Zlatnom zakonu prethodili su Zakon Rio Branco iz 1871., ili Zakon slobodne utrobe, kojim su oslobođena sva djeca čija je majka ropkinja te Zakon Saraiva Cotegipe ili Zakon šezdesetogodišnjaka iz 1885., kojim se oslobađaju robovi kad navrše 60 godina života. Prema prvom Zakonu, djeca robova morala su ostati raditi do punoljetnosti kako bi obeštetila vlasnike, a javni bilježnici mahom su falsificirali rodne listove u cilju dokazivanja da su djeca rođena prije stupanja na snagu toga Zakona. Da je ostao na snazi, procjene su da bi ropstvo u Brazilu bilo ukinuto tek 1931. Zakon šezdesetogodišnjaka, pak, pogodovao je robovlasnicima jer su mogli odbaciti roba u dobi kada je bio skoro neiskoristiv i podložan bolestima. Uz to, puno njih jedva da je i doživjelo dob od 60 godina. 

Zlatni je zakon imao samo dva članka. Oni glase: 

Kratkoćom zakona željelo se jasno staviti do znanja da više nema zakonskih prepreka za potpuno oslobađanje svih robova, kojih je ostalo oko 600.000. Više od 350 godina ropstvo je bilo žila kucavica brazilske ekonomije. Od ukupno 10 milijuna robova koji su dovezeni u Novi svijet, njih 40 % stiglo je u Brazil. 

Princeza Izabela bila je regentica tri puta. Neskloni da im žena vodi politiku, muški moćnici su je za vrijeme prvog regentstva spriječili u potpunom ukidanju ropstva. Tada je uspjela donijeti Zakon o slobodnoj utrobi. Kako bi konačno provela svoj naum, princeza je u doba trećeg regentstva bila primorana imenovati novi kabinet. Unatoč protivljenju plantažera, Zakon je samo priznao ono što je postalo činjenica. Robovi su bježali s plantaža, što je prisiljavalo vlasnike da ostale robove oslobađaju i kao nadničare zadrže ih na imanjima. Ropstvo je postalo neprofitabilno jer su plaće europskih doseljenika bile manje od troškova držanja robova. Brazil je bio zadnja zemlja na zapadnoj strani svijeta koja je ukinula ropstvo. 

Iako je Zlatni zakon brazilskoj carskoj obitelji donio priznanje međunarodne zajednice, smatra se da je on bio i razlog ukidanja carske krune. Vlasnici imanja brzo su se, naime, organizirali i suprotstavili monarhiji. Revolti koji su se javljali u zemlji i koje su pomagale susjedne republikanske države, prisilili su princezu Izabelu da donese dekret kojim je, 16. studenoga 1889., proglašena Brazilska Republika.