U uvjetima recesije, kad je općenito prisutno smanjenje likvidnosti, sve do pojave nelikvidnosti i insolventnosti, poslovni subjekti vrlo često naplatu svojih potraživanja te podmirenje obveza nastoje obaviti obračunskim putem, bez uporabe novca. Slično tome, ugovorom o ustupu ili cesiji, porezni obveznik može ustupiti svoje potraživanje s naslova poreza nekoj drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, kada je u propisanom roku, ustupatelj prava obvezatan dostaviti ugovor o ustupu mjesno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu te prebivalištu ili uobičajenom boravištu. Dostavljeni ugovor o ustupu prava na povrat poreza, obvezujući je za porezno tijelo osim ako se nad ustupateljem ne provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. U prvom dijelu ovog članka1 autorica je, između ostalog, pisala o osnovnim obilježjima porezno-dužničkog odnosa, ustupu prava na povrat poreza iz porezno-dužničkog odnosa kroz obračunsko plaćanje, odnosu obračunskog plaćanja i provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, zaključivanju ugovora o ustupu potraživanja iz porezno-dužničkog odnosa, zaključivanju ugovora o ustupu potraživanja, dostavljanju podataka o solventnosti i likvidnosti poreznog obveznika kao ustupatelja potraživanja te propisanim rokovima u kojima je Porezna uprava u obvezi riješiti zaprimljene ugovore o ustupu potraživanja, uz prikaz na konkretnom primjeru. U ovom, drugom dijelu članka autorica podrobnije piše o postupcima koje Porezna uprava provodi po zaprimljenom ugovoru o ustupu potraživanja te donošenju rješenja kojim se odobrava povrat poreza, uz prikaz na konkretnom primjeru.