka 5. nadovezuje se na odredbe čl. 129. gdje su iscrpnije navedeni određeni slučajevi zbog kojih se uz bankovne usluge oduzima i odobrenje za pružanje ostalih financijskih usluga.

HNB je obvezna u roku od tri dana od donošenja odluke o oduzimanju odobrenja za rad dostaviti banci rješenje o ukidanju rješenja o odobrenju za rad kao i da je HNB obvezna to rješenje o oduzimanju odobrenja objaviti u Narodnim novinama te ga dostaviti nadležnom trgovačkom sudu i o tome izdati priopćenje za javnost.

Što se tiče samih bankovnih usluga, čl. 39. st. 2. novog Zakona propisano je da banka ne smije sklopiti, započeti obavljanje ili obaviti niti jedan novi posao od dana izvršnosti rješenja o oduzimanju odobrenja za rad, osim onih poslova kojima je svrha prestanak daljnjeg poslovanja banke.

8. Statusno određenje banke

Temeljem odobrenja za rad HNB-a, banka stječe pravo upisa u sudski registar kao pravna osoba pod nazivom »banka«. Člankom 14. novog Zakona propisano je da se na banke primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/93, 121/99 i 52/00 - u nastavku teksta: ZTD), osim ako Zakonom nije drukčije propisano. U odnosu na stari Zakon koji je banku izričito spomenuo kao dioničko društvo, novi Zakon ističe banku u prvom redu kao financijsku instituciju na koju se primjenjuju odredbe ZTD-a, osim ako nije drukčije propisano novim Zakonom.

9. Upravna tijela banke

Stari Zakon je čl. 22. definirao da banka ima upravu, nadzorni odbor i glavnu skupštinu i potom pobliže odredio uloge u upravljanju i poslovanju banke. Novi zakon odmah pobliže normira ulogu uprave banke kao i nadzornog odbora.

9.1. Uprava banke

Člankom 23. novog Zakona regulirano je pitanje koja su tijela ovlaštena temeljem ZTD-a (čl. 240 i čl. 241) za vođenje poslova i zastupanje društva kao i prokure, odnosno prokurista tj. fizičkih osoba za pojedinačno ili skupno zastupanje u granicama utvrđenim novim Zakonom i ZTD-om (čl.44. - 54.). Tako je propisano da uprava mora imati najmanje dva člana od kojih jedan mora biti imenovan za predsjednika uprave.

Uvođenje obveze da uprava banke mora imati najmanje dva člana opravdava se ulogom banke u financijskom sustavu Republike Hrvatske kao i razlozi tzv. Više sile (v/s maior) ili razlozima iz redovitog poslovanja koje bi povremeno ili trajno onemogućile člana uprave da uredno obnaša svoju funkciju. Pravo i obveza zastupanja i vođenja poslova od strane članova uprave na način zajedničkog zastupanja otvara temeljem ZTD-a (čl. 240., st. 2. i čl. 241. st. 2.) mogućnost da banka svojim statutom, kao temeljnim internim aktom sama regulira to pitanje na način na koji joj najviše odgovara u poslovanju.

Pitanje prokure, odnosno prokurista, koji pobliže objašnjava ZTD (čl. 47.) također je obuhvaćeno čl. 23. novog Zakona s obzirom na to da se radi o osobama koje imaju široke ovlasti u pravnom prometu. Tako su st. 3. i st. 4. čl. 23. novog Zakona pobliže uređena prava, odnosno ovlasti prokurista, tko prokuru daje, kao i pravo banke da statutom odredi uvjete koje treba ispunjavati osoba kojoj se prokura daje, vrstu i način davanja prokure, opseg ovlasti prokure, uključujući i ograničenja u poduzimanju određenih radnji od strane prokurista. Također, statutom banke moraju se pobliže razraditi prava i odgovornosti kao i ovlasti prokurista jer ZTD-om (čl. 47. st. 1.) su gotovo izjednačeni s ovlastima članova uprave banke.

Budući da prokuristi nisu članovi uprave banke te primjereno tome ne podliježu suglasnosti HNB-a, niti moraju ispunjavati uvjete poput članova uprave, ograničenje na ovlasti prokuriste su logična i opravdana.

