Dugotrajna imovina često obuhvaća velik dio ukupne imovine poduzetnika, iz čega proizlazi njezin važan utjecaj na poslovni rezultat, ali i na oporezivanje. Iznosi vrijednosnih usklađenja dugotrajne imovine najčešće su značajni, te su stoga predmet interesa kako poduzetnika, tako i poreznog nadzora. Međutim, porezni aspekt priznavanja rashoda od vrijednosnog usklađenja u suprotnosti je s računovodstvenim propisima što često izaziva nedoumice pri evidentiranju tih poslovnih događaja. Autorica u članku, stoga detaljnije pojašnjava priznavanje rashoda po osnovi vrijednosnih usklađenja dugotrajne imovine i njihov utjecaj na osnovicu poreza na dobit.