9.1.1. Uvjeti za članstvo u upravi banke

U čl. 25. st. 1. novog Zakona taksativno (t. 1. - 7.) su nabrojani uvjeti koje mora ispunjavati osoba kao član uprave. U st. 2. određeno je što se smatra stručnim kvalifikacijama, a st. 3. određena je iznimka pod kojim uvjetima se može imenovati osoba za člana uprave koja je bila na rukovodećim položajima u trgovačkom društvu, odnosno banci, nad kojima je otvoren stečajni postupak i to ako HNB procijeni da ta osoba nije kriva za stečajni postupak.

Novost je da su tim odredbama napuštena određena stajališta (traži se VSS i obvezatno polaganje bankarskog ispita pred komisijom HNB-a). Suprotno tome kandidat za člana uprave prolazi postupak propisan čl. 26. novoga Zakona.

9.1.1. Suglasnost za imenovanje člana uprave

Sukladno odredbama čl. 26. novog Zakona, suglasnost daje HNB pod uvjetom da ispunjava uvjete za članstvo u upravi banke propisane odredbama novog Zakona. Ostalim odredbama tog članka regulirano je kad će HNB izdati ili odbiti davanje suglasnosti kao i slučajevi kad postoji obveza ponovnog pribavljanja suglasnosti kao i rok od tri mjeseca kad član nadzornog odbora može biti član uprave u slučajevima kad nedostaju članovi iste.

9.1.2. Dužnosti i odgovornosti članova uprave

Dužnosti i odgovornosti taksativno su nabrojane u t.1.-7., što je novost u odnosu na stari Zakon koji nije posebno sadržavao odredbe o tome. Pobliža razrada dužnosti članova uprave bila je nužna zbog stabilnosti poslovanja banke na dulji rok i izbjegavanja mogućih teškoća u poslovanju.

Člankom 28. novog Zakona propisani su slučajevi kad uprava banke mora pisanim putem i bez odgađanja obavijestiti nadzorni odbor.

Tako obvezujuća odredba o obavješćivanju nadzornog odbora od strane uprave proizilazi iz potrebe da se o pitanjima o kojima ovisi uspješno poslovanje banke, odnosno u određenim statusnim pitanjima ili pitanjima stjecanja dionica ili poslovnih udjela u društvima od strane člana uprave banke, mora obavijestiti nadzorni odbor banke.

Člankom 29. novog Zakona propisani su slučajevi kad će HNB oduzeti članu uprave suglasnost za obavljanje funkcije člana uprave. Novost, u odnosu na stari Zakon (čl. 3. st. 3. starog Zakona) je da se u odredbama novog Zakona ne navodi davanje odobrenja za rad na neograničeno vrijeme i nemogućnost prenošenja odobrenja na druge osobe.

Isto tako postoji mogućnost spajanja odvojenih postupaka koje vodi HNB u slučajevima propisanim ovim člankom.

9.1.4. Radni odnos članova uprave

Člankom 24. novog Zakona reguliran je status članova uprave banke kao osoba koje moraju biti u radnom odnosu s bankom na neodređeno i puno radno vrijeme. S obzirom na ulogu i značaj banaka u svim djelatnostima, novi Zakon je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima se uređuju ta pitanja. Neka posebna prava članova uprave koja ne proizlaze iz kolektivnog ugovora i zakona kojim je uređeno pitanje radnih odnosa, prestaju danom dostave rješenja o imenovanju posebne uprave.

9.2. Nadzorni odbor banke

Osim nadležnosti koje nadzorni odbor banke ima prema ZTD-u, nadzorni odbor ima i sljedeće nadležnosti:

• daje suglasnost upravi na poslovne politike banke,
• daje suglasnost upravi na financijske planove banke,
• daje suglasnost na okvirni godišnji program rada unutarnje revizije,
• donosi odluke o drugim pitanjima određenih Zakonom.

Člankom 30. novog Zakona propisano je tko ne može biti članom nadzornog odbora. Na taj su način, uz kriterije koje je propisao ZTD (čl. 255.), utvrđeni i dodatni kriteriji koje mora ispunjavati član nadzornog odbora.

Člankom 32. novog Zakona taksativno je pobrojano (st. 1. - 3. t. a i b) koje radnje član nadzornog odbora smije poduzeti uz dužnosti i odgovornosti kao člana.